Napomena: Ovaj članak je napisan samo kao referenca za praktikante. Od temeljne važnosti je i dalje ponašati se prema Učiteljevom Fa. Kada drugi ukažu na propuste Falun Dafa praktikanata, mi bismo trebali naše ponašanje usporediti u skladu sa standardima određenim u Fa, gledati unutar sebe, ispraviti se i pronaći razloge nedovoljne vjere u Fa i u Učitelja.
Nastavak od 1. dijela
U razgovoru s Taoistom sam spomenuo i pitanje praktikanata koji su preminuli nakon što su bili pušteni na slobodu. Neki praktikanti su puno toga učinili za Dafa, a kasnije su ih žestoko progonili. Mnogi su u pritvorima mučeni do smrti pa sam ga pitao radi li se o slučaju da su oni morali više toga pretrpjeti zato što su ranije napravili velike svari. Pitao sam ga jesu li njihovi slučajevi „posebni“?
Taoist je podijelio svoje shvaćanje da ne bi trebalo postojati posebnih slučajeva niti iznimaka u Dafa. Rekao je da se mnogi praktikanti nisu istinski preispitali, iako su dugo vremena bili progonjeni.
Naveo je kultivacijsku priču Milarepe. U toj priči je primjer kako čisto suosjećanje jednog kultivatora može zločinitelje dovesti do suza te da se skoro svi zločinitelji mogu spasiti. Samo jako mali broj njih se nalazi izvan okvira iskupljenja.
Prosvijetljeno biće je primijetilo da neki praktikanti pokušavaju doprijeti do dobre i ljubazne strane zločinitelja, ali ih u srcu i dalje preziru te im zamijeraju. U takvoj situaciji teškoće ne prolaze, nego se i dalje vuku. Praktikanti onda postupno počnu razvijati vezanost za sumnju i strah. Takve misli ne promaknu očima bogova.
S druge stane, neki praktikanti su u stanju postići stanje čiste dobrote, stoga se ne nalaze u opasnosti bez obzira na ozbiljnost progona. Događa se čak i to da zločinitelji potajno štite praktikante. Bogovi su zadivljeni kad to vide.
Riječi tog prosvijetljenog bića su me podsjetile da je moj stav o mogućim „posebnim slučajevima“ zapravo odraz nepotpune vjere u Fa.
Sjetio sam se Učiteljevih riječi:
„Vrijeme je za par komentara vezanih za trenutne radne metode kojima se služe koordinatori u asistentskim centrima u različitim regijama. U redu je implementirati zahtjeve Istraživačkog društva, ali trebate paziti na koji način to činite. Često vam govorim da ako osoba samo želi dobro drugoj osobi, bez najmanjih osobnih motivacija ili vlastitih shvaćanja, ono što kaže će slušatelja dovesti do suza.“
Smatrao sam da taj odlomak govori da bismo trebali biti dobrodušni i nesebični prema kolegama praktikantima. Nisam koristio isti princip za odnos prema ne-praktikantima ili zločiniteljima koji progone praktikante.
Moje predodžbe su ograničavale shvaćanje Fa i spriječile su me da spoznam moć Fa na široj osnovi. Zbog takvog stava nisam pokušao spasiti zločinetelje s kojima sam se susreo u zatvoru.
Također se sjećam da su neki praktikanti pričali o policajcu, inače poznatom po brutalnom progonjenu praktikanata, kojeg je dobrota praktikanata dovela do suza. Taj policajac je kasnije pomagao praktikantima kad god bi se našao u prilici.
Takvo čudo je meni bilo jednostavno nezamislivo i pokazalo mi je koliko možemo postići ako se ponašamo u skladu s Fa, te kakve moći Fa se mogu manifestirati pred nama. No, kad im zamijeramo i gajimo mržnju, zar ne idemo unatrag?
Učitelj je rekao:
„To je još više naglašeno sada za vrijeme progona i, umjesto da razvijete ispravne misli, vi ste dopustili da se razvije velika količina mržnje.“
„Ali, znate li tko je loša, a tko dobra osoba? Ako je nekome um ispunjen mržnjom i zloćom, onda razmislite o tome svi: kakvo biće je onda ta osoba? To se dalje pokazuje u ponašanju pa čak i u izgledu, ljudi vide zloću u vama. Ja ne govorim da su se neki Dafa učenici loše kultivirali. Dio njih koji je potpuno kultivira je odvojen. Sve dok još imate ljudskih stvari ovdje na ljudskoj strani, vi ćete imati loše stvari i loše misli, a što se stvari više približavaju površinskoj razini, izgledaju gore.“
( „Fa predavanje na Fa konferenciji u San Franciscu, 2014.)
Sve dok gajimo mržnju prema nekome, zagađuju nas loše misli koje bismo trebali odstraniti kultivacijom. Zbog toga nam pada i razina xinxinga. Kako ćemo onda, u takvom stanju, prebroditi teškoće?
Učitelj je rekao u „Fa predavanju na Manhattanu“:
„ Oblik kultivacije Dafa učenika je zapravo bezobličan jer cijelo društvo, zapravo, služi kao okruženje za vašu kultivaciju.“
Još jedna stvar mi je postala jasna: moguće je da su zločinitelji postali loše osobe zbog uređenja starih sila. Oni su prihvatili takva uređenja jer su vjerovali da će moći dobiti spasenje igranjem određene uloge u Fa ispravljanju. Međutim, nisu znali da je cilj starih sila bio nadmudriti i uništiti ih.
Dobrodušnost praktikanata omogućuje da moć Fa razbije uređenja starih sila i spasi te osobe. Zar to nije predivno?
Učitelj je rekao:
„... beznadna bića se ne suzdržavaju od raznoraznih zala.“
( Iz „Vođenje putovanja“)
Shvatio sam da ako mi gledamo na zločinitelje kao da su „izvan dosega iskupljenja“, tada njihova osviiještena strana poludi i ne zaustavlja se u progonjenju praktikanata. Međutim, naše misli su to uzrokovale.
Naravno, stare sile koriste zločinitelje ne bi li silom iz njih izbacili ljubaznost i ispravne misli, ali takav način nije u skladu sa zahtjevima Fa ispravljanja. To je zapravo ogromna prepreka za praktikante koja sabotira Fa.
Učitelj je rekao:
„Kako bi naši učenici ispunili standarde – ne bi li ispunili njihove kriterije – koristili su zla bića i brutalno tukli učenike. Kada su iscrpili i najzlobnije načine, a nisu postigli svoj cilj, razljutili su se i uspuhali pa su onda još zlobnije nasrnuli na učenike. Na kraju, iako nisu ispunili svoj cilj, rekli su da su pokušali kako su najbolje znali. Kako zlobno! Ali i dalje, slojevi nad slojevima bića u ogromnom kozmosu nisu u stanju percipirati zloću svih stvari koje se odvijaju.“
( Iz „Vođenje putovanja“)
Dok praktikanti zamijeraju i gaje mržnju, to samo može otežati stvari. Slanje ispravnih misli u takvom stanju uma samo pogoršava stvari. Moramo imati stopostotnu vjeru u Fa i gajiti neizmjerno suosjećanje kako bismo se probili kroz uređenja starih sila.
Dok smo razgovarali o suradnji među Dafa praktikantima, prosvijetljeno biće mi je reklo kako smatra da praktikanti pridaju previše važnosti konceptu „sebe“, jer ne vjeruju istinski da je Fa ogroman niti kultivaciju shvaćaju ozbiljno.
Prosvijetljeno biće je reklo da neki koordinatori ne surađuju dovoljno dobro jedni s drugima. Događa se da se natječu tko ima više „zasluga“. Ovo je posebno slučaj s onima koji su sposobniji i koji smatraju da je njihova inteligencija ključ uspjeha. Nemaju istinsku vjeru u to da je njihova mudrost došla od Učitelja i Dafa. Imaju napuhan ego i oni, u stvari, potvrđuju sebe.
Neki koordinatori imaju vrlo visoko mišljenje o sebi i vjeruju da su dobili Učiteljeve izravne upute. Te neispravne misli su jasno vidjlive bogovima. Ti ljudi bi trebali razmisliti o sljedećem: Ako smatraju da su im potrebne izravne upute za njihovu kultivaciju, zar onda zapravo ne zaostaju u kultivaciji naspram onih koji se oslanjaju na vlastito razumijevanje Fa da bi uspjeli?
Kad se neki praktikanti udalje od drugih praktikanata, počne rasti njihova arogancija. Što manje uče Fa, to manje vjeruju u moć Fa. Tada počnu skretati s puta kultivacije i sebi stvaraju još više problema. Na kraju gaje krivo shvaćanje da Dafa nema moći te da se moraju oslanjati na ljudske predodžbe i tehnike. Mnogi praktikanti dobro surađuju, ali jednom kada ego povuče na svoju stranu, pojavljuju se nevolje.
Sjetio sam se Učiteljevog Fa predavanja s međunarodne konferencije u New Yorku, 2004:
„Zlo će iskoristiti priliku i uzrokovati nevolje ako ne koordinirate i ne surađujete dobro. S puno stvari vezanih za Fa-ispravljanje, ne radi se o tome da ne postoji način kako ih napraviti. Bez obzira na težinu situacije, postoji put kojim biste trebali ići, iako je to vrlo uzak put. Morate na ispravan način koračati putom. Drugim riječima, trebate to na ispravan način raditi. Ako ne budete, zlo koje trenutno postoji će to iskoristiti i uzrokovati nevolje. Zapravo, ovo o čemu upravo govorim je vezano uz pitanje potvrđivanja sebe naspram potvrđivanja Fa dok na nečemu zajednički radite – u tome je stvar.“
Kasnije sam shvatio da me moje „ja“ držalo podalje od ogromnog unutarnjeg značenja Fa. Trebamo gledati unutar sebe kad počnemo osjećati da smo nemoćni. Je li to tako zato što nismo otpustili vlastito „ja“?
Učitelj je rekao:
„Kad još više otpustite vlastito ja, vaša mudrost za potvrđivanje Fa će se prirodno pojaviti.“
(„Podučavanje Fa na sastanku s azijsko-pacifičkim studentima“)
Moram samom sebi postaviti pitanje jesam li to postigao? Sve se svodi na pitanje koliko vjerujem u Učitelja i u Fa.
(Nastavlja se)
