Skočila sam na pomoćnu kuću, a zatim na glavnu kuću. Popela sam se na sljeme kuće onda skočila u susjedno napušteno skladište ... zatim sam preskočila dvije jednospratne kuće i dva zida, i uspješno pobjegla. U to sam vrijeme imala preko sedamdeset godina. Dok sam se penjala po kućama, prelazila preko krovova i skakala preko sljemena, osjećala sam se osnaženom naletom energije. Znala sam da me Učitelj štiti od opasnosti.
Policajci ispred dvorišta su preskočili zid i ušli u dvorište – činilo se da su pretpostavili da se negdje skrivam. Pretražili su sve, ali me nisu mogli pronaći. Pogledali su se – nisu mogli razumjeti što se dogodilo. Jedan je rekao: „Je li ova starica mogla letjeti ili je nestala u zemlju?“
-- Izvod iz članka
*********
Fa-ispravljanje se bliži kraju, i svaki kultivator ispunjava svoje predistorijske zavjete. Pišem ovaj članak kako bih Učitelju i kolegama praktikantima izvijestila o svom napretku u kultivaciji.
1. Dobijam Fa i svjedočim čudima
Nakon što sam čekala neizmjerno mnogo vremena i reinkarnirala se život za životom, konačno sam, 13. marta 1996. godine, počela učiti Falun Dafa učenja i taj dan je bio ispunjen suncem.
Od mojih ranih radnih godina pa sve do penzije, doživjela sam Veliki skok naprijed 1958. i prirodne katastrofe 1960. Imala sam stare roditelje i malu djecu o kojima sam se morala starati, i često smo bili gladni. Da stvar bude još gora, moje radno mjesto me je dodijelilo na proizvodnu traku, i morala sam izrađivati proizvode sa starim mašinama. Radila sam 12 sati dnevno u dvije smjene. Ako bi se mašina pokvarila, morala sam čekati dok se ne popravi, tako da sam ponekad radila 16 sati dnevno. Dobila sam visok krvni pritisak, srčane bolesti, anksioznost, bolnu upalu sinusa, artritis i abnormalno spuštanje želuca. Postala sam kosti i koža, i bila sam hospitalizirana više puta godišnje. Borila sam se da ostanem živa.
Moj suprug me je, jednog jutra u martu 1996., zamolio da prošetam s njim. Držala sam se za njega i polako hodala do trga. Čuli smo ugodnu muziku i, prateći zvuk, vidjeli smo praktikante kako vježbaju na uredan način, prateći upute iz muzike. Stali smo iza njih i oponašali njihove pokrete. Gotovo trenutno osjetila sam kako mi topla struja teče kroz tijelo, i osjetila sam neviđenu udobnost, kao da je nešto što me je decenijama vezalo i okovalo otpalo s mog tijela. Nakon što sam završila vježbe, rekla sam suprugu: „Ova vježba je nevjerovatna! Dođimo i sutra.“
Sljedećeg dana, rano smo otišli na trg, i praktikant nas je korak po korak naučio pokrete. Nakon što sam naučila vježbe, bila sam puna radosti i moje poštovanje prema Učitelju Li Hongzhi-ju bilo je neopisivo. Kupila sam dva primjerka Zhuan Falun-a i portret Učitelja Li-a. Svaki dan, kad god sam imala vremena, učila sam Fa i prakticirala vježbe.
Jednog dana, dok sam radila petu vježbu, jasno sam osjetila kako bijeli oblak lebdi u moje tijelo čim sam ušla u mirno stanje. Zatim sam čula kako mi srce kuca tako brzo kao da će iskočiti, ali nije bilo bola ni nelagode. Zatim sam osjetila kako je bijeli oblak ponovno odlebdio van. Moj suprug je rekao da je tijelo univerzum i da bi bijeli oblak mogao biti Fa tijelo Učitelja koje mi čisti tijelo u drugoj dimenziji.
Drugi put, nakon što sam završila prve četiri vježbe i legla na krevet, ponovno sam osjetila kako bijeli oblak lebdi u mome tijelu. Nisam se mogla pomaknuti; mogla sam samo micati nogama s jedne strane na drugu, a prstima sam mogla hvatati. Baš dok sam doživljavala ovaj čarobni trenutak, bijeli oblak je isplivao. Rekla sam suprugu: „Učitelj je ponovno očistio moje tijelo. Ovog puta mi je očistio mozak. Sada mogu lako hodati – osjećam se kao da me neko gura s leđa.“ Moj suprug mi je tada ispričao svoje čudesno iskustvo: „Kada čitam Zhuan Falun, vidim male ljude na vrhu svakog znaka. Neki su svijetlozeleni, neki svijetlocrveni, neki svijetlo plavi, a neki svijetložuti.“ Uzviknuo je: „Nevjerovatno! Zaista nevjerovatno!“ Moj suprug i ja bili smo preplavljeni uzbuđenjem i radošću. Bili smo nevjerovatno zahvalni Učitelju i imali smo najveće poštovanje prema Dafa.
Moj suprug i ja smo svaki vikend išli na trg vježbati sa stotinama praktikanata. Zvučnik sprijeda je tražio od praktikanata da se pripreme za vježbe. Nakon što sam se pripremila, pogledala sam gore i vidjela Fa tijelo Učitelja, izuzetno visoko, kako sjedi prekriženih nogu desetak metara iznad zemlje. Gledala sam Učitelja, a on se nasmiješio i kimnuo mi. Bila sam presretna; nos me je pekao, a suze radosnice su mi tekle niz lice. Brišući suze, ponovno sam pogledala gore, i Učitelj mi je ponovno kimnuo. Uzviknula sam: „Učitelju! Učitelju!“ i on mi je ponovno kimnuo.
U tom trenutku, preko zvučnika su počeli puštati muziku za vježbe, i mi smo počeli vježbati. Zatvorila sam oči i vidjela tijelo Fa Učitelja kako sjedi u zraku i bdije nad nama. Sjetila sam se rečenice koju je Učitelj rekao: „Učitelj će svakako postaviti Zakonska Tijela (fashen) da ih tiho štite.“ („Traženje formalnog priznavanja od Učitelja“, Bitno za daljnje napredovanje).
Osjećajući Učiteljevu veliku dobrodušnost, suze uzbuđenja su mi navirale u očima. U tom trenutku, čak se činilo da i dlaka na mom tijelu izrasta, postajući velika i gusta, a moje tijelo je postalo nevjerovatno visoko. Ova dimenzija mi je postala premala i morala sam saviti glavu naprijed. Dok sam radila vježbe, ruke su mi se automatski kretale s mehanizmima koje je Učitelj postavio u mene. Nakon vježbi, Fa tijelo Učitelja tiho je otišlo. To je bilo moje osobno iskustvo čuda i moći Falun Dafa.
2. Mirni protest 25. aprila i žalba poslije 20. jula
Jedanaestog aprila 1999., He Zuoxiu, sekretar Političke i pravne komisije Komunističke partije Kine, je objavio članak u kojem je oklevetao Falun Gong (Falun Dafa) u nacionalnom časopisu koji je objavila Škola za obrazovanje Univerziteta Tianjin. Praktikanti su otišli razgovarati s njim o praksi, a više od 40 praktikanata je bilo uhapšeno. Ostalima su službenici rekli da se problem može riješiti samo ako odu u Peking. Dvadeset petog aprila, praktikanti Falun Gonga iz cijele zemlje su otišli u Ured za pisma i posjete Državnog vijeća kako bi se žalili na hapšenja. Mnogi podnosioci žalbi ostali su izvan ureda. Tiho su čekali, a policija nije morala održavati red. Tadašnji premijer se sastao s nekoliko praktikanata i naredio Uredu javne sigurnosti Tianjina da oslobodi uhapšene praktikante. Te večeri, praktikanti su tiho otišli, ne ostavljajući ni jedan komad smeća.
Žalbu od 25. aprila međunarodna je zajednica proglasila najmirnijom i najracionalnijom žalbom u novijoj kineskoj historiji. Međutim, tadašnji kineski vođa Jiang Zemin označio je ovaj događaj kao „napad na Zhongnanhai (centralnu vladu)“ i pokrenuo potpuni progon Falun Gonga 20. jula iste godine. Od tada su policija i službenici nadzirali i ispitivali praktikante na vježbalištima širom zemlje. Neki su ih čak pratili kući.
Prije 25. aprila 1999., u mom gradu bilo je na desetine vježbališta. U gradu i izvan grada, muzika za vježbe čula se posvuda. Onda je došao 20. juli 1999. Mediji koje je vodila Komunistička partija Kine, uključujući televiziju, radio i druge medije, danonoćno su širili laži o Falun Gongu kako bi obmanuli javnost. Progon je bio raširen, do te mjere da su i putnici bili podvrgnuti strogim provjerama na glavnim saobraćajnim čvorištima i stanicama.
Dvadeset drugog jula 1999., moj suprug i ja smo otišli u glavni grad pokrajine da protestujemo. Na pola puta, autobus je zaustavila policija, koja je naredila svima da siđu radi ispitivanja. Rekla sam suprugu: „Imaju loše namjere, ne silazi.“ Iznenada, čula sam glas: „Vas dvoje se opustite i sjedite mirno.“
Niko nas nije tjerao da siđemo s autobusa. Kasnije sam shvatila da nas je Učitelj zaštitio, učinivši nas nevidljivima. Otvorila sam prozor i vidjela policiju kako je Učiteljev portret postavila na zemlju, i govorila putnicima koji su htjeli ući u autobus da zgaze portret i prokunu ga prije nego što mogu ući. Bilo je desetak ljudi koji nisu ulazili jer su odbili.
Moj suprug i ja stigli smo do zgrade pokrajinske vlade. Naoružana policija stajala je na obje strane ulaza, sprječavajući nas da uđemo. Moj suprug je policiji rekao što je Falun Gong. Policija je rekla: „Odmah otiđite. Ako napravite korak ispred mene, bit ćete uhapšeni. Slijedimo naređenja.“ Na najvišoj tački kompleksa pokrajinske vlade, tri zvučnika su više puta emitirala obavijest Ministarstva civilnih poslova da je Falun Dafa zabranjen. Brojna naoružana policija je pojurila, sa štitovima u rukama, tjerajući praktikante. Policijske sirene su vrištale, stvarajući zastrašujuću atmosferu. Moj suprug i ja smo se tog dana vratili kući.
Nakon našeg neuspješnog apela u glavnom gradu pokrajine, lokalna policija i zvaničnici su nas počeli pomno nadzirati. Rekla sam suprugu: "Ti ostani kod kuće, ja ću otići u Peking – ti imaš veći uticaj među praktikantima od mene, i policija će se osjećati opuštenije videći tebe kod kuće." On se složio.
Sedamnaestog oktobra 1999., nekoliko mojih kolega praktikanata i ja smo vozom otišli u Peking. Kada smo stigli u Pekinški biro za pisma i žalbe, dežurne službenike su zamijenili policijski službenici. Pitali su nas iz koje smo provincije, i rekli: "Uđite u auto, idemo na mjesto koje može riješiti ovaj problem." Odveli su nas u naš provincijski ured za veze u Pekingu, a naša lokalna policija nas je zatim vratila kući i stavila u pritvorski centar na dvije sedmice.
U uredu za veze, jedan od službenika je rekao: „Zašto ste došli u Peking, trošeći sav novac i vrijeme samo da biste patili? Vaš Učitelj je zaradio novac prodajući knjige i otišao u inostranstvo uživati u životu, ostavljajući vas sve ovdje.“ Rekla sam: „Moj Učitelj je otišao u inostranstvo na poziv drugih kako bi širio praksu i pomogao većem broju ljudi da se kultiviraju. Ako je želio da se obogati, ne treba prodavati knjige; samo treba tražiti od svakoga da mu da jedan yuan, i sa preko 100 miliona praktikanata, on bi istog trena postao multimilioner. Nije uzeo nikakav novac od mene; samo me uči da kultiviram svoj um i postanem bolja osoba.“
3. Potvrđivanje Fa
Spašavanje drugih
Prvog oktobra 2000. godine, ponovo sam otišla u Peking da se žalim. Ovog puta nas je bilo četrnaest. Ostali smo u parovima da bismo se bolje podržavali. Kada smo stigli do jugozapadnog ugla Trga Tiananmen, vidjeli smo više od 100 policajaca kako prilaze Trgu iz jugoistočnog ugla, sa električnim palicama u rukama.
Ubrzali smo korak i potrčali prema Trgu Tiananmen, gdje su se već okupile desetine hiljada praktikanata iz cijele zemlje. Bilo je tu i naoružane policije, tajnih agenata i redovne policije. Trg se pretvorio u bojište između dobra i zla. Pridružili smo se praktikantima i uzvikivali: "Falun Dafa je dobar, Falun Dafa je pravedan, vratite naše okruženje za kultivaciju, vratite ugled Učitelju Li Hongzhi-ju!"
Policija je tukla praktikante električnim palicama. Neka lica praktikanata su postala modra i natečena, i nisu mogli vidjeti kuda idu, pa nisu mogli pobjeći. Probijala sam se kroz gomilu da dođem do policije i vikala da zaustave nasilje. Prije nego što sam uspjela završiti rečenicu, jedan od njih me je udario u lice i vid mi se zamaglio. Osjetila sam kako električne palice i šake neumoljivo udaraju po mojoj glavi i leđima.
Baš kad sam osjetila da više ne mogu izdržati, mladi praktikant me je zgrabio za ruku i rekao: „Nastavi stajati, ne padaj, ili ćeš biti pregažena do smrti!“ On je nastavio vikati slogane. Policija nas je tukla još žešće. Nakratko sam izgubila svijest, moj duh je napustio moje tijelo i lebdio u zraku. Pogledala sam dolje na Trg Tiananmen i vidjela toliko ljudi. Praktikanti su gurali naprijed kao talasi i nisu prestajali vikati slogane. Njihovi glasovi bili su zaglušujući i odzvanjali su u nebo. Policija je ubrzala hapšenja. Praktikanti su se držali jedni za druge, sprječavajući policiju da ih hapsi. Bitka između dobra i zla je zaista spektakularna i neopisiva.
Mladi praktikant me je cijelo vrijeme držao za ruku dok ga je policija neumoljivo tukla palicama. Vidjevši koliko pati, moj se duh vratio u moje fizičko tijelo i ponovno sam počela vikati slogane.
Policija nas je odvela u obližnje dvorište, koje je već bilo puno podnosilaca žalbi, svi su stajali uspravno, glasno uzvikujući slogane. Dok me je službenik izvlačio iz auta, čula sam kako drugi službenik šapuće: "Neko slika dvorište." Odmah je istrčao. Brzo sam upozorila praktikanticu pored sebe: "Policija ide za osobom koja slika." Praktikantica je viknula osobi koja slika: "Policija ide prema tebi, bježi!" Osoba koja je slikala nestala je prije nego što je policija stigla do nje.
Zašto se policija boji da bude fotografisana? Zato što se tamne stvari koje su radili ne mogu iznijeti na vidjelo. Bojali su se da će ljudi saznati istinu.
Veliki autobus je stigao u dvorište i ubrzo se napunio praktikantima. Odvezao nas je do obližnjih pritvorskih centara i zatvora. Svaki put kad bi stigao na neko mjesto, pisalo je da je puno. Od oko 11:00 sati ujutro do 18:00 sati popodne, vodili su nas na nekoliko mjesta, ali sva su bila puna, pa se autobus vratio u Peking. Praktikanticu i mene su zatvorili u pritvorski centar okruga Xicheng.
Sretna što mogu pomoći drugima
U pritvorskom centru, praktikantica Zhang, koja je bila stanovnica Pekinga, ispričala mi je nekoliko priča. U Pekingu je živio stariji par, njihov sin, snaha i unuk – petočlana porodica – svi su prakticirali Falun Gong. Jedne večeri, stariji par je izašao objašnjavati istinu i vidio praktikante izvan grada koji su došli u Peking da se žale, kako spavaju na trotoarima ili u kanalima. Rastuženi onim što su vidjeli, sljedećeg dana su nazvali sina i snahu kako bi razgovarali o prodaji jednog od njihovih stanova kako bi pomogli praktikantima iz drugih provincija. Snaha se dobrovoljno javila da proda njihov novi stan, rekavši da vrijedi više novca. Stariji par je uzeo dio novca od prodaje i išao od mjesta do mjesta tražeći praktikante i pomažući im hranom i smještajem.
Druga priča uključivala je praktikanticu iz druge provincije čiji je suprug radio u Pekingu. Kad ga je došla posjetiti, vidjela je praktikante izvan grada kako jedu ustajali kruh i piju vodu iz slavine tokom boravka u Pekingu. Vratila se da napusti posao i otvorila je restoran u Pekingu. Danju je besplatno osiguravala toplu supu i kruh praktikantima. Navečer je pomicala stolove i klupe kako bi napravila mjesta za odmor praktikanata. Kad je saznala da je njezina soba pored konferencijske dvorane u kojoj je policija zadržala preko 200 praktikanata, odmah im je donijela flaširanu vodu i hranu.
Zhang mi je također rekla da je već sedam puta bila privođena. Čim bi bila puštena nakon petnaest dana, drugi praktikant bi došao na njeno mjesto kako praktikanti izvan grada ne bi bili smješteni ovdje. Zvaničnici u pritvorskom centru dijelili su lažne letke i imali su ljude koji su se predstavljali kao praktikanti kako bi potkopali Fa. Praktikanti u Pekingu nisu željeli da se praktikanti iz drugih mjesta prevare, pa su se izmjenjivali u dolascima.
Bila sam veoma dirnuta nakon slušanja ovih priča. Te noći, sanjala sam da se Učitelj spušta s neba i staje ispred mene. Učitelj me je pitao: „Šta je Buda?“ „Čuvar svemira“, odgovorila sam. Učitelj je kimnuo i predao mi presavijeni testni list. Uzela sam ga, ali nisam imala vremena pogledati ga prije nego što sam se probudila.
Nekoliko dana kasnije policija je mene i drugu praktikanticu prebacila natrag u naš lokalni pritvorski centar. Osuđena sam na godinu dana prisilnog rada, ali kamp za prisilni rad me je odbio prihvatiti jer nisam prošla liječnički pregled. Umjesto da me puste kući, policija me je zadržala u pritvorskom centru jer sam odbila odreći se svoje vjere.
Uporna vjera u Falun Dafa
U pritvorskom centru sam lokalnim praktikantima ispričala priče koje sam čula dok sam bila pritvorena u Pekingu. Jedna od praktikantica je plakala i rekla: „Praktikanti u Pekingu su se tako dobro držali. Moramo ih sustići nakon što budemo pušteni.“
Jednog dana, desetak nas je radilo vježbe, a čuvar nas je prijavio upravitelju, koji se razbjesnio. Tokom najhladnijih zimskih dana, kada se voda napolju odmah smrzavala, upravitelj nam je naredio da skinemo debele kapute i cipele, ostavljajući nas bose u donjem vešu da stojimo u dvorištu. Stajali smo tri sata, i niko od nas nije osjećao hladnoću – čuvari su bili zbunjeni. Svi smo shvatili da je to bio dobrodušni Učitelj koji je podnosio bol za nas i štitio nas.
Čuvari su pokušali sve kako bi me natjerali da se odreknem Falun Gonga. Jednog dana, upravnik mi je rekao: "Nadređeni tvog sina istražuje da li još uvijek prakticiraš Falun Gong; ako prakticiraš, tvoj sin neće biti unapređen."
Ignorisala sam ga i rekla da me prakticiranje Falun Gonga održava zdravom, i da nikada nisam bila bolesna, niti sam išla u bolnicu i pravila probleme svojim kolegama i porodici. On je nastavio pritisak i rekao da se trebam brinuti za sinovu karijeru. Pomislila sam: "Šefovi i sekretari Komunističke partije Kine pomažu u korumpiranim poslovima Komunističke partije Kine. Bolje je da se moj sin ne unaprijedi na te pozicije." Moje srce je bilo ispunjeno Falun Dafa, i svi njihovi trikovi su propali.
Dati sve od sebe da pomognem praktikantima
Nesebične priče koje sam čula u pritvorskom centru u Pekingu duboko su me dirnule i inspirisale. Pomislila sam da ću jednog dana bez oklijevanja nesebično pomoći drugima.
U januaru 2003., puštena sam iz lokalnog pritvorskog centra. Jedne večeri u martu, čula sam da je policija uništila nekoliko velikih mjesta za proizvodnju informativnog materijala. Praktikanti više nisu mogli čitati Minghui Weekly i izgubili su pristup Minghui-ju.
Vidjevši da su praktikanti zabrinuti, odlučila sam napraviti mjesto za proizvodnju materijala. Poznavala sam mladu praktikanticu koja se dobro kultivirala, a njen dom se nalazio na pogodnom mjestu. Razgovarala sam s njom o ideji. Rekla je da nema novca jer joj je firma bankrotirala. Rekla sam da ona može ponuditi svoje mjesto, a ja ću osigurati novac. Kupili smo kopirnu mašinu i druge potrebne potrepštine. Također smo pronašli neke materijale i počeli ih kopirati i dostavljati materijale lokalnim praktikantima. Kasnije smo kupili drugu kopirnu mašinu. Iz sigurnosnih razloga, vozili smo izvan grada kako bismo kupili potrepštine. Druga praktikantica i ja smo zajedno skupile 70.000 yuana da kupimo automobil i pronašli praktikanticu s vozačkom dozvolom za isporuku materijala.
Ja sam 2004.godine, osmislila i izgradila mjesto za proizvodnju materijala u skrivenoj sobi u svom domu. Praktikant me je naučio koristiti računar, što me je spasilo od potrebe da izlazim kako bih pozajmljivala materijale. Malo proizvodno mjesto postepeno je postalo potpuno opremljeno svim potrebnim stvarima, a ja sam savladala razne tehnike proizvodnje. Sada mogu proizvoditi Dafa knjige, Minghui Weekly, brošure, amulete, kartice, CD-ove i reljefne amulete od žada. Kvalitet materijala je izvanredan, usporediv s profesionalnim standardima. Što god je praktikantima trebalo za spašavanje ljudi, bez obzira gdje se nalazili, prevazilazila sam poteškoće i na vrijeme završavala kvalitetan posao. Ponekad bih radila cijelu noć, a sljedeći dan sam još uvijek bila puna energije i nisam pokazivala znakove umora.
Čuda su se događala u procesu izrade materijala. Učitelj mi je dao mudrost i omogućio meni, starijoj ženi u sedamdesetim godinama sa samo osnovnom školom, da brzo naučim i savladam vještine vezane za računare. Tokom vrućih ljetnih dana, radeći u zagušljivoj, loše prozračenoj sobi bez opreme za hlađenje, uopšte nisam osjećala zagušljivost; blagi povjetarac mi je često milovao lice. Jednog dana sam planirala isprintati 100 stranica materijala, i nasumično sam uzela hrpu papira i stavila je u kopirku. Nakon štampanja, prebrojala sam ih, i bilo je tačno 100 stranica. Ovakva čuda su se događala prilično često. Učitelj je vidio da sam preopterećena i pomogao mi je poboljšati efikasnost rada. Pomagala sam praktikantima koji su živjeli daleko da postave mjesta za proizvodnju materijala i pružala sam im finansijsku podršku.
Suprug jedne praktikantice je uhapšen jer se nije htio odreći svoje vjere. Ona i njeno dvoje djece su se bojali ostati u svom domu i došli su k meni da im pomognem. Znala sam da im moram pomoći. Sjetila sam se praktikantice koja je imala dva hektara obradive zemlje s nekoliko kuća na njoj, i dogovorila sam da se praktikantica i njeno dvoje djece privremeno smjeste u jednu od seoskih kuća. Ne želeći da izlaze, pripremila sam im sve što im je bilo potrebno.
Jednoj je praktikantici bila slomljena noga dok je bježala s mužem od policije. Par je došao u naš grad, a lokalni praktikant se pobrinuo za njihov smještaj i dnevne potrebe. Pomogli smo smjestiti nekoliko mladih i sredovječnih praktikantica izvan grada u fabriku za preradu hrane u vlasništvu praktikanta. Mladi praktikanti su smješteni u fabriku za preradu brašna, koju također vodi praktikant. Također smo pomogli nekolicini praktikanata pronaći smještaj i poslove.
5. Čvrsta kultivacija usred progona
Spašavanje ljudi u siromaštvu
Jednog dana u oktobru 2013., praktikantica je donijela printer u moju kuću, rekla je nekoliko riječi i otišla. Tri minute kasnije, nekoliko tajnih agenata je provalilo u moju kuću dok sam spremala printer. Jedan od službenika prišao mi je i samozadovoljno rekao: „Što sada imaš reći?“, misleći da su me uhvatili na djelu.
Nasmiješila sam se, podigla printer na prsa i rekla: „Za bolju budućnost svih, to je moja misija.“ Grupa ljudi iz Političko-pravne komisije, Biroa 610, Nacionalne sigurnosne brigade i lokalne policijske stanice došla je u dvorište, namjeravajući me uhapsiti. Sve sam ih izvela iz dvorišta, stala na kapiju, jednom nogom unutra, drugom van, držeći se za vrata, glasno govoreći njima, komšijama i prolaznicima istinu o progonu Falun Gonga.
Dok sam govorila, zalupila sam vratima i zaključala ih, ostavljajući službenike vani, i rekla svom suprugu koji je drhtao: „Moram odavde.“
Skočila sam na pomoćnu kuću, a zatim na glavnu kuću. Popela sam se na sljeme krova, a onda skočila u susjedno napušteno skladište; popela sam se na njegov krov, hodala preko sljemena, i spustila se do strehe; zatim sam preskočila dvije jednospratne kuće i dva zida, i uspješno sam pobjegla. U to vrijeme imala sam preko sedamdeset godina. Dok sam se penjala po kućama, prelazila preko krovova i skakala preko grebena, osjećala sam se osnaženom naletom energije. Znala sam da me Učitelj štiti od opasnosti.
Službenici ispred dvorišta su preskočili zid i ušli u dvorište, pretpostavljajući da se negdje skrivam. Pretražili su sve, ali me nisu mogli pronaći. Pogledali su se, teško su shvaćali što se dogodilo, a jedan je rekao: "Je li ova starica letjela ili je nestala u zemlju?"
Nakon što sam napustila dom, dva dana sam boravila kod jedne praktikantice. Budući da me je policija tražila i izdala nalog za hapšenje na raznim web stranicama, morala sam napustiti dom praktikantice i otići iz grada.
Praktikantica mi je pronašla posao na sigurnom mjestu za proizvodnju materijala koje se nalazilo pod zemljom. Bilo je sedam štampača u boji sastavljenih od upotrebljivih dijelova spašenih iz pokvarenih mašina i tri stara laptopa. Ova praktikantica je bila vrlo vješta. Bio je oktobar, i vrijeme za izradu Minghui kalendara za sljedeću godinu. Svaki dan sam učila Fa, radila vježbe, izrađivala kalendare, štampala informativne materijale i razmjenjivala ideje sa praktikanticom.
Printeri u boji su radili sporo, ali su otisci bili jasni i živopisni. Svaki dan bih uključila prvi printer i pokrenula ga, pa bih prešla na sljedeći i učinila isto. Dok sam postavljala štampanje za sedmi printer, prvi printer je završio štampanje. Zatim bih počela ispočetka od prvog. Kad su svi otisci bili spremni, praktikantica bi pozvala druge praktikante da sastave otiske u kalendare i distribuiraju ih.
Do decembra smo prestali proizvoditi kalendare. Praktikanti, znajući da mi nedostaje dom, pronašli su mi dvospratnicu u mom rodnom mjestu koju je izgradio praktikant. Nakon što sam se vratila, otkrila sam da je kuća dovoljno velika za izradu transparenata. Bilo je osam šablona za izradu transparenata; duži su bili dugi oko 1,6 metara i široki 30 centimetara; kraći su bili dugi oko 1,2 metra. Praktikantica je kupila tkaninu i štampala transparente. Gotovi transparenti su vješani na drveće i stubove. Također smo dodali druge štampače, računare i mašine za graviranje amajlija od žada kako bismo proizvodili i snabdijevali lokalne praktikante drugim vrstama predmeta za objašnjavanje istine.
Tužba protiv Jiang Zemina
Godine 2015. praktikanti su počeli da podnose tužbe protiv bivšeg vođe Komunističke partije Kine, Jiang Zemina, zbog zloupotrebe položaja i pokretanja progona Falun Gonga u Kini. Jiang je naredio da se Falun Gong eliminiše za tri mjeseca, riječima: „Ocrnite ugled praktikanata, uništite ih ekonomski i eliminišite ih fizički“. Nepisana pravila postupanja prema zatvorenim praktikantima su glasila: „Smrt će se smatrati samoubistvom, a tijela će biti kremirana direktno bez istrage.“
Mnogo je praktikanata umrlo, bili povrijeđeni ili onesposobljeni; zatvarani i poslani u radne logore; hapšeni i pritvarani na duži period. Još više ih je bilo prisiljeno napustiti domove i izgubiti posao; njihove porodice su razorene. Ono što je još gore je to što su nepoznatom broju praktikanata ukradeni organi u svrhu transplantacije a oni su umrli tokom tog procesa.
Budući da sam bila u oskudici i tražena u to vrijeme, zamolila sam drugog praktikanta da dostavi moju pismenu žalbu. Svih mojih šest žalbi nije uspjelo stići do Vrhovnog narodnog suda i Vrhovnog narodnog tužilaštva – neke su izgubljene u pošti, druge na aerodromu. Nakon preispitivanja sebe i učenja Fa, shvatila sam da moram sama ispuniti svoju odgovornost; to nije bila moja kultivacija ako sam dozvolila da drugi rade za mene. Odštampala sam još jedan primjerak i lično ga dostavila najbližoj pošti. Nekoliko sati kasnije, provjerila sam svoj računar i vidjela da je stigao u lokalni distributivni centar. Nekoliko sati kasnije, ponovo sam provjerila i bio je stigao na drugu lokaciju. U Peking je stigao u 16 sati sljedećeg dana. Oko 17 sati, poštar prezimenom Li dostavio ga je Vrhovnom narodnom tužilaštvu. Osjetila sam olakšanje.
Nekoliko praktikanata također nije uspjelo dostaviti svoje pismene žalbe nakon nekoliko pokušaja. Kasnije sam saznala da im možemo poslati pismo i e-poštom umjesto fizičke dostave. Drugi praktikant i ja smo se konsultovali s mladim praktikantom o tome kako to učiniti. Potom smo pomogli praktikantima oko nas da napišu svoja pisma i poslali ih e-poštom. Ova metoda je mnogo sigurnija od odlaženja u pošte. Na kraju, svaki lokalni praktikant je tužio Jiang Zemina i lokalne vlasti, koje su ih proizvoljno pretresale i pritvarale, s pravim imenima, kućnim adresama i brojevima telefona, kod Vrhovnog narodnog tužilaštva i Vrhovnog narodnog suda.
Također sam poslala pismo žalbe Centralnoj komisiji za disciplinsku inspekciju. Sadržaj je bio sljedeći:
„Počela sam prakticirati Falun Gong da bih izliječila bolest, i zaista sam stekla dobro zdravlje. Nastojim biti dobra osoba slijedeći principe Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije; dajem prioritet drugima i razmišljam o sopstvenim postupcima kada se pojave sukobi. Kao rezultat toga, štedim medicinske troškove, imam sretnu porodicu i dobro se slažem sa svojim susjedima. Nažalost, Jiang Zemin je odlučan da iskorijeni tako divnu praksu.”
„Nakon što je počeo progon Falun Gonga, ja sam se držala svoje vjere, neustrašiva pred nasiljem, i razotkrivala progon svojim poznanicima. Nadala sam se da će oni moći razlikovati dobro od zla i odnositi se ljubazno prema praktikantima Falun Gonga, kako bi bili blagoslovljeni i imali svijetlu budućnost. Sve moje riječi i djela su u okviru člana 35. i 36. Ustava, koji propisuju slobodu govora, objavljivanja i vjerovanja. One ne krše nijedan zakon i imaju dobre namjere.”
„Budući da je Jiang pokrenuo progon, u starosti sam ostala bez sredstava i pretrpjela sam neizrecivu bol. Moj 80-godišnji suprug je više puta vidio zastrašujuće scene i godinama je živio u strahu. Postepeno je postao dementan i izgubio kontrolu nad stolicom, što me duboko brine.”
„Zahtijevam da Centralna komisija za disciplinsku inspekciju obrati pažnju na moj slučaj, te da, u skladu sa Ustavom, poništi pogrešnu presudu i nalog za hapšenje protiv mene, omogućavajući mi da se vratim kući kako bih se ponovo ujedinila sa svojom porodicom i brinula o svom suprugu. Zahtijevam od Komisije da ispravi svoj stav prema praksi, vrati nevinost Falun Dafa i Učitelja Li Hongzhi-ja, vrati slobodu vjerovanja i privede Jiang Zemina pred lice pravde.”
Centralna komisija za disciplinsku inspekciju poslala je moje pismo lokalnoj okružnoj komisiji. Komesar je rekao mojoj djeci da će, ako me ne dovedu kući, izgubiti posao.
Budući sam odana porodici, vratila sam kući radi svoje djece. Vlasti su me smjestile u zatvor Xinxiang. Odbila sam da slušam njihove pridike za ispiranje mozga, a oni su me počeli verbalno zlostavljati i klevetati. Tri puta su mi odbili porodične posjete.
5. Očuvanje Dafa
Nisam obična osoba
Kada je progon počeo u julu 1999. godine, preko 100 miliona praktikanata je bilo u nevjerici. Apelovala sam u pokrajinskom glavnom gradu i u Pekingu s jakom vezanosti za borbenost. Šesnaest godina kasnije, 2015. godine, podnijela sam tužbu protiv Jiang Zemina, pitajući zašto je dao tako okrutne naredbe da se eliminiraju praktikanti i da se ekonomski unište. Gajila sam snažan osjećaj mržnje.
U dvadeset šest godina nastojanja da se okonča progon, istrajavajući u dobrom obavljanju tri stvari, shvatila sam da me održava čvrsta vjera, Fa, ispravne misli, te razum i mudrost iz Fa. Trebala bih eliminisati svoje ljudske pojmove kako bi moje kultivirano ja moglo eliminisati stare sile, zla bića i pokvarene materije i faktore u svemiru, s ispravnim mislima.
Stvoriti jedno tijelo za eliminaciju zla
Ova velika bitka između dobra i zla je stigla u završnu fazu i zlo sada cilja Učitelja u Sjedinjenim Državama. Međutim, mi više nismo ono što smo bili prije 26 godina na početku progona; više ne gajimo mržnju u srcu i ne želimo se boriti poput komunista u revoluciji. Umjesto toga, održavamo dobrodušnost i ispravne misli i imamo na umu da smo Dafa kultivatori.
Prisjećajući se početka progona 20. jula, praktikanti u inostranstvu su razgovarali sa stranim političarima i vođama, i mirno protestovali ispred kineskih ambasada. Njihov nepokolebljiv duh tokom godina, bez obzira na vrijeme, njihova posvećenost očuvanju Dafa, i njihovi napori da ublaže pritisak progona na praktikante u Kini zaista su izvanredni.
U ovoj bitci između dobra i zla koja se vodi u inostranstvu, praktikanti u Kini imaju još veću odgovornost da šalju ispravne misli svom snagom jer korijen ovog progona leži u Pekingu. Zlo neprestano kanališe tamnu energiju iz Pekinga u Sjedinjene Države. Stoga, nije dovoljno da samo prevaziđemo svoje ljudske vezanosti i dobro radimo; moramo također formirati jedno tijelo s drugim praktikantima.
Tri do pet praktikanata prisustvuje našoj grupi za učenje Fa. Prije učenja Fa, prvo šaljemo ispravne misli. Šaljemo ispravne misli četiri puta dnevno, fokusirajući svoje misli na tužbe podnesene u inostranstvu. Dodajemo dodatni sat svaki dan samo da bismo slali ispravne misli. Eliminisanje zla je spašavanje ljudi. Agenti Komunističke partije Kine koji zlonamjerno napadaju Dafa manifestuju se kao žestoka bitka između pravednosti i zla u drugim dimenzijama.
Nakon što sam pročitala Učiteljev članak „Teškoće s kojima se suočava naša duhovna disciplina“, zapitala sam se zašto Učitelj, koji je svemoguć, mora da se suočava sa tako ogromnim pritiskom. Učitelj pati za nas i sva osjećajna bića u svemiru. Milost koju nam je Učitelj dao je bezgranična. Učitelj nas je naučio Dafa i omogućava nam da se pročistimo i uzdignemo asimilacijom u Fa. Na koji način možemo uzvratiti Učitelju?
Moramo se potpuno osloboditi ljudskih vezanosti, ukloniti sve ljudske pojmove i odreći se vezanosti za udobnost, kako bismo mogli posvetiti više vremena i energije i pobijediti u bitkama u Fa-ispravljanju i potvrđivanju Fa. Dokazati ćemo da smo čestice Fa i postati čuvari pozitivnih elemenata u svemiru.
Vremena je malo, ali ćemo nastaviti da dobro radimo tri stvari. Iskoristiti ćemo vrijeme da objasnimo istinu našim porodicama, kolegama, prijateljima i prolaznicima. Marljivo ćemo učiti Fa i ići putem koji nam je Učitelj uredio, i s njim se vratiti kući.
(Odabrani radovi za 22. Kinesku Fa konferenciju na Minghui.org)
