U srednjoj školi sam se dosljedno isticala kao najbolja učenica. Učitelji su me favorizirali, a kolege iz razreda su mi zavidjeli. Uz svakodnevne pohvale, moje vezanosti za slavu, isticanje i ljubomoru sve su više rasle.
Tijekom prve i druge godine srednje škole, na svakom sam važnijem ispitu bila prva u cijelom razredu. To je uzrokovalo snažnu vezanost za prvo mjesto, a posljedično i intenzivni strah od gubitka te titule.
U trećoj godini srednje škole, desetak učenika prebačeno je u moj razred iz drugih škola. Osjećala sam veliki pritisak i bila sam zabrinuta kako će biti uspješniji pa sam postala neprijateljski raspoložena prema njima, ali sukob u početku nije bio očit. U drugoj polovici treće godine sam postala druga u razredu. Nisam to mogla prihvatiti, iako sam bila samo nekoliko bodova ispod prvog mjesta. Moj savršen akademski rang prekinuo je drugi učenik.
Očajnički sam s ogorčenjem tražila bilo kakvo opravdanje koje bih mogla pronaći – bilo što što bi me spriječilo da prihvatim legitimnost uspjeha drugog učenika. Danima nisam mogla ni jesti ni spavati, a frustracija se čak pojavljivala i u snovima. Mislila sam da sam razočarala svoje učitelje i osjećala sam ogroman psihološki teret. Iako sam svakodnevno marljivo učila, ovo me stanje na kraju blokiralo tijekom prvog probnog ispita, a moj je rang ponovno pao, na četvrto mjesto.
Bila sam u dubokoj tjeskobi i htjela sam potražiti odgovore u Fa. Počela sam učiti Fa i razmišljati o svom načinu razmišljanja. Shvatila sam da je tjeskoba posljedica ljubomore i vezanosti za slavu i osobni interes. Konačno sam počela raditi na svojim vezanostima. Shvatila sam da trebam priznati da su drugi bolji i pohvaliti ih te da ne bih trebala biti vezana za svoj rang. Stoga sam se pokušala promijeniti.
U početku nije bilo lako. Svaki put kad bih vidjela ili pomislila na osobu zbog koje sam izgubila prvo mjesto, srce bi mi se stisnulo i osjećala sam zamjeranje. Ali razmišljajući o Fa principima, trudila sam se otpustiti svoje vezanosti. Mogla sam razgovarati o pitanjima s tom osobom i čak sam se sprijateljila s njom. Prije drugog probnog ispita, osjećala sam se smireno u društvu onih koji su ispred mene na ljestvici. Nisam se osjećala nelagodno, već sam bila sretna zbog njihovog dobrog rezultata. Tada sam bila druga na drugom probnom ispitu.
Osjećala sam se spokojno premda je još uvijek bilo blage ljubomore. Učila sam Fa i slala ispravne misli kako bih je eliminirala. Iskreno sam pljeskala na školskoj ceremoniji dijeljenja priznanja.
Nakon što sam otpustila svoje vezanosti, osjetila sam nevjerojatan osjećaj lakoće. Oslobođena teškog psihološkog tereta jurnjave za slavom i osobnim dobitkom, moje učenje je odjednom postalo bez napora. Kako se moja kultivacija produbljivala, tako je i naglo rastao moj akademski uspjeh, dok mi je um postajao jasniji i usredotočeniji. Na kraju sam neočekivano postigla izvanredne rezultate na prijemnim ispitima za srednju školu – i ponovno bila u vrhu.
Moje je srce do tada bilo duboko mirno, bez pretjeranog uzbuđenja i zasigurno bez ikakvog osjećaja osvetničkog zadovoljstva zbog povratka na prvo mjesto. U tom trenutku, iznenada mi je sinulo. Bilo je to kao da je Učitelj cijelo ovo iskustvo aranžirao poput predstave – osmišljene posebno da mi pomogne otpustiti vezanosti. Jednom kada vezanosti zaista nestanu, ono što je izgubljeno često se može vratiti na najneočekivanije načine.
Eliminiranje vezanosti za udobnost
Tjelesni odgoj (TO), posebno trčanje na duge staze, moja je slabost. Jedva sam prolazila taj predmet. To je dovelo do nedostatka samopouzdanja u TO. Počela sam ga ne voljeti u trećoj godini srednje škole.
Morala sam se ozbiljno posvetiti treningu kako bih se pripremila za ispit iz TO za upis u višu školu, no vezanost za udobnost i lijenost vodile su me u suprotnom smjeru. Bojala sam se trčanja jer nisam voljela biti umorna. Tijekom i nakon trčanja, poteškoće s disanjem i ogromna iscrpljenost su ostavile na mene duboki strah. S vremenom je strah postao toliko intenzivan da sam se tijekom dana kada je bio zakazan sat tjelesnog odgoja jedva mogla usredotočiti na druge lekcije. Bila sam obuzeta unutarnjom tjeskobom – strahujući da ću eventualno morati trčati – sve dok taj problematični sat tog dana nije konačno prošao. Nastavnik TO je objasnio važnost ispita tog predmeta. Bila sam bespomoćna i morala sam trčati na satu TO, postižući samo mali napredak.
Svi moji ostali rezultati su bili vrlo dobri, osim TO, koji je bio na razini prolazne ocjene. Kad sam čula da je škola organizirala poseban trening trčanja svakog jutra tijekom dva mjeseca, bila sam shrvana i to mi se nije sviđalo, ali trebala mi je ocjena iz tjelesnog odgoja.
Smirila sam se i potražila odgovore u Fa. Dafa je poput ogledala i odražavao je moje vezanosti. Prepoznala sam svoju lijenost, vezanost za udobnost i strah od teškoća, te sam postala odlučna da ih prevladam. U početku je bilo nevjerojatno teško. Svako jutro sam žurila u školu prije 7 sati. Prvo sam trčala 1000 metara, a zatim se vraćala u učionicu da pojedem kruh za doručak. Škola nije bila posebno stroga u praćenju prisutnosti na treninzima trčanja; jednostavan popis za prijavu je bio objavljen za učenike da označe svoja imena. S vremenom je postalo uobičajeno da učenici kasne, prijavljuju se za druge ili skraćuju svoje trčanje.
Mislila sam da, budući da sam Dafa praktikantica, trebam slijediti principe Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije. Trebala bih otrčati cijelu stazu i ne varati. S tim jednostavnim razmišljanjem, ustrajala sam kroz ta dva mjeseca jutarnjeg trčanja. Na kraju mi se učinak dramatično poboljšao – od jedva prolaznog do gotovo savršenog rezultata, transformacija je to koja je zahtijevala bezbroj sati truda. Na ispitu iz TO, postigla sam rezultate daleko iznad svega što sam ikada zamišljala. Podržana nepokolebljivom odlučnošću koju mi je Dafa usadio, konačno sam ispunila svoje želje.
Traženje odgovora u Fa
Primljena sam u dobru višu školu, koja je okupljala najbolje učenike iz mnogo različitih mjesta, a moj razred je bio jedan od njezinih elitnih odjeljenja. Osjećala sam ogroman unutarnji pritisak jer sam se brinula da bi me drugi mogli podcijeniti u slučaju da podbacim s ocjenama. Nova škola, okruženje i kolege iz razreda su u meni izazivali stres. Ispunjen raspored i tuđa izvrsnost me činilo tjeskobnom.
Brzo sam potražila odgovore u Fa i u sebi upitala Učitelja što mi je činiti. Tri znaka: Istinitost, Dobrodušnost i Tolerancija, pojavila su mi se u umu. Sljedeći dan sam krenula u akciju. Na primjer, imala sam vezanost za reputaciju i nisam voljela drugima postavljati pitanja bojeći se da će me smatrati neinteligentnom. No kad sam to činila s prijateljskim stavom, nije bilo neugodnih stavova. Umjesto toga, stekla sam prijateljstvo i znanje. Tijekom školskih aktivnosti, razvila sam bliže odnose sa svojim kolegama iz razreda i pokazala svoju dobrodušnost.
Razmišljala sam o Dafa i pozabavila se svojim ponašanjem tijekom toga dana. Razmišljala bih o tome je li bilo kakvih problema, što je do njih dovelo, koju sam vezanost imala i kako je otpustiti. Trudila bih se otpustiti je sljedeći dan. To je bilo usavršavanje sebe u Dafa, i mogla sam se riješiti više vezanosti kako bih postala bolja osoba. Otpuštanjem vezanosti sam iskusila unutarnji spokoj. Također sam recitirala „O Dafa" tijekom odmora. To mi je dalo unutarnju smirenost i pomoglo mi izbjeći loše misli. Na taj se način moj školski život normalizirao.
