Falun Dafa Minghui.org

Kineski Fahui: Božansko pero

(Minghui.org)

Tijekom proteklih 16 godina suzbijanja Falun Gonga, provela sam puno vremena pišući članke koji razotkrivaju progon. Cijelo vrijeme sam osjećala kako mi Učitelj pomaže. Osjećala sam se kao da sam božansko pero te sam uz Učiteljevo vodstvo bila u stanju napisati članke koji eliminiraju bezbrojne zle elemente i u širokom opsegu spašavaju ljude.

Početak pisanja za vrijeme pritvora

U proljeće 2003.g. bila sam zadržana u radnom logoru. Premda su gnoj i svrab nestali, ruke su mi ostale otečene. Bilo mi je teško sjediti ili stajati. Ležeći u krevetu i razmišljajući o svemu, shvatila sam da više ne možemo ostati ovako pasivni - trebamo razotkriti opaki progon koji se događa u radnim logorima. Budući da je Učitelj zatražio od nas da to činimo, to će biti uspješno.

Iznijela sam taj plan drugim praktikanticama u ćeliji i one su se složile. Neke su slale ispravne misli, neke su pazile na stražare, dok su neke razrađivale detalje kako ćemo iznijeti članke izvan zidova radnog logora. Završila sam radnu verziju za relativno kratko vrijeme. Dala sam ju drugoj praktikantici koja je također bila dobra u pisanju. Očekivala sam komplimente. Umjesto toga praktikantica je rekla, bez da me pogledala: „Ovakav članak? Nije čak ni vrijedan truda.“

Moje je srce potonulo. Nakon prevladavanja toliko poteškoća i završetka radne verzije pod ogromnim pritiskom, završila sam nigdje. Sljedećih nekoliko dana sam bila toliko razočarana da nisam ništa napisala.

Praktikantica je prišla i našalila se sa mnom: „Hej! Čini se da si ovdje besposlena. Planiraš odustati?“ Bila sam posramljena. Bez obzira što se dogodi, ne trebam odustati od nečega što Učitelj želi da učinimo. Moram priznati da radna verzija nije uključivala dovoljno pojedinosti koje prikazuju okruženje u radnom logoru ili pritisak i ozbiljnost mučenja koja su se tamo događala. Činilo se da sam previše vezana za svoje vlastite ideje i vlastite napore. Osjećala sam se krivom, kao da Učitelj stoji ispred mene i promatra moje vezanosti.

Praktikantica mi se ispričala i dala konstruktivne prijedloge. Obje smo gledale unutar sebe kako bi eliminirale ljudske predodžbe te smo ponovno počele raditi na njemu, ovaj put bez problema.

Brzo smo završile članak. Konačnu verziju sam prepisala na plahtu, a praktikantica ju je prišila unutar kaputa drugog praktikanta da ga iznese, jer je uskoro trebao biti pušten. Zajedno smo radile kako bi završile još nekoliko članaka. Budući da je većina nas bila dobro obrazovana, članci su trebali minimalnu reviziju prije slanja. Ubrzo su objavljeni na Minghuiju.

Razotkrivanje zla dokle god traje progon

Nakon povratka kući krajem 2003.g., saznala sam da je u mom području jedan par već mnogo godina bio ozbiljno progonjen, naizmjence jedno pa drugo. Zapravo, tijekom posljednjih nekoliko godina gotovo da se nisu međusobno vidjeli jer je barem jedno od njih uvijek bilo u pritvoru.

Pitala sam nekoliko praktikanata o detaljima njihova slučaja i intervjuirala sam muža. Također, preuzela sam na Minghuiju prethodna izvješća o ovom paru i počela pisati. To mi je bio prvi put da radim na tako dugom članku s podacima iz različitih izvora i različitih gledišta. Trebalo mi je oko tjedan dana te sam jasno mogla osjetiti smetnje od strane zla. Osjećala sam se fizički iscrpljeno i onesvijestila sam se. Ipak, završila sam članak, revidirala ga na temelju informacija od supruga te ga poslala na Minghui.

Suprug je bio ponovno uhićen 2005.g. i osuđen na zatvorsku kaznu. Opet su i muž i žena bili zatočeni u isto vrijeme. Prikupila sam više informacija o paru i napisala nastavak članka. Znam da trebamo nastaviti razotkrivati zlo dokle god traje progon.

Čisto srce

Dok sam radila na tim člancima, shvatila sam da je važno napisati kompletna izvješća o nekoliko slučajeva velikih progona u mojoj regiji. To će pomoći običnim ljudima da shvate brutalnost progona kroz širu sliku, s više dubine.

Jedan se takav slučaj dogodio nekoliko dana nakon što je počeo progon u srpnju 1999.g., kada su tisuće praktikanata otišle podnijeti žalbu gradskoj vlasti. Mnogi su mještani čuli o tome, ali nisu znali pojedinosti o tome kako su ovi nevini praktikanti bili maltretirani. Podijelila sam tu ideju s drugim praktikantima i svi su se složili. Neki su pružili više informacija o tom događaju te sam također intervjuirala više praktikanata koji su tad išli podnijeti žalbu. I onda sam, uz pomoć druge praktikantice, počela pisati.

Tijekom procesa, osjećala sam da će uvod čitateljima pomoći da razumiju kako je Falun Dafa prekrasan i kako su praktikanti, unatoč teškom progonu, sigurni u svoja miroljubiva uvjerenja. Ali nisam imala ideju kako to učiniti. U svom srcu sam pitala Učitelja za pomoć. Potom sam osjetila kako se moj um otvara i postaje još čistiji te je tekst izašao prirodno. Nakon što je taj članak objavljen, jedan praktikant mi je rekao da je na Minghuiju vidio članak iz našeg područja i da je „uvod bio jako dobro napisan, vrlo čist.“ Bila sam sretna i znala sam da je mudrost došla od Učitelja.

Prije par godina, u radnom logoru u mojoj regiji, bio je veliki slučaj progona koji je privukao veliku pozornost. Tijekom te tragedije nekoliko je praktikanata izgubilo svoje živote, mnogi su bili fizički onesposobljeni, a stotine praktikanata je bilo mučeno. Kako bi pružili što sveobuhvatnije izvješće, intervjuirali smo neke praktikante koji su svjedočili tom progonu te smo prikupili vrijedne informacije. Kroz ovaj smo slučaj planirali prikazati cijeli proces kako su službenici u ovom objektu od njegova osnutka sustavno mučili praktikante.

Dok sam radila na ovom članku, bila sam uhićena i ponovno poslana u radni logor. Bilo je to 2006.g.

Bilješke iz kuharice

Službenici u ovom radnom logoru su se jako loše odnosili prema praktikantima. Trpjeli smo ogromnu fizičku bol i psihički stres. Mnogi praktikanti su ozbiljno mučeni i neki su razvili mentalne poremećaje zbog intenzivnog ispiranja mozga. Nadala sam se da ću moći voditi evidenciju o tim tragedijama, i još bolje, u obliku osobnog dnevnika. Ali kako sam to mogla učiniti?

Nakon što sam imala tu misao, Učitelj me usmjerio. Budući da su službenici svaki dan održavali predavanja koja su bila ispiranje mozga u nadi da će se praktikanti odreći svoje vjere u Falun Gong, opskrbili su nas s puno papira i olovaka za zabilješke. Osim toga, nije postojalo ograničenje za čitanje knjiga i časopisa.

Neki su pritvorenici počeli čitati medicinske knjige, a neki knjige o prehrani. Pretvarajući se da sam zainteresirana za kuhanje, kupila sam bilježnicu za zapisivanje recepata. Prvo sam prikupila ime, titulu i identifikacijski broj policajaca te sam ih zapisala u kodiranim riječima kao ime jela ili sastojaka. Tada sam u način pripreme jela uključila detalje pojedinih slučajeva mučenja, kao što su vrijeme, mjesto te tko je bio uključen. Pitala sam druge ljude o prijašnjim velikim slučajevima koji su se dogodili u radnom logoru te sam i njih zabilježila u svoje bilješke o kuhanju.

Stražari su nekoliko puta stajali pored mene i gledali kako zapisujem bilješke o kuhanju. Ali oni nisu znali što ja stvarno radim. Godinu dana sam bila u pritvoru i prikupila sam informacije o oko dvije godine progona. Kad je došao dan mog oslobođenja, otišla sam iz radnog logora s tom bilježnicom.

Suprotstavljanje progonu

Nakon što sam se vratila kući i primirila, počela sam dekodirati svoje bilješke o kuhanju i počela sam pisati prema sjećanju. Ali, pribojavala sam se: recimo da sam u mogućnosti završiti ovaj članak, imam li ispravne misli da ga pošaljem? Unatoč tim ljudskim predodžbama, odlučila sam prvo završiti članak prije nego moje sjećanje izblijedi. Trebalo mi je oko mjesec dana da povratim podatke. S prethodnim člancima na Minghuiju vezanima za ovaj radni logor, završila sam sveobuhvatno izvješće o tome koliko su praktikanti brutalno zlostavljani u tom objektu.

Bila sam zahvalna Učitelju za svu pomoć koju mi je pružio u to vrijeme. No, moj se strah ponovno pojavio: s toliko detalja, u obliku osobnog dnevnika, zar službenici ne će shvatiti tko je to napisao? Bih li opet bila u opasnosti? Tako sam ovaj članak zadržala na neko vrijeme i nisam ga poslala.

Smirila sam se i učila Fa i radila vježbe. Došla sam do shvaćanja da mi ne bi trebali biti proganjani ili trpjeti progon. Zapravo, mi smo tu da se usprotivimo progonu, zaustavimo ga i spasimo ljude. Učitelj nam je rekao da u potpunosti razotkrijemo zločine i to je proces uklanjanja zla, kao i završavanja progona. Zašto nisam slijedila Učiteljeva učenja i zašto sam bila toliko zabrinuta za svoju vlastitu sigurnost?

Bila sam u stanju jasnije vidjeti aranžmane starih sila. Mi, Dafa učenici, smo danas ovdje kako bi potvrdili Fa i spasili živa bića. Razotkrit ćemo svakoga tko maltretira praktikante i zaustaviti tragedije. Poslala sam članak na Minghui i bio je ubrzo objavljen.

Pozitivna energija i nada

Nastavila sam raditi na članku o radnom logoru koji nisam završila prije nego što sam bila uhićena. Zbog goleme količine prikupljenih informacija i kontinuiranih smetnji, trebalo mi je oko godinu dana da ga završim. Do tada, osjetila sam da u članku nešto nedostaje i nisam mogla nastaviti.

Kroz godine, dok sam pisala članake o progonu, uvijek sam pokušavala koristiti jednostavan jezik, bez emocionalnog izražavanja. U isto vrijeme, također sam se stalno trudila ispravljati i čistiti u skladu s Fa. Što se onda dogodilo ovaj put?

Šetajući kući jednog dana, shvatila sam da nisam ni pomišljala o tome što će obični ljudi misliti o mojim člancima ili mogu li biti spašeni. Vratila sam se svojoj radnoj verziji. Uključivala je veliki broj brutalnih slučajeva, ali nakon što obični ljudi to pročitaju, mogu se složiti da je progon prebrutalan i da je komunistički režim preokrutan, ali da to nema nikakve veze s njima. Oni bi mogli radije izbjeći temu da izbjegnu nevolje. Drugim riječima, nisu mogli osjetiti moć ispravnog vjerovanja i nisu mogli vidjeti nadu.

Pregledala sam svoje prethodne članke i otkrila sam da su im nedostajali neki kritični elementi: čudesnost Dafa, mirnoća i upornost praktikanata, energija ispravne vjere, a najviše od svega, zašto se to tiče običnih ljudi. Nakon daljnjeg promišljanja, shvatila sam da moji članci imaju sve, ali im nedostaje duha. Tek kad ima vlastiti duh koji vodi sve sastavnice, članak može biti živ sa snagom da eliminira zlo i spasi živa bića. Zgotovila sam članak i poslala ga.

Vrlo često kod pisanja članka, osjećam se kao kipar koji stvara biće za suzbijanje zla i spašavanje ljudi. To započinje od opće ideje, onda okvirnog oblika, slijedi opetovano rezbarenje i oblikovanje, sve dok nije usavršeno. Na kraju, moj rad se pretvara u nešto s duhom i sposobnostima.

Otpuštajući sebe

U 2012.g. smo planirali prikupiti 13-godišnji vremenski zapis slučajeva progona u našem području. Ali, nismo mogli osmisliti dobru ideju kako to učiniti pa smo stali. Dvije godine kasnije, praktikant B je došao kod mene da raspravimo o sveobuhvatnom izvješću za našu regiju. Podijelila sam s njim ranije prikupljene podatke i počeli smo zajedno raditi.

Za razliku od prethodnih članaka gdje sam bila odgovorna za pisanje, ovaj put sam planirala pratiti vodstvo drugog praktikanta i surađivati s njim. Trebalo mi je neko vrijeme da se prilagodim jer uvijek imam svoje ideje o temi i strukturi te često mislim da su dobre. Rekla sam svoje misli praktikantu B, ali kada je došlo do stvarnog pisanja, otišao je svojim putem i uklonio neke dijelove koji su se meni jako sviđali.

Pomalo sam postala depresivna. No, nakon što sam se smirila i bez predrasuda pročitala ono što je napisao, uvidjela sam da je taj članak bio čistiji i imao je sposobnost da se približi čitateljima.

Budući da je cilj našeg pisanja da ljudi saznaju istinu i budu spašeni, zašto bih trebala biti vezana za svoje ideje? Kritična stvar je shvatiti što ljudi trebaju, što im se sviđa te što ih zbunjuje. Dokle god im možemo pomoći da prihvate istinu, sve će dobro ispasti.