Alejandru Nadalu je pravda uvijek značila sve u životu. Još od vremena kada je bio dječak, on bi uvijek ustajao u zaštitu druge zlostavljane djece i nije mogao razumjeti zašto bi neko želio maltretirati druge.
Kada bi gledao kaubojske filmove, uvijek bi se stavljao na stranu Indijanaca i zamišljao sebe kako uskače u film da bi im pomogao da se izbave.
Alejandro se rodio i odrastao u Madridu, no, od vremena dokle njegovo pamćenje seže, uvijek je osjećao jaku povezanost sa Kinom. Kada je bio mladić odabrao je kineski karakter „Ji“ sa značenjem „pravda“ da ga tetovira. Kasnije je saznao da ovaj znak ima dublje, veoma duboko značenje.
Kao producent dokumentaraca, Alejandro je često birao teme vezane uz Kinu kada bi pravio kratke dokumentarce, da bi ih mogao dovesti u vezu sa vrlinama tradicionalne kineske kulture.
Uz to je izučavao kinesku filozofiju i kulturu i vježbao Tai Chi.
I onda kada je Alejandro čuo za amerikanca kineskog porijekla, zatvorenog u Kini jer je branio grupu ljudi koji su progonjeni zbog njihovog vjerovanja u Istinitost-Dobrodušnost-Toleranciju, sasvim je prirodno bilo da im je želio pomoći.
Zašto su dobri ljudi progonjeni?
2006. godine je Alejandro radio na dokumentarnom filmu o kršenju ljudskih prava u Burmi. Dok je radio istraživanje o ovoj temi, stalno ga je nešto usmjeravalo na priče o praktikantima Falun Gonga u Kini koje progoni Komunistička partija Kine (KPK). Ova ga je informacija jako iznenadila jer je on uvijek imao puno kanala preko kojih je dobivao informacije, no nikada nije čuo nikakav zvanični izvještaj o tako teškim kršenjima ljudskih prava.
Nakon što je Alejandro pročitao više o progonu Falun Gonga, nije mogao razumjeti zašto se progone ljudi koji vode uzoran život i koji pomažu drugim ljudima. Zapitao se: „Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija su tako jednostavni i osnovni principi: zašto je to uzrok da se ljudi progone?“
Onda je shvatio: „Ovi praktikanti Falun Gonga žele biti istinski dobri ljudi. Budući i ja želim biti dobra osoba, onda smo ja i ova praksa u međusobnoj saglasnosti“.
Alejandro je pročitao Zhuan Falun, glavnu knjigu Falun Gonga.
Istraživanje istorije KPK mu je pomoglo da shvati gdje leži uzrok progona. Alejandro je primijetio: „ Komunistička partija se etablirala korištenjem laži, pa zato nije mogla tolerisati učenje Falun Gonga koje ljude uči da budu istinoljubivi, jer bi izgubila kontrolu nad ljudima ako bi svi govorili istinu. Kada bi svi Kinezi prakticirali Falun Gong, onda niko ne bi bio na strani Komunističke partije, jer ne bi željeli biti dio velike laži“.
Kada je pročitao životnu priču Charlesa Lija, Amerikanca kineskog porijekla koji je bio zatvoren u Kini na tri godine, odlučio je promijeniti temu svoga dokumentarca i posvetiti ga Charles Liju i progonu Falun Gonga.
Povezivanje sa Falun Gongom
U vrijeme kada je Alejandro odlučio da dokumentuje kršenje ljudskih prava praktikanata Falun Gonga u Kini, bio je stigao do tačke u svome životu kada se počeo pitati o smislu svoga života i svoje karijere, i bio je u depresiji.
Nastavljajući svoja istraživanja, Alejandro je naišao na članak na internetu o lokalnom mjestu za prakticiranje Falun Gonga. Želeći doznati više o ovoj praksi, pridružio se grupi praktikanata da bi naučio vježbe i čitao Falun Gong knjige.
Alejandro je bio impresioniran Falun Gongom, jer ta grupa nije imala obaveznih pravila ni rituala, što je njemu u potpunosti odgovaralo, jer je on radije želio biti nezavisan i nije želio biti službeno povezan s bilo kojom organizacijom.
Kako bi završio dokumentarac, otputovao je u SAD i proveo neko vrijeme u New Yorku i Washingtonu.
Korist od prakticiranja
Alejandro je otkrio da je boravak u SAD-u koristio njegovom prakticiranju. Osim što je nastavio sa istraživanjem, on se tamo pridružio drugim praktikantima i sa njima radio vježbe, učio Fa i naučio slati isprave misli. Mogao je osjetiti kako se osjećaj sreće vraća u njegov život i prestao je uzimati lijekove protiv depresije.
„Mogao sam osjetiti kako mi je tijelo lako i da lebdi kada bih izlazio iz svoga stana, nakon što bih završio sa izvođenjem vježbi i učenjem Fa“, prisjećao se Alejandro. „Na ulici su mi se počeli osmjehivati potpuni stranci. A oni su me neprijateljski gledali kada sam prije nekoliko sedmica došao u New York“.
Za Alejandra je vrijeme provedeno u Americi bilo veoma produktivno. Završio je svoj dokumentarac i tri mjeseca kasnije se vratio u Madrid.
Njegova majka je bila iznenađena kada je vidjela kako zrači i kada je čula da više nema potrebu uzimati antidepresive. Kada je saznala da se njen sin tako dramatično promijenio zbog Falun Gonga, i ona je počela čitati Zhuan Falun.
Odnosi Alejandra i njegove majke su uvijek bili puni konfrontacija. On je mislio da je njegova majka osoba sa jakom željom da kontroliše druge i da često zauzima negativan stav prema njegovim odlukama. Ona se protivila njegovom odlasku u New York i izazivala ga je govoreći: „Šta možeš tamo uraditi? Misliš li da možeš promijeniti svijet sa svojim dokumentarcem“?
Ranije bi Alejandro na ovakve komentare majci odgovarao sa: „To je moj život“, ili „To se tebe ne tiče“ i „Ostavi me na miru!“
Međutim, po povratku iz New Yorka, Alejandrovi roditelji i sestra su mogli na njemu vidjeti pozitivne promjene. Postao je puno prijazniji i uviđavniji prema drugim ljudima i manje je ulazio u sukob sa svojim roditeljima.
Pronašao je dobar posao u jednoj filmskoj producentskoj kući, ali je i pored toga nalazio vremena za podizanje svijesti o progonu Falun Gonga u Kini.
Njegova porodica sada podržava njegov rad.
Omogućiti da više ljudi čuje za progon
„Kina je druga po redu najuticajnija zemlja na svijetu“, komentarisao je Alejandro. „To utiče na živote skoro svih ljudi na svijetu, jer gotovo svako od nas ima nešto sto je proizvedeno u Kini. Međutim, u španskim medijima se rijetko pojavljuju bilo kakvi istiniti izvještaji [o progonu Falun Gonga]. Kineski mediji pod kontrolom države izvoze svoju propagandu u ostatak svijeta.“
Zato on koristi svoje jezičko umijeće kako bi preveo vijesti o stvarnim događajima u Kini. „Želim da ljudi sa španskog govornog područja doznaju istinu, a ne da potpadnu pod uticaj manipulirajuće propagande. Moje je srce uz kineski narod.“
Alejandro je bio tužan kada je čuo kako su mnogi praktikanti Falun Gonga mučeni i zatvoreni. Ipak, mogao je shvatiti ponašanje policajaca i zatvorskih stražara.
„Oni se nalaze pod kontrolom njihove loše strane. Ja vjerujem kako i oni imaju dobru stranu, kao i svi mi“, objašnjava Alejandro. „Ljudi u današnjoj Kini gotovo obožavaju novac, što omogućava njihovoj lošoj strani da ih kontroliše. To mogu razumjeti.“
On naročito želi kazati onima, koji su još uvijek umiješani u progon, da prestanu nanositi zlo dobrim i nedužnim ljudima. „Biti umiješan u progon nije dobro za vas, vašu porodicu kao ni za vašu budućnost. Vi to možete zaustaviti! Vjerujte u sebe! Možete okrenuti novu stranicu u svome životu i početi novi život. Vi se možete promijeniti i također postati dobra osoba“.
Alejandro je dodao, „Ja vjerujem da tradicionalna kineska kultura može dati puno savjeta ostatku svijeta. Morate biti ponosni što ste Kinezi, jer imate bogatu i duboku kulturu.“
Alejandro na kraju kaže da se nada kako će svaki Kinez napraviti mudar izbor između dobra i zla. „Kinezi vjeruju da ‛Kako siješ tako i žanješ‛. Zato vas molim budite dobrodušni prema drugim ljudima i budite dobrodušni i prema samima sebi. Stanite na stranu dobrih ljudi, a ne na stranu zločinaca. U budućnosti će te za to biti nagrađeni“.
