Fa ispravljanje se približava kraju. Željela bih ovom prilikom s vama podijeliti svoje spoznaje o zlu iz četiri perspektive.
Zlo će postojati dok se ne završi Fa ispravljanje
Zlo neće nestati dok se Fa ispravljanje ne završi. To je uvjetovano principom starih sila tj. principom međusobnog stvaranja i razaranja. Sve dok se ne pokrene novi univerzum, principi starog univerzuma će i dalje biti na snazi.
Na Minghuiju sam čitala članke o svakodnevnom progonu kolega praktikanata i srce me boli kad ih čitam. Ranije sam negodovala i pitala sam se koliko li su samo glupe te osobe koje sudjeluju u progonu. Pitala sam se kako to da i dalje ne shvaćaju da je Dafa dobar i da je dobro nagrađeno dobrim, a zlo zlim.
Međutim, sada imam drugačije shvaćanje: te ljude kontrolira zlo. Stare sile su također bogovi koji imaju nadnaravne moći. Sva živa bića u drugim dimenzijama mogu manipulirati ljudskim bićima, a naravno da i bogovi to mogu. Starim silama je sudbina da to čine iako dobro znaju da su im dani odbrojeni.
Višim bićima je lako kontrolirati ljudima. Naravno, mi trebamo progoniteljima objašnjavati istinu o progonu i o praksi u nadi da će se probuditi, ali nam također treba biti jasno da je nekim bićima suđeno ići zlim putem do kraja, to im je sudbina. Mnogo je takvih zlih bogova koji su opisani u knjizi „Ustoličenje bogova“ kao demoni koji su prerušeni u bogove.
Ta zla bića ne mogu vidjeti istinu, stoga će do samog kraja činiti loše stvari.
Pomaganje Učitelju u Fa ispravljanju je proces odupiranja zlu
Za pomaganje Učitelju u Fa ispravljanju je potrebno vrijeme. Tijekom tog procesa mi radimo ono što bismo trebali raditi, korak po korak. Dobro i zlo prikazuju svoju pravu stranu na pozornici svijeta. Ne trebamo to shvaćati koristeći se ljudskim predodžbama i ne trebamo očekivati da će Učitelj u jednom trenu eliminirati zlo.
Možemo uzeti kralja Zhou iz Shang dinastije kao primjer. On se pojavljuje u knjizi „Ustoličenje bogova“ i u priči ga zavede bludnica Daji koju je zaposjeo duh lisice. On je ugnjetavao svoj narod i proganjao je sve koji su mu se suprotstavljali. Božanstvo Yunzhongzi je dalo kralju Zhou mač kojim je trebao eliminirati zlog duha. Međutim, lisica je prevarila kralja Zhoua i uništila mač. Nakon toga su se počele događati vrlo loše stvari.
Kada bismo to sagledali sa ljudskog stajališta, mogli bismo pitati zašto Yunzongzi nije sam uništio duha budući da je toliko dobrodušan. Da je on to učinio, manje ljudi bi poginulo. Međutim, to je bila sudbina i Yunzhongzi je znao taj princip. On nije ubio lisicu jer, u konačnici, tu se nije radilo o pitanju dobrodušnosti.
Zlo je značajno umanjeno
Iako zlo oduvijek postoji, ono je sve slabije. Snaga zla koje upravlja ljudima se smanjuje i što mi bolje radimo tri stvari to naš svijet postaje bolji.
„Guizhouov majmun“ je poznata priča o tigru, magarcu i strahu. Tigar nikad nije vidio magarca i bio je prestravljen kad ga je vidio prvi puta. Međutim, s vremenom je tigar shvatio da se uopće ne treba bojati magarca.
Sve dok imamo snažne ispravne misli, zlo nije nikakav problem, upravo poput tog magarca.
Jednostavno ili teško? Mi odlučujemo.
Radimo ono što trebamo raditi. Osobne situacije, razine xinxinga i sposobnosti svakog praktikanta se razlikuju, ali svaki praktikant kroči putom koji je za njega uredio Učitelj. Zlo će pokušati učiniti sve da nas omete i potkopa naš trud. Međutim, sve dok se usredotočimo na stvari koje je Učitelj uredio za nas, možemo nadići te smetnje.
U školi sam pročitala priču učenjaka iz Qing dinastije o dva monaha. Živjeli su blizu granice sa Sichuan provincijom i jedan je bio bogat, a drugi siromašan.
Jednog dana se siromašni monah obratio bogatom. Rekao mu je da putuje do Južnog kineskog mora i pitao ga je što on misli o tome.
Bogati monah ga je pitao kako će to izvesti. On mu je odgovorio da će mu biti dovoljna jedna boca vode i zdjela riže.
Bogati monah se počeo smijati i komentirao kako je i sam godinama razmišljao o tome da unajmi brod i krene u hodočašće do Južnog kineskog mora, no kako nikako nije uspio. Rekao je siromačnom monahu da nikad neće uspjeti sa samo jednom bocom vode i zdjelom riže!
Siromašni monah se sljedeće godine vratio sa hodočašća i podijelio svoja iskustva s bogatim monahom kojeg je bilo sram. Južno kinesko more je bilo tisućama kilometara udaljeno od Sichuan provincije i siromašni monah je uspio otići, a on nije.
Priča oslikava razliku između onog što smatramo teškim i jednostavnim. Sve dok smo predani, čak i teške stvari postaju lagane. Ako, pak, ne želimo na nečemu raditi, onda i jednostavna stvar postaje teška.
Obični ljudi postaju uspješni ako se pridržavaju tog principa. Mi, kao Dafa praktikanti koje čuva Učitelj i koje vodi Dafa, trebamo se pitati kakve nas to teškoće mogu zaustaviti dok imamo ispravne misli i ispravna djela?
