Pred kraj 2011. jednog dana sam, tijekom moje jutarnje meditacije, vidio sljedeći prizor. Vidio sam Učitelja kako sjedi na tlu, okrenut prema zapadu, djelomično sklopljenih očiju i prekriženih nogu jedne preko druge. Učiteljevo tijelo je bilo divovsko, poput planine. Primijetio sam da su bila otkrivena cijela Učiteljeva leđa. Bilo nešto poput neravne zemlje na njegovim leđima, izgledalo je kao oranica ispunjena redovima jaraka različitih dubina. Meso na Učiteljevim leđima bilo je isječeno i krv je kapala niz jarke. Nisam se usudio dalje promatrati i povikao: „Učitelju, zašto toliko patiš za svoje učenike? To ne bi trebalo biti tako!" Kad sam otišao sprijeda da pogledam Učitelja, vidio sam kratku majicu kako visi ispred njegovih prsa. Životinja nalik vjeverici je lizala znoj s kratke majice. Tijekom cijelog vremena, Učitelj je sjedio mirno, poput kipa. Čučnuo sam na Učiteljevu nogu i plakao dugo vremena.
Ovog svibnja, bio sam šokiran vidjeti sličan prizor jedne noći dok sam slao ispravne misli. Beskrajne planine su se pojavile pred mojim očima i vidio sam ogroman kip Buddhe okrenut prema zapadu kako sjedi na tlu između planina. Odletio sam bliže da bih pogledao i shvatio da je to Učitelj. Opet sam uočio da su Učiteljeva leđa prekrivena ranama i krvavim mrljama. Krvareći jarci na leđima su postali duži, širi i dublji, a Učiteljeve kosti su virile iz jaraka. Sletio sam na Učiteljevu lijevu ruku i otkrio da od lakta pa sve do prstiju više nije bilo kože ili mesa i samo su kosti ostale. Pet dugih i velikih kosti prstiju na Učiteljevoj lijevoj ruci počivale su na Njegovom lijevom koljenu. Bilo je nepodnošljivo za gledati. Bio sam slomljenog srca i briznuo sam u teški plač.
Zavapio sam Nebesima: „Bogovi Fa-čuvari i ispravni bogovi, pozivam vas da požurite i dođete ovdje! Što ste radili?" Moji povici su uzdrmali cijeli univerzum. Skupina bogova je sletila sa juga i zaustavila se u zraku, okrenuti prema Učiteljevoj lijevoj strani. Pitao sam ih: „Zašto ništa ne radite kad Učitelj ovako pati?" Nisu rekli ni riječi, samo su mirno stajali. Odjednom je jak tok energije prošao kroz Učiteljevu desnu ruku i proširio se na njegova leđa. Dok je tok energije proticao natrag i naprijed po Učiteljevim leđima, masirao sam njegove rane. Postupno su jarci postali plići i uži. Popravljena koža i meso izgledali su svježe, svijetlo i bijelo. Površina izloženih kosti oko Učiteljevog lijevog lakta također je postajala sve manja. Tada je sve u trenu prestalo i skupina bogova koja je promatrala je jurnula u nebo.
Kada sam pogledao dolje, vidio sam kako je kamena ploča na kojoj Učitelj sjedi bila zamrljana krvlju i pocrvenila. Kada bi krv potekla preko korova na tlu, ono bi se osušilo. Gledajući gore Učitelja, moje srce je krvarilo i toliko sam se isplakao da nisam više imao suza. Osjetio sam ogromnu milost koju Učitelj ima za živa bića i sjetio se jedne od Učiteljevih pjesama iz Hong Yin III:
U izvorno stanje
Njegovo Istinsko tijelo je mladoliko, neograničenog životnog vijeka
Iznad sveg prostora i vremena, On upravlja kozmičkim zakonima
On podučava Nebeski Put kako bi spasio nebesa
On sam je podnio karmičke dugove svih bića
Obilni dugovi stvorili su ogromne nedaće
Njegova je kosa posjedila i Njegovo je tijelo bilo narušeno
Kad Fa-Ispravljanje bude ispunjeno, Njegovo Božansko Ja će se pokazati
Njegova ogromna milost zadiviti će Deset Smjerova
Jutros, tijekom slanja ispravnih misli, doživio sam još jednom taj uzbudljivi prizor, ali ovaj put je izgledao puno užasnije. Stajao sam na lijevoj strani Učitelja, čija su leđa još uvijek bila izložena. Snažan val karme živih bića je iznenada pogodio Učiteljeva leđa i napad je bio toliko žestok da je drmnuo Učitelja. Jedan val karme je udario i krv je odmah potekla niz Učiteljev vrat.
Svako mjesto gdje je val karme udario Učiteljeva leđa, pojavile su se brojne krvave rupe. Prizor je bio toliko brutalan i strašan. Nisam mogao podnijeti da to više gledam i zatvorio sam oči, osjećajući se bespomoćno. Tada sam pomislio da postavim štit izvan Učiteljevog tijela kako bi se spriječio još jedan napad vala karme. Međutim, to nije upalilo. Jedan veliki val karme je došao i razbio moj štit. Nisam imao pojma koliko je više štete karma učinila Učiteljevim leđima. Zatim sam zamolio sve Dafa učenike u svijetu da svaki postavi štit za Učitelja i sa tom mišlju sam vidio visok i ogroman štit kako se diže da bi pokrio Učiteljevo tijelo. Zatim je prizor prestao, ne znam koliko je ovaj divovski štit pomogao ublažiti Učiteljevu bol.
Zapisao sam ono što sam vidio u drugim dimenzijama kako bih podsjetio moje kolege praktikante da Učitelj bez prestanka ovako pati za živa bića. Kao Učiteljevi učenici, što bi trebali učiniti? Možemo li si još uvijek priuštiti da gubimo vrijeme i život koji nam Učitelj daje kako bi težili hedonističkim zadovoljstvima i užicima ili bi trebali temeljito i svim svojim srcem dobro raditi tri stvari?
