Oslobađam svoje srce od vezanosti

Sa 9. konferencije za razmjenu iskustava za praktikante u Kini

(Minghui.org)

Gledajući unatrag na kultivacijsko putovanje ove godine, vidim kako sam se malo po malo unaprjeđivao uz Učiteljevu zaštitu i srce mi je ispunjeno neizmjernom zahvalnošću prema našem dobrodušnom i velikom Učitelju. Moja najveća spoznaja tijekom prošle godine je da svaki konflikt, svaka nesreća i svaka neudobnost postaju akcelerator koji mi pomaže da se uzvisim u kultivaciji, sve dok i dalje imam u vidu da sam praktikant.

Oslobodio sam svoje srce od vezanosti za mobitel

Na poslu sam preuzeo određene odgovornosti pa mi je šef dao mobitel za kojeg je svakog mjeseca plaćao račune. Od mene se zahtijevalo da mi mobitel stalno bude uključen i da dođem na posao kad god me trebaju.

Bio sam odgovoran radnik i prije prakticiranja Falun Dafa. Kad sam postao praktikant, slijedio sam Dafa učenje da budem još odgovorniji. Iako sam često bio žrtva nepoštenih ispada otkako je počeo progon 1999, uvijek sam obraćao pažnju na dobro ispunjavanje dužnosti na poslu. Kad god bi mobitel zazvonio, za vrijeme obroka ili dok bih spavao, ako sam morao biti na poslu odmah bih otišao.

Srce kao da mi je bilo vezano tim mobitelom. Znajući da će možda zvoniti svakog trena, nisam se usudio ne nositi ga sa sobom svukuda. Uvijek je bio uz mene, čak i kad sam išao na grupno učenje Fa kod drugog praktikanta. Drugi praktikanti su me podsjetili da bi to moglo stvoriti probleme po pitanju sigurnosti i shvatio sam to, ali sam nevoljko ostavljao mobitel kod kuće.

Međutim, ubrzo sam se počeo brinuti. Bilo mi je nelagodno za vrijeme grupnog učenja jer nisam mogao čitati Fa cijelim srcem. Prva stvar koju bih uradio je da otvorim knjigu i vidim koliko stranica trebamo pročitati tog dana. Onda bih čitao Fa nadajući se da ćemo ubrzo završiti. Kad bi završili s učenjem Fa, nisam bio raspoložen za dijeljenje iskustava s drugim praktikantima. Žurio bih se i jedino sam želio da se brzo vratim kući.

Kad bih stigao kući ne bih ni čekao da izujem cipele, prva stvar je bila da provjerim je li bilo propuštenih poziva. U slučaju propuštenih poziva, a posebno ako ih je bilo više, osjećao bih se iznimno nelagodno. Ako bi jedan od poziva bio od šefa, ruke bi mi se skoro počele tresti. Tada bih ga istog trena nazvao i dao mu uvjerljiva objašnjenja koje bih ranije pripremio.

Srce mi je bilo vezano telefonom nekoliko godina prije nego što su mi drugi praktikanti uspjeli pomoći da shvatim da kao Dafa praktikant, moram staviti Dafa na prvo mjesto. Shvatio sam da moj problem s mobitelom proizlazi iz moje vezanosti za ugledom i osobnom dobiti. Čak sam se brinuo o plaći za prekovremeni rad i o komentarima od mog šefa.

Kad sam se nastavio popravljati po tom pitanju, shvatio sam da, kao Dafa praktikantu,ništa nije slučajno. Kada praktikant ima ispravne misli sve glatko napreduje. Smetnje se događaju jedino kada praktikant ne može otpustiti svoju vezanost. Spašavanje brojnih bića je sada najvažnija stvar u ovom univerzumu. Kako bih mogao dopustiti starim silama da iskoriste moj posao kako bi me ometale?

Učitelj je rekao:

„Stare sile se ne usuđuju ometati vaše objašnjavanje istine ili spašavanje živih bića. Ključno je da im ne dopustite da iskoriste propuste u vašem stanju uma dok obavljate stvari.“

(„Podučavanje Fa na konferenciji u Bostonu 2002.“)

Postupno mi je srce postalo sve čišće i mobitel više nije utjecao na mene. Sada, dok učim Fa ili sam u drugim aktivnostima s kolegama praktikantima, isključim mobitel, izvadim bateriju ili ga jednostavno ostavim kod kuće. Jednostavno radim ono što treba, lakog srca.

Otpuštanje vezanosti da uvijek budem u pravu

Dugo godina se moja supruga i ja nismo mogli složiti oko toga kakva odjeća joj pristaje. Ponekad su razlike u mišljenjima bile ogromne. Često smo raspravljali i svađali se.

Smatrao sam da moja supruga nema dobar izbor odjeće i da nije svjesna što joj lijepo pristaje, a da ja imam oko i cijenim estetiku te da znam kakva odjeća pristaje ljudima. Moja supruga se nije slagala i često se svađala sa mnom, odbijajući odjeću koju bih joj preporučio. To me često uznemiravalo.

Kad sam supruzi rekao: „Ne zovi me da idem s tobom kupovati odjeću kad ionako ne slušaš što kažem!“, tada je rekla da poštuje moje mišljenje i zatražila da idem s njom. Međutim, kad bih joj dao iskrenu preporuku, onda bi mi odgovorila da joj se to ne sviđa ili da joj ne pristaje. Zaista sam htio ošamariti samoga sebe zato što nisam naučio lekciju i ponovno sam upao u istu situaciju.

Praktikant H i jedna praktikantica su ovog srpnja došli kod mene. Počeli smo razgovarati o kupovini odjeće i to me je odmah počelo zanimati. Ponosno sam razgovarao o stilovima odjeće i o bojama i činilo se da njih dvoje podržavaju moje mišljenje.

Primijetio sam da me supruga sluša pa sam promijenio temu i pitao: „Jeste li ikada vidjeli moju suprugu u odjeći koja joj dobro pristaje, u odjeći koju ljudi zapamte jednom kad je vide?“ Oboje su se složili s mojim stajalištem, ali mojoj supruzi je bilo neugodno. Međutim, nije me bilo briga i nastavio sam. Pomislio sam da moram iskoristiti tu priliku da ispustim sav gnjev koji se u meni nakupio tijekom svih ovih godina. Praktikanti su tada primijetili da se nešto događa, pa su se ispričali i brzo otišli.

Kad su praktikanti otišli, nastavio sam gnjaviti suprugu o tome i pokazivao sam joj „ispravnost“ mog stava s raznih stajališta. Agresivno sam je ispitivao dok nije prihvatila da mora poboljšati svoj stil i dok nije rekla da će prihvatiti moje mišljenje u odabiru odjeće u budućnosti.

Oko tjedan dana kasnije, moja supruga me zvala da idem u kupovinu s njom. Dok sam tragao za „odgovarajućom“ odjećom za nju, pokazao sam joj jednu gospođu koja radi u trgovačkom centru i rekao sam joj da bi joj takva haljina dobro pristajala. Ona je pogledala i bez imalo razmišljanja odgovorila da joj se ne sviđa ta boja. Razljutio sam se i rekao: „Ako i dalje naglašavaš što ti se sviđa, a što ne, onda koja je svrha mog dolaska?“

Moja kćer je bila s nama i rekla mi je: „Ta haljina ne odgovara maminom obliku.“ Osjetio sam se kao da će mi glava eksplodirati. Nisam mogao reći ni riječ. Tada sam odjednom shvatio da sigurno postoji nešto neispravno sa mnom i da je vrijeme da otpustim svoju vezanost. Nisam rekao niti riječ na povratku kući. Pitao sam se: „Mora da nešto nije u redu sa mnom. U čemu leži problem?“

U sljedećih par dana sam tražio unutar sebe i pronašao vezanost za požudu. Razlog zbog kojeg sam bio dobar u odabiru odjeće je zato što sam uvijek obraćao pažnju na način odijevanja ostalih, a posebno lijepih i mladih žena, te mi je srce ponekad bilo dirnuto kad bih ih promatrao. Točnije je reći da sam promatrao žene, a ne njihovu odjeću te sam projicirao tu skrivenu vezanost požude na svoju suprugu.

Dok sam kontinuirano tražio unutar sebe, također sam pronašao natjecateljsku vezanost i želju da se pokažem. Možda je Učitelj vidio moj iskren trud dok sam tražio unutar sebe i mogu istinsku želju da otpustim vezanosti. Učitelj mi je pomogao pronaći moju temeljnu vezanost 18. kolovoza 2012., kad sam počeo pisati prvu ruku članka za 9. internetsku konferenciju za praktikante u Kini.

Dok sam te večeri pisao članak, čuo sam da supruga i kćer isprobavaju obuću. Zvale su me da dođem i pogledam patike koje je moja kćer dobila od tete. Vidio sam da mi kćer nosi crvene patike sa bijelom crtom. Odmah su me zainteresirale i pohvalio sam ih da izgledaju vrlo dobro.

Pitao sam je da se okrene lijevo, pa desno, pa opet lijevo. Ona se okretala, a na licu joj se pojavio izraz nezadovoljstva i nestrpljenja. To me malo uznemirilo i nestalo je zanimanje za patile. Rekao sam joj: „Ne isprobavaš cipele zbog mene. Zašto si se uznemirila?“ Kćer mi je ljutito odgovorila da joj se patike ne sviđaju i da su neudobne, a ja joj stalno govorim da se okreće prvo lijevo pa desno. Onda je otišla.

Prišao sam supruzi i htio s njom porazgovarati o tome. Ona me pitala: „Trebao si samo vidjeti svoj izraz lica dok si promatrao patike. Je li moguće da su ti toliko dobre? Čak si joj rekao da mi nikad nismo kupili bolje patike.“ Tada smo ponovno počeli istu svađu, a ja sam i dalje koristio svoje argumente na temelju cijenjena estetike. Kad mi je supruga skoro priznala poraz, kćer mi je odjednom došla u sobu i počela braniti majku. Odlučno me prekorila, iako sam smatrao da njeni razlozi nisu realni. Kad sam joj ukazao na to da nije u pravu, supruga me podsjetila da moram obratiti pozornost na svoj xinxing. Međutim, potpuno sam izgubio kontrolu i eksplodirala je moja demonska priroda. Nisam mogao više trpjeti, izgovorio sam svašta i svaka rečenica je povrijedila moju kćer. Kćer mi je na kraju zalupila vratima i rekla da me više nikad neće zvati ocem.

Nisam mogao spavati cijelu noć. Nisam više bio ljut, ali nisam mogao sklopiti oči. Zurio sam u strop i govorio samom sebi da moram pronaći moju temeljnu vezanost i odstraniti je. Oko 1 ujutro sam napisao četiri znaka „forsirati mišljenje na druge“. Tada sam jasno osjetio da je blok teške supstance odstranjen s mog srca. Jasno sam spoznao da sam bio previše vezan za to da budem uvijek u pravu. Jako sam se trudio i razbijao glavu da dokažem svoju „ispravnost“ i da navedem druge da prihvate moje stajalište. Čak sam se usudio da iskoristim Dafa kako bih potvrdio samoga sebe, što je jednostavno neprihvatljivo!

Sjetio sam se Učiteljevog učenja:

„Nemojte se svađati na sve strane, i ne naglašavajte tko je u pravu, a tko u krivu. Neki ljudi uvijek naglašavaju to da su u pravu, ali čak i da jeste u pravu, da niste u krivu, pa što onda? Jeste li se unaprijedili na temelju Fa? Sami čin korištenja ljudskog razmišljanja da naglasite tko je u pravu, a tko je u krivu je sam po sebi pogrešan. To je zato što se služite logikom običnih ljudi da sebe procijenite i koristite tu logiku da od drugih nešto zahtijevate.“

(„Podučavanje Fa na Manhattanu“)

Kada se moja kćer razjarila i žestoko me kritizirala, to je zapravo bilo kao zrcalo, pokazujući mi da forsiram svoje mišljenje na druge. Odjednom sam osjetio olakšanje i više nisam imao zamjerke ni prema supruzi ni prema kćeri. Osjećao sam kao da ta oluja kroz koju sam prošao nikad nije ni postojala.
Sljedeći dan sam za vrijeme posla osjetio tupu bol na vrhu jezika. Odmah sam shvatio da je uzrok toga moja snažna vezanost za natjecanjem i da je to rezultat zajedljivih riječi koje sam uputio kćeri u procesu nadmetanja. Obratio sam se Učitelju u svom srcu: „Učitelju, bio sam u krivu. Ispravit ću se.“ Tog trenutka je potpuno nestala bol na vrhu jezika.

Poboljšavanje u procesu pisanja članaka

Praktikantica H me je posjetila sa članom obitelji jednog ilegalno pritvorenog praktikanta u lipnju 2012. H se nadala da ću moći napisati članak o progonu tog praktikanta. Nakon nekoliko pitanja i odgovora, pomislio sam da je to jako tipičan i dirljiv slučaj. Nadalje, slike vezane za slučaj su također bile dostupne. Odmah sam shvatio da su to jako dobri materijali i da bih mogao objaviti senzacionalan članak! Uzbuđen, brzo sam napisao članak i te iste večeri unio fotografije. Međutim, suzdržao sam se i nisam ga poslao jer je H naglasila da je pustim da ga ona prvo pročita. Sačuvao sam ga u datoteci koju dijelimo.

Sljedećeg dana sam vidio H i pitao sam je li pročitala članak i ima li problema s njim. Rekla je da ima problema. Malo je pauzirala i rekla: „Drugi praktikanti i ja smo pročitali tvoj članak i osjećamo da je previše monoton. Mislimo da bi praktikant J mogao napisati bolji članak. Što ti misliš o tome?“ Srce me zaboljelo kao da me netko snažno uštipnuo.

Otvorio sam usta da nešto kažem, ali sam tada shvatio da je vrijeme da to otpustim i da se unaprijedim. Zatražio sam od H da mi da USB i kopirao sam joj sve materijale potrebne za članak. Trudio sam se ostati smiren. H je željela objasniti detaljnije, ali sam odmahnuo rukom, nasmiješio se i rekao: „Ne brini. Istina je da mi je srce malo uznemireno, ali znam da je vrijeme da se unaprijedim. Uzmi to i daj nekom drugom da napiše bolji članak.“ H je kimnula glavom i rekla: „Brzo si napredovao.“

Nakon što je H otišla, pročitao sam članak još jednom. Bilo mi je neugodno. Vezanost za potvrđivanjem sebe i vezanost za slavu su noć prije bile jako naglašene. Čak ni uvod nisam napisao. Cijeli članak je bio kao obični izvještaj i bio je monoton.

Članak koji je praktikant J napisao je nakon nekoliko dana bio objavljen. Bio je dobro napisan. Bilo mi je drago da je J napisao dobar članak. Također mi je bilo drago da sam se i ja popravio.

Otpuštanje ljubomore i nesposobnosti da prihvatim naredbe

Jedan praktikant koji je ove godine bio žrtva progona mi je bio blizak i živio je blizu mene. Sudjelovao sam u projektu njegovog oslobađanja. Praktikantice L i H su također bili članovi tima. L je bila koordinatorica dugo godina. Njeno kultivacijsko stanje je bilo stabilno i predano je obavljala mnoge stvari. H je imala iskustva u spašavanju kolega praktikanata i poznavala je mnoge praktične metode. Bila je posebno vješta u odnosu sa policijskim odsjekom, Protektoratom i sudovima. U timu su još bili praktikant koji su bili u kontaktu s obitelji progonjenog praktikanta i tim za slanje ispravnih misli. U takvom ustroju, to je trebao biti jako snažan tim za spašavanje. Međutim, moja jaka vezanost je negativno utjecala na naš trud.

Na dan formiranja našeg tima, sedam ili osam praktikanata se okupilo i diskutirali smo o raspodjeli zadataka i strategije spašavanja. Dvoje ili troje je izrazilo da nemaju iskustva u spašavanju zatvorenih praktikanata te da će pratiti odredbe koji drugi postave. Praktikantica L je onda rekla: „Mislim da su H i C (ja) dobri kandidati za kontaktiranje odvjetnika ...“ Prije nego što je završila, ja sam je prekinuo rekavši: „Mislim da bismo svi prvo trebali govoriti o onome što možemo učiniti!“ Moj ton je bio služben i kritičan i mislio sam kako nam nije potreban nadzornik. Nakon toga nitko nije želio progovoriti i na kraju nismo postigli nikakav rezultat.

Oko 10 dana kasnije, nas petero ili šestero se ponovno okupilo da porazgovaramo o tome kako spasiti praktikanta. Smislili smo dvije strategije: Jedna je bila da angažiramo odvjetnika i da pratimo pravne procedure kao glavni način, a druga je da praktikanti podijele svoja osobna iskustva i objasne činjenice unutar zajednice. Praktikantica H i ja smo bili za prvu metodu, dok je dvoje zagovaralo drugu metodu. Raspravljali smo o tome i nijedna strana nije popuštala. Na kraju su obje strane odlučili ići svojom metodom, obrazlažući to na način da ta dva pristupa nisu u konfliktu jedan s drugim. Dvoje praktikanata koji su imali drugačije mišljenje se više nisu pojavili na razgovorima o procesu spašavanja.

Kad smo se sljedećeg puta sastali, pojavile su se samo 4 osobe. Praktikantica L je zabrinuto rekla: „Sve manje i manje praktikanata sudjeluje u spašavanju. Kako ćemo nastaviti?“ H je podijelila svoje brige. Međutim, ja sam odjednom bio pun ponosa i rekao: „Ja ne mogu odlučivati za druge, ali ja ću nastaviti raditi na oslobađanju čak i ako ostanem sam!“ Nakon toga nitko više nije komentirao.

Nakon nekog vremena, L mi je rekla: „Roditelji su željeli reći javnosti da je u skladu sa zakonom da njihov sin prakticira Falun Gong. Njihov sin nije počinio nikakva zlodjela. Trebali bismo napisati članak o tome. Možeš li ga napisati?“ Odgovorio sam: „Nema potrebe da ga napišemo. Kad je odvjetnik došao prošli put, zar nije obitelji uručio molbu koja je prije korištena? To već detaljno objašnjava činjenice.“ L se nije složio: „Roditelji su rekli da ta molba nije dovoljno fokusirana na specifičnu situaciju njihovog sina i ne žele je koristiti.“ Odmahnuo sam rukom i rekao: „Ne brini se o tome. Ja ću porazgovarati s obitelji.“

H je dodala: „Pratimo obitelj i odvjetnika u obavljanju stvari i mi ne igramo vodeću ulogu, tako da smatram da bismo ponovno trebali razjasniti naš glavni pristup oslobađanju.“ Ja sam i ranije surađivao s H i znao sam o njenim sposobnostima. Također sam shvatio da nije potrebno da sebe naglašavam previše. Tako sam rekao: „H, ja bih pratio tvoj pristup. Samo mi reci što sada trebam napraviti.“ Međutim, iako sam rekao te riječi, nisam istinski srcem prihvatio njen pristup.

Lokalna policija je ubrzo počela maltretirati praktikanticu L. Preko druge praktikantice mi je proslijedila poruku da se mora popraviti i da će na neko vrijeme prestati sudjelovati u projektu oslobađanja. Pomislio sam da nije problem ako ne sudjeluje jer ionako ne može napraviti puno toga. Također bismo izbjegli neke konflikte ako se ne viđamo.

Iako se činilo da sam narednih dana radio u skladu s pristupom H, H je često komentirala da to nije bilo u skladu s onim što je zamislila. Svaki put bih bio ozlojeđen kad bi se to dogodilo. Jednom sam joj rekao: „Možemo samo u grubo nešto odlučiti. Međutim, puno detalja je uključeno u implementiranju ideje. Ne mogu s tobom provjeravati svaku stvar, a nemamo ni vremena za to.“ H mi je onda odgovorila: „Budući da si ti taj koji radi konkretne stvari, onda je bolje da pratiš svoje ideje dok to obavljaš.“ Dugo vremena nakon toga nije komunicirala sa mnom, a ni ja nisam bio voljan da je kontaktiram. U tom periodu bi se osjećao nelagodno svaki put kad bih je vidio.

I dalje sam obavljao stvari, bez sustavne ideje i bez učinka. Obavljao sam sve na površan način. Sve više sam osjećao da nešto nije u redu te da mora postojati nekakav problem s moje strane, te da moram tragati unutar sebe.
Tada sam ponovno naišao na H. Smirenog srca sam razgovarao s njom duže od sat vremena. Jedva da smo govorili o konkretnim stvarima koje su potrebne za projekt spašavanja praktikanta. Umjesto toga smo razmijenili iskustva iz kuta Fa principa i unaprjeđenja u kultivaciji.

Tijekom razgovora sam vrlo jasno spoznao ljubomoru prema H. Bio sam ljubomoran na njenu sposobnost i na to da drugi praktikanti prihvaćaju njen pristup. Ljubomora me odvojila od H u mom srcu. Nadalje, zagadio sam trud uložen u oslobađanje svojom snažnom vezanošću da potvrdim sebe. Moje misli nisu bile ispravne i srce mi nije bilo čisto. Stoga, rezultat nije bio dobar. Podijelio sam svoje razumijevanje sa H i rekao da sam odlučan da otpustim svoje vezanosti i da ćemo dobro surađivati.

Kad sam došao kući, rekao sam supruzi o iskustvu s H. Primijetio sam da su loši elementi koji su me odvajali od H nestali nakon što sam otkrio svoje vezanosti. Nadalje, odjednom mi se iskristalizirala vrlo jasna strategija za oslobađanje i moj pristup je vrlo dobro odgovarao njenom pristupu.

I dalje gledajući unutar sebe, pronašao sam da sam snažno vezan za potvrđivanje samoga sebe. Izjava da ću nastaviti sa oslobađanjem čak i ako nitko drugi ne ostane je temeljito otkrila moju vezanost za samoga sebe. Također sam se prosvijetlio u to da je rascjep između mene i praktikantice L bio uzrokovan mojom arogancijom i nesposobnošću da primim naredbe. Uvijek mi je bilo nelagodno kad bih trebao slušati druge; nisam mogao otpustiti samoga sebe niti dobro surađivati s drugim praktikantima.

Tijekom tog perioda, L mi je poslala poruku i pitala da dođem kod nje. Kad sam stigao kod nje, odmah mi je rekla: „Otvorimo srca, razgovarajmo i razriješimo probleme.“ Tada je prepričala sve neugodne situacije koje su se dogodile među nama i pitala me za mišljenje. Iskreno sam joj rekao da je to zbog mojih problema. Naravno, L je također gledala unutar sebe i podijelila svoje razumijevanje. Nakon tog dijeljenja iskustava, rascjep među nama je bio eliminiran.

Učitelj je rekao:
„...izgled proizlazi iz uma.“

(„Fa predavanje na sastanku Epoch Timesa“)

Okruženje se mijenja s umom. Stvari su se počele mijenjati kad sam pronašao i postupno otpustio svoje vezanosti i eliminirao rascjep između mene i ostalih praktikanata.

Kad smo nastavili, broj praktikanata koji su sudjelovali u projektu oslobađanja je uvelike nadmašio prijašnji maksimum i imali smo mnoge ruke da se brinu o raznim zadacima. Imali smo praktikante koji bi ispisali činjenice na naljepnicama, one koji su slali pisma sa istinitim činjenicama, one koji su slali ispravne misli u blizini relevantnih mjesta i one koji su tražili adrese službenika koji su sudjelovali u progonu. Uistinu smo oformili jedno tijelo.

„Prestani pričati“

U srpnju 2012. proslijeđena je poruka da će zlo sustavno i masovno maltretirati i uhićivati praktikante određenog dana. Rekli su da je poruka došla od jednog službenika koji je znao istinu o Falun Gongu. Vijesti su se brzo raširile među praktikantima.

Jednog dana nakon što smo završili učiti Fa, neki praktikanti su spomenuli tu poruku i pitali sve da podijele svoje razumijevanje. Većina je rekla da bismo trebali biti odgovorni prema drugim praktikantima i da trebamo proslijediti takve poruke kad ih čujemo. Međutim, ja sam pomislio da je prosljeđivanje ovakve poruke na neki način priznavanje progona. U nastavku rasprave, praktikant G mi se odjednom obratio ozbiljnim, glasnim tonom: „C, prestani pričati!“ Bio sam zapanjen i zapitao sam se zašto je G to uradio. U prošlosti su ljudi uvijek bili voljni čuti moja mišljenja dok bi dijelili naša razumijevanja za vrijeme grupnog učenja Fa. Želio sam nastaviti govoriti, ali sam se suzdržao.

Sjetio sam se što je Učitelj rekao:

„Kada se susretnete s nečim, najbolji pristup je da ne hrlite u svađu s drugima, da se ne gurate na prvo mjesto niti da na brzinu pokušate doći do rješenja. Otpustite svoju vezanost, napravite korak natrag i onda ga riješite.“

(„Podučavanje Fa na Fa konferenciji u glavnom gradu SAD-a)

Stvarno nisam dalje želio govoriti i samo sam tiho slušao druge.
Nakon nekoliko minuta, srce mi je postalo sve smirenije. Mogao sam razumjeti druge i razmotriti njihova stajališta i misli. Potpuno sam zaboravio da sam upravo pretrpio uvredu. Onda je G odjednom rekao: „Čini se da je C u pravu.“

Slanje ispravnih misli je pružanje spasenja

Tijekom ožujka 2012, za vrijeme kongresa Kineske komunističke partije, na poslu su angažirali ljude da me nadgledaju. Postavili su ih ispred zgrade u kojoj živim. Dayou (pseudonim), koji je bio glavni, mi je ranije bio prijatelj. Objasnio sam mu činjenice o Falun Gongu nebrojeno puta, zvao sam ga i slao mu SMS poruke. Međutim, to ga nije dirnulo pa je i dalje poslao agente da me nadgledaju. Bio sam malo ljut zbog toga.

Prva stvar koju sam učinio kad sam se vratio kući je da sam počeo slati ispravne misli prema Dayou i drugima koji su me nadgledali, da ih se kazni i da mi ne ometaju čineći loša djela. Nakon nekoliko dana činilo se kao da moje ispravne misli nisu imale nikakvog utjecaja.

Jednog dana, za vrijeme učenja Fa, odjednom sam se prosvijetlio u to da se ispravne misli šalju da bi se eliminiralo zlo iza ljudi koji su manipulirani te da ih je potrebno spasiti. Kako bih se mogao ljutiti na njih? Stoga, ispravio sam svoju polazišnu točku slanja ispravnih misli da bih zaustavio zla bića da ne iskorištavaju ljude i da ih ne navode da počine zločin nad Dafa.
Dayou me posjetio nekoliko dana nakon toga. Razgovarali smo nekoliko sati. Rekao mi je da je pročitao Zhuan Falun i da je razumio da podučava ljude da budu dobri i da rade dobra djela. Također je vjerovao u Buddhu. Rekao je da je nerado poslao ljude da me nadgledaju, ali da ga je partijski tajnik na poslu natjerao da to uradi. Dayou se čak posvađao s njim oko toga.

Rekao je da je pročitao puno knjiga i da zna da je KPK učinila brojne zle stvari te da neće dobro završiti. Rekao sam mu da, budući da sam jasno spoznao prirodu KPK, bilo bi dobro da on istupi iz njenih organizacija kako bi se odvojio od nje i u budućnosti izbjegao katastrofe. Složio se. Prije odlaska mi je rekao: „Živimo ispravno. Dobri ljudi će biti nagrađeni. Ako ti s nadgledanjem budu ikako smetali, nazovi me.“ Nakon nekoliko dana sam uspio uvjeriti i vozača koji me je nadgledao da i on istupi iz KPK.

Dok sam do kasno u noć pisao ovaj članak za dijeljenje iskustava, osjetio sam da Učiteljeva velika suosjećajnost ne može biti opisana riječima. Nikada neću moći to otplatiti, osim marljivim kultiviranjem i spašavanjem još više živih bića.

Hvala, dobrodušni i veliki Učitelju!

Copyright © 2024 Minghui.org. All rights reserved.

Mediji

Prijavite se

na naš newsletter

© Copyright Minghui.org 1999-2024