Priče iz kultivacije Bude Milarepe (9. dio)

(Minghui.org)

Tijekom povijesti, Himalaje su bile regija koja je bila dom brojnim kultivatorima. Tamošnji ljudi su živjeli jednostavnim, skromnim životom, ispunjenim glazbom i plesom. Oni su također štovali Buddha Fa. Prije tisuću godina, u toj regiji je postojao kultivator koji se zvao Milarepa. Dok je ranije brojnim Buddhama i Bodhisattvama trebalo više života i brojnih nedaća da bi uspjeli u kultivaciji postižući ispunjenje, Milarepa je uspio kultivirati jednak iznos moćne vrline u samo jednom životnom vijeku. Kasnije je postao poznat kao utemeljitelj Bijele sekte Tibetanskog budizma.

(Nastavak 8. dijela)

„Prošla je još godina dana i sva odjeća mi je bila potpuno iznošena. Čak je i kožni mantil, kojeg mi je dala tetka nakon prodaje zemlje, bio poput kože mrtvaca. Pomislio sam da bih možda trebao zašiti sve djeliće kože i napraviti jastuk, ali onda sam dalje pomislio da je ljudski život tako prolazan. Čak je moguće da ću umrijeti tijekom noći pa onda je bolje vrijeme provesti u meditaciji. Zato sam stavio iznošenu odjeću ispod mene i prekrio sam donji dio tijela nečim što se našlo pored mene. Omotao sam dio vreće od brašna preko gornjeg dijela tijela, ali tkanina je bila u tako lošem stanju da je nisam mogao iskoristiti. Pomislio sam da bi bilo dobro malo prošiti tkaninu, ali nisam imao ni iglu ni konac, tako sam na kraju od listova biljke napravio uže i sve privezao za tijelo. Uspio sam malo pokriti i donji dio tijela i na taj način sam uspio ostati na svom mjestu. Kožni mantil sam koristio da mi pomogne preko noći. Nastavio sam meditirati svakog dana i tako je prošla još jedna godina.

„Jednog dana sam čuo buku i vidio sam nekoliko ljudi koji su se približili mojoj pećini. Pogledali su u pećinu i kad su vidjeli zelenu nakupinu u obliku čovjeka, uplašili su se i počeli su vikati da su vidjeli duha. Otrčali su i rekli ostalima, ali oni im nisu vjerovali. Ostali nisu vjerovali da je moguće vidjeti duha tijekom dana pa su i oni ušli u pećinu. Uplašili su se kad su me vidjeli, a ja sam im rekao: 'Ja nisam duh. Ja sam praktikant koji meditira u ovoj pećini.' Tada sam im ispričao svoju priču u detalje.“

„Na početku mi nisu vjerovali. Detaljno su pretražili pećinu i nisu našli ništa osim koprive pa su mi tek tada povjerovali. Dali su mi dosta prženog brašna i mesa. Rekli su mi da se dive kultivatorima poput mene. Zamolili su me da eliminiram njihovu grešnu karmu i da pomognem dušama životinja koje su ubili da nađu mir. Iskreno su mi se poklonili i krenuli dalje.“

„To je bio prvi put za toliko godina da sam dobio hranu koju su pripremali ljudi i bio sam vrlo sretan. Pripremio sam meso i kad sam ga pojeo, tijelo mi se istog trena osjećalo puno ugodnije. Zdravlje mi se poboljšalo, mudrost mi se povisila i moje razumijevanje dharme se produbilo i proširilo. Prazno blaženstvo koje sam iskusio je također bilo drugačije nego ranije. Pomislio sam: 'Kad bi netko donosio hranu istinskom kultivatoru, ta zasluga i blagoslovi su nemjerljivo veći nego da osoba daje novac i bogatstvo učiteljima koji žive poput prinčeva u zemaljskom svijetu. Mnogi pomažu bogatima, kojima pomoć nije ni potrebna, dok malo njih pomažu istinski potrebitim siromasima. Kakva šteta!“

„Vrlo štedljivo sam konzumirao meso i brašno. Nakon nekog vremena su se na preostalom mesu pojavili crvi. Pripremao sam se odstraniti crve i pojesti meso, ali razmislio sam malo bolje i sjetio sam se da to nije u skladu s pravilima koja su podijelile Bodhisattve, jer čovjek ne bi trebao jesti istu hranu koju jedu crvi. Tako sam nastavio jesti koprivu.“

„Jedne večeri se pojavio lopov koji je namjeravao ukrasti moju hranu i sve što posjedujem. Vidio sam ga kako potiho pretražuje pećinu pa sam se glasno nasmijao i rekao mu: 'Moj prijatelju, ja ovdje ni tijekom dana ništa ne mogu pronaći! Ti misliš da ćeš nešto pronaći ovdje u noćnim satima?' Lopov se zaustavio i počeo se smijati zajedno sa mnom. Bilo mu je neugodno pa je brzo izašao.

„Prošla je još jedna godina. Lovci iz Kyangatsa, mog rodnog grada, nisu ništa ulovili i pojavili su se na ulazu u moju pećinu. Vidjeli su me da sjetim tamo poput kostura, snužden i zamotan u tri komada tkanine. Uplašili su se, uperili luk i strijelu prema meni i pitali su me jesam li čovjek, životinja ili duh.“

„Zakašljao sam se i odgovorio da sam čovjek, a ne duh.“

„Čuli su moj glas i jedan od njih me prepoznao. Pitao me zovem li se Topaga i odgovorio sam da sam to ja.“

„Pitali su me da im dam nešto za jesti: 'Cijeli dan smo u lovu, ali ništa nismo ulovili. Ako bi nam mogao nešto posuditi danas, kasnije ćemo ti vratiti puno više.'“

„Odgovorio sam: 'Nažalost, nemam hrane.'“

„U redu je, daj nam ono što i ti jedeš.“

„Ovdje imam samo koprivu. Molim vas, pripremite vatru pa je skuhajte.“

„Poslušali su me i počeli su kuhati koprivu. Tada me jedan upitao: 'Treba nam malo maslaca da stavimo na kuhanu koprivu.'“

„Ah, da samo imam maslaca. Nažalost, nestalo mi je maslaca prije nekoliko godina. Kopriva ima vlastita ulja.“

„Tada su zatražili da im dam neke začine, ali rekao sam im da već godinama ne koristim začine te da kopriva ionako ima vlastiti okus. Jedan je inzistirao: 'Možeš nam dati barem malo soli.'“

„Rekao sam mu da bih im dao sol da je imam, ali nisam je vidio već godinama. Rekao sam mu da kopriva sadrži vlastitu sol.“

„Lovci su komentirali: 'Odjeća koju nosiš i kako se hraniš… to nema smisla. To nije život za ljudsko biće. Čak i da si nečija sluga imao bi barem dovoljno hrane za jelo i imao bi toplu odjeću. Ahhh! Na svijetu ne postoji veći jadnik od tebe!'“

„Odgovorio sam: 'Molim vas, ne govorite te riječi. Ja sam najsretnija i najbolja osoba. Upoznao sam velikog prevoditelja Marpu i naučio sam stihove pomoću kojih mogu postići budinstvo u samo jednom životnom vijeku. Živim u ovoj udaljenoj planini, uklonio sam misli i želje za zemaljskim životom, prakticiram meditaciju da bih doživio samadhi. Ugled, slava, poštovanje, odjeća, hrana, novac, materijalne stvari – ništa od toga ne može uznemiriti moje srce. Ja sam već odstranio sve ljudske brige. Pored mene, nikog drugog ne možete opisati kao istinski velikog čovjeka. Svi vi živite u državi u kojoj cvjeta Buddha dharma, ali nemate želju ni da je slušate, a kamo li da je prakticirate. Provodite život čineći loša djela i ne zamarate se pitanjima o paklu i koliko dugo vam je preostalo. Ljudi poput vas su zapravo vrijedni sažalijevanja na ovom svijetu! Ja sam u srcu uvijek sretan i osjećam se sigurno. Dopustite mi da vam otpjevam pjesmu o sreći koja dolazi iz kultivacije.'“

„Zaintrigirali su se i samo su potiho slušali moju pjesmu:

'Dragi, dobrodušni učitelju Marpa,
posvećujem život vašem spasenju,
vaš Mila, jogi,
koji živi ovdje u pećini Drakar Taso.'

'Tražeći nenadmašni Bodhi,
odrekao sam se života, odjeće i hrane;
jedna mala prostirka ispod mene pruža mi sreću,
pamučni kaput na meni je sama sreća.'

'Meditacijski pas oko mene je sreća,
nikakva glad ni hladnoća, iluzorno tijelo ima sreću;
prestanak zaluđenih misli je sreća,
kad si oslobođen nelagode, to je sreća.'

'Sreća je i ovdje i tamo,
meni je sve sreća;
inferiorni čovjek se udaljava od dharme,
ja ovo radim za dobrobit sebe i drugih.'

'Kultivacija je ultimativna sreća,
kad me sažalijevate meni je to smiješno;
sunce je već zašlo na zapadu,
pa, gospodo, vrijeme vam je da krenete natrag kući.'

'Ja ne znam kad će moj život okončati,
nemam vremena za nevažne razgovore;
ovdje sam da bih postigao budinstvo,
ostanak u pećini je moja sreća.'

„Saslušali su moju pjesmu i komentirali su da imam lijep glas te da sreća o kojoj pjevam možda postoji, ali nije nešto u čemu bi oni uspjeli. Pozdravili su me i spustili se niz planinu.“

„U mom rodnom gradu Kyangatsa, kad završe s izradom kipova Buddhe, svake godine održavaju proslavu i festival u to ime. Te godine, na festivalu su lovci pjevali moju pjesmu o sreći koju donosi kultivacija. Pjesma se svima svidjela i komentirali su da je vrlo dobra. Moja sestra Peta je otišla na festival prositi i tamo je čula pjesmu. Komentirala je: 'Ovu pjesmu je zasigurno napisao Buddha!'“

„Lovac se nasmijao: 'Haha! Ja ne znam dolazi li pjesma od Buddhe ili drugog živog bića, ali otpjevao ju nam je tvoj koštunjavi brat Topaga u izgladnjelom stanju.'“

„Peta je odgovorila: 'Moji roditelji su preminuli kad sam bila vrlo mala i svi naši rođaci i prijatelji su nam postali neprijatelji. Mog brata nigdje nema i preostala mi je jedino da prosim. Ipak, ti se i dalje šališ na moj račun, kako možeš biti tako okrutan?' Tada se rasplakala. Dzese je također bila na festivalu i ugledala je Petu koja plače: 'Nemoj plakati, molim te. Moguće je da je pjesmu otpjevao tvoj brat. Vidjela sam ga prije nekoliko godina. Što misliš, da odemo u pećinu u Drakar Taso pa ćemo saznati je li to zaista bio on. Ja ću ići s tobom.'“

„Peta se složila. Uzela je bocu vina i preprženog ječmenog brašna od milostinje koju je primila od lama i uputila se u pećinu Drakar Taso.“

„Peta je došla na ulaz u pećinu i pogledala je unutra. Vidjela me kako sjedim, oči su mi se povukle u očnu šupljinu, a sve kosti su stršile iz mog tijela. Nisam imao nikakvu mišićnu masu i koža samo što nije spadala s kostiju. Imao sam dugu, raščupanu kosu i sve pore na tijelu su mi bile zelene. Ruke i stopala su mi bila suha i raspucana. Peta se uplašila jer je pomislila da sam duh i skoro je pobjegla. Tada se sjetila lovčevog opisa pa me skeptično upitala jesam li čovjek ili duh.“

„Rekao sam joj: 'Ja sam Mila Topaga!'“

„Prepoznala je moj glas, potrčala prema meni, zagrlila me i onesvijestila se.“

„Kad sam shvatio da je to moja sestra Peta bio sam ispunjen osjećajima tuge i sreće. Trebalo mi je dugo vremena da je probudim. Prekrila je lice dlanovima i počela plakati: 'Majci si toliko nedostajao dok nije umrla. Nitko iz sela mi nije htio pomoći. Previše sam patila i morala sam putovati uokolo, proseći. Stalno sam se pitala jesi li uopće živ. Mislila sam da sigurno živiš sretnim životom, ako si živ. Tko je mogao uopće zamisliti da ćeš završiti u ovakvom stanju. Naša sudbina je najtragičnija!' Nastavila je prizivati imena naših roditelja, lupajući šakom o prsa i glasno jecajući.“

„Potrudio sam se da je utješim, ali nije upalilo. Bio sam tužan i počeo sam pjevati ne bih li utješio sestru Petu.“

„Peta je rekla: 'Ako je tako, onda je sve što radiš izvrsno, samo ja nisam sigurna vjerujem li u sve to. Ako je sve što govoriš istina, kako onda ostali praktikanti dharme nisu poput tebe? Niti jedan jedini nije poput tebe, a trebala bi postojati barem neka sličnost čak i ako niste potpuno isti. Nikad ranije nisam čula za ovakvu praksu.' Tada mi je dala malo vina i hrane. Čim sam malo pojeo, odmah sam osjetio jasnoću uma i mudrost. Te noći sam prakticirao znatno bolje.“

„Peta je otišla sljedećeg jutra, a ja sam u tijelu ujedno počeo osjećati neopisivu sreću i oštru bol. Počele su se pojavljivali razne dobre i loše promjene, a u mislima su mi se manifestirali dobri i loši znakovi. Iako sam se trudio i prakticirao jasnu opservaciju, nije mi pomogla. Nakon nekoliko dana došla je i Dzese s maslacem, sušenim mesom i dobrim vinom. Pojavila se s Petom, upravo kad sam ja bio otišao po vodu. Kad sam se vratio s vodom, vidio sam da im je bilo neugodno da me gledaju jer na sebi skoro nisam imao nikakvu odjeću, samo zeleno, golo tijelo. Skrenule su pogled i počele gledati u stranu, a tada su se rasplakale.“

„Ušao sam u pećinu i sjeo, a one su me poslužile prženim brašnom, maslacem, vinom i mesom.“

„Peta mi je rekla: 'Brate, ti ne izgledaš kao ljudsko biće. Da malo izađeš i najedeš se prave hrane? Ja ću ti pokušati donijeti odjeću da se obučeš.'“

„Dzese je nastavila: 'Bez obzira na sve, moraš jesti. Mislim da ću ti i ja pronaći odjeću.'“

„Odgovorio sam im: 'Ja ne znam kada ću umrijeti. Izlasci i potraga za milostinjom su nepotrebni i samo mi troše vrijeme. Čak i da umrem od hladnoće i gladi, dao bih svoj život za dharmu tako da se ne bih žalio. Trka za odjećom i hranom, veliki rad da bi se nakupilo bogatstvo – s tim stvarima bi onda bolje bilo i odreći se prakse. Osobe dobro jedu, dobro se oblače, uživaju u gozbama s rodbinom i prijateljima. Možda provode život uz pjesmu, čavrljajući o nasumičnim temama, smijući se i provodeći život kao šalu. Takve osobe trate dragocjeni ljudski život i ja sam apsolutno protiv toga. Stoga, ne morate tražiti odjeću za mene, a ja neću izlaziti u potrazi za milostinjom. Hajde da se svi pobrinemo o samome sebi!'“

„Peta reče: 'Pa ti kao da namjerno tražiš patnju. Ne znam kako će ti to dati zadovoljstvo. Izgleda kao da nemaš drugih načina da mučiš samoga sebe i da si prouzrokuješ patnju!'“

„Odgovorio sam joj: 'Nije to velika stvar. Donja Tri domena su zapravo istinska patnja. Živa bića vrlo lako mogu počiniti loša djela. Nebrojena su bića koja na takav način sebi donose patnju, ali ja sam zapravo vrlo zadovoljan svojom trenutnom situacijom.' Tada sam im otpjevao svoju pjesmu o zadovoljstvu.“

„Dzese je bila impresionirana mojom pjesmom: 'Sve što si maloprije spomenuo ti upravo radiš. To je istinski vrijedno divljenja!'“

„Peta je dodala: 'Bez obzira na sve riječi mog brata, srce mi se slama kad vidim da nema ni odjeće ni hrane. Napravit ću što god treba da ti pronađem komad odjeće. Ti kažeš da ne namjeravaš tražiti ni hranu ni odjeću jer si se posvetio prakticiranju pa, zbog toga, nećeš žaliti čak ni ako umreš. Ali, prije nego umreš, ja ipak trebam naći načina da ti donesem hranu i odjeću.'“

„Njih dvije su tada otišle. Kad sam pojeo svu tu dobru hranu, osjetio sam udarac patnje i zadovoljstva i smetnja u obliku raznih misli postala je još teža. Kasnije jednostavno nisam više mogao prakticirati. Otvorio sam učiteljevo pismo i pročitao ga. Napisao mi je razne stihove pomoću kojih se odstranjuju smetnje i povećavaju dobrobiti te kako pretvoriti greške u vrlinu i zasluge. Učitelj mi je dao posebnu napomenu da bih trebao konzumirati dobru hranu. Moj neprestani trud i prakticiranje uzrokovali su da se esencijalni faktori fizičkog tijela (zemlja, voda, vatra i zrak, također poznati kao Četiri velika elementa) nakupe oko mojih energetskih kanala. Pošto sam konzumirao vrlo malo hrane nisam imao energije da rastopim te elemente.“

„Popio sam malo vina i pojeo malo hrane koju su mi donijele Peta i Dzese. Pratio sam upute navedene u pismu, trudio sam se u praksi uma, energije i vizualizacije. Otvorili su mi se mali energetski kanali kao i centralni kanal koji se nalazi blizu pupka. Pojavila se neviđena senzacija blaženstva, jasnoće i stanja bez koncepata. Ta domena je bila neopisiva. Dobio sam vrlo jasno razumijevanje i duboke spoznaje o pitanjima zasluga i vrline te da se greške mogu pretvoriti u zasluge i vrlinu. Vrlo jasno sam spoznao da cijela dharma, uključujući reinkarnaciju i nirvanu, imaju karmičke veze. Loša djela vode do procesa reinkarnacije, dok ljubaznost i oslobađanje vode do nirvane. Značajne zasluge i vrlina počinju uz napornu praksu i ispravna djela, a na tom putu pomaže hrana i napredni stihovi. Oni se stapaju kad prilika za postizanje ispunjenja sazrije. Na taj način sam dobio veliko pouzdanje da je Mantrayana vrlo pogodna. Također sam imao duboku spoznaju da su Peta i Dzese primile veliku, nezamislivu vrlinu jer su mi donosile hranu. U želji da im se odužim, dao sam poseban zavjet za Bodhi.“

„Trudio sam se i dalje prakticirati kultivaciju te sam postupno postigao stanje u kojem sam mogao po želji mijenjati tijelo tijekom dana. Moga sam lebdjeti u zraku i manifestirali razne vrste nadnaravnih sposobnosti. U snovima sam putovao do vrha svijeta gdje bih imao snage smrviti planine. Nakon što sam vlastito tijelo promijenio u stotine transformiranih tijela, bio sam u stanju ići do čiste zemlje Buddha gdje sam slušao dharmu ili gdje bih ja sam predavao nebrojenim živim bićima. Tijelom sam mogao ulaziti i izlaziti kroz vodu i vatru, uz još brojne nezamislive, nadnaravne transformacije. U srcu sam bio vrlo sretan i sve sam ih isprobao tijekom prakse. Ubrzo sam uspio i nesmetano letjeti. Odletio sam do vrha planine da meditiram do jasne opservacije i upravo tamo sam proizveo neviđenu toplinu Tummo.“

„Na povratku u Drakar Taso, letio sam iznad malog sela u kojem sam vidio oca i sina koji su obrađivali polje. Otac je bio iz iste bande propalica poput mog ujaka, a njegov sin je bio taj koji me ugledao. Odmah je povikao i rekao ocu da netko leti na nebu. Prestao je obrađivati polje i nastavio je pratiti moj let. Otac mu je odgovorio: 'Ah! Njega ne vrijedi gledati. Nyangtsa Kargyen iz Kyangatsa je imao sina demona. Gladovao je, ali ipak nije umro od gladi. Ljudi ga zovu Demon Mila. Mislim da je to on. Nemoj da njegova sjena pada na tebe i nastavi obrađivati zemlju.' Otac je tada počeo poskakivati ne bi li izbjegao moju sjenu, a sin je komentirao: 'Tako je zabavno gledati živog čovjeka koji leti! Pa, kad bih ja mogao letjeti, čak i da padnem i slomim noge, i dalje ne bih odustao!' Potpuno je prestao obrađivati polje i samo je fiksirao pogled na nebo.“

„Tada se pojavila misao da, budući da već imam određene sposobnosti, mogao bih uraditi mnogo toga da donesem dobrobiti živim bićima pa bih trebao ljudima širiti dharmu. Tada se ispred mene pojavilo božanstvo: 'Trebaš slijediti upute svog učitelja i cijeli život provesti u kultivaciji jer to je ispravna stvar za tebe. Ne postoji ništa na ovom svijetu koje bi na bolji način moglo proširiti dharmu i pružiti dobrobiti živim bićima od toga da ti sam prakticiraš dharmu.' Tada sam shvatio da moj život, u potpunosti posvećen kultivaciji, može poslužiti kao primjer budućim praktikantima. To će biti od velike pomoći živim bićima i metodama poduke u budućnosti. Stoga sam odlučio da ću se nastaviti kultivirati u planinama.“

„Shvatio sam da živim na istom mjestu već nekoliko godina te da mnogi ljudi već znaju za mene. Dijete me vidjelo kako letim i zabrinuo sam se da bi sve više i više ljudi moglo početi dolaziti u moju pećinu. Shvatio sam da bih se vjerojatno mogao uplesti u osam svjetovnih briga ako ostanem na istom mjestu. Pod iskušenjima demona, slave i ugleda, vjerojatno na kraju ne bih uspio. Shvatio sam da bi bilo bolje da odem prakticirati u Chubar, sveto mjesto za koje mi je nagovijestio učitelj. Ponio sam svoju zemljanu posudu za kuhanje koprive i napustio sam Drakar Taso.“

„Dugo sam prakticirao u potpuno asketskim uvjetima pa sam fizički bio slab. Iznošena odjeća na meni se vukla po podu i slučajno sam se spotaknuo na cesti. Uže se pokidalo, posuda se razbila i sva svježa, zelena kopriva raspršila se na sve strane. Ta scena me navela da razmislim o principu nepostojanosti i razvio sam samo još veću odlučnost da napustim ovaj zemaljski svijet. Iza jednog brda sam susreo lovca koji je upravo nešto jeo. Prišao mi je i kad je vidio da nosim komadiće razbijene posude, komentirao je: 'Posuda je već slomljena. Zbog čega nosiš te komadiće? Tijelo ti je tako mršavo i zelen si posvuda. Što se dogodilo?“

„Ukratko sam mu ispričao o svom kultivacijskom putu. Bio je zadivljen i pozvao me da se pridružim njegovim prijateljima na večeri. Pratio sam ga do vrha brda gdje su bili njegovi prijatelji lovci. Jedan mi je rekao: 'Hej, prijatelju. Vidim da imaš vrlo lijepe oči. Kad bi iskoristio svoje asketske metode prakticiranja za svjetovne stvari, sigurno bi završio s prelijepim konjem, najboljom stokom i slugama. Dok tako uživaš u svom bogatstvu, nitko se ne bi usudio iskorištavati te i živio bi vrlo udobno. Ili, u najmanju ruku, mogao bi voditi neki posao koji bi te uzdržavao. Čak i da te napusti sreća, mogao bi ostati kod nekoga kao sluga i imao bi dovoljno za jelo i odjeću koja bi te grijala. Bio bi u puno boljem stanju nego sada. Možda ranije nisi znao što ti je raditi, ali bolje ti je da poslušaš moj savjet i definitivno će ti biti bolje.“

„Jedan stariji lovac je progovorio: 'Ma, dajte! Prestanite s tim! Pričate gluposti. On izgleda kao pravi kultivator i sigurno neće slušati svjetovne ljude poput nas. Prestanite brbljati. Gospodine, imate predivan glas. Molim vas, možete li nam otpjevati pjesmu?“

„Rekao sam: 'Gledajući me, vi smatrate da sam ja najjadnija osoba. Ali, na ovom svijetu najvjerojatnije nećete naći nikoga tko ima više blagoslova i tko vodi sretniji život od mene.'“

„Napustio sam lovce i nastavio sam s putovanjem do Chubara. Kad sam stigao u Dingri zaustavio sam se uz cestu i legao sam da se malo odmorim. Pored mene su prošle vrlo lijepo obučene djevojke koje su se uputile na dharma okupljanje. Jedna od njih je vidjela moje izgladnjelo tijelo i rekla: 'Pogledajte! Koji jadnik! Trebale bismo dati zavjet da u sljedećim inkarnacijama nećemo imati takvo tijelo.'“

„Druga je komentirala: 'Toliki jadnik! Rastužit će sve koji ga vide.'“

„One nisu znale što sam pomislio u sebi: 'Ova živa bića, neznalice, njih treba žaliti!' Nisam mogao suzbiti snažni osjećaj žaljenja. Ustao sam se i rekao: 'Molim vas, ne govorite takve stvari. Ne trebate me sažalijevati. Iskreno govoreći, čak i da se zavjetujete da dobijete tijelo poput mog, bilo bi vrlo teško da ga dobijete. Smatrate da sam ja jadan? Vi me sažalijevate? Reći ću vam, pogrešna gledišta su istinski za žaljenje, neznanje je istinski jadno.'“

„Treća je tada komentirala: 'On je Milarepa! Mi smo samo gledale druge oko nas, a nismo promotrile same sebe. Rekle smo neprikladne stvari… trebamo ga zamoliti za oprost i dati zavjet.'“

„Dvije djevojke su se tada poklonile ispred mene i zatražile oprost. Dale su mi sedam školjki kao doprinos, a tada su se i ostale poklonile i zamolile me da im predajem dharmu.“

„Kad sam stigao u Drin raspitao sam se o okolnostima u Chubaru i Kyipuku pa sam odlučio meditirati u Kyipuk Nyima Dzong (Naselje ugodnog sunca). Ostao sam tamo nekoliko mjeseci i status prosvjetljenja mi je brzo napredovao. Stanovnici Drina donosili su mi hranu na poklon, a ponekad bi mi u posjetu došao prilično veliki broj posjetitelja. S vremenom sam osjetio da bi sve to moglo naškoditi mojoj meditaciji pa sam pomislio da krenem meditirati u udaljenim planinama, kao što me učitelj ranije uputio.“

„Peta je do tada bila pronašla vunu i sve spojila u veliki vuneni prekrivač. Ponijela je svu vunu sa sobom u Drakar Taso, ali ja sam već bio otišao. Počela se raspitivati o meni i naišla je na osobu koja joj je rekla da je jogi, koji izgleda poput bogomoljke, krenuo prema jugu. Odmah je shvatila da se radi o meni i krenula je prema jugu. Na putu je naišla na lamu Bari Lotsawu koji je održavao okupljanje dharme. Lamino sjedište je imalo nekoliko slojeva jastuka i veliki suncobran sa šarenom svilom koji je tako, pod nanosima vjetra, lelujao iznad njegove glave. Lamini mladi učenici su svirali trube ili su se zanimali ispijanjem vina i čaja. Okupljanje je bilo vrlo živahno, bilo je puno ljudi. Peta je sve promatrala i pomislila: 'Kad ostali uče dharmu oni uživaju u raznim svetkovinama. Moj brat izučava nešto vrlo neobično. Nema nikakve koristi od prakse, nego samo traži više patnje za sebe. Drugi ga ismijavaju, a čak se i ostali članovi obitelji srame zbog njega. Popričat ćemo ozbiljno kad ga nađem. Nadam se da će postati učenik ovoga lame.'“

„Peta se na okupljanju počela raspitivati o meni i netko joj je rekao da se nalazim u Kyipuku. Putovala je preko Drina i konačno me našla u Kyipuku. Čim me ugledala odmah mi je rekla: 'Brate, dharma koju izučavaš je takva da ti ne pruža ni hranu za jelo ni odjeću da se obučeš. Vrlo je sramotno, mene je sram. Između ostalog, ti nemaš ništa da ti prekrije donji dio tijela koji izgleda vrlo ružno. Molim te, uzmi ovu vunu i napravi barem pregaču od nje!“

„Pogledaj druge koji uče dharmu. Pogledaj Bari Lau, on sjedi na sjedalu od nekoliko jastuka i kojeg prekriva veliki suncobran. Nosi svilu i saten i pije čaj i vino. Okupljanje je privuklo mnogo ljudi i njegovi učenici su svirali, dok su primali nebrojene darove. To će istinski donijeti blagoslove živim bićima, rodbini i prijateljima, svi će biti zadovoljni. Zato mislim da je on najbolji praktikant dharme među svima. Možeš li postati njegov učenik? Čak i ako postaneš lama junior, i dalje ćeš dobro živjeti. Inače, moj brate, razmisli malo o svojoj dharmi i o mom životu. Bojim se da nas dvoje nećemo još dugo preživjeti.' Tada je počela glasno plakati.“

„Rekao sam joj: 'Peta, molim te ne spominji to više. Ti i drugi možda smatrate da je sramotno da budem nag. Međutim, ja smatram da je to tijelo kakvog svi imaju te da otkrivanje tijela nije sramotno. Bio sam u takvom izdanju kad su me roditelji doveli na ovaj svijet, stoga, čemu sram? Ljudi znaju da postoje zločini koji se ne bi smjeli počiniti, međutim ipak ih čine bez srama i donose brigu svojim roditeljima. Oni kradu od Tri dragulja. Da bi zadovoljili vlastite sebične želje oni se koriste raznim metodama da bi prevarili živa bića, nanoseći štetu sebi i drugima. Bogovi preziru takve ljude i ponašanje takve osobe je ono zaista sramotno. Oni nisu grešnici samo u ovom životnom vijeku, nego i u budućnosti. Uz to, smatraš da je tijelo od naših roditelja sramotno. Kad su te roditelji donijeli na ovaj svijet, prsa su ti bila ravna i nisi imala grudi. Zašto se sada sramiš i vlastitih grudi?'“

„'Ti misliš da prakticiram u asketskim okolnostima bez hrane i odjeće jer ih nisam uspio pronaći. To je neispravno. Razlog zbog kojeg prakticiram na ovaj način je, kao prvo, bojim se patnje u Tri podzemna svijeta. Kao drugo, smatram da je reinkarnacija zastrašujuća poput toga kad baciš živog čovjeka u bukteći plamen. Gadi mi se kaos ovog svijeta, s ljudima koji se bore jedni protiv drugih zbog slave i dobitka i svih tih osam svjetovnih briga. Meni su sve te stvari grozne i neukusne poput smrada hrane koju ispovraća bolesnik. Kad pogledam te stvari, to je kao da promatram tijela vlastitih ubijenih roditelja, srce mi bude ispunjeno neopisivom tugom. Treći razlog je taj da mi je učitelj Marpa rekao da se odreknem svih osam svjetskih briga i kaosa, neovisno o hrani, odjeći i neovisno o tuđim komentarima. Rekao mi je da odem živjeti u nenaseljena područja u udaljenim planinama i da napustim sve želje i misli o ovom životu te da se predam kultivaciji. Stoga, moj asketizam je odraz poslušnosti prema mom učitelju.'“

„'Slušajući učiteljeve zapovijedi, dugoročno gledajući, osiguravam dobrobiti ne samo sebi nego i svim živim bićima. Živimo na ovom svijetu i svi možemo umrijeti u bilo kojem trenutku. Ja težim oslobođenju i ne zamaram se s osam svjetovnih briga. Što se tiče tvog prijedloga da postanem učenik Bari Lame, to je zaista smiješno. Da sam htio postići nešto na ovom svijetu, već bi bio moćan kao Bari Lama. Ipak, ja želim postići budinstvo u ovom životnom vijeku i zbog toga sam odabrao asketsku praksu. Sestro Peta, i ti bi trebalo zaboraviti osam svjetovnih briga i trebala bi dobro učiti dharmu. Dođi i kultiviraj se sa svojim bratom u snježnim planinama. U budućnosti, dobrobiti za nas i za druga živa bića obasjat će posvuda, poput sunčevih zraka.'“

„Peta me saslušala i odgovorila: 'Osam svjetovnih briga koje spominješ predstavljaju sreću u ljudskom svijetu! Nas dvoje ih ne trebamo skroz otpustiti! Vrlo dobro znaš da ne možeš postići sve što Bari Lama ima, nego namjerno daješ grandiozne izjave da sakriješ činjenice. Želiš da se smrzavam u snježnim planinama bez hrane i odjeće? Neću to uraditi! Ne znam gdje ću završiti u budućnosti. Brate, molim te, ne idi uokolo poput preplašenog jelena kojeg proganjaju psi. Zašto jednostavno ne ostaneš ovdje? Možeš se kultivirati i ja ću te moći lako pronaći. Lokalni ljudi vjeruju u tebe, izgleda. Zato je najbolje da ostaneš ovdje živjeti još dugo. Molim te, barem ovdje ostani nekoliko dana i prvo sebi napravi vunenu pregaču da prekriješ donji dio tijela. Sad ću te pozdraviti i vratit ću se za nekoliko dana.'“

„Tako sam obećao Peti da ću ostati na istom mjestu nekoliko dana. Tada je otišla u Drin da prosi hranu.“

„Kad je otišla ja sam vunu razdvojio u nekoliko komada. Iz jednog većeg komada sam napravio veliku kapu da mi prekrije cijelu glavu. Od drugog dijela sam sebi napravio papuče. Treći dio sam raspodijelio na dvadeset malih prostirki za prste. Također sam napravio prostirku da mi prekrije donji dio tijela.“

„Peta se vratila nakon nekoliko dana i pitala me jesam li sve sašio. Rekao sam joj da je sve gotovo i pokazao sam joj komadiće vune.“

„Kad ih je ugledala, poviknula je: 'Brate, pa ti praktično i da nisi čovjek! Nemaš srama! Toliko sam se potrudila i prosila sam uokolo za hranu. Kasnije sam tu hranu zamijenila za vunu, a ti si sve isjeckao u komadiće. Uništio si vunu! Ponekad si toliko obuzet prakticiranjem da nemaš slobodnog vremena. Kako si našao vremena da izvedeš ovu komediju? Ahhh! Ti zaista nisi poput čovjeka.'“

„Odgovorih: 'Ja sam ispravna osoba, osoba koja je život posvetila nečem značajnom. Kristalno mi je jasno što je sramotno i dobro se ponašam u skladu s pravilima i zavjetima. Ti, sestro, smatraš da moji nagi dijelovi tijela ne izgledaju dobro pa te sram, ali ja ih ne mogu odsjeći. Iako je oduzelo mog vremena inače posvećenog kultivaciji, predano sam izradio ove komadiće vune da budeš zadovoljna. Pomislio sam, ako je sramotno pokazivati izbočene dijelove na donjem dijelu tijela, onda je sve dijelove tijela koji su na neki način izbočeni, poput prstiju, stopala i glave, također sramotno pokazivati. Zato sam napravio presvlake za sve njih. Nisam potratio vunu, samo sam je iskoristio u više dijelova. Zapravo, čini mi se da ti bolje od mene znaš što je sramotno. Ako su moji dijelovi tijela sramotni, a što je s tvojima? Što je s ljudima koji akumuliraju sramotna bogatstva?' Saslušala me i nije ništa dodala. Bila je toliko uzrujana da joj je lice poprimilo plavkasto- sivu boju.“

„Nastavio sam: 'Ljudi na ovom svijetu tretiraju ono što nije sramotno kao sramotno, a normalno smatraju sramotnim. Oni škode ljudima i varaju ih, nakupljaju karmu i grijehe, a ti ne smatraš da je to sramotno.'“

„Peti je lice i dalje bilo sivkasto – plavo. Dala mi je hranu i maslac koje je dobila prošnjom i rekla: 'Nikad se ne složiš s ničim što ti ja predložim da uradiš. Ipak, ne mogu brata ostaviti u ovakvom stanju. Molim te, pojedi ovo i ja ću onda otići po još hrane.' Spremala se za odlazak kad sam pomislio 'Pa zar je istina da dharma ne može spasiti Petino srce?' Rekao sam joj da nema žurbe i da ostane sa mnom dok ne pojedem sve. 'Dok budeš ovdje sa mnom, čak i ako ne budeš prakticirala dharmu, barem ćeš izbjeći nakupljanje karme odlaskom u podnožje planine. Molim te, ostani nekoliko dana.'“

„Tako je Peta ostala. Trudio sam se najbolje kako znam objasniti joj principe dobrih djela i nagrada, kao i o karmi i odmazdi. Postupno je počela pomalo shvaćati budističku dharmu i malo joj se poboljšalo raspoloženje.“

(Nastavlja se)

Kategorija: Tradicionalna kultura

Mediji

Prijavite se

na naš newsletter

© Copyright Minghui.org 1999-2024