Falun Dafa Minghui.org

Stručnjak razotkriva užasavajuću žetvu organa u Kini: Žrtva je još uvijek živa i diše

(Minghui.org)

LifeSiteNews je objavio članak o zločinima žetve organa kineskog režima, na temelju video intervjua snimljenog u Rimu prošlog tjedna sa Stevenom Mosherom, osnivačem i predsjednikom Instituta za istraživanje stanovništva. Intervju je vodio glavni urednik LifeSiteNews, John-Henry Westen.

Steven Mosher, osnivač i predsjednik Instituta za istraživanje stanovništva

Članak je napisala djelatnica LifeSiteNews Diane Montagna i započela ga sa sljedećim odlomkom:

„Kineska vlada uzima organe od zatvorenika dok su još živi, kako bi opskrbila svoju unosnu industriju presađivanja organa, rekao je vodeći stručnjak za Kinu za LifeSiteNews."

Mosher je pisac, znanstvenik za istraživanja stanovništva i autoritet po pitanju kineske politike kontrole stanovništva. Rekao je da je Komunistička partija napredovala kroz desetljeća, nekada prisiljavajući zatvorenike da kleknu i ubijala ih metkom u potiljak, a zatim im uzimala organe, da bi danas koristila „naprednije" tehnike. Rekao je da režim sada paralizira svoje žrtve kako bi izvadio njihove organe, dok su još živi i dok dišu.

Rekao je za LifeSiteNews da je kinesko sustavno pogubljenje zatvorenika zbog njihovih organa „ozbiljno počelo u devedesetim godinama, kada je uhićeno stotine tisuća pripadnika budističke sljedbe poznate kao Falun Gong." Nastavio je: „Počeli smo dobivati užasavajuća svjedočanstva iz prve ruke, kako su neki zatočenici bili odvedeni i pogubljeni ciljano zbog njihovih organa."

„Postoji, naravno, ogromna količina novca u presađivanju organa", rekao je za LifeSiteNews, „i Kina obavlja više transplantacija organa nego ostatak svijeta zajedno."

Zašto postoje tako kratki periodi čekanja?

Mosher je za LifeSiteNews izjavio da je uvijek bilo „nešto čudno" u kineskoj industriji presađivanja organa. U najrazvijenijim zemljama svijeta, pacijent mora čekati između šest mjeseci i godine za organ s odgovarajućim tipom tkiva u slučaju srca ili bubrega. U Kini obično nije potrebno više od tjedan dana da se pronađe odgovarajući donatorski organ, a ponekad je dovoljno i 24-48 sati za srce, jetru ili bubreg.

„Jedini način da se to može dogoditi, jest da postoji milijun ljudi ... čija tkiva su unaprijed ispitana i tipizirana", rekao je Mosher za LifeSiteNews. „Oni stave podatke o tkivu potencijalnog kupca organa u računalo i kad se dogodi podudaranje tkiva, ta osoba se pogubi, a njeni organi se izvade i odmah presade u kupca."

Režim sve poriče

Mosher je za LifeSiteNews rekao da se kineski režim „u velikoj mjeri" potrudio negirati da se ti zločini događaju.

Rekao je da je kineski režim 2010. godine osmislio program, kako bi pokazao svijetu da se „dobrovoljne donacije organa dramatično povećavaju" i da su ti organi legalno nabavljeni „od ljudi koji daju dragovoljni pristanak."

Rekao je da je tvrdnja kineskog režima o povećanju dobrovoljnog darivanja organa propaganda, kako bi uvjerili svijet da su milijuni Kineza sada odlučili dobrovoljno donirati svoje organe.

„Ako sve to posložite - brzina kojom možete dobiti organ, izmišljeni podaci, izvješća o iznuđivanju pristanka od pojedinaca - to nije lijepa slika", rekao je Mosher za LifeSiteNews. „Još uvijek imamo masovna kršenja ljudskih prava u Kini. To je doslovno pitanje ubijanja ljudi, kako bi od njihovih organa ostvarili profit."

„Ovo je veliki biznis", nastavio je. „Biznis od kojeg dužnosnici Komunističke partije Kine vjerojatno profitiraju, i biznis od kojeg vjerojatno neće htjeti odustati, osim ako ne postoji ogroman međunarodni pritisak."