Pozdrav Učitelju, pozdrav, kolege praktikanti.
Dolazim iz Velike Britanije i podijelit ću s vama nedavna iskustva iz procesa koordiniranja projekata vezanih za britanski parlament.
Posljednjih mjeseci smo imali mnogo različitih aktivnosti u našoj zemlji glede informiranja javnosti o prisilnom oduzimanju organa, dio čega je bila i formalna debata u parlamentu, zatim kampanja fokusirana na članove parlamenta kako bi potpisali i podržali inicijativu zabranjivanja transplatacijskog turizma, nekoliko manjih akcija, te drugog dijela saslušanja Suda za Kinu. Sve navedene aktivnosti su održane u Londonu.
Koordinirala sam aktivnosti povezane sa debatom, kampanjom usmjerenom ka parlamentarcima, te nekoliko drugih sličnih projekata. Kultivacija je uvijek putovanje, ne i destinacija, a moja je kultivacija u posljednjih nekoliko mjeseci prošla padove i uspone. Neprekidno sam se trebala podsjećati da trebam biti marljivija, više vjerovati Učitelju, i jednostavno dati sve od sebe u najrazličitijim mogućim okolnostima.
Nevladina organizacija za koju radim mi je početkom godine omogućila da preuzmem više odgovornosti i veću ulogu. Istovremeno su projekti u parlamentu počeli zahtijevati puno više vremena i truda. U tim okolnostima sam gotovo trenutno odlučila raditi na puno radno vrijeme na tim zadaćama pokušavajući dati sve od sebe da te obveze uravnotežim sa svojim privatnim poslom.
Uspjeli smo pokrenuti novu RPI (EDM - early day motion) kampanju nakon nekoliko sastanaka sa različitim VIP-ovcima. RPI je skraćenica od „Rana parlamentarna inicijativa“, odnosno izraz za službeni akt ili platformu u britanskom parlamentu. Platforma je prilika za naše zastupnike u europskom parlamentu da se skupe i potpišu dokumenat kojim iskazuju podršku ili zahtjevaju pokretanje određene konkretne akcije.
Predložili smo RPI pod nazivom „Prisilno oduzimanje organa od zatvorenika savjesti u Kini“, koji opisuje progon Falun Gonga i drugih religijskih manjina u Kini, pozvali se na privremenu presudu Suda za Kinu i iznijeli inicijativu koja zahtijeva od britanske vlade zabranu transplatacijskog turizma.
Potom smo dobili priliku organizirati 90-minutnu službenu debatu u parlamentu radnog naziva „Prisilno oduzimanje organa sa živih ljudi u Kini.“
Pokušavala sam organizirati sastanak s praktikantima budući da su debata i RPI bili potvrđeni i bilo je potrebno da više ljudi podrži projekt. Svaki takav pokušaj nije urodio plodom jer su praktikanti bili vrlo zauzeti s drugim poslovima ili pak uopće nisam mogla doći do njih.
Tada mi se dogodio xinxing konflikt s jednim praktikantom te sam usred neslaganja vjerovatno izrekla neke pomalo grube riječi. Pogledom unutar uvidjela sam da nisam bila dovoljno suosjećajna ne obraćajući pritom pažnju na osobnu situaciju te osobe.
Čitajući jedno predavanje, dio mi je uistinu privukao pažnju:
„U kultivaciji je neizbježno da određene testove ne prođete uspješno, pa ćete ih trebati proći nanovo, ili se tijekom određenih iskušenja nećete dobro ponijeti, pa ćete se ponovo susresti s njima. To je kultivacija.“ (Međunarodna Fa-konferencija u glavnom gradu SAD-a, 2012.)
Što sam više razmišljala o tome, bolje sam shvaćala kako s ulogom koordinatorice trebam podržati praktikante i uistinu imati srce koje će htjeti pomoći praktikantima, čak i ako to podrazumijeva podnošenje dodatnih teškoća i izazova.
Idućeg sam jutra ponovo pokušala dogovoriti sastanak s praktikantima koje ranije nisam uspjela dobiti. U roku od nekoliko sati sam pronašla sve praktikante s kojima sam namjeravala razgovarati. Bilo mi je osobito zanimljivo to što je taj proces iznenada prošao izuzetno dobro. Kroz dijeljenje iskustava se skoro svatko jednako izjasnio u pogledu izazova s kojima se suočava te teškoćama i pritiscima kroz koje prolazi.
Mogla sam osjetiti kako mi Učitelj želi pokazati važnost srca koje želi pomoći i podržati onog drugog kada svi kao praktikanti radimo na nečemu. Svi se trudimo balansirati toliko mnogo različitih zadaća te imamo obveze prema različitim projektima, obitelji, poslu. Učitelj će omogućiti okolnosti kako bi naš projekt mogao napredovati kada se mi kao praktikanti skupimo sa srcem koje hoće pomoći onoj drugoj strani.
Rezultat je bio da smo toga dana imali veoma pozitivan sastanak koji nas je potaknuo da krenemo s pripremom za davanjem podrške nadolazećoj RPI-i i parlamentarnoj debati.
Bio mi je to podsjetnik, kao uostalom i mnoge situacije s kojima sam se susretala posljednjih mjeseci, pokušala sam sagledavati stvari s ispravnim mislima, imati pozitivan mentalni sklop, te iznad svega ići naprijed u iskušavajućim situacijama. Moguće da u prošlosti nisam bila previše dobra u tom aspektu pa sam na mnogo načina osjećala kako su te okolnosti za mene uređene u svrhu poboljšanja u osobnoj kultivaciji. Praktikant sa kojim sam vrlo blisko surađivala je prolazio kroz neke teškoće i morao je na kratko odstupiti iz projekta. Tada je sve to utjecalo na mene jer sam bila svjesna koliko me posla čeka i da će mi uzrokovati dodatni pritisak te obveze. Gledajući unutar, shvatila sam kako trebam povisiti svoj kapacitet, izdržljivost, i srce.
Tako da sam bila primorana pogledati unutar što mi je prije svega pomoglo shvatiti kako trebam imati povjerenja i vjere u Učitelja i sve će biti dobro. Neprekidno sam se podsjećala na riječi Učitelja:
„Stvari su bivale priređivane tako dugo vremena i ovo je tako važan događaj, pa su stvari zbilja dobro uređene! Kad bih vam rekao da je priređen svaki korak koji napravite dok hodate, pa čak i koliki će biti vaš korak, vi to možda ne biste verovali.“ (Fa predavanje održano na Fa-konferenciji u San Francisku 2014)
Podsjećanje na ovaj citat mi je u biti pomoglo sagledavati stvari na jednostavan način – sve je već aranžirano i sve što trebam je pokušati dati maksimum od sebe. Našla sam se u situaciji u kojoj sam se trebala malo više potruditi ili preuzeti malo veći pritisak. Spoznala sam, naime, da je to bilo aranžirano za moju osobnu kultivaciju.
Dok se osvrćem unazad pišući ovo iskustvo, uviđam da je bilo mnogo dana kada mi je Učitelj zaista pomogao, podržao, ohrabrio, pazeći na mene.
Jednom prilikom sam bila veoma zauzeta kada smo započeli kampanju da bi podržali RPI i debatu i trebalo je pripremiti izvještaj koji će se koristiti za podržavanje te inicijative. Istovremeno sam bila uključena u organizaciju radeći s timom kako bi podržala te kampanje. Premda svjesna važnosti tog izvještaja, bila sam zauzeta i čekala sam zadnji čas da bi obavim zadatak. To je na koncu značilo da ću imati samo dva do tri dana da ga napišem.
Posljedica toga je bila da sam morala raditi bez prestanka i danonoćno s vrlo malo sna. Bio je treći dan kada sam završavala korekciju teksta i osjetila sam kako trebam barem nakratko izaći iz kuće s obzirom da sam bila unutra već nekoliko dana.
Bližilo se poslijepodnevno slanje ispravnih misli i htjela sam malo izaći van na svježi zrak. Sjela sam u položaj slanja ispravnih misli i iznenada osjetila ogroman umor. Teško sam se koncentrirala osjećajući manjak energije i pritisak od svega što mi se događalo zadnjih dana. Također sam trebala još poslati neke mailove, pripremiti te organizirati neke stvari.
U tom trenutku nisam znala želim li spavati, prošetati, ili samo udahnuti i nastaviti dalje. Morala sam se fokusirati na rad premda sam bila umorna. Sjela sam ispred laptopa i počela slati mailove. Skoro istodobno sam se osjećala kao da radim 5. vježbu; osjetila sam rotaciju, ne samo u meni, već u cijeloj sobi. Učitelj me poticao da nastavim raditi.
Sjetila sam citata iz (1. lekcije Zhuan Faluna) gdje Učitelj kaže:
„Kultivacija zavisi od nas samih, a gong zavisi od Učitelja.“
Podsjećala sam se da se jedino trebam fokusirati na to da se maksimalno potrudim; sve je aranžirao Učitelj. Ako se mogu usredotočiti na svoju kultivaciju i dati sve od sebe dok radim, Učitelj će urediti sve što mi je potrebno. Poslije sam se osjećala tako osvježeno i nimalo umorno, mogla sam osjetiti kako je Učitelj uz mene.
Istodobno s kampanjom podizanja svijesti o tim inicijativama koja se odvijala unutar parlamenta, imali smo tim koji je pomagao da se dobije podrška praktikanata širom zemlje. Pomagali smo da priđu, povežu se i dogovore sastanke sa svojim zastupnicima u parlamentu. Za samo tjedan-dva smo primili puno reakcija od praktikanata koju su ponudili svoju pomoć.
Bilo je puno praktikanata koji su išli vidjeti ili porazgovarati sa svojim zastupnikom, a neki od njih su imali vrlo malo ili nimalo prijašnjeg iskustva takve vrste. Zastupnici su nakon takvih susreta dali podršku i debati i RPI-i. Ako je ono ikako moguće, objašnjavanje istine u izravnom kontaktu će uvijek biti snažnije, a naš će trud kada se skupimo kao jedno tijelo uvijek imati veći učinak. Baš kako je Učitelj podignuo ruku prije nekoliko godina praveći šaku i spomenuvši važnost zajedničkog rada među praktikantima.
Vjerujem da je koordinirani rad više praktikanata koji su tvorili grupu i pritom imali isto srce, itekako pomoglo našoj zemlji da učini neka poboljšanja u tom procesu.
Rad povezan s parlamentom je zanimljiv izazov. Pojavljuje se pitanje težnje kada radimo na specifičnim projektima poput RIP-a koji ima fokus poticati zastupnike da nešto potpišu. Može biti veoma izazovno i nisam sigurna jesam li u tome pronašla pravi balans, to jest, radeći naporno ka nekom cilju i istovremeno ne biti vezana za rezultat.
U 1. lekciji u Zhuan Falunu, Učitelj kaže:
„Kultiviraš li se u stanju bez namjere, koncentriravši se samo na kultivaciju svog xinxinga, činit ćeš proboje u svojoj razini i sigurno ćeš dobiti ono što trebaš. Zar to nije vezanost, ako nešto ne možeš otpustiti?“
To me uistinu nagnalo pomisliti što je naša namjera kada radimo na ovakvim projektima te se osvrnem na sličnu situaciju od prije nekoliko godina.
Koordinirala sam britanskim timom te podržavala neke druge tijekom projekta za Pisanu deklaraciju pri EU 2016. godine. Jednom je prilikom zatraženo od mene da podijelim iskustva s praktikantima kako bi ih potaknula uključiti se. Poslije smo imali još jedan manji sastanak tijekom kojega sam također trebala ohrabriti i podržati one koji su namjeravali razgovarati s našim članovima europskog parlamenta.
Donošenje akta Pisane deklaracije još nije bilo ni na vidiku u to doba. Projekt je na površini bio veoma važan i premda drugim praktikantima tada nisam ništa ni napomenula, osjećala sam u sebi neku vrstu pritiska povodom cijele situacije. Te noći u krevetu sam se doslovno molila Učitelju za vodstvo i pomoć.
Tražila sam od Učitelja da pomogne kako bi parlamentarci potpisali deklaraciju – i iznenada sam se osjećala blokiranom. Pokušala sam pogledati unutar otkrivši da imam težnju. Ne bih trebala željeti da članovi potpišu dokumenat već da prosto kroz cijeli proces pokušam spasiti svakoga na koga naiđem; bilo da su oni članovi parlamenta, njihovi asistenti ili zaposleni službenici. U tom trenutku sam osjetila kako mi ogroman mlaz energije prolazi tijelom i vidjela sam Učiteljev fashen. Bilo je kasno i bila sam umorna, no shvatila sam ovo kao Učiteljev znak.
Drugi dan sam s praktikantom imala zakazani sastanak sa starijim zastupnikom europskog parlamenta jedne britanske stranke. Na sastanku su izrazili podršku deklaraciji no oklijevali su potpisati budući da se to naizgled kosi za pravilima njihove stranke. Nedugo potom nam je prišao i drugi zastupnik te iste stranke uključivši se u sastanak. Također su bili pozitivni u pogledu mogućnosti potpisivanja. Nakon rasprave i naših zamolbi, oboje su nam dali do znanja kako žele potpisati. Tada sam ih zamolila ako bi mogli potaknuti i druge članove parlamenta koji su njihovi stranačke kolege da istupe glede deklaracije. Bili smo pozvani u bar gdje inače zalaze samo članovi parlamenta gdje bi eventualno mogli predstaviti našu inicijativu nekim njihovim kolegama. U baru smo zatekli još jednog člana parlamenta iz njihove stranke. Osoba koju smo prvu sreli je nakon našeg međusobnog upoznavanja objasnila zašto smo ovdje rekavši kako nas valja poslušati te potpisati taj akt.
Tek što sam počela pričati, drugi poslanik u parlamentu iz iste stranke je ušao u bar i proces objašnjavanja se ponovio – upznali smo se, ispričala sam se osobi s kojom sam upravo razgovarala rekavši kako želim krenuti ispočetka. Zatim se dogodilo nešto što bih jedino mogla opisati kao čudo – proces se nastavio ponavljati do trenutka kada je na okruglom stolu sjedilo sedmoro članova parlamenta i nekoliko asistenata. Prilikom ulaska svake nove osobe sam osjećala da trebam početi pričati od početka – nisam htjela izgubiti priliku, bez prestanka sam se ispričavala. Na sreću, svi su nas veoma podržali.
Bilo je jasno da će nas u konačnici većina njih i podržati nakon što sam svima uspjela objasniti situaciju. Naime, dali su nam do znanja da će potpisati deklaraciju. Kao i na početku sastanka, ponovo sam ih zamolila hoće li potaknuti svoje stranačke kolege koji su članovi europskog parlamenta da podrže deklaraciju. Nakon njihove međusobne rasprave su me pozvali održati manju prezentaciju na sastanku članova svoje stranke te iste večeri. Prijedlog sam naravno prihvatila zahvalivši im se na njihovoj podršci. Mogla sam osjetiti kako je tijekom cjelokupnog procesa Učitelj sve otvarao i aranžirao.
Rečeno mi je da ću dobiti pet minuta za objašnjavanje žetve organa te da će na tom manjem sastanku prisustvovati 20-30 ljudi. Nekoliko sati kasnije mi je telefonom poručeno kako će biti prisutno još par ljudi no da mi valja pripremiti kraće izlaganje koje neće biti duže od četiri minute. Jedan stariji političar je upravo dao ostavku te je nakon našeg sastanka bio predviđen još neki drugi sastanak. Sastanku je na kraju prisustvovalo oko 80 osoba. Nisu svi prisutni bili zastupnici europskog parlamenta – bilo je također i puno asistenata; no bilo je izvjesno kako su svi došli čuti istinu.
Bila sam pozvana istupiti pred mikrofon i rečeno mi ja da ću imati samo 90 sekundi za svoje izlaganje. „Što ćeš napraviti?“, pogledavši me upitao praktikant koji je bio pokraj mene. Nisam uopće ni razmišljala… odgovorila sam mu kako neću ništa skraćivati jer ga je bilo nemoguće skratiti na licu mjesta. Svi prisutni na sastanku su netremice slušali. Osoba koja je vodila sastanak me poslije nešto upitala jer je htjela da mu nešto dodatno pojasnim. Mogla sam osjetiti kako je bio šokiran čuvši za žetvu organa budući da je znao vrlo malo o tome. Dvojica zastupnika – jedan iz Italije, drugi iz Francuske – su ustala i rekla da su potpisali predloživši svima da postupe jednako.
Ovog iskustva ću se uvijek sjećati jer je isti snažan podsjetnik kako ne valja stvarima težiti već treba pokušati činiti stvari sa srcem. Projekt na kojem trenutno radimo u Britaniji je vrlo slične prirode u pogledu toga kako trebamo raditi ka određenom cilju u odsustvu vezanosti za rezultat.
Shvatila sam kako mi je iznimno pomoglo dijeljenje iskustava sa praktikantima koji su veoma vrijedno podsjećali sve uključeno praktikante da nam fokus nije rezultat već da jednostavno trebamo pokušati spasiti sve ljude koje susrećemo kroz taj proces.
S time na umu, čini se barem na površini, kako su neki naši projekti generirali više energije u parlamentu i osjeća se da Učitelj otvara dodatna vrata našim budućim aktivnostima.
Inicijativu u svrhu zabrane transplatacijskog turizma i RPI kampanju je svojim potpisom potvrdilo 47 britanskih zastupnika u europskom parlamentu. Zastupnici su 10. ožujka tijekom parlamentarne rasprave progovorili o progonu Falun Gonga, žetvi organa, i općoj klimi religijskog progona u današnjoj Kini.
Napomenuto je nekoliko stvari vezano za progon i žetvu organa te je povučena usporedba s holokaustom tijekom Drugog svjetskog rata. Jedan je zastupnik izjavio kako je ovo „ništa doli genocid 21. stoljeća.“ U nekoliko je navrata bilo snažnih inicijativa u pogledu toga da britanske vlasti trebaju zabraniti transplatacijski turizam u Kinu. Vijest su prenijeli mnogi poznati domaći i međunarodni mediji.
Imati priliku raditi s mnogim praktikantima, truditi ih se podržati i dati sve od sebe, je iskustvo koje ću cijeniti kao i mnoga druga. Nadam se da ću u budućnosti moći biti bolja i raditi s više srca i suosjećanja.
Hvala Učitelju, hvala kolegama praktikantima.
(Prezentirano na njujorškoj Fa konferenciji 2019.)
