Stara zapadna poslovica kaže: „Čovjek misli, a Bog se smije.“ Milan Kundera, češki pisac, također je citirao ovu poslovicu u svojoj knjizi Nepodnošljiva lakoća postojanja.
Obični ljudi misle da poslovica znači da ljudska bića često vjeruju da imaju kontrolu nad svojom vlastitom sudbinom, ali naposlijetku ipak je Bog taj koji planira njihovu sudbinu.
Kao kultivator imam drugačiju interpretaciju poslovice. Zašto se kaže: „Čovjek misli, a Bog se smije?“ Kad čovjek misli, to odgovara jednom vrlo niskom domenu, ljudskom domenu, a i motivirano je vezanostima koje proizlaze iz sebičnosti. Budući da su njegovo polazište i smjer oba pogrešna, kako bi ljudsko razmišljanje moglo da ne bude smiješno božanskom biću?
Ako primijenimo isto pravilo u društvenim odnosima, posebno kada ljudi razmišljaju o materiji temeljenoj na pretpostavkama, a ne na činjenicama, to će stvoriti puno sukoba i nesporazuma.
Ako kultivator koji prolazi kroz nevolju ne gleda unutar sebe i tvrdoglavo odbija razmotriti drugačija mišljenja, demonska priroda će biti ojačana; što može dovesti da osoba razmišlja na ekstremne načine i povrjeđuje ljude.
Kultivatorima se povremeno događaju sukobi i nesporazumi jer kultivatori još uvijek nose ljudske predodžbe. Ali ako se sukob ili nerazumijevanje nastave, kultivator treba da se zabrine.
Kad kultivator osuđuje ljude, on ili ona stvori sliku osobe na temelju vlastitih standarda i svjetovnih predodžbi. Baš kao što kineska poslovica kaže: „Ono što jedna osoba vidi u drugima je zapravo odraz njih samih.“
Kao kultivator, moje razumijevanje ove poslovice je da, kada smo u sukobu ili vidimo sukob između drugih ljudi, to je vjerojatno odraz našeg vlastitog problema. Dakle, prvo bismo trebali pogledati unutar sebe.
Ipak, uvijek postoje dvije mogućnosti. Jedna je da Učitelj želi da vidimo sukob, tako da možemo podsjetiti ljude koji su sudjelovali u tome da postupaju kao kultivatori. Ako je to slučaj, moramo koristiti vrlo ljubazan i dobrodušan ton da bismo razgovarali o tom pitanju. Kad druga strana osjeti našu dobrodušnost, obično će uvažiti tu opomenu. Međutim, uvijek postoji mogućnost da druga strana ne želi prihvatiti naš savjet. Tada je to njegov ili njezin izbor. Ne bismo trebali drugima nametati naša mišljenja.
Druga je mogućnost da Učitelj želi da vidimo sebe kao odraz u ogledalu i eliminiramo vezanost koja se nalazi u nama. Vjerujem da se to događa u većini slučajeva kada vidimo sukob ili smo u sukobu.
Ako razumijemo da je problem koji vidimo kod drugih zapravo odraz naših vlastitih problema, postaje očito da moramo ukloniti odgovarajuću vezanost.
Trebamo poštovati razumijevanja jedni drugih dok dijelimo iskustva. Razumijevanje o istom pitanju može varirati jer su se kultivatori kultivirali do različitih razina. Ne bismo se trebali dovoditi u situaciju gdje smatramo da samo jedno mišljenje može biti ispravno, a da su sva ostala pogrešna.
Unatoč tome, oni kultivatori koji samo vide probleme kod drugih ljudi i željni su poučavati druge kako se kultivirati, trebali bi se zabrinuti.
