Falun Dafa Minghui.org

Odbacivanje KPK i napuštanje gusarskog broda

(Minghui.org)

Godina 1948. listopad, godinu dana prije preuzimanja vlasti Komunističke partija Kine (KPK) u Kini, više od 100 intelektualaca se tajno ukrcava na teretni brod na relaciji Hong Kong – Tianjin kako bi se sastali s Mao Zedongom u Pekingu. „Čini se da ste se ukrcali na KPK-ov gusarski brod“, rekao je Mao tijekom sastanka, prema riječima Qian Jiajua, jednog od brojnih intelektualaca prisutnih na sastanku.

Intelektualci kasnije prisustvuju nadolazećoj Narodno političkoj savjetodavnoj konferenciji (eng.CPPCC). Fascinirani obećanjima Maoa i Partije, povjerovali su kako će Kina okrenuti novu stranicu, onu demokracije, slobode, napretka, i mira; ništa od toga nije ugledalo svjetlost dana. Ti snovi su grubo narušeni tijekom partijskog suzbijanja intelektualaca, oduzimanja privatnih posjeda, odnosno uzrokovanja masovne i umjetno izazvane gladi.

Ukrcavanje na gusarski brod

Qian se sjeća kako je Mao često ponavljao tu frazu („Čini se da ste se ukrcali na KPK-ov gusarski brod“) prilikom susreta s vanpartijskim dužnosnicima i intelektualcima. Neki su to smatrali Maovim humorom. „Mislili smo da je to šala. Ali ona to nije bila“, navodi Qian u svojim memoarima koji dokumentiraju napade i poniženja koja je iskusio tijekom brojnih političkih pokreta.

Chen Zupei

Chen Zupei, poduzetnik iz Guandong provincije, je iznajmio teretni brod kapaciteta 3,000 tona. Zahvaljujući Liu Simu, svojem daljnjem rođaku i špijunu iz Treće internacionale smještenom u Vladi Kuomintanga (KMT), Chen uspijeva upoznati mnoge prokomunističke intelektualce poput Zhang Naiqia i Qiana. Chen je također velikodušno donirao Partiji.

Vidjevši kako će KPK poraziti KMT, Chen šalje svojeg rođaka Chen Zuyinga u Tianjin kako bi surađivao sa KPK. Također je iznajmio spomenuti brod da bi dostavio neophodne zalihe poput lijekova, benzina, dizela, guma, kamiona, i gume, partijskoj ispostavi u Tianjinu.

Osim Qiana, drugi znameniti intelektualci koji su se ukrcali na brod uključuju Sa Kongliaoa, Jin Zhonghuu, Ma Siconga, i Ouyang Yuqiana. Gotovi svi oni su postala meta progona tijekom kasnijih pokreta. Sa, glavni direktor China Business Newsa, je napadnut za vrijeme Kulturne revolucije. Jin, glavni urednik Sing Tao Dailya, također biva ciljan tijekom Kulturne revolucije.

Ni Qian nije pošteđen. U svojim memoarima opisuje kako je Partija obmanula poslovnjake i intelektualce, brutalno ih progoneći nakon iskorištavanja. Liu Shaoqi je kao jedan od glavnih partijskih šefova, 1949. godine, rekao grupi poduzetnika: „Problem današnje Kine je kronični nedostatak kapitalista i Kina je suviše nerazvijena.“ Mnogo je poslovnjaka odlučilo ostati u Kini vjerujući kako će im se dopustiti poslovne aktivnosti. Ipak su njihova imanja kasnije otuđena tijekom političkih pokreta. Pojedinci su čak i likvidirani u tim pokretima.

I sam Chen Zupei je također postao žrtva. Vjerovao je partijskim obećanjima kako će KPK tretirati poslovnjake kao istinske prijatelje, pomislivši da će on i ostali poslovnjaci imati svjetlu budućnost dok god blisko slijede Partiju. Povratkom u kontinentalnu Kinu iz Hong Konga, osniva jedan od prvih zajedničkih pothvata u Kini. Pokretanjem Pet anti kampanje 1952. godine, biva prisiljen platiti delinkventski porez u visini od 20 milijardi yuana. Bio je zatvoren u policijskog stanici mjesec dana prije osiguravanja sredstava za plaćanje poreza. Ponovo biva napadnut, 1957. godine, tijekom Anti desničarske kampanje. Chen pokušava počiniti suicid skačući s vrha zgrade. Pad je za posljedicu imao slomljenu nogu.

Kobna pogreška

Lu Zuofu (znakovi na na desnoj strani kazuju ime njegove firme, Minsheng Group)

Lu Zuofu, poznat kao kralj brodske industrije, također čini sličnu pogrešku. Pošto je japanska vojska okupirala Kinu, 1937. godine, Lu je zajedno sa svojom Minsheng korporacijom čudesno u kratkom roku prebacio više od 300,000 ljudi i preko 90,000 tona presudne opreme uzvodno rijekom Yang Tze od Yichanga. To se prozvalo „Kineskom Dunkirk evakuacijom“, koja je spasila kinesku industriju tijekom njihove borbe protiv Japana tijekom Drugog svjetskog rata.

Lu je, prevaren partijskim lažima, premjestio svoju flotu iz Hong Konga u kopnenu Kinu. Manje od dvije godine kasnije, međutim, pro-partijski delegati opako napadaju i kleveću Lua tijekom Pet anti pokreta 8. veljače 1952. godine. Kako bi poštedio svoju obitelj od sve snažnijih napada KPK, nije imao izbora nego počiniti samoubojstvo, a Partija je preuzela njegovu kompaniju.

Za vrijeme kampanje u srpnju 2020. godine, KPK podsjeća poslovnjake da nauče od crvenih (ili pro-partijskih) kapitalista poput Lua, Wang Guangyinga, i Rong Yirena. Ironija je kako sve te ljude KPK u konačnici izabire za metu tijekom svojih različitih političkih pokreta.

Chiang Kai-shek, vođa KMT-a, stranke koja je oponirala KPK je namjeravao spasiti učenjake od komunističkog terora prije povlačenja na Tajvan. Pojedini intelektualci poput Hu Shiha, Fi Siniana, Mei Yiqia su se priklonili njegovoj ideji, no većina je pak odlučila ostati u kopnenoj Kini. Primjerice, 60 od 81 članova Sinica akademije je ostalo nadajući se radu sa Partijom zbog snažnije nacije. Većina njih je grozno progonjena, iznimke su Guo Moruo i slični koji su svojevoljno zanemarili svoja načela kako bi udovoljili KPK.

Među njima su bili i učenjaci koji su se vratili u Kinu iz inozemstva. Wu Ningkun, jedan od priznatih kineskih prevoditelja, napušta svoje doktorske studije na čikaškom sveučilištu ne bi li se vratio u Kinu. Prilikom opraštanja od svojeg školskog kolege, Tsung-Dao Leea, Wu ga je upitao zašto se ne želi vratiti u Kinu. „Ne želim da mi drugi ispiru mozak“, odgovorio je Lee.

Wu je 1957. godine proglašen desničarom te poslan u logor za preodgoj (Laogai) u kojem je proveo duže od 20 godina. Iste godine Lee biva proglašen dobitnikom Nobelove nagrade iz fizike.

Wu Ningkun i njegova knjiga Jedna suza

Wu Ningkun je 1993. godine objavio memoar na engleskom jeziku naziva 'Jedna suza', dvije godine nakon povratka u SAD. Njihov kineski poslodavac je, u znak odmazde zbog objave knjige, blokirao mirovine i njega i njegove supruge. „U to doba nisam smatrao to zastrašujućim jer nisam ni znao što znači kad vam netko ispire mozak“, kazao je prisjećajući se Leejevih riječi zapisanih u knjizi iz 1951. godine.

Napuštanje gusarskog broda

Ma Sicong, poznatiji kao kralj violinista, se 1932. godine u Kinu vratio iz Francuske. Godine 1949. je proglašen predsjednikom tek osnovanog Središnjeg glazbenog konzervatorija u Pekingu. Ma je skupa s obitelji prebjegao u Hong Kong nakon što je progonjen tijekom Kulturne revolucije 1966. godine. Odmah po dolasku u Hong Kong je odbacio amblem sa likom Mao Zedonga.

Ma se poslije zaputio u SAD gdje je održao govor, objašnjavajući zbog čega je napustio Kinu. Izjavio je da je pokret Kulturne revolucije uništio kineske intelektualce. Naime, bio je očajan pošto je svjedočio događajima nakon početka pokreta te 1966. godine.

Partijski dužnosnici su kasnije progonili nekolicinu Ma-ovih rođaka. Ma je objasnio svojoj odrasloj djeci kako nije učinio ništa pogrešno. Rekao je da je [komunistički] demon ljudima nanosio zlo te kako će jednog dana stvari postati jasne.

Drugi je primjer Fou Ts'ong, priznati kineski pijanist. Saznavši kako mu je otac, poznati prevoditelj Fu Lei, napadnut kao desničar, Fou bježi iz Varšave u London 1958. godine. Roditelji mu počinjavaju samoubojstvo tijekom Kulturne revolucije.

Gu Shenying, još jedna prominentna pijanistica, nije bila takve sreće. Njezin je otac bio poduzetnik koji je podržavao Partiju, ali je svejedno progonjen 1955. godine za vrijeme političkog pokreta te tri godine poslije osuđen na doživotni zatvor. Nakon progona i pretrpljenog poniženja 31. siječnja, 1967. godine, Gu u društvu majke i mlađeg brata počinjava samoubojstvo.

Povlačenje članstva iz KPK-a

Partija je tijekom svoje višedesetljetne vladavine izravno uzrokovala smrt 80 milijuna ljudi. Više od 370 milijun Kineza je napustilo Partiju, odnosno komunističku mladež i mlade pionire, spoznavši njezinu zloću. „Sad znam da KPK nije samo politička stranka, to je demon koji uništava sve nas“, napisao je na webu Yang Defu, objašnjavajući svoj razlog povlačenja članstva iz Partije.

Li Chuanliang, bivši zamjenik gradonačelnika grada Jixi iz provincije Heilonjiang, je prebjegao u SAD u kolovozu prošle godine, javno raskinuvši svoje poveznice s Partijom. Još je 2014. svojevoljno zatražio ispis iz KPK. Tijekom pandemije je bio svjedokom uhićenjima dužnosnika zbog toga što su pričali o stvarima koje nisu bile u skladu sa službenim narativom Komunističke partije Kine. Zabrinuo se kako će i sam postati meta slične odmazde. „KPK će ti prvo dati neke beneficije ne bi li te privukla; odbiješ li ju slijediti, napast će te i zaprijetiti“, izjavio je.

Zhao Zhongyuan, pekinški doktor kineske tradicionalne medicine, je 2019. također napustio Kinu. Dok je bio u Pekingu liječio je odvjetnike za ljudska prava koji su branili Falun Gong praktikante. Zhao se također našao na meti Partije zbog tretiranja spomenutih odvjetnika, nakon što se KPK obrušila njih zbog zauzimanja za Falun Gong praktikante. „Kad bi osoba znala koliko je Partija pokvarena, i kad bi slijedila svoju savjest, on ili ona bi svakako odbacila taj režim.“

Ljudi u samoj Kini se također počinju mijenjati. Nedavno, na turističkoj lokaciji u Sydneyu, dvije Kineskinje su razgovarale s Falun Gong praktikantom i informirale se o raznim načinima na koje je Partija kroz povijest suzbijala ljude. Bile su zaprepaštene pročitavši činjenice o prebjegu kineskog diplomata Chen Yonglina u Australiju, i njegovoj odluci da razotkrije zloću KPK. Pristale su povući članstvo iz Partije nakon što su su fotografirale poster.

Svi članci, slike i sadržaji objavljeni na Minghui.org zaštićeni su autorskim pravima. Nekomercijalna reprodukcija je dopuštena, ali zahtijeva označavanje s naslovom članka i poveznicom na izvorni članak.