Kad su neki ljudi išli kod direktora moje škole da vide kakav je njegov stav o meni kao Falun Dafa praktikantici, rekao je: „Ona je inteligentna. Molim vas, ne razgovarajte s njom o Falun Dafa. Ne možete je promijeniti. ”
Jedan školski rukovodilac je rekao: „[Prakticiranje Falun Dafa] je njena sloboda vjerovanja i to je izvan nas. Da [Falun Dafa nije] dobar, ko bi ga prakticirao? "
Drugi se rukovodilac našalio sa mnom: „Bit ćete dobri kad dođe vrijeme da se prijavite za titulu akademika. Čak i ako ne budete imali puno bodova u prvom dijelu u vezi s podrškom Komunističkoj partiji Kine, i dalje biste dobili dovoljno bodova u drugim oblastima."
Stav rukovodilaca u mojoj školi je uticao na druge zaposlenike koji su također postali podrška mom prakticiranju Falun Dafa.
U nastavku slijedi moja priča o potvrđivanju Falun Dafa u školi u kojoj radim tokom protekle 21 godine.
U školi sam počela predavati u julu mjesecu 1999. godine. Pola mjeseca kasnije, Komunistička partija Kine (KPK) je pokrenula progon Falun Dafa širom zemlje. U to vrijeme sam bila Dafa praktikantica početnik i nisam poznavala nijednog drugog praktikanta u ovom novom gradu.
Nekako sam sama otišla na trg Tjenanmen. Gledajući prema sivom nebu, u mislima sam pozivala: „Učitelju! Molim Vas, pomozite mi." Suze su mi tekle niz obraze.
Početak progona
Čim su rukovodioci u mojoj školi čuli da prakticiram Falun Dafa, bili su vrlo zabrinuti. Zavedena propagandom KPK, jedna od rukovodilaca okrivila je praktikante za mirni apel od 25. aprila 1999. godine i rekla: „Vi ljudi ne možete jednostavno otići na trg Tjenanmen da apelirate! Ne možete samo slati apel gdje god vam se sviđa."
„Samo smo željeli reći vlastima šta se događa", objasnila sam joj.
Ali me ona nastavila napadati, njen je kreštavi glas samo ponavljao propagandu KPK.
Podsjetila sam sebe da trebam ostati mirna i slijediti Falun Dafa principe Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije. Kako joj nisam uzvratila, drugi su nastavnici čuli prepirku i zamolili direktora da interveniše.
Direktor je ušao i zamolio nas da prestanemo.
Nakon toga, lokalni se policajac često pojavljivao u školi. „Ovdje sam zbog tog i tog", kazao bi. Neki su se nastavnici plašili za moju sigurnost. Ja sam se uvijek podsjećala Falun Dafa učenja pa sam bila dobra prema svima, uključujući i policajca. Naši razgovori bili su jednostavni.
„Falun Dafa je veličanstven i nepravedno se okrivljuje“, bio je moj stav.
Policajac je znao da se neću predomisliti. „Znate, dok još ne prenesete hukou (registracija domaćinstva koju obično vrši policija) iz vašeg rodnog grada u novi grad, ovdje ste i dalje privremeni zaposlenik", rekao je. „U svakom trenutku možete izgubiti posao."
„Razumijem pritisak s kojim se vi i škola suočavate sa višeg nivoa", odgovorila sam. „I zaista cijenim vašu podršku."
Kasnije sam otišla na trg Tjenanmen, istakla transparent i zatim bila u pritvoru sedam dana. Nedugo nakon toga, ponovo sam bila uhapšena zbog dijeljenja informativnih materijala u vojnom rezidencijalnom području. Ljudi iz moje škole su me izbavili iz pritvorskog centra i stavili u kućni pritvor. Oduzeli su mi Falun Dafa knjige i dodijelili nekoga da me posjećuje svaki dan u mom malom stanu.
Učitelj je rekao:
„Kada drugi kažu nešto loše o nama, mi im možemo pokazati koliko smo dobri, i možemo ih razumno uvjeriti u to koristeći u postupnosti našu dobru stranu. "
„Mi prakticiramo dobrodušnost - tretiramo druge dobrodušno. Ja često kažem sljedeće: Kada jedna osoba razgovara sa drugom, ona drugoj osobi ukazuje na njene nedostatke ili joj govori bez da na to nadovezuje svoje osobne namjere, ne traži svoju korist, čak se ne želi zaštiti, zaista ima dobre namjere, i brine se za drugu osobu, onda će ta osoba stvarno vidjeti vaše srce ... " („Fa predavanje na Konferenciji u Singapuru“)
Imala sam ove riječi na umu. Bez obzira ko bi došao, razgovarala sam s njima, umjesto da ih izbjegavam. Objasnila sam im koliko je dobar Falun Dafa i podijelila svoju radost kultivacije i principe u koje sam se prosvijetlila. Nijedan me školski rukovodilac više nije mučio i često su mi pomagali. Kad su vidjeli da živim čitavu sedmicu na napa kupusu i ne kupujem hranu iz školske kafeterije, često su nam donosili namirnice da ih zajedno kuhamo i jedemo. Nakon što su dobro razumjeli Falun Dafa, s olakšanjem su shvatili da nisam neko ko stvara probleme. Neki od njih su zatražili primjerak knjige Zhuan Falun za čitanje. Mnogi od njih su me branili kad su drugi imali nesporazuma u vezi s mojim vjerovanjem.
Postajem stalno zaposlena
Nakon nekog vremena, dozvoljeno mi je da se vratim uobičajenim predavanjima. Brinula sam se o svojim učenicima i vrijedno radila. U poređenju sa drugim nedavnim diplomiranim nastavnicima sa fakulteta koje je škola zaposlila, moj je učinak - mjeren ocjenama mojih učenika, fizičkom spremom, čistoćom učionice i povratnim informacijama drugih nastavnika - bio izvanredan.
Zatim mi je bilo dodijeljeno da vodim najgore odjeljenje u jednom godištu. Bivša razrednica, koja je bila iskusnija, je bila premještena na drugi posao, a ja koja sam nedavno diplomirala sam je zamijenila. U rad s tim razredom uložila sam svoje srce u potpunosti. Učenici su to mogli osjetiti i poštovali su me. Kao učenik sam bila veoma uspješna, tako da sam znala kako učiti i pomoći svojim učenicima da postanu efikasniji. Oni su me zbog toga voljeli.
U razredu je postojao učenik koji je pravio probleme. Često je propuštao domaće zadaće i imao je problema sa sjedenjem tokom predavanja. Drugi su mi nastavnici javili za ove njegove probleme. Pokušavala sam na sve načine, poput ohrabrivanja da radi bolje i nuđenja dodatne pomoći, ali ništa nije uspjelo. Umjesto toga, on me ošamario po licu pred cijelim razredom. Kao Falun Dafa praktikantica ja sam jednostavno ignorisala uvredu.
Učitelj je rekao:
„Mi smo rekli da praktikant ne treba uzvratiti kada ga udare ili uvrijede, već treba na sebe postaviti visoke standarde. (4. Lekcija, Zhuan Falun)
Čitam Fa učenja svakodnevno pa sam mogla podnijeti. Znala sam da ako ne uspijem tome stati na kraj, to ne bi bilo dobro ni za tog učenika ni za školu.
„Razgovarajmo nakon nastave", rekla sam mu.
Tada sam se okrenula prema ostatku razreda, koji je bio posve zapanjen, i rekla im da je sve u redu. Završila sam lekciju koju sam planirala.
Kasnije su školski rukovodioci za ovaj incident čuli od drugih učenika.
„Jeste li zato što prakticirate Falun Dafa tako postupili?" pitao je jedan od njih.
Kimnula sam glavom. Objasnila sam da je učitelj Li rekao:
„Kada je obična osoba ponižena, odmah će izvući svoj mač da bi uzvratila."(9. Lekcija, Zhuan Falun)
Učitelj je također dao primjer Han Xina, koji je mogao tolerisati uvrede. Da sam se svađala sa učenikom, i drugi bi učenici naučili da se treba svađati. Kad sam na uvredu uzvratila ljubaznošću i oproštenjem, učenici su također naučili nešto bolje. Budući da sam se dobro snašla kao praktikantica, sve je prošlo u redu. Slično kao i novi nastavnici, i ja sam postala stalno zaposlena, prijava domaćinstva je bez problema prebačena u novi grad i dobila sam beneficije za zaposlene kao i svi drugi.
Boravak u logoru za prinudni rad
Ipak, moja kultivacija nije bila dovoljno dobra. Nisam dovoljno učila Fa, nedostajalo mi je jasno razumijevanje Fa principa i loše sam radila slanje ispravnih misli. Iako sam bila odlučna u kultivaciji, vrlo često sam to radila samo s ljudskim srcem. Tada je moje dijete sanjalo o brodu koji propušta i kako ja padam u vodu.
Nedugo nakon toga, sam bila uhapšena i odvedena u logor za prinudni rad. Zbog moje vjere u Falun Dafa, bila sam zatvorena u samicu i nekoliko je zatvorenica dodijeljeno da me nagledaju. Ipak sam uspjela izvijestiti kako me maltretiraju stavivši svoje pismo sa žalbom u kutiju zviždača. Viši su rukovodioci istražili moje žalbe, a kasnije su ukorili i degradirali vođu tima odjela u kojoj sam bila.
Tada sam bila prebačena u Odjel za intenzivnu obuku, ali sam i dalje pokušala prijaviti zlostavljanje praktikanata putem zviždačke kutije. Zatvorenice određene da me nadgledaju su me često zaustavljale, gurajući me na pod i prekrivajući mi usta ručnikom (ručnike su nosile cijelo vrijeme da bi ušutkale praktikante).
„Pisma koja pišete zapravo imaju dejstvo", rekao mi je jednom stražar u tajnosti.
Neko vrijeme mi je zamjenik upravnika Odjela za intenzivnu obuku više puta predlagao da pišem svojoj školi. U to je vrijeme direktor škole bio zamijenjen i nisam bila zainteresovana da zadržim svoj posao dok sam bila zatvorena u logoru za prinudni rad. Samo sam se usredsredila na održavanje svojih ispravnih misli i prolaženje dana za danom. Osim toga, o čemu bih mogla pisati svojoj školi? Kad bih pisala o Falun Dafa, progonu i prisilnom radu, pismo nikada ne bi ni izašlo iz logora. Pa čak i kad bi izašlo, bi li se školski rukovodioci usudili pročitati ga i otvoreno razgovarati o mom pismu kako bi mi pokazali podršku? Mogla bih napisati pozdravno pismo, ali ni to ničemu ne bi pomoglo. Bez obzira na to, budući da me zamjenik upravitelja ljubazno podsjetio, pomislila sam da ga ne bih trebala odbiti. Kao učenik Dafa, trebala sam potvrditi Fa pravednošću, racionalnošću i mudrošću. U svom pismu ne bih se trebala žaliti niti tražiti sućut.
Učitelj je rekao:
„Naša škola zahtijeva da se dio u kojem se kultivira među svakodnevnim ljudima, upravo kultivira u ljudskom društvu i da se, koliko god je to moguće, prilagodimo svakodnevnim ljudima. " (4. Lekcija predavanje, Zhuan Falun)
Imajući to na umu, napisala sam iskreno pismo:
„Nakon što sam tako dugo vremena odvojena od učenika, jako mi nedostaju. Volim svoj posao i veoma sam zahvalna na podršci školskih službenika. Osjećam se loše jer smo poput porodice u školi, ali u posljednje vrijeme nisam uspjela da se okupim s vama ni na čaju. Zaista se nadam da bi ljudi koji me dobro poznaju u školi mogli reći nekoliko riječi za mene - bez njih, na koga još mogu računati?“
„Molimo vas da znate i da ću, bez obzira gdje se nalazim ili šta mi se događa, kao nastavnik živjeti po etici iskrenosti, pravičnosti i ustrajnosti. Neću se odricati mojih principa da bih udovoljila drugima na štetu svoje savjesti, niti ću iznevjeriti povjerenje koje su mi ukazali školski rukovodioci i drugi nastavnici. Živjet ću pošteno, čak i ako to znači da za sada moram malo patiti. To je vrijedno patnje, jer nakon što se ovo poglavlje istorije privede kraju, školski rukovodioci i nastavnici će vidjet da je ispravno bilo pomagati mi. “
Nekoliko dana kasnije, rečeno mi je da je moje pismo poslano. Laknulo mi je jer sam znala da su ispravne misli Dafa discipline čvrste poput dijamanta i mogu rastvoriti opake elemente i ispraviti ljudska srca. Tada me nazvala moja sestra i rekla mi da mi je direktor škole ponudio da mi svakog mjeseca daje dio plaće. Ja sam je prekinula i kazala da o tome možemo razgovarati nakon što budem puštena na slobodu.
„Šta se desilo? Vaš poslodavac vam sada plaća? ” upitala je policajaka koja je prisluškivala naš razgovor dok mi je uzimala slušalice.
„Ne želim sada razmišljati o tome", odgovorila sam. „Prvo moram otići odavde. Ko zna šta će se dogoditi. " Rekla sam to jer nisam željela da moja škola ili njeni rukovodioci budu u nevolji.
Policajaka je klimnula glavom. Vidjela je previše slučajeva praktikantskih poslodavaca koji su dolazili u logore za prinudni rad da im uruče otkaze.
Kasnije sam saznala da su ga, nakon što su primili moje pismo, rukovodioci moje škole pokazali drugima na sastanku komiteta KPK, nešto što ne bi učinili da se u pismu direktno spominjao Falun Dafa. Odluka tima je bila da će mi, budući da mi nisu mogli puno pomoći, dati barem dio moje plaće. Iz ovoga sam naučila da će se, kada praktikant dobro korača putem kultivacije, i okolno okruženje promijeniti.
Kad sam puštena na slobodu, policajaka koja me otpratila iz radnog logora je rekla: „Možda biste mogli raditi kao instruktor. Barem biste mogli zaraditi nešto novca.” Nije mislila da ću zadržati posao. Zahvalila sam joj na ljubaznosti. U mislima sam recitovala jednu Učiteljevu pjesmu:
„Ispravne misli i ispravna djela"
Veliki prosvijetljeni ne boji se teškoća
Iskovavši neslomljivu volju
Bez vezanosti za življenje ili umiranje
On hoda stazom Fa - Ispravljanja
sigurno i uravnoteženo (iz Hong Yin II)
Tada mi nije bilo previše stalo do toga da li imam posao ili ne.
Istog dana nazvala sam svoju školu i kazala im da sam se vratila. Osoba koja je odgovorila na telefon rekla mi je da se vratim na posao.
Biti pažljiv prema drugima i posvetiti se poslu
Vratila sam se u svoju kancelariju dva dana nakon što sam puštena na slobodu. S novim pretpostavljenima i novim učiteljima, gotovo da nikoga nisam poznavala. Izgledalo je da postoji barijera između njih i mene. Svi su se držali podalje od mene. U prošlosti su ljudi bili znatiželjni prema Falun Dafa, ali su sada imali stav poput: „Bez obzira ko ste, ne možete ići protiv Partije." Svako spominjanje Dafa ili bilo čega u vezi sa njim bilo bi smatrano „osjetljivom“ temom.
Osim posla i svakodnevnog života, činilo se da su svi izbjegavali ovu temu. Rukovodioci su rekli da je to zbog mene. Nisam se usudila prijeći granicu, misleći da me neko može prijaviti.
S druge strane, također sam znala da to nije u redu. Učitelj je rekao u svojoj pjesmi:
„Požurite i recite im"
Dok Dafa učenici objašnjavaju istinu
Oštri mačevi se ispaljuju iz njihovih usta
Satirući laži trulih demona
Ne gubite vrijeme i spasite ih,
požurite i recite im ”(iz Hong Yin II)
Tačno je da su mi rukovodioci pomogli oko moje plate i posla. Ali u ovom okruženju propagande mržnje i javnosti koja ne razumije Dafa, kao i svake vrste politike progona odozgo, njihova podrška Dafa praktikantima bi se mogla smanjiti ukoliko ne bih počela nešto raditi da promijenim okruženje.
Znala sam da bih kao praktikantica trebala prevladati barijere i objasniti istinu. Ali odakle da počnem? Razmišljala sam o tome i odlučila da počnem sa školskim rukovodiocima. Morali su shvatiti da pitanje Falun Dafa nije političko, već da se radi o osnovnom pravu na prakticiranje vjere. Jednom kad bi saznali da je ono što smo mi praktikanti radili, poput odlaska na trg Tiananmen da apeliramo, bili mirni napori za traženje pravde kad su nam bili zatvoreni svi legalni kanali za podnošenje žalbi, oni bi znali kako da se postave.
Ipak, u to vrijeme su čak i advokati koji su branili praktikante bili hapšeni, pa ko bi se onda usudio javno prihvatiti Falun Dafa materijale?
Učitelj je rekao:
„Kad god naiđeš na problem, prvo trebaš razmisliti da li drugi to mogu podnijeti i da li će to nekog povrijediti. Ako tako radiš onda više neće biti problema." (4. Lekcija, Zhuan Falun)
Imajući ovo na umu, odlučila sam biti pažljivija prema školskim rukovodiocima. Željela sam im objasniti istinu, ali da bih ih također trebala zaštititi od odmazde od strane KPK što su štitili praktikante poput mene.
Tako bih zamotala DVD s informacijama o Falun Dafa u novine i ulazila u kancelarije službenika. Nakon što bih nježno stavila novina na stol, rekla bih: „Direktore xy, donijela sam vam novine."
Tada bih pokazala na novine i zatim kazala: „Molim vas, pogledajte ih. Vi ste član menadžerske grupe pa osjećam dužnost da vam to kažem. Uz to, ja vam vjerujem. Tako ćete znati što se događa. " Također sam dala naslutiti da niko drugi neće znati da sam stavila DVD u novine.
Jedan rukovodilac mi je rekao: „Molim vas, ne promovirajte Falun Dafa." Objasnila sam mu da to radim samo zato da bih preživjela. „U okruženju u kojem mnogi ljudi pogrešno razumiju mene i Falun Dafa, teško mi je raditi normalno sa svojim kolegama“, rekla sam mu.
Rukovodilac se složio. Tako sam, jednog po jednog, obišla sve glavne zvaničnike dajući im DVD , USB diskove ili lična pisma sa informacijama o Falun Dafa. Moj stav je bio da sam im davala informativne materijale, nadajući se da ću moći čuti njihove povratne informacije ili savjete. Ipak, niko mi se nije javio. Bilo je to poput međusobnog razumijevanja i međusobnog povjerenja. Osjećali su se sigurno prihvaćajući materijale jer su znali da nikome drugom neću reći o tome.
Na poslu se nisam previše isticala i uvijek sam bila puna poštovanja i spremna pomoći. Naizgled su svi nastavili raditi svoj posao kao da se ništa nije događalo. Ipak, stvari su se postepeno počele mijenjati. Rukovodioci su mogli koristiti legitimna sredstva da mi pomognu. To je uključivalo priznavanje mojih postignuća na poslu i izbjegavanje spominjanja pitanja Falun Dafa na sastancima. Mnoge kolege su to također primijetili.
Povremeno bi policajci i agenti Biroa 610 dolazili u školu da me provjeravaju. Moji školski rukovodioci u početku nisu znali kako se nositi s tim, jer nisu bili sigurni da li sam „pravila probleme“ ili je progon eskalirao. Zbog toga bih često sam svoja razmišljanja usputno podijelila sa školskim rukovodiocima: „U stvari, ni ovi [policajci i Biro 610] nisu znali šta se događa." Ili bih ohrabrila zvaničnike: „Molimo vas da se dobro informišete o ovome [Falun Dafa], tada će vam biti lako riješiti policijsku posjetu." Ponekad sam im odlučno govorila: „Nisam učinila ništa loše, čak niti nešto blizu lošem. Vjerujte mi." Na taj su način stekli samopouzdanje i više se nisu bojali.
Neki su odlazili kod direktora da vide šta on misli o meni. Rekao bi im: „Ona je inteligentna. Molim vas, ne razgovarajte s njom o Falun Dafa. Ne možete je promijeniti.”
Neki su rukovodioci također o tome razgovarali između sebe. „To je sfera slobode vjerovanja i to je izvan nas", kazao je jedan od njih. „Da [Falun Dafa nije] dobar, ko bi ga onda prakticirao?"
Neki su se rukovodioci srednjeg nivoa također našalili sa mnom: „Bit ćete dobro kad dođe vrijeme da se prijavite za titulu akademika. Čak i ako izgubite sve bodove u dijelu koji se odnosi na KPK, i dalje ćete zaradili dovoljno bodova u drugim područjima. "
Njihov je stav često uticao na redovno osoblje. Neki su se kolege također usudili dati „neprimjerene" primjedbe: „Ako joj netko [meni] zadaje muke, svi ćemo napustiti KPK!" rekao je jedan od njih. „KPK je poput mafije", komentirao je drugi.
Ti su se razgovori odvijali u zbornici. Javno se mnijenje promijenilo.
Sa ovim napretkom, svojim sam redovnim kolegama počela davati i USB diskove s Dafa informacijama. Cijenili su moje povjerenje i sklanjali ih na sigurno. Kad bi policija ili specijalni agenti došli u školu da pitaju za mene, kolege bi im dale čaj, a školski bi im rukovodioci ponudili obrok. Policija je mogla čuti stvari poput: „Ona je dobra nastavnica. Dobro se slaže s drugima, a njenom vlastitom djetetu jako dobro ide. Nije nam jasno to u vezi sa Falun Dafa, ali ona dobro radi i sretni smo s njom." Lokalna je policija također je bila sretna što me vidi i rekla je da su čuli dobre stvari o meni.
Učitelj je rekao:
„Ja vam govorim da su sva bića na današnjem svetu došla zarad Fa. Ako hoćete da jedno biće ovo jasno shvati, treba da idete da mu objasnite istinu. To je glavni ključ, ključ koji može otključati tu stvar, koja dugo sputava sva bića, i koju čekaju od vajkada… " („Predavanje Fa na Fa-konferenciji u Atlanti 2003, Predavanje Fa na konferenciji IV)
Sada bolje razumijem ovo učenje.
Spašavanje kolega praktikanata
Nakon što je nakon nekog vremena došlo do reorganizacije i rukovodeća se grupa promijenila. Tokom prvog sastanka novih rukovodilaca sa oko 1.000 nastavnika iz cijele škole, sekretar škole je održao govor i potom prozvao moje ime. Bila sam malo nervozna. Sekretarka Partije i direktorica ljudskih resursa je rekla da me ne poznaju, ali da je policija već bila u školi pet puta otkako su zauzeli nove položaje.
„To traje već mnogo godina", rekla sam. „Mi koristimo svoja zakonska prava i nepravedno smo označeni."
Kad sam htjela nastaviti, zaustavila me i rekla: „Ne znam za to, ali budite oprezni."
Suočena sa tim novim rukovodiocima, osjećala sam snažan pritisak.
Zbog mojih napora da spasim pritvorene praktikante, našla sam se na meti i policija je često dolazila u školu da mi prijeti. Jedan je dio školskih službenika od mene saznao činjenice o Dafa i nisu bili zabrinuti. Ipak su neki od nastavnika bili zabrinuti zbog čestih policijskih posjeta.
„Ona [misli na mene] mora da je učinila nešto nezakonito. Zašto bi inače policija dolazila?” rekao je jedan od njih. „Ona je vrlo sposobna pa je uspjela prevariti i rokovodioce", dodao je drugi. Također su privatno govorili rukovodiocima da mi ne vjeruju i da ne žele biti umiješani.
Bila sam jako zauzeta tih dana i nisam imala vremena za sve to. Jedna je praktikantica u zatvoru bila u životnoj opasnosti zbog mučenja. Riskirala sam vlastitu sigurnosti i kontaktirala njenu porodicu radi dogovora o uvjetnom otpustu, ali je njena porodica nije podržala. Također, bilo je uhapšeno još nekoliko mladih praktikanata. Mnogo sam puta išla u lokalnu policijsku stanicu tražeći njihovo oslobođenje. Također sam kontaktirala okružno odjeljenje za unutrašnju sigurnost [jednu jedinicu policijske uprave] koristeći svoj stvarni identitet. Uprkos riziku za vlastitu sigurnost, osjećala sam se dužnom da pomognem u spašavanju zatočenih praktikanata.
Postepeno sam otvoreno razgovarala s policijom, napisala sam im pisma, telefonirala i slala im materijale, tražeći puštanje praktikanata na slobodu. Postepeno su se promijenili i bili spremni prihvatiti materijale. Ali neki mladi praktikanti nisu naučili lekciju. Odmah nakon puštanja na slobodu, neki su opet upali u probleme zbog nedostatka sigurnosnih mjera koristeći mobitel ili WeChat. Razgovor s ovim praktikantima je bio težak proces i pružio mi je mnogo prilika da poboljšam svoj xinxing.
Ali, čim su se stvari počele poboljšavati, dogodilo se nešto što me stavilo u središte oluje. Da nije bilo Učiteljeve pomoći i suosjećanja, ne bih se snašla.
Sukobi
U to je vrijeme oko mene kružilo puno tračeva: „Ona uvijek kasni na posao“, „Odlazi s posla ranije“, „Preskače nastavu u sredini“, „Ne fokusira se na svoje odgovornosti“ i slično. Moj je nadređeni čuo te stvari i jednog mi dana rekao: „Mislim da bi bilo bolje da počneš raditi na drugom odjeljenju." Taj je odjel bio vrlo zahtjevan po pitanju vremena i teško da je bio posao koji bi neko poželio. Uz to, to je za mene značilo degradaciju. Kao praktikantica ipak sam odlučila slijediti ono što mi je namijenjeno.
U školi je bila jedna nastavnica koju ću zvati „Amy“ i koja je bila prilična usamljenica. Čula je kako drugi nastavnici za mene kažu da sam dobra osoba. Zbog sukoba svi su se drugi nastavnici koji su s njom dijelili spavaonicu odselili. Zaplakala je i zamolila me da pođem neko vrijeme živjeti s njom. Pristala sam.
Nakon nekog vremena, jednog me dana upitala zašto sam preskočila predavanje.
„Zar ne znate da ja prakticiram Falun Dafa?" Rekla sam. „To je povezano s tim."
Na moje iznenađenje, ona to zaista nije znala. Budući je imala ozbiljno nerazumijevanje Falun Dafa, jako se uplašila. Otišla je kod nekih rukovodilaca i požalila im se. Mnogi su čuli za to i ona se više nikada nije vratila u spavaonicu u studentskom domu. Iako sam joj u početku ponudila pomoć, na kraju od toga nije bilo ništa.
Kad sam dva mjeseca kasnije susrela Amy, pozdravila sam je kao i obično. Rekla je da puno pati zbog iskliznuća diska toliko da je čak morala puzati do kupaonice. Nije mogla raditi sve što je njen posao tražio i kao rezultat toga je bila vrlo malo plaćena. Bilo mi je veoma žao.
„Znaš, pitala sam nekoliko drugih nastavnika i jedan od njih mi je rekao da je Falun Dafa dobar", rekla je. „Možeš li ponovo doći živjeti sa mnom?"
Oklijevala sam, ali ona je bila uporna, pa sam se opet uselila. Ona je i dalje bila protiv Dafa. Kad sam joj govorila o shvatanjima u koja sam se prosvijetlila u Dafa, činilo se da ona to ne razumije. Dok smo razgovarale o KPK, prestrašila se i ponovno se odselila. Kasnije se vratila nazad. To se događalo nekoliko puta. Nakon nekog vremena kazala mi je da joj prija boravak sa mnom.
Kad me je pretpostavljeni zamolio da pođem raditi u novom odjelu, na putu su mi stajale dvije nastavnice. Jedan od njih bila je Amy, koja je tamo već radila.
Prvog dana kada sam se javila na novi odjel, Amy je rekla: „Kasniš minutu. To je apsolutno neprihvatljivo!” Druga se nastavnica s time složila. Prije nego što sam stigla išta reći, Amy mi je zaprijetila prstom pred licem i izgurala me iz kancelarije. Nakon nekoliko dana intenzivnog pritiska u kom sam imala malo vremena za učenje Fa, postala sam vrlo ranjiva i suze su mi potekle niz lice. Otišla sam do šefice novog odjela. Imala je zao pogled. Nije me pogledala niti je riješila problem. Kako nisam mogla ući u kancelariju, panično sam išla po školskoj stazi, bespomoćno plačući. „Preteško je", pomislila sam.
Učitelj je rekao:
„Kad se jednom kroči na put kultivacije, nadalje se ništa u životu ne dešava slučajno. Pošto se vaša kultivacija sistematski uređuje, a vremena nema na pretek, ne može biti ni slučajnosti. Sve se do tančina uređuje. ” („Predavanje Fa na sastanku u Njujorku, Predavanja u SAD)
Razmišljajući o ovim riječima, malo sam se smirila.
Upravo tada su me nazvali rukovodioci domaće službe sigurnosti i kazali da su krenuli prema meni. Stigli su i otišli u ured osiguranja. Oklijevala sam, ali sam i otišla tamo, misleći da ću policajce ispratiti iz kampusa. Na vratima ureda, sam jasno mogao čuti ženski glas kako plače: „Uništila je moju porodicu, rekla nam je da napustimo KPK i ukrala neke moje stvari. Osim toga, mnogi Falun Dafa praktikanti dolazili su u školu i tražili je ...” Bila je to Amy.
Nekako sam se smirila i prestala plakati. Napokon, toliko sam godina prakticirala Dafa. Znala sam ko sam i zašto sam ovdje. Otvorila sam vrata i vidjela Amy kako sjedi među njima, plačući, okružena sa nekoliko policajaca, Benom šefom školskog osiguranja i drugima. Stariji je policajac dobro izgledao, ali je mlađi policajcu izgledalo kao da mu je dosadno i stalno je provjeravao svoj mobitel.
„Šta ti radiš ovdje? Odmah izađi napolje!" povikao je Ben. Iako smo bili kolege, ponašao se prema meni kao prema kriminalki. Svi su mogli osjetiti poniženje.
Razmišljajući o Učiteljevim riječima o Toleranciji, znala sam da ovaj pritisak na mene nije djelovao i da je služio samo da pojača moju dobrodušnost, opraštanje i odlučnosti nalik dijamantu.
Nasmiješila sam se i rekla: „Oh, samo sam htjela vidjeti jesu li policajci još uvijek ovdje. Htjela sam ih isprtiti iz kampusa. Nema problema, oprostite što vas uznemiravam." Okrenula sam se i izašla.
Mladi je policajac krenuo za mnom i rekao: „Ne brinite zbog toga. Ne vjerujemo joj ni riječ. Zašto se ne vratite i nešto kažete? "
Gledajući njegovo mlado lice, ljubazno sam mu kazala: „U redu je, ali hvala vam."
„Znamo se već dugo. Jasno mi je kakva ste osoba. Možda se možete vratiti i kazati nekoliko riječi ”, dodao je.
Videći koliko je dobar, nisam ga željela odbiti pa sam se vratila njim u ured.
„Imate li nešto za reći?" upitao je policajac.
„Ne baš“, odgovorila sam: „Ako vam nešto treba od mene, molim vas javite mi. Stvari su u redu, a i ja sam dobro." Onda sam otišla.
Osjećala sam se kao da sam se naša u središtu grmljavinske oluje. Sve se u mom životu srušilo, a da ne spominjem ovaj ubod s leđa od Amy. Ipak, nisam trudila da se branim. „Kako bih mogla povrijediti Amy?" Pomislila sam. Ona je govorila loše o meni, a ako ja sad krenem isto tako o njoj, ne bih više bila praktikantica.
Nakon nekog vremena, Amy se vratila u kancelariju koju smo dijelile. Oprezno me pogledala. Budući da me je lažno optužila, bila je u panici i čak je slučajno ispustila kutiju sa ručkom na pod, napravivši nered s hranom.
Nekoliko narednih dana nisam tražila školske službenike. Ni policajci se nisu vraćali. Niko nije ništa učinio u vezi s Amynom žalbom. U središtu oluje jedini put za mene su bile ispravne misli i pravedni postupci. Kao Dafa učenik, znala sam da bih trebala biti stroga prema sebi i slijediti viši standard. Stoga, nisam razgovarala ni sa kim o tome. Samo sam sjedila za svojim stolom i gledala unutar sebe. Kad god bih prepoznala vezanost, zapisala bih je i radila na njenom eliminiranju. Podsjetila sam se i na toleranciju. Mi praktikanti slijedimo principe Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije i ja ne smijem pasti ni na jednom od ta tri principa. Na površini sam bila mirna, ali u mislima mi je bilo kao da sam ubodena nožem. Znala sam da sam se dobro kultivirala i da mi je ovo prilika da se malo po malo poboljšam. Bila sam zahvalna Učitelju.
Traženje propusta u sebi
Kao praktikantica, znala sam da su se te stvari dogodile s razlogom i da bih trebala tražiti propuste u svojoj kultivaciji. Bila su dva glavna propusta: sentimentalnost i kultiviranje govora.
Amy je imala mnogo sukoba u svojoj porodici. Iako je na svoje ime imala tri stana, ni u jedan nije pustila kćer i zeta, prisiljavajući ih da unajme stan. Kao rezultat porodičnih sukoba, njena kćer je patila od depresije nakon što joj se rodila beba. Bila je hospitalizirana, što je uticalo na njen posao i cijelo vrijeme se svađala sa suprugom. Svađe su bile intenzivne i česte, a mladi par je puno puta zvao policiju da riješi njihove domaće sporove. Mnogi su se saradnici radovali Amyinim porodičnim problemima, a neki su je čak i ohrabrivali da se prepire sa kćerkom.
Ja sam osjećala simpatije prema njenoj kćeri i žalila sam mladi bračni par. Iznova i iznova sam molila Amy da dopusti svojoj kćeri da živi u jednom od njenih stanova i da financijski podrži par. Bila sam zabrinuta i zbog njihovog mogućeg razvoda. Kad bih o tome često govorila optužujući Amy za sebičnost, ona bi se svađala sa mnom i zamjerala mi što se miješam u njene porodične poslove. Shvatila sam da bi njezino nedavno ponašanje moglo zapravo biti ventil kroz koji je izbacila s vremenom nakupljeni bijes.
Učitelj je rekao:
„Kažem vam, kada se pojavi međuljudski konflikt i čak jedna osoba udari nogom drugu osobu, ili neko nekoga udari šakom, može biti da ta osoba duguje nešto drugoj osobi i oni sada poravnavaju dug. Ako se umiješaš, oni neće moći poravnati dug i moraće to ponoviti idući put. To znači da ne možeš vidjeti sudbinsku vezu i lako možeš učiniti loša djela i tako izgubiti de. " (9. Lekcija, Zhuan Falun)
Zapisala sam ovaj odlomak i radila na poboljšanju sebe. Također sam se izvinila Amy i rekla da sam pogriješila i da ću učiniti bolje. Tako joj je laknulo.
Otprilike mjesec dana kasnije, Amy se promijenila. Rekla mi je da se žalila policiji na mene jer me je jedan školski rukovodilac htio istjerati. „Brinula sam se da ćeš uzvratiti udarac i kazati loše stvari o meni pred drugim rukovodiocima ili se osvetiti na neki drugi način. Ali to se nije dogodilo. Samo si sjedila za svojim stolom i pisala”, objasnila je. „Također sam vidjela da je ono što si pisala bilo o poboljšanju vlastitog karaktera i tolerancije, tako da znam da si dobra osoba."
Tada sam joj pokazala riječi našeg Učitelja:
„Na primjer, dođeš na posao i osjetiš u zraku da nešto nije u redu. Kasnije ti kolega kaže da je neko u javnosti loše govorio o tebi i prijavio to i tvom šefu, dovodeći te u veoma neugodnu situaciju. Ostali te svi gledaju čudnim pogledom. Kako to obična osoba može tolerisati? Kako se osoba može nositi s tim? 'Ako mi neko stvara probleme, uzvratiću mu istom mjerom. Ako on ima svoje ljude, imam i ja svoje, hajdemo se boriti.' Ako ovako postupaš među svakodnevnim ljudima, reći će da si jak. Ali kao praktikant si onda jako loš." (4. Lekcija, Zhuan Falun)
Amy se s olakšanjem nasmiješila. „To mi se stvarno dopada", rekla je.
Vjerovala je da će policija toga dana uhapsiti Falun Dafa praktikante. Stariji policajac joj je rekao: „Oni [praktikanti] su dobri ljudi. Praktikantica vam neće nauditi. Rekla vam je da napustite KPK. Ali ako to ne želite, ona vam neće ništa učiniti."
Nakon što se Amy promijenila, od Bena je uzela moj primjerak Zhuan Falun i sačuvala ga za mene. Brinula se i za moju sigurnost.
Bila sam zahvalna na ovoj prilici koja mi je omogućila da prepoznam svoje vezanosti. U prošlosti su mi školski rukovodioci uvijek pomagali. Ovaj put su mi pomogli policajci. To se dogodilo jer sam im objasnila istinu prilikom spašavanja drugih praktikanata. Također, vjerovala sam da je novi odjel vremenski zahtjevniji, ali je zapravo imao fleksibilniji raspored rada.
Dva pisma
Kasnije je Amy napisala pismo školskim rukovodiocima. U dijelu pisma je napisala: „Kad sam je prvi put upoznala [mislila je na mene], bila sam uplašena i nekoliko puta provjeravala sa rukovodiocima. Kasnije sam imala sreću da je bolje je upoznam. Zapravo se ona ne bori ni za šta. Ona samo želi biti dobra osoba. Sad razumijem zašto toliko mnogo intelektualaca, uključujući profesore sa fakulteta, ne odustaju od prakticiranja Falun Dafa čak i kad su u zatvoru. To je zato što su učenja iz Zhuan Faluna dio njihovog karaktera. Zbog toga je ona dobra. Tako se dobro odnosi prema učenicima i drugima, a i njezino je dijete tako izvanredno. Ranije sam čak mislila da je špijun. Ali špijun stavlja materijalni interes iznad svega, dok je ona uvijek pažljiva prema drugima. Kada god kupuje tofu, kupuje onaj koji je gotovo kiselkast, misleći da se inače neće moći prodati; kad je povrijeđena, ostaje mirna i u stanju je gledati unutar sebe. Pomogla je svima osim sebi - mislim da samo sveci mogu raditi ovakve stvari. Zbog toga me uvijek dirne."
Također je slijedila moj primjer da školuje svoju kćerku. „Pogledajte je [misli na mene]: Njezin bivši svekar je visoki zvaničnik u KPK, ali je on ipak insistirao da ona dobije starateljstvo nad njegovom unukom [jer je znao koliko je dobra]. Dijete je postalo broj jedan u svome razredu. A gledajte vas [mislila je na Amyjevu kćerku i zeta], borili ste se za starateljstvo nad svojim djetetom tokom razvoda“, rekla je. „Toliko je patila zbog svoje vjere. Od jedne grupe rukovodilaca do druge, bez veza i mita, nikada nije promijenila svoje vjerovanje u Falun Dafa. Nijedan rukovodilac nije slijedio politiku KPK da je otpusti. Zašto? To je zbog njene vrline."
Tada je Amy odlično shvatila što je Falun Dafa. Često je pomagala praktikantima, a problemi s diskom su joj se također povukli. Više je doprinosila svojoj porodici i njezina je porodica postala skladnija. Također je postala iskrena osoba koja podržava nevine.
Prisjećajući se svega, shvatila sam da je Ben bio ljut jer nisam preuzela inicijativu da mu objasnim istinu. Tako sam čitav incident, zajedno sa činjenicama o Dafa, zapisala u pismo od devet stranica. Napravila sam mnoge kopije da bih ih dala Benu i ostalim školskim rukovodiocima. Zahvalila sam im se na podršci i objasnila sam zašto nisam mogao donijeti odluku kad su me više puta pitali da biram između Falun Dafa i svog posla - jer Dafa mi je bio potreban zbog moje savjesti i potreban mi je posao da uzdržavam sebe i svoje dijete. Također sam im objasnila zašto prakticiram Falun Dafa i zašto je Dafa progonjen. Rekla sam im da će im podrška nevinim donijeti blagoslove.
Nakon što sam završila pismo, zapitala sam se kakav bi utjecaj moglo imao ako bi moji školski rukovodioci pokazali pismo policiji. Da li bi policija mogla izdržati pritisak da me uhapsi? Na kraju sam znala da pismo ipak moram podijeliti školskim rukovodiocima. Osjećala sam da je pismo lagano poput pera. Ako odleti dalje imat će moć Dafa.
Jednom kada je pismo poslano, nestale su i sve sumnje i tračevi o Amy. Njene su pozitivne promjene impresionirale rukovodioce i njene saradnike. A što se tiče mene, ja sam se dobro smjestila u ovom odjelu i nastavila raditi ono što bih trebala raditi.
Zaključne napomene
Vrlo dobro znam da je Učitelj taj koji je spašavao ljude svih ovih godina. Učitelj je želio spasiti ljude koji su imali predodređene veze sa mnom i tom prilikom primijetio je moje kolebanje. Učitelj je tada uredio mogućnosti da se odreknem svojih vezanosti i da me gurne naprijed. Nije bilo načina za uzmak. Učitelj mi je pomagao da krenem naprijed na mom putu kultivacije. Učiteljeva bezgranična mudrost i moćna vrlina je iskovala Dafa učenike i blagoslovila živa bića.
U proteklih 21 godinu potvrđivala sam Dafa i kultivirala se na mome poslu. Moja iskustva svjedoče o veličini Falun Dafa i čežnji koju ljudi imaju za Falun Dafa. Uprkos promjenama u školskom rukovodstvu, nikada nisam izgubila posao. Moji odnosi s policijom također su im omogućili da vide kako se ponašaju Dafa praktikanti. Nije ni čudo što su govorili: „Falun Dafa praktikanti zaista imaju karakter!"
Moj posao mi je također omogućio i da bolje razgovaram sa advokatima, policajcima i članovima porodica pritvorenih praktikanata koji su imali uho za ono što sam im imala reći znajući da sam nastavnica s pristojnim primanjima i dijete sa dobro poznatog fakulteta.
Biću dostojna Učiteljevog sobrodušnog spasenja. Radit ću bolje i spašavati živa bića.
Ovo što sam napisala je moje lično razumjevanije. Molim da mi ukažite ako je bilo što neprikladno.
Svi članci, grafike i sadržaji objavljeni na Minghui.org su zaštićeni autorskim pravima. Nekomercijalno umnožavanje je dozvoljeno, ali zahtijeva dodavanje naslova članka i vezu do izvornog članka.
