Razvijanje suosjećanja i izlazak iz mog ugodnog okruženja

(Minghui.org)

Pozdrav, Učitelju! Pozdrav, kolege praktikanti!

Imam ispravan karakter i nikada nisam držao jezik za zubima pred nepravdom. Jednom sam opsovao osobu koja je editirala film i stvorio sam popriličnu scenu sve dok me moj osramoćeni prijatelj nije udaljio. Drugi put sam opsovao prodavača na tržnici jer je uzeo dodatnih deset juana (0,36 USD) od mene, iako je moje dijete bilo prisutno!

Učitelj je rekao:

„Zla osoba urođeno je ljubomorna.
Iz sebičnosti i ljutnje, ona se žali na nepravdu prema njoj“
(Područja, Bitno za daljnje napredovanje)

Nakon što sam počeo prakticirati Falun Dafa, shvatio sam da je ljutiti se bilo pogrešno i uklonio sam nešto svog “ispravnog ponašanja” za koje sam shvatio da je uzrokovano ljubomorom – ali sam i dalje imao povremeni pad.

Na primjer, praktikant je na nekom događaju zamolio ne-praktikanta da preuzme dodatni posao. Vikao sam na praktikanta, čime je situacija svima bila neugodna. Drugi put mi je praktikant uzeo neke važne dokumente bez mog pristanka, izlažući me potencijalnom riziku da budem kažnjen s milijun juana (36.000 USD). Izderao sam se na njega na telefonu pred svima u uredu.

Nisam htio ovako eksplodirati, ali bilo mi je teško kontrolirati svoj temperament kad bi se stvari iznenada pojavile.

Učitelj je rekao:

„Uvijek bi trebalo sačuvati dobrodušno srce i ljubaznost. Jedino ćeš tako, kada naiđeš na problem, moći pravilno postupati, jer prije konfrontacije postoji jedan međuprostor. Uvijek trebaš biti dobrodušan i dobar prema drugima i misliti na druge kad nešto radiš. Kad god naiđeš na problem, najprije trebaš razmisliti mogu li to drugi podnijeti ili hoće li to nekoga povrijediti. Ako tako radiš, više neće biti problema.“ (4. Lekcija, Zhuan Falun)

Želio bih se ispričati svima koje sam povrijedio. Stvarno zavidim onim praktikantima koji su uvijek ljubazni i dobrodušni.

Na događaju koji su organizirali ne-praktikanti, kolega praktikant i ja sjedili smo iza pozornice i čekali nastup. Područje je bilo puno ljudi koji su se spremali. Jedna žena u visokim potpeticama se nije mogla sagnuti da zaveže cipele. Bio sam ravnodušan, ali druga praktikantica je dotrčala i zavezala joj cipele! Bio sam šokiran ovim malim činom ljubaznosti. Poslije sam se upitao zašto nisam imao želju pomoći toj osobi.

Jednog prazničnog jutra bio sam u uredu kad je telefon zazvonio. Pozivatelj je imao jak kontinentalni naglasak koji nisam mogao sasvim razumjeti. Pretpostavio sam da je to praktikant koji zove iz Kine. Koliko sam shvatio, osjećao je da ga netko napada lošom metodom duhovnog kultiviranja i želio je da novinarski ured izvijesti o tome.

Osjećao sam da to nema puno smisla jer mu um nije bio bistar, pa sam na površan način rekao da u novinarskom uredu još nema nikoga i da se javi kasnije.

Tog poslijepodneva, kada je kolegica ušla u ured, zazvonio je telefon. Čuo sam kako se javlja na telefon i govori: „Možeš li govoriti malo sporije? Kažeš da zoveš iz Kine? Kolega praktikantu, ti imaš zaštitu Učitelja, drugi ti ne mogu nauditi... Novinarski ured ne pokriva ovu vrstu priče...“

Tada je moja kolegica rekla: „Jesi li u posljednje vrijeme učio Fa? Tvoje stanje kultivacije nije dobro. Kako se zoveš? Dopusti mi da ti pomognem slanjem ispravnih misli...“

Kad sam to čuo, bilo me je toliko sram da sam skoro zaplakao. Koliko se moja reakcija razlikovala od njezine! Bila je tako iskrena i ljubazna, a ja sam samo želio da me ta osoba ostavi na miru.

Vidio sam moj nedostatak dobrodušnosti, pa sam naporno radio na kultiviranju suosjećanja pored toga što radim tri stvari. Pažljivo sam držao jezik za zubima kako ne bih povrijedio tuđe osjećaje. Tako je trajalo godinama sve do ovog srpnja, kada sam iznenada osjetio da se moje kultivacijsko stanje promijenilo.

Riječi koje su izašle iz mojih usta nisu bile moj stari ja. Moj glas je odjednom postao toliko blag da nisam mogao glasno govoriti čak ni da sam htio. I moj govor se usporio. Ono što je bilo još čarobnije je to što se činilo da mogu suosjećati s drugima.

Na primjer, kolega praktikant je zaspao tijekom sastanka. U prošlosti bih mislio da je bez poštovanja, ali u tom trenutku sam izlanuo: "Umoran si jer si tako naporno radio." Nisam mogao vjerovati da su ove riječi izašle iz mojih usta! Mogao sam reći nešto obzirno, a da o tome nisam ni razmišljao.

U drugom primjeru, kolega praktikant me je natjerao da obavim neki posao, ali posao je bio uzaludan. U prošlosti bih mislio da je praktikant neprofesionalan i napravio me “pokusnim kunićem”. Ali tada sam osjetio njegov osjećaj krivnje i njegovu dilemu što nije mogao naći prave riječi koje bi mi rekao, pa sam odmah rekao da ću to preraditi. Bilo mi je nevjerojatno da sam automatski znao sačuvati obraz drugima i dati mu izlaz!

Jedna situacija za drugom, otkrio sam da se više ne uzrujavam niti lako gubim strpljenje. Više nisam obraćao pažnju na to tko je bio u pravu, a tko u krivu. Umjesto toga, stalo mi je da posao obavim i da dobro radimo zajedno. Kod kuće sam govorio nježno i ljubazno, a moja obitelj nije mogla vjerovati koliko sam se promijenio!

Možda je Učitelj vidio moj iskreni trud - htio sam kultivirati suosjećanje. Mislim da je Učitelj uklonio dio moje vezanosti za takmičenje sa drugima. Sada su moje misli dobre i pozitivne većinu vremena i lakše otkrivam moje negativno razmišljanje. Tako sam zahvalan Učitelju što mi je pomogao!

Dva puta i dilema

Imali smo dva simultana audio/video projekta koji su me trebali kao producenta. Jedan je bio nastavljanje s produkcijom programa koji sam razvio i koji se sazrijevao u poznatom okruženju. Drugi je zahtijevao da napustim svoje kultivacijsko okruženje od 20 godina da bi radio na nečem novom, na novom mjestu.

Podijelio sam svoju dilemu s drugim praktikantom. Osjećao sam da je prirodno nastaviti raditi ono u čemu sam dobar u poznatom okruženju, pa sam odbio ideju da odem u novu sredinu kako bih započeo novi projekt. Ali praktikant je rekao: „Nije slučajno da ljudi traže da sudjeluješ u tako velikom projektu. Osim toga, ne moraš biti osoba koja stvara sadržaj cijelo vrijeme.“

Ove su me riječi pogodile kao munja i probudile me da vidim svoj problem. Moj svakodnevni posao i Dafa projekti ovih posljednjih 20 godina uvijek su bili kreativne prirode, što je za početak bilo u skladu s mojim preferencijama i stručnošću. Poteškoće sam svladavao dragovoljno jer me zanimao sadržaj.

Sada kada sam prepoznao svoj problem, što da radim? Trebam li da izaberem projekt koji me je više trebao ili da izaberem projekt gdje mogu više doprinijeti? Zapravo, bez obzira iz koje perspektive sam razmatrao stvari, u mojoj trenutnoj fazi kultivacije, svaki izbor koji sam napravio činio mi se više ili manje sebičnim.

Kada sam došao do raskrižja na putu kultivacije i potvrđivanja Fa, koji put bih trebao odabrati da nastavim dalje? Shvatio sam da oba puta nude prilike za spašavanje ljudi, ali izbor nije bio slučajan. To je razotkrilo moj sebični mentalitet uživanja u osjećaju postignuća i testiralo me mogu li surađivati ​​i prihvatiti aranžman.

Tako sam dobio odgovor. S obzirom da su i oni spašavali ljude i potvrđivali Fa, odlučio sam iskoristiti neslučajnu priliku da krenem putem ispunjenim izazovima i neizvjesnošću.

Radio sam na svom trenutnom projektu objašnjavanja istine 20 godina i imao sam koristi od okruženja. Nisam znao kako reći mom nadređenom da želim otići. Stoga, umjesto da o tome osobno razgovaram s njim, zamolio sam kolegu praktikanta da mu kaže umjesto mene. Nisam očekivao da će moje neetično i sebično ponašanje uzrokovati fluktuacije u menadžmentu, kao i probleme za mog nadređenog.

Joj! Jedna vezanost za sebičnost je uklonjena, a druga je razotkrivena. Sebičnosti nema kraja!

Sjetio sam se što je Učitelj rekao:

„Također želim vam reći da je vaša priroda, u prošlosti, zapravo počivala na samoljublju i sebičnosti. Od sada, da biste stekli ispravno Prosvjetljenje nesebičnosti i altruizma, što god radili, najprije morate misliti na druge. Znači, od sada, što god radili ili što god pričali, morate misliti na druge – pa čak i na buduće generacije – kao i na vječnu stabilnost Dafe.“ (Bez propusta u Buda-prirodi, Bitno za daljnje napredovanje)

Sramio sam se svojih nedostataka i shvatio da moram biti odgovoran za moju odluku. Otišao sam do svog nadzornika i objasnio zašto želim otići. Konačno, s njegovim odobrenjem i blagoslovom, oprostio sam se od svih i od svog kultivacijskog okruženja. Koračao sam prema novom i nepoznatom putu.

Time završavam moje ograničeno razumijevanje. Molim vas da ukažete na bilo što neprikladno.

(Prezentirano na Tajvanskoj Falun Dafa konferenciji za razmjenu iskustava u kultivaciji u Tajvanu 2021. godine)

Svi članci, slike i sadržaji objavljeni na Minghui.org su zaštićeni autorskim pravima. Nekomercijalna reprodukcija je dopuštena, ali zahtijeva označavanje s naslovom članka i poveznicom na izvorni članak.

Copyright © 2024 Minghui.org. All rights reserved.

Mediji

Prijavite se

na naš newsletter

© Copyright Minghui.org 1999-2024