[Evropska Fa konferencija] Moć bezuslovne saradnje

(Minghui.org)

Pozdrav Učitelju. Pozdrav kolegama praktikantima.

Počeo sam da vežbam Falun Dafu 2005. i posle nekog vremena sam odlučio da prisustvujem Evropskoj Fa konferenciji. Budući da sam se oduvek bavio pisanjem, napisao sam svoje iskustvo kako sam došao do Fa, i nije me puno iznenadilo kad sam obavešten da je selektovano. Nekoliko dana kasnije, međutim, stigla je poruka da prevodioci imaju primedbe i da neke delove treba izmeniti. Nije mi ovo bilo jasno. Kako prevodioci mogu imati primedbe na sadržaj teksta – nije li njihov posao prevođenje? Bio sam uzrujan, skoro ljut.

Od tada je prošlo dosta vremena, pisao sam još iskustava i učestvovao u raznim Dafa projektima, ali tek nedavno sam se našao u situaciji tih prevodilaca i shvatio ih - mada ništa nisam prevodio već radio za Shen Yun. Ali krenimo ispočetka.

Shen Yun u Salcburgu

U mojoj zemlji za sada nema mogućnosti za Shen Yun, ali u drugim je pomoć iz vana dobrodošla. Najbliži grad mome, gde je prethodnih godina gostovao Shen Yun, je Salcburg, tako da sam u nekoliko navrata išao tamo da pomognem u promociji tj. obezbeđenju. Ovogodišnji šou je bio zakazan za kraj januara i budući da su pandemijske mere bile stroge u to doba, morali smo započeti pripreme mesecima ranije. Vakcinacija je bila prva prepreka za preskočiti. Ali ako su i postojale neke dileme, Učitelj ih je na vreme razvejao člankom „Probudite se“.

Vakcinisali smo se. Ipak, dvojica iz naše grupe su imali misao kog proizvođača vakcine da izaberu. Odmah sam shvatio da je to bila ljudska misao. Na kraju su izabrali pogrešnog proizvođača - rezultat je bio da su mogli da putuju, ali im pandemijske mere nisu dozvolile ulaz u salu, već samo da rade spoljno obezbeđenje. Jedna misao menja rezultat.

Moje prvo zaduženje je bilo na vratima na koja ulaze izvođači. Kako nisam gledao najnovije izdanje predstave, pomislio sam da je šteta što nemam zadatak bliži sceni. Dva sata pre predstave, međutim, došlo je obezbeđenje iz pozorišta i zaključalo vrata, pa je moj zadatak postao izlišan. Dobio sam novo zaduženje - da pomažem publici u fotografisanju pre predstave.

Iznenadila me je velika želja ljudi da se fotografišu pored postera Shen Yun, makar i s maskom na licu. Poster je dobro dizajniran, ali dobar dizajn je danas standard, pa se ljudi ipak ne slikaju ispred svakog postera. Ipak, pre predstave, kao i tokom pauze, publika je čekala u redu da se slika pored postera za Shen Yun.

Ljudi su imali ushićenje na licu dok sam ih slikao njihovim telefonima, i neku vrstu olakšanja, kao da su pronašli ono za čim su tragali.

Na kraju, nakon što je publika ušla u salu, upitao sam koordinatora šta bih sada mogao činiti. „Jesi li dosad video novu predstavu?“ upitao je.

Seo sam na slobodno mesto, tu u sali u kojoj je svoja dela svojevremeno dirigovao Mocart lično.

Shen Yun u Gracu

Tri meseca kasnije nekoliko nas je otputovalo u drugi austrijski grad, Grac. Opera u Gracu je stara i uvažena, pa je i publika koja je posećuje visoke klase. Ovaj put sam bio deo obezbeđenja u sali, sa zadatkom da pazim da neko ne fotografiše protivno zabrani. Koordinator nije imao iskustva, ali u timu je bilo dosta iskusnih praktikanata, pa je svako pomagao koordinatoru da što bolje obavi svoj zadatak. U pauzama između zadataka smo intenzivno učili Fa i praktično je svako znao šta mu je činiti bez da mu se i kaže. To je zbilja bilo jedno telo praktikanata na delu.

Naravno, ovo je dalo dobre rezultate. U Gracu su održane tri predstave i sve tri su praktično rasprodate do punog kapaciteta, jer u to doba više nije bilo pandemijskih mera.

Iako sam i prethodnih godina pomagao Shen Yunu, ovo je bilo prvi put da vidim punu salu, s obzirom na teškoće na koje je Shen Yun nailazio u Evropi. Jasno se osećala se sinergija između izvođača i publike, i aplauzi su bili glasni i srdačni. Osećao sam da sam deo događaja, a ne samo pomagač. Zapravo, došao sam do spoznaje da mi praktikanti nismo tu da pomognemo Shen Yunu – već da Shen Yun pomaže nama. Šou će ići – s nama ili bez nas, i ko treba da bude spašen će biti spašen. Naše učestvovanje u tom procesu je beskrajna milost Bude, prilika koja je izuzetno dragocena.

Kad sam se vratio kući, lokalni praktikanti su me pitali da li sam imao prilike da gledam predstavu. „Tri puta“, odgovorio sam, jer smetnji u vidu fotografisanja skoro da nije bilo, pa smo jednim okom mogli da gledamo binu. Zapravo, dobio sam utisak da smetnje za Shen Yun više nisu moguće, ili su minimizovane – kao da u ovom periodu stare sile više nemaju reč, već isključivo Učitelj. Moj zaključak je bio to osnovni razlog što su evropske sale pune.

Shen Yun u Pragu

Za grad Prag vezuje me posebno sećanje. 2002 godine sam išao tamo poslom i naišao na Dafa aktivnosti na turističkom punktu. Iako me u to vreme nije zanimalo ništa duhovno, bio sam zainteresovan za informacije o progonu u Kini, tako da sam prihvatio da uzmem flajer. Suštinski, nisam ga ni pročitao sve do dve godine kasnije, kad je moja žena dobila dijagnozu vrlo ozbiljne bolesti. Iako nisam od onih koji čuvaju stvari, tada sam pronašao flajer u fioci i odlučili smo da probamo zajedno, učeći vežbe sa interneta. Posle mesec dana, moja žena je dobila informaciju da je dijagnoza bila pogrešna i da je ona sasvim zdrava, pa je smatrala da nema potrebe da vežba. Tako je ona prestala - a ja sam nastavio.

Povod za aktivnosti na koje sam tada naišao u Pragu bio je NATO samit, koji se događao u Kongresnom centru. Kad sam po povratku iz Graca saznao da će u maju Shen Yun gostovati u tom istom Kongresnom centru, momentalno mi se javila želja. Ponudio sam pomoć lokalnim praktikantima i to je prihvaćeno.

Raditi obezbeđenje za Praške predstave bilo je sasvim drugačije, i to iz dva razloga. Sala je imala 2700 sedišta, što je dvostruko više nego u prethodne dve; i drugo, koordinatori tima nisu bili toliko iskusni, kao i većina članova tima.

Moje lično i iskustvo praktikanta s kojim sam došao tamo definitivno je bilo potrebno, ali kako ga primeniti u praksi? Na austrijskim predstavama tim je imao zajedničko učenje Fa i deljenje iskustava, ali ovde čak nismo imali sopstvenu prostoriju za tim obezbeđenja. Koordinatori su imali previše posla i činilo se da su fokusirani na spoljne stvari, npr. kako rešiti komunikaciju voki tokijima. Smatrali su da nema slobodnih termina za učenje Fa.

Na kraju nismo uspeli da stavimo u pogon voki-tokije– što je možda bio aranžman Učitelja jer bismo na taj način samo ometali gledaoce. Ipak, bilo je i aranžmana starih sila na delu, iako sam u Austriji pomislio da je s tim gotovo.

Kako je predstava odmicala, počele su stizati poruke članova tima o kršenju pravila i fotografisanju. Na prvoj predstavi je bilo dosta dece koje su roditelji vodili u toalet, i to tako što bi prošli kroz celu salu i ispred bine. Ovo je sigurno ometalo ostale gledaoce, a neke do te mere da se posle pauze više nisu vratili na svoja mesta. Kasnije smo saznali da je obezbeđenje dvorane bez ikakvog razloga zaključalo neke izlaze, pa je jedini izlaz iz sale bio ispred scene. Izlazi su posle naše intervencije otključani, ali to je samo delimično rešilo problem s publikom koja je već bila navikla da koristi pogrešan izlaz.

Iako su sve ulaznice za tri predstave u Pragu bile rasprodate tri nedelje ranije, jedan deo gledalaca možda je učinio pogrešan izbor tokom predstave. Bilo mi je žao tih bića.

Mislim da je ceo tim shvatio da se moramo popraviti. Sutradan smo pronašli pogodno mesto za učenje Fa i najveći deo tima se okupio. Koordinatori su dali precizne instrukcije kako delovati u svakoj situaciji, obezbeđeni su i neki instrumenti, i posle svega toga, ja sam u sebi zapazio promenu. Dok je 2700 ljudi ulazilo u dvoranu, stajao sam sa osmehom, i pratio ih pogledom u tišini, sa ispravnim mislima. Ovaj put imao sam čvrstu odluku da svako od njih mora biti spašeno. Istinski sam cenio svakog od njih, bez obzira kako se ponaša.

Nije mi poznato kakve su promene doživeli ostali članovi tima, ali treća predstava je bila mnogo više nalik onima u Austriji. Niko nije fotografisao - bukvalno nijednog izgreda nije bilo - niti je bilo izlazaka iz sale ili kašnjenja sa ulazom u nju. Mirna i harmonična atmosfera rezultovala je dugim aplauzom na kraju.

Poseta Shen Yun u dva Češka grada smatra se veoma uspešnom, budući da je na predstavama u Brnu i Pragu prodato više od 8200 ulaznica, dok je ranijih godina bilo jedva nekoliko hiljada. U meni ostaje pitanje koliko bića je prokockalo svoju šansu usled naših nedostataka.

S druge strane, naučio sam veliku lekciju i sagledao moć bezuslovne saradnje. Naposletku, posle svih ovih godina, shvatio sam one prevodioce, koji nisu bili samo prevodioci već pre svega kolege praktikanti koji proaktivno učestvuju u Fa konferenciji i pomažu da iskustva budu što više u skladu s Fa.

Na isti način mislim da sam i ja pomogao tokom ova tri gostovanja Shen Yuna, spreman da prihvatim bilo koju ulogu, od obezbeđenja autobusa, do rada u bekstejdžu, nošenja ručka za ansambl, fotografisanja pre predstave i zabrani tokom predstave, bez pomisli da je bilo koja od tih uloga manja ili veća od mojih sposobnosti, jer u Dafi ne postoji više i niže, i koliko god da neka uloga može izgledati trivijalno u ovoj dimenziji, u drugim dimenzijama je možda veličanstven božanski čin naše kultivisane strane, koji pomera galaksije.

Učitelj je iznova i iznova pričao o Shen Yunu, ali kao da sam se tek nedavno prosvetlio u njegove reči na Fa predavanju na Fa konferenciji u New Yorku povodom 25. godišnjice širenja Dafe.

Konačno mogu da osetim ogromnu milost Učitelja, koji lično spašava ljude koristeći klasični kineski ples. Neki od tih ljudi možda su iz naših rajeva.

U ovoj fazi tranzicije od Fa-ispravljanja kosmosa do Fa ispravljanja ljudskog domena, moramo se fokusirati na najefikasniji način spašavanja ljudi, a to je definitivno Shen Yun. Nadam se da će biti još prilika poput ovih gore.

Hvala Učitelju, hvala kolegama praktikantima.

(Prezentovano na Evropskoj Fa konferenciji 2022)

Copyright © 2024 Minghui.org. All rights reserved.

Mediji

Prijavite se

na naš newsletter

© Copyright Minghui.org 1999-2024