Vjera, ili xin yang na kineskom, ima dugu povijest. Također igra važnu ulogu u oblikovanju kulture današnjeg društva.
Sveti Toma Akvinski (1125. – 1274.), veliki svećenik u Italiji, rekao je da je Bog izvor prirodnog razuma i vjere. „Vjera je kvaliteta, jer je vrlina, tj. dobra osobina uma”, napisao je. „...vjera je navika uma kojom u nama počinje vječni život, navika koja čini da se um složi sa stvarima koje nisu vidljive.”
William James, poznat kao otac američke psihologije, vjerovao je da je vjera dio našeg društva. „Društveni organizam bilo koje vrste, velik ili mali, je ono što jest, jer svaki član obavlja svoje dužnosti s povjerenjem da će ostali članovi istodobno obavljati svoje”, napisao je u članku iz 1896. pod naslovom The Will to Believe (Volja da se vjeruje). „Gdje god se željeni rezultat postigne suradnjom mnogih neovisnih osoba, njegovo postojanje kao činjenica čista je posljedica prethodne vjere jednih u druge, onih kojih se to neposredno tiče.“
U Kini je izraz xin yang (vjera) izvorno došao iz Sanskrita u Budizmu. Odnosi se na „vjerovanje i divljenje Buddhi, dharmi i sanghi (budističkoj zajednici) bez sumnje.“ Zapravo, Kina ima bogatu povijest vjere. Osim Budizma, postoji Taoizam, Konfucijanizam i drugi sustavi vjerovanja. Tisućama godina ti su sustavi vjerovanja pružali duhovno vodstvo i moralnu osnovu za ljude iz svih društvenih slojeva.
Raskrižje kultura
Tko smo mi, vječno je pitanje o kojem razmišlja čovječanstvo. „Čovjekova je duša besmrtna i neprolazna”, primijetio je Platon. „Da bi čovjek uspio u životu, Bog mu je dao dva sredstva – obrazovanje i tjelesnu aktivnost. Ne odvojeno - jedno za dušu, a drugo za tijelo — već to dvoje zajedno. S tim sredstvima čovjek može postići savršenstvo.” objasnio je on.
Na Istoku su drevni mudraci ne samo njegovali kinesku kulturu, već su utjecali i na druge civilizacije. Jedan primjer je Tao Te Ching od Lao Zi-ja (također poznatog kao Lao Tzu). „Za mene je ovo podjednako važan vodič u smislu osobne moralne etike kao i Platonovo djelo”, napisao je u recenziji u New York Times 2017. američki pisac i producent Viggo Mortensen. „Druga strana istog novčića. Bezvremenske lekcije koje se mogu dobiti od Platona i Lao Tzu-a jačaju jedna drugu na mnoge načine.”
Zapravo, Tao Te Ching je bio dobro poznat u Njemačkoj u 16. stoljeću. Nakon što je prvi njemački prijevod postao dostupan 1870. godine, samo na njemačkom su bila čak 102 prijevoda. Na primjer, njemački filozof Georg Wilhelm Friedrich Hegel (1770. - 1831.) bio je pod snažnim utjecajem Lao Zi-ja. Sa stotinama verzija prijevoda, Tao Te Ching je postao jedna od najprevođenijih knjiga u ljudskoj povijesti.
Gottfried Wilhelm Leibniz (1646. - 1716.), njemački matematičar koji je razvio računalnu metodu neovisno o Isaacu Newtonu, imao je snažan interes za kinesku kulturu. Kad je vidio latinski prijevod hetu (Karta Žute rijeke) i luoshu (Legenda rijeke Luo), bio je zadivljen i uzviknuo je da je to duboka misterija univerzuma. Inspiriran I Ching-om, unaprijedio je dijalektiku i izumio binarni numerički sustav koji se koristi u današnjim računalnim sustavima.
Doista, ljudi iz svih kultura tragali su za smislom života i vječnom srećom. Ispravni sustavi vjerovanja ne samo da vode ljude u pravom smjeru, već ih vode i prema višim moralnim vrijednostima i boljem ponašanju u društvu.
Manjak vjere pod komunizmom
Prema statistikama objavljenim 2018. godine, bilo je oko 2,3 milijarde kršćanskih sljedbenika, što je činilo oko 32% svjetske populacije. Četiri stotine milijuna ljudi, 7% svjetske populacije, vjerovalo je u Budizam. Ažurirani podaci iz 2022. pokazuju da 80% svjetske populacije slijedi neke vjerske sustave. Među njima Kršćani, Budisti, Židovi i Taoisti čine oko polovicu svjetskog stanovništva. Sve više i više ljudi diljem svijeta pronašlo je smisao života kroz svoje sustave vjere.
Ali nisu sve zemlje iste. U komunističkoj Kini, na primjer, samo 7% stanovništva ima sustave vjerovanja. Kao što je Konfucije rekao: „Oni bez dugoročne vizije suočiti će se s kratkoročnim brigama." Zapadni filozofi također su shvatili ovu situaciju. „Kao prvo, nitko nije sretan, ali svatko cijeli život teži nekoj navodnoj sreći koja se rijetko postiže, pa čak i onda samo da ga razočara”, napisao je njemački filozof Arthur Schopenhauer.
Kao rezultat toga, mnogi ljudi u modernoj Kini nemaju vjere i umjesto toga teže novcu i požudi, često po cijenu nanošenja štete drugima. To nije samo potkopalo Kinu, već je ugrozilo i svijet.
Slijeđenje tradicije
Brojčano 7% kineske populacije koja ima sustave vjere uključuje praktikante Falun Dafa, sustava meditacije također poznatog kao Falun Gong, koji se temelji na načelima Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije. Javnosti ga je 1992. godine predstavio gospodin Li Hongzhi, a praksa je od tada privukla oko 100 milijuna praktikanata iz svih društvenih slojeva. Falun Gong praktikanti nastoje biti dobri građani slijedeći načela Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije. Čak i nakon što je Komunistička partija Kine (KPK) pokrenula nacionalnu kampanju protiv Falun Gonga zbog njegove popularnosti, praktikanti su ostali mirni i odlučni u svojoj ispravnoj vjeri.
Jedan od članaka u ovogodišnjoj seriji „Proslava Svjetskog dana Falun Dafa“ opisuje kako je Falun Dafa promijenio buntovnu djevojku i goropadnu ženu u nekoga tko je uvijek obziran prema drugima. Budući da je bila suosjećajna prema svima, uključujući članove obitelji, suradnike na poslu i susjede, ljudi oko nje bili su duboko dirnuti promjenama koje su vidjeli na njoj. Njezin nećak je rekao njezinom mužu: „Ponosan sam na svoju tetu (misleći na praktikanticu) kao Falun Gong praktikanticu. Ona se dobro ponaša prema svima. Falun Gong praktikanti su najbolji.”
Vjera je ta koja nas čini živima, rekao je Antoine Augustin Cournot, francuski filozof, matematičar i ekonomist, koji je vjerovao da naša znatiželja o nadnaravnom i čudesnom daje život. To jest, mi zapravo želimo živjeti.
To objašnjava zašto su Falun Gong praktikanti odlučni u svojoj vjeri unatoč 23 godine brutalnog progona od strane KPK. Na kraju krajeva, našem svijetu su potrebni Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija.
