Otkako sam se pridružio timu Minghui radija, morao sam ozbiljno razmotriti moju kultivaciju kao član ovog projekta. Dok sam sumirao svoja iskustva iz proteklih godina, osjećao sam zahvalnost Učitelju Liju (osnivaču Dafa) što je bdio nad mnom.
Kada bi urednici Minghuija dali povratnu informaciju našem timu, kazali su da se moje emisije moraju poboljšati. Međutim, nisam znao koji su moji problemi. Stoga, iako sam pokušavao da se poboljšam, nisam znao kako. Zbog toga sam se našao pod jakim stresom.
Moje srce je postalo još uznemirenije kada su svi ostali članovi mog tima postepeno dobijali pozitivne povratne informacije, svi osim mene. Postao sam nestrpljiv. Čak sam mislio da ne moram da brinem o povratnim informacijama urednika Minghuija jer oni ionako nisu bili profesionalni emiteri.
Međutim, znao sam da ništa nije slučajno. Možda mi je Učitelj želio ukazati na moje probleme kroz usta kolega praktikanata. Shvatio sam da mi kolege praktikanti pomažu da napredujem, zato sam im trebao biti zahvalan. Kako bih se umjesto toga mogao žaliti na njih?
Više puta sam vježbao čitanje onoga što sam trebao emitovati, a zatim uspoređivao svoj rad sa snimcima drugih članova tima kako bih otkrio svoj problem. Osjećao sam se veoma usamljeno i bespomoćno jer nisam mogao riješiti problem, a činilo se da mi niko ne može pomoći. Sa suzama u očima sam zamolio Učitelja da me prosvijetli i da mi kaže u čemu je problem. Htio sam da radim stvari dobro. U isto vrijeme sam slušao svoje emisije, a zatim i emisije ostalih članova tima kad god sam imao vremena.
Jednog dana sam iznenada otkrio problem sa svojim emisijama. Kao da mi se odjednom otvorio neki kanal u ušima čuo sam u čemu je bio moj problem! Pritisnuo sam dlanove jedan uz drugi u znak poštovanja i stalno ponavljao: „Hvala, Učitelju! Hvala, Učitelju!”
Činilo se da je napredak prošao lakše nego što se očekivalo. Konačno sam savladao ovu barijeru, a glas mi je postao opušten i prirodan. Nedugo nakon toga, dobio sam povratnu informaciju od urednika Minghuija da se moje emitovanje značajno poboljšalo.
Znao sam da se nisam mogao poboljšati bez Učiteljevog prosvjetljenja i blagoslova. Ali, istovremeno sam se zanosio i popuštao u prevazilaženju svojih problema sa nastupima na radiju. Nakon nekog vremena, prethodni problem se ponovo pojavio. Odmah sam bio upozoren na činjenicu da se ne mogu opustiti!
Postoji izreka: „Umjetnost nema kraja osim svog savršenstva." Znao sam da ne mogu da se opustim. Morao sam kontinuirano vježbati i usavršavati svoje profesionalne vještine.
Mnogo toga sam naučio iz niza programa na web stranici Shen Yun Creations. Jedna je pjevačica iz Shen Yuna govorila o tradicionalnom načinu pjevanja koji podučava Učitelj. Pokušao sam primijeniti tehniku koju je pokazala u svojoj emisiji. Zapisao sam glavne tačke svake epizode kako bih ih se često mogao podsjećati. Na primjer, shvatio sam da su glasovi pjevača Shen Yun prodorni jer su za pjevanje koristili svoje prirodne glasove, koji su odjekivali van njihovih usana i bili kontrolirani njihovim umom.
Učitelj je rekao: „Kažem vam, u stvarnosti su duh i materija jedno.“ (1. Lekcija Zhuan Falun)
Pokušao sam se koristiti Učiteljevim učenjem da vodim svoje emisije. Shvatio sam da naši glasovi mogu prevazići ljudsku dimenziju samo koristeći vještine koje su nam dali bogovi. To možemo postići samo otpuštanjem ljudskih vezanosti i predodžbi.
Pjevači Shen Yuna su rekli da se prilikom vježbanja pjevanja treba fokusirati do te mjere da se ne mogu čuti zvukovi oko njih. Pitao sam se kako ljudi mogu postići takav nivo koncentracije ako im um nije čist. Nivo koncentracije odražava kultivacijsko stanje osobe. U tom smislu, razvijanje glasa koji bi mogao dirnuti slušaoca je bio proces kultivacije samoga sebe.
Zaplakao sam kada sam čuo kako pjevačica Shen Yuna kaže da je vježbala pjevanje sve dok nije izgubila glas kako bi pronašla ispravnu glasovnu poziciju. Na ivici očaja, ipak je istrajala. Njena upornost me je veoma ohrabrila. U to vrijeme sam dugo osjećao bol u grlu. Pasivno sam to podnosio i nisam znao kako da to savladam. Kroz njeno iskustvo shvatio sam da vokalizacija nema nikakve veze s našim grlom. Bio sam odlučan da negiram uređenje starih sila, da se oslobodim ljudskih pojmova i da krenem putem kultivacije koju je uredio Učitelj.
Posljednjih godina počeo sam da mentorišem nove spikere na individualnoj osnovi. U početku sam želio izbjeći preuzimanje ovog zadatka, jer nisam imao povjerenja da mogu obučavati druge. Pomislio sam: „Šta bi drugi mislili o meni ako ja podučavam druge? Osim toga, obuka drugih bi mi oduzela dosta vremena.”
Boreći se s ovim, prisjetio sam se šta mi je kolegica praktikantica kazala. Kazala mi je: „Mi smo Dafa praktikanti. Dafa može otvoriti našu mudrost i pomoći nam da se tehnički poboljšamo mnogo brže nego kada smo među običnim ljudima. Ako niste tehnički jaki, učite i usavršavajte se što je prije moguće. Ostati na istom nivou nakon nekoliko godina ne zvuči kao ispravno. Šta više, možda ćete u budućnosti morati da preuzmete odgovornost za obuku novih ljudi.”
Pomislio sam: „Pošto mi je Fa dao priliku da treniram nove ljude, prihvati ću je i dati sve od sebe. Ne bi mi se pružila takva prilika da to ne mogu učiniti.” Zapravo, dok sam pomagao novim članovima tima u njihovom emitovanju, i sam sam imao mnogo koristi.
Jednom sam neko vrijeme bio uznemiren i razmišljao da napustim Minghui radio, ali su me kolege praktikanti ohrabrili da ostanem. Svi članovi mog tima su me mnogo hrabrili. Hvala vam, kolege praktikanti.
Nekoliko puta sam briznuo u plač dok sam pisao ovaj članak za razmjenu iskustava. Požalio sam što u prošlosti nisam radio dobro. Postao sam zahvalniji Učitelju na njegovoj Dobrodušnosti i na njegovoj brizi na tom putu. Drago mi je što učestvujem u projektu Minghui radija. Znam da je emitovanje moja kultivacija. Nadam se da ću biti marljiviji u svojoj kultivaciji i radu na Minghui radiju kako bih ispunio svoju misiju pomaganja Učitelju da spasi živa bića.
