Fu Jian je bio treći kralj carstva Fu Qin (također zvanog prijašnji Qin) u sjevernoj Kini za vrijeme dinastije Jin. Prema knjizi Zizhi Tongjian, Fu je „imao duboku sinovljevu pobožnost i bio je vrlo ambiciozan od vremena kada je bio dijete. Također je bio vrlo obrazovan i talentiran.” S vjerom u budizam i konfucijanizam, Fu je ujedinio sjevernu Kinu, gdje su ljudi uživali oko 20 godina mira nakon niza ratova.
Kratka povijest prijašnjeg Qin-a
Sjeverna Kina bila je podijeljena na 16 kraljevstava za vrijeme dinastije Jin. Fu Jian-ov djed, Fu Hong, uspostavio je prijašnji Qin 351. godine nove ere, a umro je 355. godine. Tijekom vladavine njegova unuka Fu Sheng-a, brutalni je kralj bezobzirno ubio dužnosnike koji se nisu slagali s njegovim načinom na koji je vladao zemljom. Dužnosnici su podržali Fu Sheng-ovog rođaka Fu Jian-a da postane novi kralj 357. godine.
Vladanje zemljom
U to vrijeme društvo je bilo u kaosu nakon dugotrajnog rata. Mnogi dužnosnici bili su korumpirani i zajedno s nekim plemićima i bogatašima tlačili su obične građane. Kako bi riješio te probleme, Fu Jian je zadužio Wang Meng-a i Deng Qiang-a da istraže i kazne korumpirane dužnosnike.
Poslao je i carske izaslanike da izvide razna mjesta i pomognu udovicama i starcima. Dužnosnici s vrlinom bili su nagrađivani, a oni koji su zlostavljali ljude bili su disciplinski kažnjeni. Promicao je poljoprivredu i odavao počast onima sa sposobnostima i poštovanjem prema roditeljima. Građani prema kojima se nepravedno postupalo mogli su signalizirati dimom sjeverno od grada, a Fu bi se sam pobrinuo za problem.
Osim što je poticao poljoprivredu kako bi pomogao ljudima da se oporave od ratova, sam Fu je prezirao život pun luksuza. Jedne godine kada je bila suša i žetva je bila loša, Fu je smanjio vlastite obroke, obustavio pjevanje i ples, te razdijelio dragocjenosti generalima, ali i vojnicima. Također je rekao damama na kraljevskom dvoru da prestanu nositi skupu svilenu odjeću i da ne prave suknje koje se vuku po tlu, čime se štedi tkanina. Štoviše, Fu je sam obrađivao zemlju, a njegova žena uzgajala je svilene bube u predgrađu. Također je otvorio kraljevsku šumu i jezero običnim građanima. Sljedeće godine žetve su bile obilne.
Njegovanje vrline
Fu je također bio poznat po prihvaćanju tuđih mišljenja. Prema Knjizi Jin-a, Fu je jednom otišao u grad Ye u lov. Lovio je više od 10 dana i još uvijek nije htio kući. Wang Luo, službenik dvorske glazbe, rekao mu je: „Svi u zemlji računaju na Vaše Veličanstvo. Da vam se nešto dogodi dok ste u lovu, što bi bilo s našom zemljom i vašom majkom?” Fu je znao da je njegovo ponašanje pogrešno i vratio se.
Nakon ujedinjenja sjeverne Kine, zemlja se obogatila i Fu je počeo uživati u luksuznom životu. Njegova palača, kočija i kućanski predmeti bili su ukrašeni dragocjenostima. Ministar Pei Yuanlue mu je rekao: „Tijekom veličanstvenog razdoblja dinastija Yao, Shun i Zhou, kraljevi su bili štedljivi i njihova su razdoblja dugo trajala. Nadam se da će Vaše Veličanstvo s prezirom gledati na dragocjenosti kao što su zlato i žad, kako bi javnost također cijenila skromnost.” Fu se odrekao svog luksuznog načina života i unaprijedio Pei-ja zbog njegovih savjeta.
Zbog onoga što je Fu učinio, obični ljudi uživali su u dobrom životu. Promicale su se moralne vrijednosti i, ako je nekome nešto ispalo na ulici, a nije to primijetio, nitko drugi to nije uzeo. Prema jednoj narodnoj pjesmi iz tog vremena, „Na ulicama Chang'ana (tadašnjeg glavnog grada, danas poznatog kao Xi'an), posvuda su stabla topole i bagrema. Izvan kraljevskog dvora nalaze se lijepe kočije, a unutar kraljevskog dvora ima pouzdanih službenika. Tamo su okupljeni mnogi pojedinci sa sposobnostima i mudrošću da vode i obrazuju obične građane.”
Prihvaćanje različitih etničkih skupina
Kad je Fu prvi put postao kralj, u sjevernoj Kini bilo je 16 kraljevstava s beskrajnim sukobima između različitih etničkih skupina. Fu je obratio pozornost na moralne vrijednosti i savjetovao ovim etničkim skupinama da žive zajedno u miru.
Fu Rong, Fu Jian-ov mlađi brat, jednom mu je predložio da iskorijeni obitelj Murong Wei-ja, kralja prijašnjeg Yan-a. Fu Jian je odgovorio da je za razumijevanje ovih pitanja potrebna velika moralna vrlina. Primijetio je: „U Knjizi pjesama stoji: 'vrlina je laka poput pera, ali malo je ljudi u stanju podići je i staviti na svoje rame.'
„Osoba visokog ranga brine o stabilnosti. Trenutačno je zemlji potreban mir, ljudi se moraju oporaviti, a različite skupine moraju živjeti u skladu. Slijeđenje nebeskog zakona i njegovanje vrline pomoći će osobi da izbjegne katastrofu. Ako možemo pogledati unutra i potražiti vlastita nedjela, nećemo morati brinuti o nevoljama koje dolaze izvana.”
Fu nije samo rekao te riječi, već je i živio po njima. Jednom je poslao Lu Gang-a da riješi sukob u palači Jianzhang. „Ta plemena na zapadu nisu civilizirana. Možemo ih poraziti i pomilovati njihove dužnosnike da pokažemo svoju velikodušnost. Trebali bismo ih rukovoditi prema principima i zakonima, umjesto beskrajnim borbama i ubijanjima.” Te su godine plemena u Yizhou (u današnjoj pokrajini Sichuan) i drugim područjima poslala izaslanike da daju darove Fu.
Kad je Fu krenuo u napad na kraljevstvo Dai, Shiyigui, sin kralja Tuoba Shiyijian-a vezao je svog oca da se preda. Smatrajući Shiyigui-jevo ponašanje neprikladnim, Fu ga je poslao u udaljeno mjesto, Shu (u današnjoj provinciji Sichuan). Primijetivši da Shiyijian nije svjestan načina i principa, Fu ga je upisao u tai xue (Carska akademija) kako bi se školovao.
Wei Chen, viši dužnosnik Huns-a, predao se Fu i nadao se da će živjeti na području prijašnjeg Qin-a. Fu je pristao, ali dužnosnik Jia Yong poslao je vojnike da ih napadnu i opljačkaju. Fu je degradirao Jia i nastavio tražiti mir s Wei-jem. Wei i njegov klan su se prema tome preselili i nastanili na području prijašnjeg Qin-a i poslali darove u carsku palaču.
Arogancija i neuspjeh
Nakon što je ujedinio sjevernu Kinu, Fu je želio zauzeti i južnu Kinu. Ali dinastija Jin na jugu bila je miroljubiva, s cijenjenim dužnosnicima kao što su Heng Chong i Xie An. Dakle, nije bilo razloga za to.
Prije nego što je umro Wang Meng, dužnosnik kojemu je Fu jako vjerovao, on je upozorio Fu: „Dinastija Jin naslijedila je tradiciju kineske povijesti. Upravo sada su nam potrebni ljudi koji će njegovati vrlinu i sprijateljiti se s drugim zemljama. Molim vas, nemojte planirati napad na dinastiju Jin nakon moje smrti.” Fu-ov brat Fu Rong također je rekao da je zemlja prošla kroz toliko puno ratova, da buduće sukobe treba izbjegavati.
Ali Fu nije poslušao. Godine 383. poveo je konjicu od 270 000 ljudi i pješaštvo od 600 000 ljudi u napad na dinastiju Jin. Kad ga je netko upozorio na opasnost, Fu je arogantno odgovorio: „Rijeka Yangtze nije ništa. S 1.000.000 vojnika, kad bih izdao zapovijed i svi vojnici bacili svoje bičeve u vodu, mogli bi zaustaviti tok rijeke Yangtze!”
Fu-ova arogancija i nepromišljene primjedbe ubrzo su uzele danak. U studenom te godine, 5000 vojnika iz dinastije Jin uspješno je napalo Fuo-vu vojsku. Jin-ovi vojnici su zatim nastavili zamah i potpuno porazili Fuo-vu vojsku u poznatoj bitci na rijeci Fei.
Nakon toga su Fu i njegova zemlja izgubili kontrolu. Druga kraljevstva koja su se ranije predala, proglašavala su svoju neovisnost, jedno za drugim. Fu je pogubljen 385.
Kad je njegovao vrlinu i živio skromno, Fu je bio blagoslovljen blagostanjem. Ali nakon što je postao arogantan i prkosio božanskom, njegov pad je bio brz.
