U drevnoj Kini, bilo je izuzetno teško postati Jinshi [Carski učenjak], što je najviši stupanj i čast dodijeljena u carskom sustavu ispita. Titula je pružala priliku za imenovanje carskim dužnosnikom. Koliko je teško bilo postati Jinshi? Izmišljeni lik iz dinastije Ming, Fan Jin, proveo je desetljeća učeći, pišući i neprestano padajući na carskim ispitima. Međutim, u svom dvadeset i prvom pokušaju, konačno je osvojio najveću počast na ispitu na razini okruga, što je Fana toliko usrećilo da je poludio. Većina ljudi smatra postizanje najviših ocjena na carskom ispitu na nacionalnoj razini gotovo nemogućim.
Unatoč tome, za vrijeme dinastije Ming, obitelj u Xinduu, u provinciji Sečuan, uspjela je prkositi izgledima i dati sedam Jinshija.[1] Yang Sheng’an, njegov djed, otac, stric, mlađi brat, rođak i sin svi su imali Jinshi diplome.[1]
Yang Sheng’an je u povijesti cijenjen kao najbolji od tri talenta dinastije Ming. Autor je pjesme „Besmrtnici uz rijeku“, koja je dodana na početak knjige „Romansa o tri kraljevstva“. Njegov otac, Yang Tinghe, služio je kao premijer dvojici careva iz dinastije Ming.[1]
Imati sedam Jinshija u jednoj obitelji rijetka je pojava i značajna čast u kineskoj povijesti. To se dogodilo zbog kreposne prošlosti obitelji.[1]
1. Četiri važne obiteljske vrijednosti
„Članovi bi se trebali usredotočiti na izgradnju karijere; živjeti unutar svojih mogućnosti; slijediti bonton kako bi stvari i svi bili u skladu; pravilno podučavati i odgajati djecu.“
Četiri važne obiteljske vrijednosti prenijela je Yangova prabaka. Prve dvije traže od članova obitelji da održavaju posao, da budu marljivi i štedljivi. Druge dvije traže od članova da se međusobno poštuju, budu ljubazni i brinu jedni o drugima te da obrazuju mlađe generacije kako bi bile sposobne.
2. Četiri obiteljska pravila za zadovoljstvo
„Živim u slamnatoj kolibi i ne marim za raskošnu kuću. Lijepo obojena kuća ne traje dugo, a vješto izrezbarene grede lako se lome. Tražim samo da me kuća skloni od vjetra i kiše, ne želim visoku palaču, već mjesto koje ne prokišnjava.
Trebam samo običnu hranu da ne budem gladan i ne razmišljam o ukusnim jelima. Bogata hrana ne traje dugo, a ukusna je rijetka. Tražim samo jednostavnu hranu koja je lako dostupna. Ne razmišljam o guščjim nogama i svinjskim nogama [koje se smatraju ukusnim jelima], bit ću zadovoljan ako ne budem gladan.
Moja žena nije lijepa žena i ne sanjam o lijepoj. Lijepa će donijeti nevolje, a zavodljiva će me ubiti. Tražim samo da bude nježna, ljubazna, štedljiva i da poštuje moje roditelje. Ne sanjam o lijepoj ženi, dovoljna mi je kreposna i razumna.
Moj sin nije pametan, ne očekujem da bude oštrouman. Pametni uzrokuju nevolje, a grubi maltretiraju druge. Nadam se samo da će voditi život u skladu sa zakonom. Ne očekujem da bude heroj, dovoljan mi je sin koji poštuje roditelje.“
Učenja i pravila obitelji Yang dokumentirana su u Yangovoj genealogiji iz dinastije Qing i Obiteljskom stablu obitelji Yang iz Xindua iz razdoblja Republike. Knjige također dokumentiraju poštena djela Yangovih predaka dok su služili kao dužnosnici.
Četiri obiteljska pravila za zadovoljstvo usredotočena su na stanovanje, hranu, ženu i djecu. Kuća treba biti sklonište, a ne raskošna; hrana ne treba biti ukusna delicija, već da napuni želudac; žena ne treba biti lijepa, već nježna i mudra; a djeca ne trebaju biti previše pronicljiva, već trebaju slijediti pravila i poštovati roditelje.
3. Obiteljsko učenje koje daje prednost pravednosti nad osobnim interesom
Prije nego što je Yang Sheng’an preminuo, ovako je sažeo svoj život: „Kada sam se suočio s osobnim interesom, nisam se usudio staviti ispred drugih; kada je riječ o činjenju ispravne stvari, nisam se usudio zaostajati za drugima.“ To su vrijednosti u koje je vjerovao i koje je očekivao da će njegovi potomci slijediti.[2]
Yang Tinghe bio je otac Yang Sheng’ana i služio je kao premijer dvojici careva. Brinuo se o životima ljudi i bio je poznat po svojim postignućima u borbi protiv korupcije.[1]
Djed Yang Sheng’ana, Yang Chun, bio je nadzornik obrazovanja u provincijama Hubei i Hunan. Nakon što se povukao, vratio se u provinciju Sečuan i osnovao školu. U svojim pismima često je podsjećao sina da upravlja zemljom najbolje što može i da čini stvari koje koriste narodu. Kada je Yang Sheng’an postao Jinshi, njegov djed je predložio da srebrne darove od rodbine potroši na popravak oronulih gradskih zidina.[1]
Pradjed Yang Sheng’ana, Yang Mei, bio je dužnosnik u Yongningu, u provinciji Guizhou. Yang Mei je često pomagao svojim ljudima i nije prihvaćao mito od lokalnih dužnosnika.[1]
U obitelji Yang bilo je mnogo dužnosnika, i svi su bili pošteni i davali su sve od sebe da služe narodu. Značajno je da su u Xinduu, njihovom rodnom gradu, most Qingyuan koji je izgradio Yang Chun i brana Xuemen koju je izgradio Yang Tinghe i danas dobro očuvani [Qingyuan znači čisto porijeklo, Xuemen znači učena obitelj].
Ljudi često kažu da je obiteljska tradicija tihi oblik obrazovanja. Kako vi planirate uspostaviti svoju obiteljsku tradiciju u korist budućih generacija?