Nekada slavljena kao „Zemlja etiketa zbog svog dugog i bogatog kulturnog nasljeđa, Kina je pretrpjela značajne promjene otkako je Komunistička partija Kine (KPK) preuzela vlast 1949. godine. Ugledna titula ubrzo je postala prazna fraza. Iako se mnogi i dalje ponose svojom drevnom civilizacijom, malo je onih koji uistinu razumiju ili mogu artikulirati dublji značaj etiketa.
Etiketa je bez sumnje najvažniji element u tradicionalnoj kineskoj kulturi.
Od najranijih dinastija – Xia, Shang i Zhou – do posljednje dinastije Qing, carski obredi i rituali ostali su najvažniji državni poslovi hiljadama godina, dok su vojni pohodi za zaštitu teritorija bili sljedeći prioritet.
Stara izreka kaže: „Nema etiketa veličanstvenijeg od onog koji se koristi za iskazivanje poštovanja Nebu, i nema važnijih ceremonija od carskih obreda održavanih u predgrađima za obožavanje božanskog.“
Nebo predstavlja širok koncept viših božanskih bića. Iskazivanje poštovanja Nebu igralo je važnu ulogu u životima ljudi u drevnoj Kini. Hram Neba i Hram Zemlje u Pekingu su bili kraljevski oltari za careve Qing dinastije za obožavanje i prinošenje žrtava Nebu i Zemlji. Svake godine su se održavale ceremonije, a carevi su izvodili rituale kako bi komunicirali s božanskim bićima na Nebu i Zemlji, te se molili za dobro vrijeme i obilne žetve.
Hram Neba zauzima površinu od 273 hektara (675 akri). Carska palača, jedan od najvećih kompleksa palača na svijetu gdje su carevi živjeli, radili i održavali dvorske sastanke, pokriva samo 72 hektara. Kada bi se pojavilo nešto opasno ili važno, car je morao pješačiti 10 km od Palače do Hrama Neba kako bi obavio obred i odao počast Nebu.
Obavljanje obreda i iskazivanje poštovanja Nebu dugo se smatralo jednom od najznačajnijih carevih odgovornosti. Postojanje Hrama Neba naglašava koliko su ljudi u drevnoj Kini cijenili ideje „Nebo i čovjek su jedno“ i „poštovanje Neba i slijeđenje vodstva predaka.“ Drevni Kinezi su vjerovali da je Nebo stvoritelj svih stvari, s božanskim bićima koja vladaju univerzumom. Ljudi, kao dio univerzuma, moraju slijediti „Nebeski Put“ u svemu što rade. Hiljadama godina, od careva do običnih ljudi, svi su poštovali i bojali se Neba. Obavljali su svete obrede kako bi poštovali božansko i molili se za njegovu zaštitu.
Drevni Kinezi su vjerovali da je Nebo svjesno svake radnje koju je osoba preduzela, otuda i izreka „Nebo vidi čovjeka jasno kao odraz u ogledalu“, „Nebo i Zemlja znaju svako dobro i loše djelo koje čovjek učini.“ Kao rezultat toga, ljudi su shvatili da se mora biti čestit kako bi se uskladilo s Nebeskim Putem.
Način života opisan ovdje događao se tako davno da je ljudima danas teško shvatiti u kojoj su mjeri drevni Kinezi poštovali Nebo.
Dvadeset četiri istorije je najopsežnija zbirka službenih zapisa hronologije kineskih dinastija. Priče dokumentuju brojne rasprave unutar carskih dvorova o katastrofama, poplavama i zemljotresima. Rasprave su često završavale tako što su carevi razmišljali o tome jesu li njihovi postupci izazvali kaznu s Neba. Fraza „Slušajte iskrene savjete i izbjegavajte nepravedno zatvaranje“ često se pojavljuje u cijeloj zbirci.
Zapis „Istorija dinastije Qing“ bilježi da je ubrzo nakon svog ustoličenja, car Jiaqing izdao edikt tražeći savjet od svojih službenika. Hong Jiliang je bio učitelj mladoj kraljevskoj porodici. Napisao je dugačko službeno pismo u kojem je detaljno opisao široku korupciju u državnim poslovima. Žestok rječnik je uvrijedio cara, koji je tada zatvorio Honga i odredio smrtnu kaznu za njega. Međutim, car je kasnije popustio, preinačivši kaznu u progonstvo u Yili, udaljenu regiju daleko od centralne vlasti.
U aprilu te godine, jaka suša pogodila je sjevernu Kinu. Uprkos tome što su car i lokalni službenici obavljali rituale moleći za kišu, kiša nije pala. Čak i nakon što je car obezbijedio hranu za one koji su patili od suše i pomilovao zatvorenike, suša je potrajala. Shvativši da je možda nepravedno postupio prema Hongu i razljutio Nebo, car je izdao edikt kojim je oslobodio Honga. Onog trenutka kada je završio posljednji potez, munja je sijevnula nebom, zagrmilo je i pala je jaka kiša. Car je uzdahnuo: „Nebo vidi brže nego što ja mogu udahnuti, što me plaši.“
Katastrofe koje su se pojavile tokom prošlih dinastija, zajedno s načinom na koji su carevi reagovali na njih, često su dokumentovane u Dvadeset četiri istorije. Međutim, takvi historijski događaji rijetko se prikazuju u filmovima ili na televiziji pod vlašću KPK. To je uglavnom zbog propagiranja ateizma od strane KPK, koja nastoji eliminirati dugotrajno vjerovanje u Nebeski Put i prekinuti veze između čovječanstva i božanskog.
KPK je sistematski i suptilno iskrivila i promijenila kinesku istoriju s ciljem brisanja njihovog kulturnog nasljeđa. Slijedi spisak onoga što je KPK učinila da ga se uništi.
1. S materijalne perspektive, KPK je provela „Razbijanje četiri starine – staro razmišljanje, stara kultura, stari običaji i stare navike.“ Crvena garda je srušila slike i statue Bude i božanstava u hramovima i u privatnim rezidencijama. Za deset godina božanska kultura u kineskoj civilizaciji je uništena do neprepoznatljivosti.
2. Na duhovnom nivou, KPK je isprala mozak ljudima da vjeruju da „postoji beskrajna zabava u borbi protiv Neba, Zemlje i ljudi“ i inicirala je široku klasnu borbu.
3. U medijima pod kontrolom KPK, prikazi života u drevnoj Kini uglavnom su usredsređeni na ratove, nevolje i spletkarenje na carskim dvorovima, s malo spominjanja mirnih ili prosperitetnih vremena.
4. Obrazovni sistem često promoviše tamnu stranu čovječanstva u istoriji. Djeca u osnovnoj školi uče o herojima Chen Shengu i Wu Guangu, koji su vodili ustanak na kraju dinastije Qin. Srednjoškolci uče osuđivati feudalno društvo kroz cinične poglede Lu Xuna.
5. Kulturni artefakti se promoviraju kao turističke atrakcije. Kao rezultat toga, posjetitelji imaju ograničene mogućnosti da razumiju istorijsko značenje i kulturni značaj artefakata.
Nakon decenija reformi u kineskom društvu, KPK je učinila da Kina uopšte ne izgleda kao Zemlja etiketa. U modernim vremenima, kineski ljudi u javnosti glasno pričaju i ponašaju se vulgarno. Interakcija između ljudi često se svodi na spletkarenje protiv drugih.
