Pozdrav Učitelju i dragi praktikanti.
Zovem se Sofia i počela sam prakticirati Falun Dafa 2001. godine. Željela bih podijeliti svoje razumijevanje i iskustva o pitanju eliminiranja vezanosti.
Učitelj je rekao u Zhuan Falunu:
“Reći ću vam jednu istinu: cijeli proces kultivacije čovjeka je proces pri kojem se neprekidno odstranjuju čovjekove vezanosti.” (1. Lekcija, Zhuan Falun)
Dugo vremena nisam doista znala kako eliminirati svoje vezanosti. Mogla sam donekle gledati unutar sebe, ali jednom kada bih identificirala vezanost ili problem, nisam znala kako ih eliminirati. Osjećala sam se nesigurno i, budući da vezanosti nisu bile eliminirane, nastavile su me mučiti, pa sam sporo napredovala u kultivaciji. Uspjela sam potisnuti svoje vezanosti tako što sam se površno kontrolirala i pokušavala biti dobra osoba.
Kasnije sam shvatila da nemam dovoljno ispravnih misli – željela sam se kultivirati, ali sam također željela rješavati probleme. Taj je način razmišljanja postupno zamijenjen čišćim stanjem uma i snažnom željom za kultivacijom i podizanjem svoje razine kada se suočim s izazovima.
Shvatila sam da se vezanosti ne mogu eliminirati razmišljanjem sama sa sobom ili pokušajem da se uvjerim da budem dobrodušnija, tolerantnija itd. To ima samo blagi površinski učinak.
Učitelj je rekao:
“Reći ću vam, već godinama neprekidno govorim da su moći učenika Dafe ogromne, a neki ljudi ipak to ne veruju, jer nije dopušteno da se te moći vide. Pod dejstvom ispravnih misli, sve oko vas, pa i vi sami, trpite promene. Ipak, nikad niste pomislili da probate.” (“Fa-predavanje na 20. godišnjicu”, prijevod na srpski jezik, Sabrana predavanja širom svijeta XI)
U jednom trenutku moje kultivacije, pokušala sam jednostavno eliminirati vezanost i otkrila sam da je to doista uspjelo. Nastavila sam to činiti i moja se kultivacija poboljšala.
Proces često počinje kada primijetim da imam problem jer moje tijelo negativno reagira. Srce mi je napeto i brže kuca. Ne mogu pravilno disati – osjećam kao da me nešto blokira. Počinjem gledati unutar sebe i postavljati si pitanja kako bih pokušala razumjeti što je problem. Postupno vidim vezanost i identificiram problem. Može imati oblik, a ponekad izgleda kao ja. To nisam ja, već tijelo koje se sastoji od negativne supstance. Kada je jasno vidim, mogu izaći iz nje. Na primjer, zamišljam da je hvatam u ruku i razmišljam o njenom eliminiranju. Ili, jednostavno razmišljam o njenom eliminiranju. Ponekad se pretvori u dim i nestane ili eksplodira. Odmah osjetim olakšanje. Srce mi se ponovno smiri, a disanje olakša. Neke se vezanosti eliminiraju sloj po sloj.
Da bih identificirala vezanost i jasno je vidjela, često moram duboko pogledati unutar sebe i postaviti si mnoga pitanja dok ne dobijem odgovor, a to je obično da se bojim smrti ili da se bojim odvojenosti od božanskog. Kada dođem do ove točke, vezanost se rastvara, a moj um i srce postaju mirni. Osjećam se povezano s božanskim, a stvari postaju jasne i razgovijetne.
Ponekad vezanost može prosvjedovati kada je pokušavam eliminirati, pogotovo ako moje ispravne misli nisu dovoljne. Vezanost me može pokušati prevariti da mislim da neću moći živjeti bez nje, da ne znam tko sam bez nje, da je to savršeno prirodno biti takav, ili čak nerazumno misliti drugačije, ili mi iznosi druge argumente kako bih se osjećala nesigurno. Naučila sam da ne nasjedam na te trikove, ali sam također primijetila da moram biti u stabilnom i uspravnom stanju da bih to uspjela.
Učitelj je rekao:
“Kada se osoba osjeća povrijeđeno, ili kada se susreće sa nedaćama, tada je vrlo teško njoj preispitivati sebe i tražiti da li je ona učinila nešto pogrešno. Ako osoba to može, onda bih ja rekao da na ovom putu, na ovom putu kultivacije, i do kraja njene egzistencije, ništa ju ne može spriječiti.” (Fa predavanje na Konferenciji u Singapuru)
Ovaj odlomak ostavio je dubok dojam na mene otkako sam ga prvi put pročitala prije mnogo godina. Doista sam iskusila da je gledanje unutar sebe čarobno oruđe i da ništa ne može zaustaviti praktikanta koji ima ispravne misli. Sada imam više povjerenja u proces eliminiranja vezanosti i osjećam da to mogu učiniti sve dok se na to usredotočim. Ponekad nije tako teško kao što se na prvi pogled čini. Ako samo radim kako je Učitelj rekao, bez uključivanja ikakvog ljudskog razmišljanja, stvari često idu glatko.
Navest ću nekoliko primjera.
Radim puno radno vrijeme u švedskom Epoch Times i radim na prijelomu stranice tj. na uređivanju izgleda stranice. Jedan od dodataka novina ima samo jednog suradnika, koji nije praktikant. Ovaj dodatak je pokrenut ubrzo nakon što sam počela raditi u novinama. Obično radimo s predlošcima kako bismo ubrzali prijelom stranice, ali ovaj se suradnik nije mogao prilagoditi našoj metodi rada. Prijelom u ovom dodatku morao je biti prilagođen. Bez ikakvog stvarnog iskustva ili obuke u prijelomu, to mi je bio izazov. Bilo je stresno nikada ne znati kakav će biti tjedni dizajn, a povrh toga, suradnik je imao poteškoća s predajom sadržaja na vrijeme, zbog roka. To je dovelo do toga da sam imala manje vremena za prijelom. Ponekad sam morala raditi vikendom, što je bilo vrijeme koje sam obično provodila s obitelji.
Zbog toga sam se osjećala frustrirano i smetalo mi je što ta osoba neizravno određuje strukturu mog života. Nakon tjedana frustracije i bez poboljšanja situacije, odlučila sam ozbiljno pogledati unutar sebe.
Mogla sam vidjeti da je vezanost u obliku osobe koja je izgledala kao ja, ali s mislima sebičnosti i ogorčenosti. To biće je bilo nezadovoljno i smetalo mu je što netko drugi diktira njen život i tjera je da radi vikendom, vrijeme koje bi trebala provesti s obitelji. Mogla sam vidjeti sebičnost i ljudske misli, i odlučila sam ih eliminirati. Čim sam pomislila eliminirati tu figuru, moje se srce smirilo, a um opustio. Shvatila sam da, bez obzira jesam li u pravu ili u krivu, ili kakav god bio ishod, moj prioritet treba biti eliminacija vezanosti i podizanje mog xinxinga. Ponekad sam bila prevarena da se zadovoljim idejom da sam u pravu i tako sam propustila priliku da se kultiviram.
Drugom prilikom sam imala sukob s praktikanticom na poslu i bila sam uzrujana. Bilo je vrijeme za slanje ispravnih misli, a nakon toga sam pogledala unutar sebe. Stavila sam sebe po strani i razgovarala sa svojim srcem:
– Što se ovdje događa? U čemu je problem? Odgovor je bio da je srce bilo uzrujano zbog druge praktikantice zbog "ovog i onog". Pustila sam srce da govori što misli dok sam ja slušala.
– Dobro, ima li još nešto?
– Da, odgovorilo je; Osjećam da me se ne poštuje, da me se ne sluša i da me se ne shvaća ozbiljno.
– Razumijem.
Taj kratak trenutak razmišljanja bio je dovoljan da mi se srce iznenada smiri, disanje postane glatko i sukob je nestao. Sljedeći put kad sam pomislila na tu praktikanticu, bila sam mirna – ogorčenost je nestala.
U svom poslu ponekad moram zamijeniti fotografije koje su poslali autori jer je kvaliteta ispod standarda. Jedan autor je poslao sliku za recenziju knjige o anđelima. Kvaliteta je bila preniska. Bila je to slika modernog umjetnika i prikazivala je tri anđela u obliku djece. Mislila sam da je slika "kič" i da anđeli/djeca uopće nisu imali nikakve anđeoske kvalitete – izgledala su kao obična djeca. Knjiga koja se recenzirala bila je o tome kako anđeli bdiju nad ljudima. Pomislila sam: "Kako bi ova tri mala sebična djeteta ikada mogla bdjeti nad ljudima?" Moje negativne misli o slici i autoru su se tada razbuktale: "Ovaj autor često objavljuje slike s čudnim osjećajem", "Ovi 'anđeli' uopće ne izgledaju božanski" i tako dalje. Osjećala sam se uzrujano i odlučila sam zamijeniti sliku. Potražila sam prekrasnu stropnu sliku iz Versailleske palače izvan Pariza s onim što sam smatrala motivom koji "priliči" naslovu anđela. Mislila sam da je to lijepa stranica u novinama.
Međutim, ubrzo nakon objave novina, primila sam e-poruku od autora s pitanjem tko donosi odluke o slikama koje treba zamijeniti, kao što je u članku o anđelima. Odgovorila sam da to može biti direktor kulture, glavni urednik ili dizajner prijeloma, odnosno ja, koji donosi odluku, a u ovom slučaju sam ja zamijenila sliku.
Nakon slanja e-poruke, odmah sam osjetila potrebu da se prilagodim. Osvrnula sam se na trenutak kada sam zamijenila sliku. Sjetila sam se svojih negativnih misli, a figura koju sam vidjela kako sjedi za računalom imala je crne elemente sa šiljastim detaljima i sivkasto lice! "Oh, dakle tako izgledaš", rekla sam figuri.
Odmah sam shvatila da je to manifestacija negativnih misli koje sam odašiljala dok sam radila sa slikom. Čim sam mirno i odlučno odlučila eliminirati tu figuru, vidjela sam nevjerojatno slatku i lijepu figuru kako sjedi za računalom. Bila je svijetla, gotovo prozirna, imala je prijateljski izraz i bila je puna dobre volje. Moje se srce smirilo, a ljubav i suosjećanje tekli su kroz moje tijelo. Zahvalila sam Učitelju što je poslao autora da mi pomogne vidjeti sebe i proći kroz ovaj proces.
Ponovno sam vidjela da nije važno tko je u pravu ili u krivu na površini – ono što je najvažnije je stvarna kultivacija i da eliminiramo negativne elemente. Još uvijek mogu misliti da je sliku trebalo zamijeniti, ali moje negativne misli o njoj su neutralizirane i više ne sadrže negativne elemente koje su imale kada sam je zamijenila.
Shvatila sam da se u procesu kultivacije čovjek ponekad suočava sa situacijama koje se čine nerazumnima. Po ljudskim standardima, bili ste nepravedno tretirani ili podvrgnuti nečemu što je nedvojbeno pogrešno. Ne bismo se trebali zanositi površnim razmišljanjem o tome što je ispravno, a što pogrešno, već radije vidjeti koje se ljudske vezanosti ili misli javljaju u nama samima i eliminirati ih. Drugim riječima, kultivacija nije biti čovjek. To je put do božanstvenosti. Neke stvari s kojima se čovjek susreće neće uvijek biti logične ili u skladu s idejama običnih ljudi.
Nekad sam se osjećala prestrašeno i nervozno zbog svojih vezanosti jer nisam znala kako ih ukloniti. Više ne gledam na taj proces s toliko emocija. Sada se to čini jednostavnijim. Kultiviram se u ovom tijelu i suočavam se s raznim situacijama gdje moje vezanosti postaju vidljive, pa ih identificiram i eliminiram. Zatim nastavljam dalje. Svrha je poboljšati moj xinxing kako bih mogla pomoći Učitelju da spasi sva živa bića.
Učitelj nas je podučio:
“Vi zapravo ispunjavate vražje naredbe kada dopustite da bilo kakvi sebični motivi ili misli prodru u vaš um dok obavljate stvari u kritičnim trenucima.” (“Kritična vremena razotkrivaju nečije duhovno stanje”)
Znam da sam bila sebična čak i kada radim stvari povezane s Falun Dafa. Znala sam da se moram riješiti tog mentaliteta, ali nisam mu dala prioritet – umjesto toga, usredotočila sam se na "obavljanje posla". Ali kada sam pročitala Učiteljeve riječi, shvatila sam da apsolutno ne smijem imati sebičnosti u svom radu povezanom s Dafa. Stoga sam postala vrlo pažljiva prema svojim mislima i načinu ponašanja kada sam radila stvari povezane s Falun Dafa.
Na primjer, počela sam raditi na produkciji za Shen Yun-ove predstave u Stockholmu. Kao i obično, pojavile su se neke prepreke i stvari koje se nisu mogle lako riješiti. Osjećala sam se pod stresom. Tada sam pogledala unutar sebe da vidim zašto sam pod stresom. Bilo je to zato što sam se bojala neuspjeha u svojoj odgovornosti. Bojala sam se pogriješiti u onome za što sam bila odgovorna, i da bih uzrokovala probleme za predstavu, publiku ili Shen Yun. Zašto sam se toga bojala? Bojala sam se da ću biti povrijeđena, da ću se morati suočiti sa sramom jer sam uzrokovala probleme ili ih nisam mogla riješiti. To je bila sebičnost i vezanost za zaštitu sebe. Shvatila sam da je to upravo ono čega se moram riješiti, pa sam se usredotočila na eliminaciju tog straha i sebičnih elemenata. To je dobro prošlo, iako sam to morala činiti u fazama.
Moj stari način rada uključivao je sebičnost i činio me da se osjećam kao da kontroliram situaciju. Nakon što sam tako dugo radila stvari na taj način, nisam znala kako drugačije raditi, i bojala sam se otpustiti sebičnost i osjećaj kontrole. U početku se činilo kao da radim stvari zatvorenih očiju. Ali u procesu postupnog otpuštanja sebičnosti, otvorila sam se većoj sili u kojoj sam bila samo mali dio, komadić slagalice koji je odigrao svoju ulogu u većoj slici. Više nisam ograničavala veliku silu svojom sebičnošću, već joj je dana sloboda djelovanja, a ja sam djelovala u skladu s njom. Osjećala sam da sam pravi Falun Dafa praktikant i mogla sam osjetiti snagu Dafa kako teče kroz mene. Bila sam lagana, sretna, topla i mirna u isto vrijeme.
Razlika je vrlo očita kada pređem iz stanja u Fa i imam ispravne misli u pad u ljudsko razmišljanje. Kada sam u vrlo ispravnom stanju, može se pojaviti mala misao o nečemu praktičnom što treba riješiti. Kada želim pogledati detalje situacije, počinju se aktivirati ljudske misli, i ulaze razne stvari, kao što su briga, frustracija, zbunjenost i tako dalje. To znači da je neka vezanost pokrenuta i uzrokuje da budem u ljudskom području.
Učitelj je rekao:
“Bez učenja Fa ne možete raditi za Dafu, jer bi to bilo kao kad svakodnevna osoba radi Dafa posao. Dafa posao moraju raditi učenici Dafe – to je zahtev prema vama.” (“Predavanje Fa na Međunarodnoj Fa-konferenciji u Vašingtonu,” prijevod na srpski jezik, Vođenje putovanja)
Čitala sam to toliko puta i donekle sam razumjela. Ali sada razumijem da nije dovoljno da sam Fa učila prije nekog vremena i da sam jučer bila u ispravnom stanju, ali sada su mi misli malo iskrivljene i ionako radim na tome. To nije dovoljno. Moram doista biti u ispravnom stanju. Moram biti u Fa kad god radim bilo što povezano s Dafa.
Izraz "putovanje je odredište" često se koristi među običnim ljudima. Međutim, kada se osvrnem na svoj kultivacijski put, imam dublje razumijevanje što taj izraz znači. Kada vam je nešto jasno, nije teško. Teškoća leži u tome što se i dalje može napredovati u iluziji unatoč ograničenoj razini. Duboko sam zahvalna na prilici da budem Falun Dafa praktikant u Fa-ispravljanju, i dat ću sve od sebe da opravdam tu titulu.
Hvala Vam, poštovani Učitelju. Hvala Vam, kolege praktikanti.
(Odabrani članak predstavljen na Nordijskoj Fa konferenciji 2025.)
