Mladi praktikant: Moj proces oslobađanja od vezanosti za požudu

(Minghui.org)

Tokom ljudskog života, moje shvatanje je da različite faze života često donose različite teškoće koje treba prevazići u kultivaciji. Za starije praktikante, to bi možda mogla biti vezanost za udobnost i unuke; za praktikante srednjih godina, možda su u pitanju problemi na radnom mestu ili njihovi supružnici i porodica. Za mlade praktikante, jedna od ovih teškoća specifičnih za uzrast je vezanost za požudu i romantične veze.

Dugi niz godina, ova vezanost predstavljala je ogromnu prepreku mom napredovanju u kultivaciji. Zbog nje sam pravila greške i radila stvari zbog kojih duboko žalim. Tek uz pomoć kolega praktikanata, intenzivnijeg i doslednijeg učenja Fa, i Učiteljevog uvek prisutnog vođstva i saosećanja, uspela sam da prevaziđem ovu vezanost.

Nedavno sam čula da se i drugi mladi praktikanti bore sa ovom vezanošću i čak sebe dovode u teške situacije zbog nje. Želela bih da podelim neka svoja shvatanja zasnovana na ličnim iskustvima, u nadi da to može pomoći drugima da izbegnu put kojim sam ja išla.

Moje pogrešno shvatanje rečenice "Mladi kultivatori i dalje treba da imaju porodice"

Kao i mnogi drugi mladi praktikanti, odrasla sam čitajući Džuan Falun. Znala sam šta je Učitelj rekao u Predavanju 6 o požudi i demonima, i zato sam znala da je požuda loša stvar za kultivatore. Istovremeno, osećala sam da to nikako ne mogu da pomirim sa činjenicom da je Učitelj rekao:

"Mladi praktikanti i dalje treba da imaju porodice.", Predavanje 6, Džuan Falun.

Dugo sam svojoj vezanosti za požudu davala izgovor jer "mladi praktikanti i dalje treba da imaju porodice". Pogrešno sam mislila da, ako treba da osnujem porodicu, nije loše razmišljati o zabavljanju ili vezama, ili čak uzimati u obzir potencijalne partnere. Kako da osnujem porodicu ako ne razmišljam o svim tim stvarima?

To se posebno snažno manifestovalo dok sam bila u srednjoj školi i na fakultetu. U to vreme, u poređenju sa mnogim običnim tinejdžerima oko mene koji su stupali u predbračne seksualne odnose, mislila sam da mi i dalje dobro ide. Čak sam mislila da, ako nađem odgovarajućeg partnera, jedini problem je da mu kažem da čekam do braka. U stvarnosti, moje razmišljanje je već uveliko odstupilo od domena kultivatora. Bila sam opsednuta svojim izgledom i kako se predstavljam suprotnom polu; bila sam izuzetno osetljiva čak i na neobavezne poglede suprotnog pola. Ponekad bih čak maštala o muškim kolegama iz razreda sa kojima nikada nisam ni razgovarala. Čitala sam ljubavne romane i slušala ljubavne pesme. Osećala sam se kao da pokušavam da dam samo minimum da bih se i dalje smatrala praktikantkinjom.

Uz pomoć starijih praktikanata, na kraju sam shvatila da je moje shvatanje rečenice "mladi praktikanti i dalje treba da imaju porodice" bilo nepotpuno. U Džuan Falunu, Učitelj zapravo vrlo jasno objašnjava zašto mladi praktikanti i dalje treba da imaju porodice.

U Predavanju na Fa konferenciji u Švajcarskoj, Učitelj objašnjava ovu tačku još detaljnije:

"Rekli smo da treba da se kultivišemo uklapajući se među svakodnevne ljude što je više moguće. Sad postoje desetine miliona mladih učenika koji se kultivišu. Ako nijedan od njih ne bude stupio u brak i imao decu, neće li to biti jedan način da se poremeti društvo običnih ljudi? U najmanju ruku, mogu vam reći da se u svojoj kultivaciji tada ne biste uklapali u obično društvo. A onda opet, neki ljudi kažu: „U ovom životu naprosto ne želim da stupam u brak. Tako sam odlučio.“ Ja nisam ni protiv ovoga. Možete se ovako kultivisati. Dok god ne predstavlja dodatno breme ili probleme u vašem životu, ili u nekom drugom smislu, ja tim povodom ništa neću preduzeti." (Predavanje na Fa konferenciji u Švajcarskoj)

Dakle, ne osnivamo porodice da bismo uživali u ljudskom iskustvu toga, već da ne bismo narušili norme ljudskog društva kako sve više ljudi bude kultivisalo Falun Dafu. Zapravo, kao i sve ostalo u našim životima – bilo da su to prijatelji koje stičemo, poslovi koje imamo, ili poteškoće sa kojima se suočavamo – osnivanje porodice je samo još jedan način da se suočimo sa nevoljama koje će nam pomoći da poboljšamo svoj šinšing. Naš put kultivacije naglašava kultivaciju direktno u okviru normalnog ljudskog života. Drugim rečima, osnivanje porodice (ili ne) je samo još jedan aspekt kultivacionog puta koji je Učitelj već uredio za nas. Kao takvo, to nije nešto za čim treba da jurimo ili za šta treba previše da se vežemo.

Gledajući na ovo sa druge tačke gledišta, moje shvatanje je i da, ako osnujemo porodicu i dobro upravljamo tim odnosima u skladu sa standardima Fa, to takođe može biti prilika da se potvrdi Fa običnim ljudima. To je prilika da pokažemo ljudima da su principi Falun Dafe zaista dobri i da pomažu ljudima da žive bolje, i može da inspiriše obične ljude da se vrate na put ispravnosti i tradicionalnih vrednosti.

Nakon što sam došla do ovih spoznaja, konačno sam mogla efikasno da se borim protiv vezanosti za požudu. Ranije, kada bi me mučila i znala sam da je to loše, pokušavala bih da je odbacim, ali to nije uspevalo. Vezanost bi koristila izgovor da "mladi praktikanti i dalje treba da imaju porodice" da pokuša da zaštiti svoje postojanje. Sada, kada je njen izgovor uklonjen potpunijim razumevanjem Fa, mogla sam sa više samopouzdanja da eliminišem vezanost za požudu.

Naučiti da se ne zanosim maštarijama

Iako su moje borbe sa vezanošću za požudu postale mnogo lakše nakon što sam došla do boljeg razumevanja rečenice "i dalje treba da imaju porodice", one su bile daleko od kraja. To je dostiglo vrhunac jednog leta kada sam bila na praksi u jednom od naših Dafa projekata.

Do tada sam odlučila da, ako se budem udavala, u obzir dolaze samo drugi praktikanti. U tom projektu se zateklo mnogo drugih mladih praktikanata. To je bio prvi put da sam srela toliko mladih praktikanata na istom mestu, i prirodno, tokom rada, imala sam interakcije sa praktikantima suprotnog pola.

Postojao je jedan kolega sa kojim sam radila u to vreme; ponekad smo morali da radimo jedan na jedan. U procesu zajedničkog rada, shvatila sam da imamo zajedničke osobine i da na sličan način gledamo na stvari. Više puta mi je palo na pamet da je možda ovo osoba koju je Učitelj uredio da bude moja druga polovina, i pošto sam mislila da je to "dozvoljena" veza, počela sam ponovo da puštam svoje stare navike na slobodu. Često sam mislila o njemu u slobodno vreme i maštala o tome kako bi bilo da smo zajedno. Što sam više razmišljala o tome, sve mi se više činilo da i on mora da oseća isto prema meni. Čak sam pričala svojim prijateljima koji nisu praktikanti, da bih dobila njihovu potvrdu da je taj kolega zainteresovan za mene, i svaka komunikacija s njim bila je dovoljna da me učini anksioznom i uzbuđenom.

Održavali smo radni odnos i posle moje prakse i često smo ćaskali, ali ovaj kolega nikada nije odgovarao onako kako sam se nadala. Bila sam uzbuđena pa razočarana; moje emocije su bile u stalnom kolebanju kada je u pitanju dvosmislena veza koju smo, činilo se, imali. Posle nekoliko meseci ovog emotivnog nemira, odlučila sam da ispričam jednom od naših zajedničkih prijatelja o situaciji, samo da bih otkrila da je on sve vreme imao devojku.

Pogledala sam unutar sebe da pronađem gde sam pogrešila. Shvatila sam da sam se previše vezala za tu vezu i nisam racionalno pristupila situaciji. Sve vreme sam bila zarobljena u sopstvenim zabludama i maštanju, što uopšte nije stanje koje bi kultivator trebalo da ima.

Učitelj nam kaže:

"Misaona karma se uglavnom manifestuje kroz izlete u maštanje ili prepuštanje divljim maštarijama, što su sve ljudske vezanosti. Uglavnom su to divlje misli htenja da se dobije nešto za čim se žudi, stvari koje neko želi, ali ne može da dobije. Zato se one zovu “suvišnim mislima”, mislima koje su beskorisne, izlišne." (Fa predavanje na Fa konferenciji zapada SAD 2004", Sabrana predavanja širom sveta 5)

Kasnije u istom predavanju, Učitelj se obraća učeniku koji je pitao o vezanosti za požudu, govoreći:

"Svi oni koji ne uklone tu vezanost i nalaze opravdanja za svoje ponašanje se zavaravaju i pokušavaju da zavaraju druge—nije da sam ja načinio neke posebne aranžmane za vas." (Fa predavanje na Fa konferenciji zapada SAD 2004", Sabrana predavanja širom sveta 5)

Nema šanse da je Učitelj planirao da idem putem koji pojačava te maštarije i podstiče ovu misaonu karmu. Da sam racionalno pristupila ovoj situaciji, videla bih to i izbegla da se osramotim. A čak i da je bilo uređeno da ta osoba i ja budemo zajedno, ne mogu da zamislim da bi se stvari dobro završile da sam u to ušla sa takvim načinom razmišljanja. Shvatila sam da sam se prepustila toj vezanosti, upravo zato što sam mislila da je to neka vrsta "posebnog aranžmana" koji je Učitelj napravio za mene, i to je bio razlog zašto nisam mogla da eliminišem vezanost iako sam intuitivno osećala da moje stanje nije ispravno.

Ovaj put, kao i mnogo puta ranije, dobila sam priliku da ponovo naučim jednu od najosnovnijih lekcija u svojoj kultivaciji: najbolji ishod uvek dolazi od slušanja Učitelja.

Jedina olakšavajuća okolnost tokom ovog iskustva bila je ta što nikada nisam jasno izrazila svoja osećanja kolegi o kome je reč, i zahvalna sam što na taj način nisam narušila kultivaciono i radno okruženje u projektu. Ali posle ovog peha, rekla sam sebi da zaista moram da shvatim šta u praksi znači suočiti se sa čingom (emocijom) racionalnim umom. Nisam mogla da nastavim da se zaglavljujem na istom nivou.

Sledeći put tradicionalne kulture

Počela je moja potraga za odgovorima unutar Fa. Počela sam da obraćam više pažnje na sva mesta gde je Učitelj govorio o ovoj vezanosti. Shvatila sam da, iako Učitelj to ne pominje mnogo, kada to čini, on je veoma strog.

Iz Učiteljevih učenja znala sam da moramo da se oslobodimo vezanosti za požudu, ali da istovremeno ne budemo vezani za to ako odlučimo da osnujemo porodicu. Stariji praktikant sa kojim sam razgovarala preporučio mi je da čitam Minghui članke na temu požude i veza, kako bih saznala kako drugi praktikanti pronalaze ravnotežu između ove dve stvari. Mnogi od tih članaka su bili veoma pronicljivi. Sećam se da je jedan praktikant pomenuo da misli da bi trebalo da se prema toj situaciji odnosimo isto kao što nam Učitelj kaže da se odnosimo prema pitanju jedenja mesa. Učitelj je rekao:

"Ako ga spreme kod kuće, ješćeš ga sa svojom porodicom; ako ga ne spreme, neće ti nedostajati; ako ga budeš jeo, neće ti biti ukusno", Predavanje 7, Džuan Falun).

Ono što mi je takođe mnogo pomoglo su članci u kojima su praktikanti videli manifestacije požude u drugim dimenzijama: neki su videli zmije koje bi se obavijale oko praktikanata i izazivale fizičke reakcije; drugi su videli supstancu seksualne privlačnosti koja se pojavljuje kao crni i ružičasti prah koji bi demoni bacali na praktikante; treći su videli praktikante vezane požudom, privezane za sprave za mučenje u drugim dimenzijama, i ono što su oni doživljavali kao fizičko uzbuđenje usled privlačnosti zapravo su bili demoni koji sprovode mučenje. Neki drugi praktikanti su delili priče o kultivatorima iz prošlosti, i kako su bili nagrađeni ili kažnjeni na osnovu svog učinka usled ove vezanosti. Ovi članci su bili neprocenjivi u pomaganju da sagledam iza shvatanja običnih ljudi i prepoznam požudu kao vezanost i teret kakav zaista jeste.

Isti stariji praktikant mi je takođe rekao da istražim tradicionalnu kinesku kulturu i kako se pitanje muško-ženskih odnosa rešavalo u drevna vremena. Takođe sam pronašla mnogo inspiracije u mudrosti i običajima drevnih naroda. U tom društvu, muško-ženski odnosi i osnivanje porodica imali su stroga pravila ponašanja koja su ublažavala uticaj želje i požude, dok su povećavala mogućnost kompatibilnog spoja. Na primer, muškarci i žene su bili veoma uzdržani jedni prema drugima, izbegavajući neobavezne susrete osim ako nije postojala uspostavljena porodična ili poslovna veza. Postojao je bonton koji je nalagao kako treba da se ponašaju muškarci i žene koji nisu u srodstvu, što je u oštroj suprotnosti sa današnjim društvom, gde se muškarci i žene redovno mešaju i formiraju dvosmislene veze.

Kada je došlo vreme za pronalaženje partnera, drevni su naglašavali da treba slediti "želja roditelja i savete provodadžija." („父母之命,媒妁之言”) To je bilo nešto što bi se dešavalo skoro automatski kada bi muškarac ili žena postali punoletni, i nije bilo nešto o čemu su morali da provode vreme opsednuti. Nakon što bi roditelji i provodadžija proverili potencijalnog partnera u pogledu karaktera, kompatibilnosti porodičnog porekla i drugih faktora, niz rituala je obezbeđivao da obe strane budu posvećene i davao im vremena da se povuku ako je potrebno.

U obrazovnom tomu iz dinastije Ming, Proširena zbirka mudrih izreka (《增广贤文》), deca uče da je "Od deset hiljada zala, požuda na prvom mestu; od sto dela, poštovanje starijih je najbolje." („万恶淫为首,百行孝当先。”)Iz ovoga sam shvatila da je ovo odlična referenca za to kako uravnotežiti odnos između osnivanja porodice i kontrole želje; brak i porodica su bili samo prirodan deo života i ništa oko čega se treba opterećivati, i najbolje je da donesem odluku koja je ispravna za moju porodicu i zajednicu oko mene u celini. I kao kultivator, shvatila sam da se ovo takođe proteže na moje kultivaciono okruženje, praktikante oko mene i, što je najvažnije, na planove koje Učitelj ima za moj put kultivacije. Na kraju krajeva, na kineskom postoji izreka da je "jedan dan učitelj, ceo život otac." Ako je poštovanje starijih zaista najbolja stvar, zar onda poštovanje prema Učitelju nije najvažniji faktor u odlučivanju o mom partneru?

Od tog trenutka, promenila sam svoje razmišljanje. Odlučila sam da se potpuno prepustim po tom pitanju i da se samo fokusiram na svoju kultivaciju. Kakav god ishod da je Učitelj isplanirao za mene – bilo da je to partner sa kojim se slažem, partner sa kojim se ne slažem, ili uopšte bez partnera – bila bih spremna da to prihvatim. Prestala sam da gledam na partnera kao na nešto što apsolutno moram da imam, uprkos onome što bi stariji ili članovi porodice koji nisu praktikanti oko mene govorili. Sigurno je da je plan koji Učitelj ima za mene najbolji.

Uklanjanje spoljnih izvora požude i poboljšanje u kultivaciji

Tokom ovog procesa kultivacije, napravila sam nekoliko promena u svom ponašanju koje su mi mnogo pomogle.

Jedna stvar je bila da sam prestala da konzumiram sadržaje koji podstiču požudu. Kao žena, iako ne bih gledala pornografiju, neke knjige koje sam čitala ili filmovi koje sam gledala sadržavali su ljubavne priče, pa čak i seksualni sadržaj. Otklonila sam ih. Takođe sam se naterala da prestanem da slušam popularnu muziku, koja često sadrži romantične ili seksualne teme. Čak sam prestala da čitam neke klasične romane sa jakim naglaskom na romantiku, jer bi mi se scenariji između likova zaglavili u glavi.

Takođe sam postala pažljivija u tome kako komuniciram sa suprotnim polom. Ranije sam se trudila da sklapam prijateljstva sa muškarcima i ponekad sam vodila duge razgovore sa njima, ali tek nakon proučavanja tradicionalne kulture shvatila sam da je to plodno tlo za gomilanje požudnih misli. Smanjila sam te odnose i postala učtivija i uzdržanija kada su u pitanju muškarci sa kojima sam morala da komuniciram u svakodnevnom životu.

Takođe sam počela da se oblačim konzervativnije. Na fakultetu sam pratila mnoge trendove koje su pratile moje koleginice koje nisu praktikantkinje, uključujući jaku šminku i pomalo razgolićujuću odeću. Postepeno sam shvatila da su sve to bile manifestacije požude. Počela sam da se oblačim skromnije i takođe sam usvojila prirodniju i diskretniju šminku.

Na planu kultivacije, takođe sam povećala vreme učenja Fa i vežbanja. Jedno od shvatanja do kojeg sam došla je da, pošto požuda često proizilazi iz telesnih funkcija, raditi vežbe je odličan način da se pročisti ta materija, jer pomaže da se telo pretvori u materiju visoke energije koja više ne podleže istim ljudskim reakcijama. Tokom ovog procesa, konačno sam uspela da završim svih pet vežbi svakog dana u trajanju od dva sata.

Zaključak

Proces otklanjanja vezanosti za požudu trajao mi je mnogo godina. Ali postepeno, osećala sam kako postaje sve slabija i slabija, dok više nije mogla da dominira mojim mislima.

Tada se dogodilo nešto zanimljivo. Nekoliko meseci kasnije, moja majka je dobila poziv od drugog praktikanta koji je želeo da me upozna sa jednim praktikantom. Nakon što smo se upoznali, lepo smo se slagali i na kraju smo se venčali. Naše porodice, uključujući i članove koji nisu praktikanti, bile su srećne zbog izbora, i mi i dalje pomažemo jedno drugom da se poboljšamo u kultivaciji i održavamo skladan porodični odnos. Zanimljivo je bilo to što smo oboje otkrili da je, nekoliko godina pre nego što smo se upoznali, jedan drugi praktikant pokušao da nas upozna, ali naši roditelji tada nisu reagovali na njegovu ponudu. Gledajući unazad, jasno je da je Učitelj sve vreme imao plan za mene; samo su mi moje vezanosti stajale na putu.

Zapravo, prilično mi je neprijatno zbog mnogih stvari koje sam radila pod uticajem vezanosti za požudu. To je neverovatno destruktivna vezanost i za mene i za ljude oko mene, i takođe pojačava druge vezanosti da bi dobila ono što želi, kao što su ponos, takmičarski duh i ljubomora. S obzirom na to šta je Učitelj rekao o ozbiljnosti ovog problema, izuzetno sam zahvalna što Učitelj nije odustao od mene, iako sam se stalno zaglavljivala u raznim shvatanjima i nesporazumima.

Svačiji put kultivacije je drugačiji, i bilo čiji ispravan odgovor neće nužno izgledati kao moj. Nadam se da moja iskustva mogu biti od pomoći drugim mladim praktikantima. Mnogi od nas se možda još uvek osećaju mladima, ali standardi Fa za nas nisu niži. U ovom poslednjem periodu Fa-ispravljanja, probijmo se kroz naše poslednje ljudske vezanosti i učinimo sve što možemo da pomognemo Učitelju da spase živa bića.

Mediji

Prijavite se

na naš newsletter

© Copyright Minghui.org 1999-2025