Nekada sam objašnjavala istinu na turističkim punktovima u Sydneyu, ali u to vrijeme, moje stanje uma nije bilo stabilno. Kada sam nailazila na ljude koji nisu htjeli da me slušaju, koji nisu razumjeli, koji su prevrtali očima na mene, pa čak i verbalno me zlostavljali, osjećala sam se duboko povrijeđenom. Pomišljala sam da se povučem i vratim kući. Često sam se zadržavala na željezničkoj stanici, rastrzana između povratka kući ili nastavka razgovora s ljudima o Falun Dafa i progonu.
Svaki put kada bih se susrela s takvom situacijom, sjetila bih se Učiteljevog Fa:
„Ovaj poduhvat je već dospeo do kraja, i ja se izuzetno brinem, a vi ovo i dalje ne uzimate za ozbiljno.“ ("Fa predavanje na Fa-konferenciji u Njujorku 2016.", Sabrana Fa predavanja XIV)
Kad god sam pomislila na ovo, osjećala sam se duboko krivom. Znala sam da nisam dobro radila i da sam zabrinula Učitelja. Ako bih spasila samo jednu osobu, to bi značilo spasiti sva bića u svijetu te osobe. To me je činilo još više posramljenom. Pa ipak sam se držala svojih vezanosti, poput taštine i straha da budem povrijeđena, i nisam ih htjela otpustiti.
Nije li ovo bila savršena prilika da otpustim svoje vezanosti? Znala sam da moram ustrajati.
Učitelj je rekao:
“Kada je teško izdržati, pokušaj izdržati. Kada izgleda nemoguće i rečeno je da je nemoguće, pokušaj i vidi je li moguće.” (9. Lekcija, Zhuan Falun)
Nastavila sam stajati među prolaznicima sa suzama u očima, tražeći ljude koji su imali predodređene veze s Dafa i razgovarala s njima. Stalno sam se podsjećala: „Ne mogu plakati. Ako su mi oči crvene, kako mogu objašnjavati istinu?“ Stalno sam slala ispravne misli i tražila od Učitelja da me ojača.
Za to vrijeme, riješila sam se mnogih vezanosti. Kada sam razmišljala o svim bićima koja čekaju da budu spašena, znala sam da moram otpustiti svoje vezanosti za udobnost i strah.
Međutim, još uvijek mi je bilo donekle teško prići ljudima i stalno sam se pitala šta da radim.
Jednog dana, sinula mi je ideja: mogla bih iskoristiti jedinstvenu prirodnu ljepotu područja i pomoći ljudima da se fotografiraju. Tako bih im mogla pomoći da sačuvaju dragocjene uspomene na Australiju, a to bi mi također olakšalo objašnjavanje istine.
Iako nisam znala da fotografiram i nedostajalo mi je samopouzdanja, ljudi su stalno govorili da su slike koje sam napravila vrlo dobre. Znala sam da me Učitelj ohrabruje. Vrlo sam zahvalna na Učiteljevoj samilosti.
Jednom sam naišla na majku i njenih petero djece i pitala ih da li bi htjeli moju pomoć da ih sve zajedno fotografiram. Složili su se, pa sam im napravila nekoliko slika, i jako su im se svidjele. Čak su me zamolili da krenem s njima i napravim još snimaka. Složila sam se.
Razgovarala sam s majkom o svakodnevnom životu, uživajući u pejzažu s njima i usput praveći mnogo fotografija. Kad je došlo vrijeme za pozdrav, zahvalili su mi se što sam ih pratila. Tada sam im objasnila istinu o Falun Dafa. Osjetili su moju iskrenost i dobrotu, pa su pažljivo slušali sve što sam rekla, i na kraju, svi su pristali da istupe iz Komunističke partije Kine (KPK) i njenih pridruženih organizacija.
Uz jačanje samilosnog Učitelja i moć Dafa, uspjela sam prebroditi teško razdoblje objašnjavanja istine. Osjećala sam kako se u mojoj dimenziji formira polje ispravne energije. Unutar ovog pozitivnog energetskog polja, svi negativni faktori su se raspali. Iz učenja Fa, shvatila sam da su Dafa učenici nada svih bića. Sva bića čekaju da ih spasimo.
Upoznala sam jednog čovjeka čiji je otac bio penzionirani visoki zvaničnik. Ovaj mladić je znao istinu o KPK i nije mu se sviđala, ali nije prihvatao ono o čemu sam ja govorila. Pitao me je: „Može li istupanje iz KPK zaista srušiti partiju?“ i nasmijao se. Ali mene njegova reakcija nije pokolebala.
Zatim mi je pokazao snimke na kojima govori protiv KPK i pjesme koje je napisao. Upravo tada, došla je njegova majka i rekla mi da je njen sin vrlo talentovan. Pitala sam se da li zaista mogu ubijediti nekoga poput njega da istupi. Odmah sam odbacila ovu negativnu misao i podsjetila se da sam Dafa učenica zaštićena od Učitelja. Sve dok nije odbijao da razgovara sa mnom, bila sam odlučna da mu pomognem da se spasi.
Ovo je bila prilika da otpustim svoje vezanosti za takmičarski duh, nestrpljivost i razmetanje. Trebalo je da naučim da slušam tuđu dušu, da se prema njemu odnosim kao prema članu svoje porodice i da budem strpljiva i puna poštovanja. Nisam smjela da ga prekidam dok je govorio.
Pohvalila sam ga za ono što radi i slušala ga mirno i strpljivo bez svađe. Na kraju sam rekla: „Hvala Vam. Vaši video snimci i poezija su izvrsni. Vaša majka je bila u pravu, zaista ste talentovani.“
Zatim sam se nasmiješila i rekla: „Biste li sada htjeli poslušati nekoliko riječi od mene?“ Rekao je da bi, pa sam mu objasnila važnost i razloge istupanja iz KPK, i činjenice o Falun Dafa. Na kraju, pristao je da istupi i iskreno mi se zahvalio.
Rekla sam: „Zaista biste trebali zahvaliti Učitelju Li-u. Kad izbjegnete veliku katastrofu, zaista ćete razumjeti da je Falun Dafa tu da spašava ljude.“
Susrela sam se sa mnogo vrsta ljudi tokom godina u kojima sam objašnjavala istinu. Nakon što su čuli činjenice o Dafa, pristali su istupiti iz KPK i njenih pridruženih organizacija. Među njima su bili studenti, mladi i stari, kršćani, vladini zvaničnici, pa čak i budističke redovnice iz hramova.
Nakon što su me neki ljudi iz Kine čuli kako govorim, čak su dovodili i svoju djecu i zamolili me da im kažem činjenice o Dafa. Razumjela sam da je to Učiteljeva samilost, koja bićima daje posljednju priliku da budu spašena.
