Na brojnim memorijalnim punktovima bivših nacističkih koncentracionih logora, na raznim jezicima stoje ispisane riječi „Nikad više“. One služe kao svjedočanstvo ljudske odlučnosti da se okončaju takvi zločini kao što je bio Holokaust i podrže osnovna ljudska prava.
Ipak, dok ulazimo u 27. godinu progona Falun Gonga od strane Komunističke partije Kine (KPK), svjedoci smo još jedne katastrofe ljudskih prava – najteže i najduže zloupotrebe ljudskih prava u novijoj kineskoj istoriji – koja i dalje traje. Šta se dogodilo i kakve su implikacije za nas u Kini i u slobodnom svijetu?
Križarski rat terora
Gospodin Chang Kai-shek, vođa Republike Kine, je u svojim ranim godinama bio zagovornik komunizma. Međutim, nakon što je proveo tri mjeseca u Sovjetskom Savezu 1923. godine, njegovo mišljenje se potpuno promijenilo. „Vladavina terora drži ljude u pokornosti u oblastima pod kontrolom komunista“, kazao je kasnije tokom intervjua 1949. godine.
Nažalost, Changovo predviđanje o KPK se obistinilo kada je Partija preuzela vlast te godine, a situacija se od tada pogoršavala. Tokom Pokreta agrarne reforme početkom 1950-ih, Partija je ubijala zemljoposjednike i konfiskovala njihovu zemlju i drugu imovinu; kroz kampanje Tri-protiv i Pet-protiv u istoj deceniji, Partija je progonila ili ubijala poslovne ljude zbog njihovog kapitala i lične imovine.
Materijalna eksploatacija je bila samo prvi korak. Nekoliko godina kasnije, KPK je pokrenula Antidesničarsku kampanju (1957-1959) kako bi lišila ljude slobode razmišljanja. Ubrzo nakon gladi vještački izazvane od strane KPK (1959–1962), Partija je inicirala Kulturnu revoluciju (1966-1976) kako bi uništila tradicionalne vrijednosti ukorijenjene u milenijumskoj kineskoj istoriji.
Nakon što je Kulturna revolucija okončana, u kineskom društvu su se vodile rasprave o tome kako spriječiti da se slična katastrofa ponovi. To je bilo osuđeno na propast, budući da je korijenski uzrok ovih tragedija – KPK – i dalje bila na vlasti. Zbog toga je, 12 godina kasnije, KPK brutalno suzbila demokratski pokret 1989. godine, a zatim je počela progoniti i tradicionalnu meditativnu praksu Falun Gong, počevši od 1999. godine.
Katastrofa iz 1989. i progon Falun Gonga nisu iznenađujući, jer je, slično marksizmu i Sovjetskom Savezu, ideologija KPK zasnovana na konceptima klasne borbe, mržnje i laži. Režim ne može tolerisati slobodu misli ili tradicionalne vrijednosti kao što su principi Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije koje promoviše Falun Gong.
Zašto se zločini nastavljaju?
Političke kampanje koje su se odvijale nakon što je KPK preuzela vlast su gorki plodovi koji rastu na istoj grani. Na primjer, značajni dokazi su otkrili da je bivši vođa KPK Jijang Zemin planirao progon Falun Gong mnogo prije nego što je progon zapravo počeo 1999. Njegov sljedbenik Luo Gan je počeo istraživati Falun Gong još 1996. godine, ali nije uspio pronaći nikakvo opravdanje za njegov progon.
U aprilu 1999. godine, Luo i drugi zvaničnici su ponovo pojačali svoju kampanju klevetanja Falun Gonga i uhapsili desetine praktikanata u Tianjin-u. Kada se oko 10.000 praktikanata mirno okupilo ispred Nacionalnog ureda za žalbe u Pekingu 25. aprila 1999. godine, tražeći njihovo oslobađanje, Jijang je tajno mobilisao vojnike u pripremi za nasilnu akciju.
Informacije koje je primio Minghui ukazuju da je, iako je Državni savjet uspostavio proceduru za donošenje važnih političkih odluka, Jijang zanemario utvrđenu proceduru i bezobzirno odlučio da nastavi progon Falun Gonga kao „politički zadatak“, bez ikakvog pravnog osnova. U stvari, tokom internog sastanka, nijedan ministar nije bio voljan preuzeti ni odgovornost ni krivicu za progon. Pod pritiskom Jijanga, zvaničnici su se složili da prebace odgovornost na Wu Shaozu-a, ministra sporta, koji tog dana nije bio prisutan.
Jijang je naredio uspostavljanje vanpravne agencije, Biroa 610, u junu 1999. godine, kako bi rukovodio suzbijanjem širom zemlje prije nego što je zvanično pokrenuo progon u julu 1999. godine. Vidjevši da su zvaničnici nevoljni da učestvuju u masovnoj zloupotrebi ljudskih prava protiv miroljubivih građana koji poštuju zakon, Luo i drugi zvaničnici su zatim orkestrirali inscenirani incident samospaljivanja na Tjenanmenu početkom 2001. godine, kako bi usadili mržnju protiv Falun Gonga na svim nivoima vlasti i u široj javnosti.
Kao rezultat toga, tokom proteklih 27 godina, deseci miliona Falun Gong praktikanata su bili diskriminirani. Veliki broj njih je pritvoren, zatvoren i mučen. Drugi su izgubili posao, porodice su im razorene, ili im je djeci uskraćeno obrazovanje.
Kroz istoriju postoje slične katastrofe ljudskih prava. Rimski car Neron je, na primjer, započeo Veliki požar Rima 64. godine nove ere kako bi se obračunao s kršćanima. Slično tome, dokazi su potvrdili da je takozvano samospaljivanje na Tjenanmenu 2001. godine bila prevara koju je KPK namjestila kako bi oklevetala Falun Gong, kao što je objašnjeno u nagrađivanom dokumentarcu "Lažna vatra". No, veliki broj Kineza još uvijek ne zna činjenice i nastavlja slijepo sudjelovati u progonu.
U stvari, vladanje Kinom nije krajnji cilj KPK. „Oni [komunisti] imaju svijet za osvojiti“, izjavio je Karl Marks u Komunističkom manifestu još 1848. godine. KPK je ovu misiju izvršavala lojalno i nemilosrdno. Nakon uništenja tradicionalne ideologije, kulture, demokratije i vjere širom Kine, KPK je sada izvezla progon u inostranstvo. Od ideološke kontrole i manipulacije javnog mnijenja uticanjem na tradicionalne medije i društvene medije drugih zemalja, do političkog i ekonomskog uticaja, KPK sve više ugrožava Sjedinjene Američke Države i druge zemlje u slobodnom svijetu.
Godine 2022., Kongresno-izvršna komisija za Kinu je izjavila: „Informacije u bazi podataka Freedom House-a o fizičkim incidentima pokazuju da vladajući režim Kine provodi najsofisticiraniju, najsveobuhvatniju i najdalekosežniju kampanju transnacionalne represije na svijetu. Korištenje transnacionalne represije od strane kineske vlade je dio šire kampanje Pekinga za proširenje svog uticaja u inostranstvu, što uključuje uticaj medija, ekonomska ulaganja i vojnu ekspanziju.“
Vraćajući se na intervju iz 1949. godine, Chang je objasnio zašto je cijeli svoj odrasli život proveo suprotstavljajući se KPK: „Ova borba protiv komunizma u Kini nije samo borba za kinesku slobodu od sadašnje komunističke prijetnje, već je to borba za mir i sigurnost slobodnog svijeta.“
Nažalost, pokolj se nastavlja i danas. Historičari su procijenili da je KPK uništila oko 80 miliona života tokom svojih brojnih političkih kampanja. Informacije koje je primio Minghui pokazuju da su najmanje 124 čovjeka umrla samo 2025. godine kao direktan rezultat progona Falun Gonga od strane KPK. Potvrđeno je da su hiljade umrle od početka progona — iako je, zbog poteškoća u dobijanju informacija iz Kine, broj smrtnih slučajeva vjerovatno mnogo veći.
Mnogi ljudi u slobodnom svijetu možda još uvijek vide progon kao isključivo kinesko ili Falun Gong pitanje. Međutim, kada plamen Crvenog terora nastavi da gori decenijama i sada ugrožava svijet, nigdje ne ostaje sigurno utočište. To se može usporediti s pandemijom COVID-19 koju smo nedavno iskusili.
Njemački pastor je jednom kazao o Holokaustu tokom Drugog svjetskog rata:
„Prvo su došli po socijaliste, i ja se nisam oglasio — jer nisam bio socijalista.
„Onda su došli po sindikaliste, i ja se nisam oglasio — jer nisam bio sindikalista.
„Onda su došli po Jevreje, i ja se nisam oglasio — jer nisam bio Jevrej.
„Onda su došli po mene — i nije ostao nitko da govori za mene.“
