Ne mogu a da se ne prisjetim mirnog apela u Pekingu 25. travnja 1999. godine. Iako je prošlo 27 godina, prizor je i dalje živ jer, za mene, to nije bio samo apel — bio je to test moje vjere i hrabrosti.
Čuvanje ispravnog
Dana 24. travnja 1999. otišla sam na vježbalište u blizini svog doma kao i obično. Volonter pomoćnik rekao nam je da je He Zuoxiu, znanstvenik naklonjen Komunističkoj partiji Kine (KPK), upravo objavio članak u časopisu Youth Science and Technology Expo u Tianjinu kako bi klevetao Falun Dafa. He Zuoxiu je bio šogor Luo Gana, koji je bio tajnik Partije Središnjeg odbora za politička i pravna pitanja (PLAC). Kada su praktikanti otišli izdavaču kako bi objasnili činjenice, poslano je više od 300 pripadnika interventne policije koji su uhitili 45 praktikanata.
Pomoćnik na vježbalištu također nam je rekao da je praktikantima, kada su tražili puštanje pritvorenih, rečeno da je naredba stigla iz Ministarstva javne sigurnosti u Pekingu. Morali su otići u Peking i apelirati kako bi se problem riješio. Pomoćnik je rekao da svatko tko želi posjetiti Državni ured za apele u Pekingu može otići tamo.
Kada smo to čuli, neki su praktikanti razgovarali o odlasku u Peking. Budući da sam se nedavno preselila u grad, jedva da sam ikoga poznavala, pa sam odlučila sama otići u Peking. Falun Dafa mi je dao dobro zdravlje i pokazao mi kako biti bolja osoba. Osjećala sam da je pogrešno kada netko kleveta Dafa i obmanjuje druge. Osjećala sam da je moja dužnost kao građanina i praktikanta reći vladi o stvarnoj situaciji.
Nisam rekla suprugu i djetetu da planiram otići u Peking. Moje bi dijete moglo brinuti za mene; moj suprug nije prakticirao i možda bi me čak pokušao spriječiti. Roditelji su nam pričali o nemilosrdnim političkim kampanjama KPK tijekom desetljeća, a svjedočili smo i masakru na Trgu Tiananmen 1989. godine.
Te noći jedva da sam spavala. Čim sam se probudila, ostavila sam poruku suprugu i kćeri: „Moram otputovati u Peking zbog nečeg hitnog. Žao mi je što vam nisam mogla reći prije odlaska. Uskoro se vraćam kući.“
Uzela sam torbu i nešto novca te krenula u Peking. Uz povjerenje u vladu i Ustav, znala sam da činim ispravnu stvar.
Čista zemlja
Do trenutka kada sam stigla na aveniju Chang’an u Pekingu oko 9 sati ujutro, tamo je već bilo mnogo praktikanata. Policija nas je usmjerila da stanemo duž ulice Fuyou. Stajali smo u tri reda uz pločnik, ostavljajući put iza nas slobodnim. Čuli smo da je Zhongnanhai preko puta. Red je bio vrlo dugačak, a oni koji su stigli ranije stajali su duž ceste prema Državnom uredu za apele.
Nisam poznavala nikoga od praktikanata tamo, ali smo dijelili isto razumijevanje situacije i nismo trebali razgovarati o tome. Većina nas je samo mirno stajala i čekala. Neki su čitali Dafa knjige, a drugi su vježbali. Neki mladi praktikanti koji su izgledali kao studenti hodali su uokolo i skupljali smeće kako bi mjesto održali čistim.
Red policajaca stajao je točno ispred nas. Isprva su djelovali nervozno, ali su se ubrzo opustili jer nismo imali transparente niti smo izvikivali slogane. Bili smo mirni, a većina nas bili su ljudi srednje dobi. Policija nas je na kraju ignorirala i opušteno čavrljala među sobom.
Oko 10 sati ujutro na nebu se na istočnoj strani pojavio rotirajući Falun. Mnogi su praktikanti pogledali gore i bili dirnuti prizorom. Neki su bili dovedeni do suza. Slijedeći Dafa i principe Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija, znali smo da je praksa ispravna i osjećali smo da je zajednica praktikanata Falun Dafa Čista zemlja.
Hrabrost unatoč sumornoj atmosferi
Iako je taj dan na površini izgledao normalno, ispod mira se osjećala sumorna atmosfera. Povremeno smo viđali crne limuzine sa zatamnjenim staklima kako voze naprijed-natrag. Govorilo se da su u tim vozilima visoki dužnosnici i da nas promatraju.
Stajala sam blizu sjedišta policije i vidjela dva kamiona — puna naoružanih policajaca — kako izlaze. Također sam čula da su avenijom Chang’an iz daljine dojurili kamioni puni naoružane policije s mitraljezima. Zauzeli su položaje na skrivenim lokacijama.
Nakon podneva čuli smo iznenađujuće vijesti: vlasti bi mogle poduzeti akciju protiv nas; molimo sve da ostanu blizu jedni drugima i da ne paničare. Mi smo samo apelirali za puštanje pritvorenih su-praktikanata i za sigurno okruženje za prakticiranje Falun Dafa. To je bilo zakonsko pravo građanina i nismo stvarali probleme, već smo samo mirno podnosili peticiju. Stali smo bliže jedni drugima i tiho prenosili poruku duž reda. Neki stariji praktikanti zamoljeni su da se pomaknu u kut i odmore.
Shvatila sam da sam relativno mlada u usporedbi sa starijim praktikantima. Videći prazna mjesta naprijed, nisam oklijevala stati na sam front, za slučaj da se nešto dogodi. Sjetila sam se pjesme koju je Učitelj napisao:
“Živjeti bez težnje,
umrijeti bez brige o ostajanju;
Očistiti sve krive misli,
kultiviranje ka Budi nije teško.”
(Hong Yin, „Nepostojanje“)
Ponavljala sam pjesmu iznova i iznova. Dok sam je recitirala, odjednom sam se osjetila nevjerojatno uspravnom i visokom — znala sam da činimo ispravnu stvar.
Oko 15 ili 16 sati stigla je vijest s vrata Xinhua: premijer je izašao i rekao svima da pošalju nekoliko predstavnika unutra kako bi razgovarali o stvari. Nekoliko predstavnika otišlo je unutra s premijerom i njegovim osobljem. Svi smo se složili da još ne trebamo otići i da trebamo pričekati da naši predstavnici izađu. Čekali smo tiho i ostali mirni iako nismo znali kako razgovor napreduje.
Kako se spuštao mrak, oko osam sati, čula sam praktikante kako tiho prenose poruku: „Recite jedni drugima, vlada je pristala na naš zahtjev i praktikanti pritvoreni u Tianjinu su pušteni. Svatko može ići kući sada. Molim vas, nemojte lutati, slijedite grupu prema zapadu avenijom Chang’an. Dolaze vozila po nas.“ Slijedila sam urednu gomilu prema zapadu avenijom Chang’an. Hodali smo gotovo dva sata, dok nisam vidjela mnogo velikih autobusa parkiranih uz cestu. Činilo se da je pekinški sustav javnog prijevoza, prema uputama odozgo, prevozio praktikante iz tog područja.
Praktikanti s kojima sam stajala odvedeni su na zapuštenu livadu. Bilo je već prošlo ponoć i rečeno nam je da izađemo i čekamo. Tamo nije bilo sela niti trgovina, i nismo imali pojma gdje se nalazimo. Čekali smo tamo dva sata prije nego što su nas pokupili veliki autobusi koje su poslale lokalne vlasti i vratili nas u naše rodne gradove. Oko 8 sati ujutro autobusi su zaustavljeni uz cestu u predgrađu. Ušle su dvije osobe koje su tvrdile da su iz Ureda za apele, blokirale vrata i rekle da se, kako bi razumjeli naše zahtjeve i olakšali kontakt s nama, moramo registrirati imenom, adresom posla ili prebivališta prije odlaska.
U to vrijeme nisam puno razmišljala o tome. Samo sam se osjećala iscrpljeno jer nisam spavala oko jedan dan i dvije noći. Tako sam ja prva otišla do vrata i dala svoje ime i kućnu adresu. Nisam ni slutila da je registriranje imena i adresa uobičajena taktika koju koristi KPK za kasnije obračunavanje.
Dolazeća oluja
Možda zato što sam prva prijavila svoju kućnu adresu, popis je brzo stigao do mog radnog mjesta. Kada sam to poslijepodne otišla na posao, čula sam da je tajnik Partije tvrtke bio izuzetno uznemiren, provjeravajući razne podređene odjele kako bi ispitao je li koji praktikant Falun Dafa izostao s posla dan ranije, ili je li itko sudjelovao u takozvanoj „opsadi Zhongnanhaija“ ili „pobuni“.
Bila sam zamjenica direktora odjela, a tajnik Partije našeg odjela znao je ozbiljnost situacije. Budući da sam imala dobru reputaciju na poslu i jer se bojao da ću biti kažnjena, prikrivao me govoreći: „Ta-i-ta je tražila dopust taj dan zbog neke hitne stvari kod kuće.“ Kasnije sam čula da su se dva praktikanta iz drugih odjela u našoj tvrtki suočila s posljedicama zbog podnošenja peticije u Pekingu — dobili su upozorenja i bonusi su im obustavljeni na dva mjeseca. Nakon toga, drugi vođa u mom odjelu rekao je: „Izvukla si se!“
Moja je tvrtka bila relativno popustljiva. Čula sam da su neki praktikanti presretnuti prije nego što su se vratili kući. Uz policiju i policijske kombije koji su čuvali glavna raskrižja, neki su praktikanti privedeni i odvedeni u svoj ured za vezu u Pekingu, nakon čega je uslijedio pritvor u lokalnim policijskim postajama. Neki poslodavci organizirali su saslušanja u centrima za ispiranje mozga gdje su praktikanti bili zatočeni i do mjesec dana. Praktikantima nije bilo dopušteno ići kući i bili su prisiljeni pisati izjave da se odriču Falun Gonga. Druge vrste maltretiranja uključuju premetačine domova, novčane kazne i otkaz ugovora o radu.
Važnost istinske dobrote
Ovo je bilo moje iskustvo dok sam sudjelovala u mirnom apelu 25. travnja 1999. Nedavno sam pročitala neke članke na Minghui-ju koji su pokazali da je taj dan zapravo bio planiran pokolj praktikanata.
„Prema dužnosniku KPK, Jiang, glavni tajnik Partije i predsjednik Središnjeg vojnog povjerenstva, tajno je naredio vojnom osoblju da bude u pripravnosti. Kako bi sakrili svoj identitet, ovi vojnici bili su odjeveni u policijske uniforme. S napunjenim oružjem bili su spremni ubiti potpisnike peticije zbog zločina ‘opsade Zhongnanhaija’“, napisao je autor članka na Minghui-ju objavljenog u veljači 2026.
„Prema izvoru, brojni visoki dužnosnici unutar Partije pokušali su zaustaviti pokolj. Predložili su održavanje sastanka kako bi se riješile pritužbe potpisnika peticije i izbjegla pucnjava ako potpisnici pristanu otići. Na kraju su se premijer Zhu Rongji i drugi dužnosnici sastali s predstavnicima praktikanata tog dana, i incident je mirno riješen. Praktikanti su brzo napustili lokaciju, a pritom su čak očistili i smeće. Na taj je način izbjegnuta tragedija slična masakru na Trgu Tiananmen 1989. godine“, nastavlja se u članku.
Gledajući unatrag na desetljeća otkako je KPK preuzela vlast 1949. godine, režim ima povijest političkih kampanja koje se sastoje od brutalnosti i ubijanja. Apel 25. travnja 1999. mogao je postati još jedan masakr na Trgu Tiananmen. Međutim, miran i racionalan način praktikanata Falun Dafa to je spriječio.
To također objašnjava zašto KPK nije uspjela iskorijeniti Falun Dafa, iako je režim uspio u svim svojim prethodnim političkim kampanjama. Odgovor je jednostavan: Falun Dafa je apolitičan i praktikanti nemaju nikakav skriveni plan. S iskrenošću i dostojanstvom, oni čuvaju opće dobro — temelj čovječanstva. To je važno i za Kinu i za svijet.
