Kada sam imala četiri godine, moja majka se preudala i preselili smo se u dom mog očuha. Oduvijek sam željela primati pohvale. Da bih zaslužila pohvalu, bila sam spremna podnijeti više teškoća, raditi dodatni posao ili čak prihvatiti financijski gubitak. Zbog toga sam tijekom djetinjstva i odrasle dobi slušala samo pohvale od svojih roditelja, susjeda, školskih kolega i drugih oko sebe.
Uz ovu vezanost, međutim, postojala je i druga: nesposobnost prihvaćanja kritike. Kad god bi me netko kritizirao ili mi se grubo obratio, toliko bih se uzrujala da sam ponekad plakala. Ove dvije vezanosti blokirale su moj put kultivacije poput granita i nisam ih uspijevala eliminirati. Iako sam više puta pamtila Zhuan Falun, kad god bi se pojavili konflikti, uobičajeno sam reagirala s običnim ljudskim predodžbama umjesto da se mjerim prema Fa. To me duboko mučilo.
Kasnije sam se zaposlila njegujući stariju ženu koja je živjela sama, ali joj je trebala pomoć. Imala je dva sina i kćer po imenu Fang, koja je bila učiteljica. Kada sam prvi put ušla u njihov dom, zaprepastila me prljavština i nered. Odjeća u ormaru bila je zapetljana na velikoj hrpi, a sve cipele bile su nagurane u tkanu vreću, prljave i izobličene. Nered u okruženju bio je previše za mene. Tada sam se podsjetila da se kultivatoru ništa ne događa slučajno. Zato sam jednostavno počela čistiti.
Temeljito sam očistila kuću. Zatim sam razvrstala i posložila odjeću i ostale predmete. Očistila sam svaki par cipela i pažljivo ih napunila kako bi povratile svoj izvorni oblik. Do trenutka kada sam završila, bila sam iscrpljena, ali sam još morala pripremiti nešto za jelo za gospođu. Kada sam je pitala što želi, rekla je rezance, pa sam joj skuhala zdjelu.
Nakon što je provjerila što joj je majka jela, Fang me kritizirala: „Izabrala si lakši put posluživši instant-rezance. To je previše jednostavno. Ne možeš biti tako nemarna. Sljedeći put moraš napraviti svježe, ručno vučene rezance.“ Mirno sam odgovorila: „U redu. Sljedeći put ću napraviti ručno vučene rezance.“ Iako sam se izvana suzdržala, njezin kritički ton duboko me povrijedio.
Sljedećeg dana žena je zatražila slatke okruglice od riže, pa sam ih pripremila za nju i jako je uživala u njima. Idućeg dana ih je opet poželjela, pa sam ih ponovno napravila. Međutim, kada je Fang to otkrila, odmah je nazvala i izgrdila me: „Nismo te zaposlili samo da svaki dan kuhaš slatke okruglice od riže! Da je to sve što treba, mogli bismo to i sami napraviti. Za što te plaćamo? Zezuckaš li se ti to? Jesmo li te premalo platili?“ Nisam se raspravljala s njom, ali nisam uspjela zadržati toleranciju kakva se očekuje od kultivatora.
Nekoliko dana kasnije, žena je slučajno promijenila postavke na svom televizoru od 54 inča, zbog čega je prestao raditi. Nazvala je kćer za pomoć. Čim je Fang stigla, prekorila me: „Ovdje si cijeli tjedan. Kako još uvijek ne znaš upravljati televizorom?“
Samo mi je pokazala kako prebaciti s malog ekrana na veliki ekran — nikada mi nije objasnila druge funkcije, pa ga nisam znala programirati. Još jednom sam osjetila da sam pala na testu. Iako sam izvana ostala mirna, bila sam duboko potresena dok su se u meni kovitlale pomiješane emocije. Nisam uistinu gledala na situaciju iz perspektive Fa, a moje srce bilo je daleko od mirnog.
Shvatila sam da još uvijek imam ljudske vezanosti i da ih moram eliminirati. Osjećala sam se obeshrabreno zbog svog lošeg stanja kultivacije. Zato što sam stalno padala na tim testovima, pojavljivala se jedna problematična situacija za drugom. Osim gledanja televizije, žena je voljela zvati svoju kćer. Kad god bi nazvala Fang, Fang bi odmah nazvala moj mobitel i izgrdila me: „Plaćamo te da praviš društvo mojoj majci. Ne možeš stalno boraviti u svojoj sobi. Trebala bi paziti kad god pere lice, pere zube ili ide u zahod.“
Suočena s ponovljenim nesporazumima, kritikama, pa čak i nepravednim optužbama, pogledala sam unutar sebe da vidim što nisam dobro napravila. Stalno sam se podsjećala da ispunjavam svoje odgovornosti, dobro se brinem o starijoj gospođi i razmotrim stvari iz Fangine perspektive.
Stalno sam se pitala kako bih mogla usrećiti stariju ženu i ublažiti Fanginu zabrinutost. Neprestano sam razmišljala o tome. Jednog dana, dok sam obavljala neki zadatak vani, primijetila sam ulicu obrubljenu prelijepim cvijećem. Okruženje je bilo divno. Pomislila sam: „Ta gospođa stalno boravi u kući, kako to mora biti dosadno. Zar ne bi bilo lijepo izvesti je van da uživa na svježem zraku i divi se cvijeću?“ Sljedećeg dana izvela sam je u šetnju. Uživale smo u cvijeću, a čak sam je odvela i na šišanje. Nastavila sam to raditi cijeli tjedan. Žena je bila mnogo sretnija, a Fang više nije imala razloga kritizirati me.
Međutim, Fang je ubrzo donijela invalidska kolica i zatražila da njezinu majku izvodim van u njima. Pristala sam. Kad god bih preskočila jedan dan, Fang bi nazvala i ponovno me izgrdila: „Zašto danas nisi odvela moju majku dolje? Od sada je moraš izvoditi svaki božji dan!“ Onog trenutka kada sam čula riječi „svaki božji dan“, u glavi mi se zamračilo i srce mi je ubrzano zakucalo. Moja vezanost za slušanje ugodnih riječi, zajedno s odbojnošću prema kritici, odjednom je nabujala i eksplodirala.
Ljutito sam odgovorila: „Kada smo prvotno dogovarali ovaj posao, zaposlena sam da kuham, perem rublje, čistim kuću i vodim brigu o stvarima. Vaša majka je fizički snažna i može se brinuti o sebi. Izvodila sam je jer sam željela da bude zdravija i sretnija, i mislila sam da će to umiriti vaš um. Sada zahtijevate da izlazimo svaki dan!“ Fang se odmah razbjesnila. Vikala je na mene preko telefona i vrijeđala me.
Slušanje toga samo me još više razljutilo. Nikada me nitko nije tako izgrdio, čak ni moja majka ili očuh. Fangina oštra kritika natjerala me da potpuno zaboravim da sam kultivator. Izlanula sam: „Onda pronađite nekog drugog. Dajem otkaz!“
Ubrzo nakon toga počela sam se osjećati mentalno otupjelo i tromo. Osjećala sam stezanje u prsima, tijelo mi je bilo teško i bolno, i osjećala sam se jadno. Trebala su mi tri dana da se oporavim. Potpuno su me ponijele obične ljudske emocije i pala sam na razinu običnog čovjeka. Brzo sam shvatila da nešto nije u redu s mojim stanjem kultivacije.
Nakon što sam se smirila, razmislila sam o pet konflikata koji su duboko utjecali na mene. Tijekom svakog od njih, moje su misli bile u potpunosti usmjerene na to kako me drugi loše tretiraju — kako mi pronalaze mane, zahtijevaju sve više i više, grubo mi se obraćaju, krivo me shvaćaju, kritiziraju me, žale se na mene i gledaju me svisoka. Ukratko, mislila sam da je Fang u krivu. Gledala sam prema van umjesto unutar sebe, raspravljala o tome tko je u pravu a tko u krivu, i nisam uspjela kultivirati sebe.
Pomislila sam: „Učitelju, pogriješila sam. Što da radim? Ne želim nastaviti ovako.“ Vidjevši moju iskrenu želju za poboljšanjem, Učitelj mi je te noći dao nagovještaj kroz san. U snu sam ušla u ured u tvornici i vidjela niskog čovjeka običnog izgleda kako se naslanja na kutiju s pohotnim izrazom lica. Odmah sam ga izgrrdila.
Netko mi je rekao: „On je poslovođa radionice.“
Nakon toga sam se našla kako stojim na gradilištu. Vidjela sam starijeg čovjeka kako leži na tlu s moje lijeve strane i poslovođu radionice kako leži s moje desne strane. Došla mi je misao da poslovođa tamo leži jer sam ga izgrdila i ozlijedila. Tada je pet ljudi došlo tražiti me, odlučni istjerati pravdu u njegovo ime. Uplašena, trčala sam i skrivala se posvuda dok se nisam probudila.
U trenutku kada sam se probudila, shvatila sam: Fang je bila taj poslovođa radionice u prošlom životu, onaj kojeg sam izgrdila i ozlijedila. Petoro ljudi koji su tražili pravdu predstavljali su pet puta kada me Fang kritizirala i vrijeđala u ovom životu. Shvatila sam da sam došla u njezinu obitelj kako bih otplatila karmički dug.
Bila sam duboko zahvalna na Učiteljevom pravovremenom prosvjetljenju. Odmah sam uzela Zhuan Falun. Otvorivši ga nasumično, oči su mi pale na sljedeće riječi:
“Konflikti i nepravde s kojima se susrećete u svojoj praksi mogu biti iz jednog od dva scenarija. Jedan je da si se možda loše ponašao prema drugoj osobi tijekom prošlog života. Možda ta situacija vreba u tvom umu i ne možeš vjerovati da se netko tako može ponašati prema tebi. Ali, onda se u prošlosti nisi trebao ponašati na isti način prema toj osobi.”
(Zhuan Falun, Četvrto predavanje)
Onog trenutka kada sam pročitala Učiteljev Fa, svaki abnormalni osjećaj u mom tijelu istog je trena nestao. Moje srce postalo je lako, mirno i svijetlo. Znala sam da mi je Učitelj pomogao i uklonio one dvije vezanosti koje su stajale na mom putu kultivacije poput blokova granita.
Jednom kada se promijenilo moje srce, promijenila se i Fang. Od tada me dočekivala s osmijehom, ljubazno razgovarala sa mnom i više mi nije otežavala stvari. Također sam se počela svesrdno brinuti o starijoj gospođi. Kad god bih je izvela u šetnju, ponovno sam mogla ljudima objašnjavati istinu o progonu. Jednom prilikom uspješno sam uvjerila sedmero ljudi da napuste Kinesku komunističku partiju i njezine povezane organizacije. Jedan od njih rekao je sa zahvalnošću: „Vi ste tako dobra osoba! Kad god vas vidim, osjećam se posebno ugodno. Zaista mi se sviđate.“ Znala sam da me Učitelj hrabri kroz riječi te osobe, i također sam znala da su Fa i Učitelj ti koji uistinu spašavaju ljude.
Sada mi je navika bezuvjetno gledati unutar sebe, dobro kultivirati sebe i pomoći spasiti više ljudi.
