Imala sam poriv pospremiti i urediti kuću u pripremi za Kinesku Novu godinu. Zatim sam poslušala savjet drugih i oprala zavjese. Perle i rese sa zavjesa su otpale i začepile perilicu rublja. Morala sam očistiti perilicu i unajmiti majstora da je popravi.
Napravila sam veliki nered. Zamolila sam Učitelja (osnivača Falun Dafa) za pomoć i pogledala unutar sebe, „Je li ova nevolja rezultat traženja udobnosti i materijalnog užitka?"
Tijekom praznika Kineske Nove godine bila sam obuzeta žudnjom za kupovinom novogodišnjih stvari. Kupila sam set posuđa od četiri dijela, poplun, deku od flisa te darove i odjeću za svoje dijete.
Htjela sam si kupiti sat za Novu godinu, pa sam obišla velike trgovačke centre. Neprestano sam kupovala i naposljetku primijetila svoju snažnu žudnju za materijalnim stvarima! Već imam tri sata pa mi ne treba još jedan, ali sam ga htjela kupiti jer mi se svidio. I što sam više gledala, to sam više željela kupiti skupi.
Jednog dana sam učila Fa i pročitala Učiteljeva učenja:
“Šta je onda smisao života ljudskog bića? Da iskusite osećanje koje dobijate usled vezanosti za lični interes i uživanje u protoku ljudskog života zaronjenog u emocije. Razmislite koliko je to jadno i kakvo je to zaista osećanje. Oni su srećni kad nešto dobiju, a loše se osećaju kad ga izgube; kad jednu meso, ono im je ukusno, a kad jedu slatkiše, oni su im slatki… ali u ljudskom svetu takođe postoje gorke, neugodne i bolne stvari, postoje osećanja koja mladi ljudi imaju, koja dolaze od emocionalnih vezanosti, a onda su tu osećanja koja ljudi u različitim društvenim sferama imaju, dok jure za dobitkom, ili gube stvari tokom svojih života—iako ti gubici i dobici nisu nešto što zaista dolazi od njihovog truda. Takvi su ljudi kad žive na ovom svetu. Ljudi su tako jadni! A ljudi ipak naprosto ne mogu da vide kroz ovu tzv. “realnost,” niti to žele.” (“Predavanje Fa na sastanku sa azijsko-pacifičkim učenicima”, prijevod na srpski, Sabrana predavanja širom svijeta VI)
Težnja za osjećajima užitka i sreće
Shvatila sam da ljudi samo teže za „osjećajima”, i da je ono što su svim sredstvima slijedili bio taj „osjećaj”. Pa zašto sam neprestano željela kupovati? Nije li to bilo samo da se osjećam sretno i zadovoljno prilikom kupovine ili posjedovanja nečeg novog? Nisam li dobivala „osjećaj sreće”? Osim materijalne žudnje, postoji i žudnja za financijskom dobiti, požuda, žudnja za hranom i pićem. Sve one postoje kako bi ispunile „osjećaj” užitka i zadovoljstva.
„Materijalna žudnja” znači željeti dobiti skupe predmete poput luksuznih automobila, vila i dobara, do malih stvari poput odjeće, obuće i svakodnevnih potrepština. Ljudi se osjećaju sretno i zadovoljno s novim stvarima, ili se osjećaju izgubljeno i jadno ako ne mogu dobiti ono što žude. „Financijska žudnja” može potaknuti nekoga da zaradi više novca, uštedi više novca, čime se postiže zadovoljstvo kada vidi porast štednje. „Žudnja za hranom” znači željeti jesti jednu stvar ili žudjeti za drugom, kako bi se zadovoljili receptori okusa. Što se tiče „požude” i „seksualne žudnje”, postiže se samo kratkoročno zadovoljstvo.
Bez obzira koju žudnju netko slijedi, sve je to uživanje u kratkoročnom zadovoljstvu. Netko se osjeća sretno nakon što je dobije, ili bolno ako je ne dobije. Materijalna stvar ili objekt postaje besmislen kada osjećaj zadovoljstva nestane. „Osjećaj” zadovoljstva je stvaran za ljude, no istovremeno je iluzoran i eteričan. Štoviše, toliko je žudnji neraskidivo povezano s novcem.
Palo mi je na pamet da neki relativno uspješni obični ljudi ne teže sreći koju donose takve žudnje niske razine, niti su pod njihovim utjecajem, jer imaju duhovne težnje. Kao praktikantica, međutim, ne mogu slijediti ne-praktikante kao uzore za kultivaciju, ali sam se posramila otkrivši da još nisam nadmašila različite vrste ljudskih žudnji.
Kada sam uvidjela svoje vezanosti, moja žudnja za kupovinom je nestala, i više nisam htjela ništa kupovati, jer je Učitelj uklonio tu lošu supstancu za mene. Hvala Vam, Učitelju!
