Zašto tužim Jiang Zemina: Progon Falun Gonga viđen dječjim očima

(Minghui.org)

Ja sam bila sretna djevojka. Rođena sam u sretnoj porodici. Oba moja roditelja imaju visoko obrazovanje, a moja je porodica imala bogat duhovni život. Bila sam aktivno, radosno i poslušno dijete. U školi sam uvijek dobivala dobre ocjene. Ljudi su uvijek hvalili moje poštenje i moje nesebično srce.

No zadnjih 16 godina nešto me progoni kao noćna mora koja se ponavlja iz noći u noć: Progon Falun Gonga koji je 1999. godine pokrenuo bivši kineski lider Jiang Zemin.

Kada mi je bilo tri godine moja je majka počela prakticirati Falun Gong. Prakticiranje joj je donijelo dobro zdravlje i duhovni put. Dopuštala mi je da sjedim pored nje kada bi čitala Falun Gong knjige. U kratko vrijeme i ja sam sama mogla recitirati mnoge odlomke iz knjiga i razumjela sam puno stvari iz učenja.

I ja sam od prakticiranja imala koristi. Moje je zdravlje uvijek bilo izvrsno. Nikada mi nisu bili potrebni za lijekovi. Prakticiranje Falun Gonga mi je također omogućilo izvrsne rezultate u drugim životnim sferama. U vrtiću sam dobila nagradu grada Tianjina za moju plesnu tačku. U prvom razredu osnovne škole bila sam izabrana za predsjednicu razreda.

Moj se sunčani svijet jednoga dana pomračio

Mislila sam da će moj život uvijek biti sretan i veseo. No sve se promijenilo u noći 19. jula 1999. godine, kada su moju majku odveli policajci i zatvorili je u ilegalni zatvor u jednom hotelu. Niko mi nije objasnio zašto su je odveli i kada će se vratiti našoj kući. Tada sam imala sedam godina.

Dva dana kasnije, na televiziji su počeli prikazivati mnogo emisija u kojima je napadan Falun Gong. Moja mi je majka kasnije objasnila da su ove emisije bile u potpunosti fabricirane. Čvrsto držanje moje majke je naljutilo mnoge ljude iz lokalne uprave. Neki ljudi sa njenog posla su na sve načine pokušavali uvjeriti moju majku da se odrekne vjere u Falun Gong.

Jednoga me je dana majčin mlađi brat, moj ujak, odveo u posjetu majci pritvorenoj u tajnom zatvoru. Prije toga mi je rekao da moram majku moliti da se odrekne svoje vjere, jer će je u protivnom policajci odvesti i ona se nikada više neće vratiti kući.

Bila sam jako uplašena i nisam razumjela ništa od onoga što mi je moj ujak govorio. U hotelu-zatvoru je vladala velika gužva i buka no držanje moje majka je bilo veoma mirno. Majka mi je kazala da se ničega ne trebam plašiti, jer nema ništa loše u tome ako želimo biti dobra osoba i slijediti principe Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije. Kazala je kako ne smijemo odustati, jer trebamo objasniti vlastima istinu i razjasniti nesporazume.

Iako sam bila vrlo mlada, smirenost i pouzdanje moje majke me uvjerilo. Ali i dalje nisam mogla shvatiti zašto je Falun Gong iznenada prestao da bude popularna i dobra praksa i preko noći postao ilegalan - pogotovo jer Falun Gong ući ljude da budu dobri. Bila sam odlučna da vjerujem u Falun Gong i bezuvjetno podržavam svoju majku.

Moja majka je izabrala ispravan, no u isto vrijeme, i veoma težak put. Izgubila je posao koji je voljela, a našu su porodicu stalno uznemiravali policajci. Naš dom su ispreturali nepoznati ljudi koji su radili za mjesnu policiju. Moja se majka odlučila potužiti centralnoj vladi te je zato otputovala u Peking. Naša je porodica izgubila svoj mir. Moja je majka zatvarana nebrojeno puta. Stalno je nada mnom visila sjenka straha, a moj se strah, dok sam odrastala, samo povećavao.

Nisam znala gdje je moja majka bila zatvorena, niti kada će se vratiti našoj kući. Svakoga dana nakon škole sam se vraćala u naš pusti dom. Moj bi se otac vraćao kasno sa posla, a onda bi nam skuhao jednostavan obrok. Kada bih ja otišla na spavanje, on bi se vraćao u svoju kancelariju i nastavljao raditi.

Stalno sam se budila zbog noćnih mora, no nije bilo nikoga da me utješi. Stalno sam slala poruke svom ocu na njegov pager, no on se nije pojavljivao. Često sam plakala toliko dugo, dok nisam postala toliko iscrpljena, da sam mogla opet zaspati.

Postepeno sam naučila kako da sama češljam moju kosu i navikla sam se da sama ostajem kući.

Moj je otac smršao i uvijek je bio zabrinut. Moja baka i djed su naizgled ostarili deset godina u kratkom periodu, ali ja sam sebi rekla da moram biti jaka. Bila sam odlučna da držim našu porodicu na okupu baš kao da je moja majka još uvijek sa nama.

Nisam se usuđivala nikome od mojih prijatelja reći kakva je situacija sa mojom majkom. Nastojala sam dobro učiti, jer sam se nadala da će se moja majka vratiti kući nakon što uloži žalbu vladi i zatraži prestanak progona. Morala sam joj pokazati da sam dobra djevojčica i da se ne treba brinuti za mene.

Kratkotrajan mir

Dan prije Kineske nove godine 2000. godine moja se majka vratila kući, no propustila je proslavu mog osmog rođendana. Naravno da pod ovakvim okolnostima nismo ni organizovali proslavu.

Čula sam da je majka bila zatvorena u hladnom zatvoru. Nisam željela prihvatiti činjenicu da je moja voljena majka bila u zatvoru. Njeno je tijelo bilo veoma slabo, no njena je vjera još uvijek bila veoma jaka. Odabrala sam šutnju. Međutim, u mome sam se srcu molila da me majka ponovno ne napusti.

Bilo mi je samo osam godina, no davno sam bila prerasla naivni djetinji osjećaj sigurnosti.

Čula sam da je moja majka bila pretučena jer je pokušala da zaštiti druge. Također sam saznala da su mnogi od ujaka i ujni sa kojima smo nekada bili veoma bliski, također bili uhapšeni i zatvoreni, a zatim osuđeni na prisilni rad. Neki su od njih bili mučeni električnim palicama ili su bili pretučeni palicama. Neki su završili u bolnici nakon ovakvog premlaćivanja. Neki od njih su i umrli.

Kada je čula za ove strašne vijesti, moja je majka ostala mirna i rekla da nije pogrešno biti dobra osoba i da moramo vladi objasniti dobrotu Falun Dafa kako bi lideri saznali za brutalnost progona.

Moja je majka nekoliko mjeseci kasnije, 26. juna 2000. godine napustila našu kuću i ukrcala se u voz za Peking.

Ponovno ostajem bez majke

Naš teško održivi "mirni" život je tada eksplodirao. Skrivena u kutu sam pažljivo slušala svaku riječ koju su izgovarali stariji.

Čula sam da je majka bila zaustavljena ispred Ureda za žalbe u Pekingu i vraćena nazad od strane policajaca iz našeg grada. „Zatvor, prisilni rad ili odustajanje [od njene vjere]”, kazao je neko od odraslih. Ove su riječi naglavce izvrnule moj svijet. Majka je bila osuđena na godinu i pol prisilnog rada.

Moje su ljetne ferije počele nedugo nakon ovih događaja. Otac me je poslao kod bake i ujakove porodice, jer je bio previše zauzet poslom. Naporno sam radila da moje ponašanje bude još bolje i naučila kako da moje riječi i djela budu takvi da nikome ne pravim probleme.

Počelo je novo polugodište. Od drugih sam učenika brižljivo krila tajnu o mojoj majci. Ponašala sam se kao da se ništa nije dogodilo.

Moj mi otac nije želio dopustiti da vidim majku u vrijeme mjesečne posjete. Plašio se da to moje malo srce neće moći izdržati. A i ja sam se plašila zatražiti posjetu mojoj majci. Jedino mi je ostalo da plačem kada nikoga nije bilo u blizini da me čuje.

Kasnije sam tajno pronašla adresu logora za prisilni rad gdje je bila zatočena i počela joj pisati pisma. Pisala sam joj da se o meni dobro brinu, tako da se ne mora brinuti zbog mene. Pisala sam joj pisma i slala svoje crteže.

Najzad su na insistiranje moje bake odlučili da me povedu da vidim moju majku. Policajka koja je bila zadužena da nadgleda naš sastanak mi je kazala da je već čula za mene. Kazala je da sam ja poslušna, lijepa i u svemu izvanredna djevojčica. Kazala je kako su je moja pisma i crteži koje sam slala majci dirnuli do suza.

Majka me je čvrsto zagrlila, a moje su suze tekle bez prestanka.

Povratak u „normalu“

Majka je puštena nakon 11 mjeseci prisilnog rada. Čak i kada se vratila našoj kući, uopšte nije bila sretna. Više nije imala posao i položaj na kome joj je puno ljudi zavidilo. A mediji su još uvijek bili ispunjeni propagandom protiv nas. Majka je bila frustrirana i razočarana progonom Falun Gonga od strane vlade.

Gledajući ovu propagandu i sama sam počela sumnjati u Falun Gong. Moja mi je majka detaljno objasnila kako je samospaljivanje na Trgu Tiananmen bilo podmetnuto kako bi se optužio Falun Gong. Podsjetila me je na decenije patnji kineskog naroda u vrijeme Kulturne revolucije, masakra studenata na Trgu Tiananmen, koji su 4. juna 1989. godine tražili demokratiju i slobodu, i mnogih drugih političkih kampanja protiv raznih drugih grupa kineskih građana. Rekla mi je da je progon Falun Gonga ponovno pojavljivanje stare taktike Komunističke partije.

Kada god bi smo nas dvije razgovarale, govorila bi mi kako moram održavati svoju urođenu dobrodušnost i ljubaznost i donositi vlastite zaključke šta je dobro, a šta loše.

Sa njenim znanjem i sposobnostima moja je majka brzo pronašla novi posao. Na površini je izgledalo da se naš porodični život vratio u normalu.

Stalno sam živjela u strahu da se moja majka neće u 18 sati vratiti kući i da će je ljudi oteti na njenom putu kući sa posla. Svake večeri dok bi se sunce spuštalo na zapadu u meni je rasla uznemirenost. Više se nisam mogla koncentrisati na domaću zadaću. Sa balkona sam zurila u ugao na ulici dok se moja majka ne bi pojavila. Tada bi se vraćala pisanju zadaće.

Policijsko maltretiranje je budilo strah u meni

Naš je mirni život bio samo privid. U stvarnosti, maltretiranje od vladinih službenika nikada nije prestajalo. Za vrijeme „osjetljivih datuma“, kad bi vlasti očekivali da bi neki podnosioci peticija mogli stupiti u akciju, lokalne vlasti su dolazile da nas provjere.

Noć 14. juna 2008. godine je bila samo par dana prije početka Olimpijskih igara u Pekingu. Neko je pokucao na naša vrata govoreći da je došao očitati vodomjer. Moji su roditelji pravili večeru.

Kada je otac otvorio vrata ugledao je grupu policajaca iz lokalne policijske stanice u civilu u društvu čovjeka iz naše mjesne zajednice. Htjeli su odvesti moju majku bez ikakvog obrazloženja. Također nisu imali nalog za njeno privođenje.

Strah i nervoza koji su dugo vremena bili potisnuti u mom srcu, eksplodirali su poput vulkana. Sklupčala sam se u kut drhteći. No nisam mogla plakati, niti sam pustila glasa. Govorila sam sebi da moram biti jaka i ne pokazati niti traga slabosti koja bi mogla uznemiriti moje roditelje.

Prošlo je vjerovatno samo nekoliko minuta ali se meni činilo kao da je vrijeme stalo. Bila sam sleđena od straha. Svi prethodni tužni događaji iz našeg života su jurili kroz moju glavu kao neki film.

Moj ih je otac zaustavio na vratima, dok im je majka nastojala strpljivo objasniti govoreći iza njegovih leđa. Oni su nastavili insistirati. Na kraju je moj otac izgubio strpljenje i zaključao vrata.

Bilo mi je to prvi put da vidim da moj otac na nekoga viče. U mom sjećanju je on uvijek bio veoma pristojna osoba koja nikada na bilo koga nije povisivala ton svog glasa.

Postajem hrabra

Postepeno sam bila u stanju razumno gledati na moje iskustvo odrastanja. Uvidjela sam važnost ispravnog vjerovanja. Moja mi je majka bila dobar uzor. U deset godina progona, ona nije popustila pod pritiscima. Umjesto toga, ona je nastavila svoju prasku kultiviranja. Izgledala je mlađa i sretnija. Postala je još uviđavnija prema drugim ljudima.

Ja sam se 2010. godine upisala na prestižni univerzitet u Pekingu. Nakon četiri godine studija sam na njemu i diplomirala.

Daleko od moje majke i doma sve više i više sam se oslanjala na principe Falun Gonga, Istinitost-Dobrodušnost-Toleranciju koji su bili duboko ukorijenjeni u mome srcu kako bi me vodili. Majka me često zvala telefonom. Ohrabrivala me da budem jaka i da čuvam svetost u sebi.

Zla priroda režima se nikada nije izmijenila. Prošlog ljeta, moja majka je planirala posjetiti moga oca koji je radio na projektu u jednoj drugoj provinciji. Vlasti su izgleda znale za njenu namjeru i uhapsile je samo dan prije putovanja.

Policija je napravila premetačinu u našem stanu, odnijela Falun Gong knjige, kompjuter i ličnu kartu moje majke. Za taj pretres su ponudili lažni izgovor tvrdeći da je neka neidentifikovana osoba u nepoznato vrijeme posjetila naš dom.

Moj me je otac nazvao kada je saznao za ovaj incident. Moja mi je tetka poslala poruku sa više detalja. Odlučila sam se vratiti kući kako bih se suočila sa situacijom.

Noć moga povratka je bila veoma mračna. Sama u kući sam gledala naš ispreturani dom. No ovoga se puta nisam plašila. Ispunila me je jedna puno jača snaga - vjera. Imala sam osjećaj mirnoće i smirenosti kao nikada prije. Bila sam spremna suočiti se sa svim izazovima, bila to ponovna razdvojenost od moje majke ili nerazumijevanje od drugih. Rekla sam sebi da ću svoju majku podržati svojom hrabrošću.

Majka je puštena 30 dana kasnije. Bila sam uznemirena kada sam vidjela koliko je smršala, no moj strah je izgubio na svojoj snazi.

Riješenost da tražim pravdu

Moja je životna drama ove godine ušla u novu epizodu.

Moj povratni let iz Vankuvera u Peking bio u isto vrijeme kada se u Pekingu održavala velika vojna parada. Po dogovoru, majka me je trebala sačekati na međunarodnom aerodromu u Pekingu.

Kada je pokazala ličnu kartu da bi kupila kartu za voz, kompjuterski program je pokazao upozorenje i policija ju je u tome spriječila. Rečeno joj je da za vrijeme parade nije dopušteno praktikantima Falun Gonga ići u Peking.

Kada je avion sletio uključila sam svoj mobitel i vidjela na njemu poruku moga oca u kojoj me obavještava da majka nije u mogućnosti da me dočeka na aerodromu. Dok sam razmišljala kako ću se izboriti sa velikom količinom mojih kofera moja me je majka nazvala. "Dva me policajca voze na aerodrom da te pokupim. Oni će nas čak odvesti nazad do naše kuće. Molim te budi ljubazna prema njima“, kazala je moja majka.

Mi smo bili jedini putnici u tom aerodromskom autobusu, a dva su mi policajca pomogla nositi moj prtljagu.

Taj put nazad u Tianjin je bio moj prvi susret, lice u lice, sa tom vrstom ljudi koja nas je tako dugo vremena progonila.

Dok su razgovarali, moja im je majka ispričala da je policajac, koji je u pritvornom centru tukao praktikante, umro veoma mlad zbog raka u uznapredovanom stadiju. Rekla im je da je to slučaj karmičke odmazde. Zamolila je ove mlade policajce da za njihovo dobro ne učestvuju u progonu Falun Gonga.

Primijetila sam da se njihov stav promijenio. Umjesto da psuju i prijete oni su se urazumili objašnjavajući iznova i iznova da je to samo njihov posao i da moramo razumjeti jedni druge.

Ovaj me je slučaj natjerao da bolje razmislim o progonu:

Zašto nebesa dopuštaju produženje ovog progona? Zašto tako veliki broj praktikanata još uvijek rizikuje da bude zatvoreno i mučeno samo da bi govorili ljudima o Falun Gongu? Zašto se tako veliki broj djece ne može spojiti sa svojim roditeljima? Zašto ljudi iz policijskog i sudskog sistema još uvijek progone Falun Gong? Zašto ove mučitelje ne može osvijestiti jako veliki broj slučajeva karmičke odmazde?

Mislim da svi odgovori na ova pitanja ukazuju na Jiang Zemina, koji je započeo progon, ali još uvijek nije kažnjen. Kina će dobiti slobodu vjerovanja tek nakon što Jiang bude izveden pred lice pravde i ljudi koji su saznali istinu neće biti prisiljavani učestvovati u progonu. Kineska djeca će tada moći sretno odrastati u moralnom društvu.

Donijela sam odluku: I ja ću također tužiti Jiang Zemina. Moj je razlog za to da što više nevinih ljudi sazna istinu o Falun Dafa i da omogućim Kini da uđe u novo razdoblje, razdoblje bez laži i nasilja.

Copyright © 2024 Minghui.org. All rights reserved.
Kategorija: Perspektive

Mediji

Prijavite se

na naš newsletter

© Copyright Minghui.org 1999-2024