Usred blistavog sjaja razdoblja Velike dinastije Tang, postojala je tiha i graciozna figura koja je krenula putem traženja besmrtnosti – princeza Yuzhen, deveta kćerka cara Ruizonga (Li Dan) i mlađa sestra cara Xuanzonga (Li Longji).
Njen život su obilježile burne plime dvorskih borbi za moć, koje je na kraju odlučila ostaviti iza sebe kako bi slijedila put izvan smrtnog svijeta. Željela je pronaći sveto utočište gdje njena duša konačno mogla biti u miru.
Tiha čistoća izvorne aspiracije ispod carskog sjaja
Princeza Yuzhen rođena je u eri dramatičnih promjena moći unutar carskog dvora Tang dinastije, a njeno djetinjstvo je bilo daleko od života bezbrižnog luksuza i slatkoće. Njena majka, carica Dou, umrla je od ruke njene bake, carice udovice Wu Zetian, kada je ona imala samo dvije ili tri godine.
Kroz nemilosrdne dvorske intrige, gdje se rod okrenuo protiv roda, uvidjela je krhkost i okrutnost svjetovne moći i počela je gajiti želju da sve to ostavi iza sebe.
Dok su druge žene u carskoj porodici pažljivo koračale usred političkih previranja carskog dvora, princeza Yuzhen je donijela začuđujuću odluku – da se odrekne svjetovnog života i posveti se traganju za Taom.
Ona i njena starija sestra, princeza Jinxian, molile su svog oca da im dozvoli da se odreknu svega i da pronađu utočište u Taou.
U početku, car Ruizong je bio nevoljan da vidi svoje kćerke kako odlaze, ali je na kraju poštovao njihove težnje. Naručio je izgradnju velikih taoističkih hramova za sestre, gdje su mogle boraviti i posvetiti se traganju za Taom.
Od tog trenutka, Velika Tang dinastija je imao jednu princezu manje, ali je dobila taoističku redovnicu rijetke čistoće i gracioznosti, poznatu po svom religijskom imenu „Wushang Zhen“ (无上真), što znači „Vrhunska Istinitost“.
Decenijama kasnije, car Xuanzong (njen stariji brat) joj je dodijelio još jedno taoističko ime „Chiying“ (持盈) što znači „Držati puninu bez prelijevanja i ostati cijel bez umanjenja“. Ime nije moglo biti prikladnije, odražavajući suzdržanost, spokoj i unutrašnju snagu koji su oblikovali cijeli njen život.
Udaljeni raj usred planina i rijeka
Princeza Yuzhen nije živjela povučenim životom nakon što je napustila palatu. Taoizam je u to vrijeme bio visoko poštovan tokom Velikog Tanga, a taoističke redovnice su također uživale vrlo visok društveni status i veliku slobodu.
Princeza Yuzhen je opsežno putovala po poznatim planinama, a ljudi danas još uvijek mogu posjetiti njena taoistička utočišta na planini Zhongnan i planini Wangwu, kao i mjesta gdje je navodno ostavila tragove besmrtnosti.
Prema drevnim Zapisima na planini Wangwu, u dane obrednog posta i primanja Taoa, ona bi postavila oltar i izgradila ceremonijalno svetište na Besmrtnoj terasi, s tamjanom i lampama koje su blistale poput zvijezda na noćnom nebu, dok su zlato i dragocjeni darovi prinošeni u svečani savez s Nebom.
Zapisi su također živo opisivali scene kada je ulazila u duboku meditaciju, a božanstva u planini bi se pojavljivala, postrojavajući se oko nje, dok su čisti i eterični zvuci bambusovih flauta lebdjeli zrakom. Legende čak govore o slatkoj rosi koja je padala u tišini noći, dok su cvjetovi misteriozno cvjetali na drveću u dvorištu.
Takvi opisi dobro odražavaju poštovanje dinastije Tang prema Taou i njenu tradiciju hvaljenja svetog. Ipak, oni također otkrivaju, iz druge perspektive, kako je bila cijenjena u svoje vrijeme: ne samo kao žena posvećena duhovnoj kultivaciji, već kao ona koja je postigla Tao – majstorica za koju se vjerovalo da je sposobna komunicirati s Nebom i Zemljom i ući u misteriozno carstvo Taoa.
Prema legendama, princeza Yuzhen je iskoristila svoj poseban status i s vremena na vrijeme bi pretvorila svoje taoističko utočište u utočište gdje su književnici njenog vremena nalazili podršku i inspiraciju.
Dvije široko poznate takve priče uključuju Wang Weija i Li Baija. Kaže se da je princeza bila toliko impresionirana melodijom koju je Wang Wei svirao na pipi da je preporučila mladića carskom dvoru. Wang Wei je kasnije bio prvi na ispitu prefekture Jingzhao i kasnije položio carski ispit.
„Besmrtni pjesnik“ Li Bai, također je boravio u utočištu princeze Yuzhen. Kaže se da je preko preporuke princeze uspio ući u Carsku Hanlin akademiju i služiti na carskom dvoru.
Odricanje od carske titule, vraćanje imanja i imovine
U trećoj godini ere Tianbao, 744. godine, princeza Yuzhen je izvela još jedan vrlo nekonvencionalan čin. Prozrevši dekadenciju i frivolnost koje su prožimale tadašnju političku klimu, podnijela je memorandum svom bratu, caru Xuanzongu od Tanga, zahtijevajući da joj se opozove titula princeze i izražavajući želju da vrati imanja i imovinu koji su joj bili dodijeljeni.
U memorandumu je rekla da je unuka cara Gaozonga, kćerka cara Ruizonga i mlađa sestra njegovog Veličanstva. Postigavši takav status koji nipošto nije bio nizak, zašto bi se i dalje oslanjala na titulu princeze i prihode od feuda da potvrdi svoj društveni status? Molila je cara da joj opozove status princeze, zajedno sa imanjima i bogatstvom koji su joj bili dodijeljeni.
Car Xuanzong u početku nije prihvatio molbu princeze Yuzhen, ali je kasnije promijenio mišljenje i udovoljio njenim zahtjevima. Od tog trenutka nadalje, princeza Yuzhen se oslobodila veza privilegija povezanih s carskom porodicom Li i postala je, u dubokom smislu, istinski nezavisna i nesputana taoistička kultivatorka.
Preostali život proveden u čistoći, odvojenosti i duhovnoj slobodi
Pred kraj ere dinastije Tianbao, izbila je pobuna An Lushan, bacivši cijelo Tang carstvo u plamen rata i oluju previranja. Kasnije, car Suzong je naslijedio prijestolje. Kako je novi car marginalizirao bivše zvaničnike koji su služili pod carem Xuanzongom, okolnosti princeze Yuzhen su također postale sve teže. Kasnije se preselila da živi u hramu Yuzhen.
Posljednje godine provela je uglavnom u hramu Lingdu na planini Wangwu i ostala usredsređena na duhovnu kultivaciju. Prve godine ere Baoying (762.), ova legendarna princeza je preminula mirno u svojim ranim 70-im, i, prema dinastijskim istorijskim zapisima, sahranjena je na ravnici Fengxi u okrugu Wannian blizu Chang’ana.
Princeza Yuzhen je cijeli svoj život provela pokazujući svijetu drugačiji način života za ženu iz carske porodice. Nije izabrala da bude žrtva političkih borbi za moć, niti neko ko se prepušta svjetovnom sjaju i luksuzu. Umjesto toga, s taoističkom metlicom u ruci, kultivirala je najistinitiju i najmirniju verziju sebe pod jarkim mjesečevim svjetlom tokom ere Velike dinastije Tang.
