Želja (Pjesma za Festival sredine jeseni)

Želja

Što ako se probudim na nebu,

videći Nebesa pred očima svojim,

nalazeći svoj zemaljski život pod nogama,

shvaćajući da sam sve to sanjao,

unatoč svim mojim mnogim životima.

Što ako mi tada bogovi kažu,

da se moja mudrost probudila,

moja je duša postala mudra,

i ispunivši sve svoje Zavjete,

mogu sada biti slobodan i naposljetku se uzdići…

Uzdignuti se u svoje pravo carstvo za kojim sam čeznuo eonima i eonima.

Zavjeti! O, Zavjeti!

Oni kojih se moja duša sjeća,

dani Gospodarima nebesa,

zapisani u veličanstvu neba,

da spase ne samo mene,

već sva živa bića na zemlji.

Vodeći ih iz doline zemaljske tuge,

na obalu Vječne Radosti…