Pozdrav, Učitelju! Pozdrav, kolege praktikanti!
Falun Dafa sam počeo prakticirati 2007. godine. Prvi put kad sam pročitao Zhuan Falun, Učitelj je u 3. Lekciji objasnio kako praktikante u opasnim situacijama štite njegovi Fasheni. Učitelj je rekao:
“Ako se stvarno kultiviraš, odmah ćeš se susresti sa životnim opasnostima, upast ćeš odmah u takve probleme. Mnogi qigong majstori ne usuđuju se širiti put kultivacije ka visokim razinama i upućivati ljude u to. Zašto? Upravo zato što se ne mogu pobrinuti o tom pitanju, oni vas ne mogu zaštititi.” (3. Lekcija, Zhuan Falun)
Sjećam se koliko sam bio šokiran kad sam to prvi put pročitao. U sljedećem odlomku Učitelj je rekao:
“Ipak, kažem vam, ja to mogu uraditi, jer imam bezbrojne Fashene koji posjeduju moje neobično velike božanske sposobnosti i moju Fa snagu. Oni mogu iskazati jako velike božanske sposobnosti i veoma jaku Fa-snagu..” (3. Lekcija, Zhuan Falun)
Tada sam strah shvaćao kao jednostavno bojazan od fizičke prijetnje, i nije mi imao nikakve druge slojeve značenja.
Prijavio sam nas za događaj na otvorenom u kojem smo sudjelovali svakog ljeta kako bismo predstavili Falun Dafa, a ja sam bio odgovoran za podnošenje prijave. Otprilike tjedan dana nakon događaja, primio sam pismo. Pretpostavio sam da je došlo od organizatora jer me tražilo da ažuriram svoje kontakt podatke i vratim ispunjeni obrazac poštom. Čak je uključivalo i unaprijed plaćenu omotnicu. Budući da su se neki moji kontakt podaci promijenili, ispunio sam obrazac i poslao ga.
Shvatio sam da je to prevara kad sam primio još jedno pismo u kojem me obavještavaju da moram platiti značajan iznos novca jer sam, vraćanjem obrasca, navodno potpisao ugovor za oglas o Falun Dafa na određenoj web stranici. Uvjeti su bili skriveni u sitnom tisku, a iznos koji su tražili bio je nekoliko tisuća eura. Bio sam šokiran.
Posjetio sam web stranicu i tamo je bila stranica o Falun Dafa. Međutim, oglas je bio vrlo loše kvalitete i bilo je jasno da ti ljudi samo pokušavaju iznuditi novac. Istražio sam i otkrio da je ta organizacija poznata po vrlo opsežnim prevarama i to čine na vrlo organiziran način. Sjetio sam se da je unaprijed plaćena omotnica iz prvog pisma bila adresirana na lokaciju u Francuskoj, što se činilo prilično neobičnim, ali nisam previše razmišljao o tome.
Međutim, drugo pismo je navodilo adresu u Meksiku! Sve je bilo vrlo misteriozno. Na omotnici nije bilo poštanske marke, samo poštanski žig, što je onemogućavalo praćenje odakle je zapravo poslana. Nekoliko tjedana kasnije, primio sam prvu opomenu za plaćanje, zajedno s dodatnom naknadom.
Pitao sam kolegu praktikanta koji je imao pravno iskustvo kako najbolje riješiti situaciju. Savjetovao mi je da što prije pošaljem preporučeno pismo, otkazujući ugovor. Rekao mi je da se prema belgijskom zakonu ugovor može otkazati ako se to učini unutar određenog broja dana. Nažalost, taj je rok već prošao. Ipak sam odlučio poslati pismo, pa sam poslao preporučeno pismo u Meksiko. Otprilike dva tjedna kasnije, primio sam još jedno pismo u kojem se navodi da otkazivanje nije moguće i da će se, ako ne platim, dugovani iznos nastaviti povećavati, kao što je navedeno u ugovoru. Čak su priložili kopiju dokumenta koji sam potpisao. Činilo se da nema rješenja.
Osjećao sam se prestrašeno. Bio sam potpuno nemoćan, ne znajući što će se dogoditi i kako, ili čak hoće li, to završiti. Taj me osjećaj proganjao. Jednostavno se nisam mogao osloboditi toga.
Svakih nekoliko tjedana stizalo je novo pismo. Pitao sam se, koji će biti njihov sljedeći korak? Osjećao sam se kao da mi mač visi nad glavom i da mu ne mogu pobjeći. Čak i dok smo bili na ljetovanju s roditeljima moje supruge, tijekom cijelog putovanja nisam mogao prestati razmišljati o tome. Hoću li se ikada riješiti ove vezanosti straha?
Zatražio sam pomoć od Učitelja. Kroz Fa, Učitelj mi je dao vrlo jasne naznake, potičući me da jednostavno nastavim raditi ono što sam trebao, i da se ne dopustim ometati. Ali to je bilo izuzetno teško primijeniti u praksi. Otkrio sam duboku slabost u sebi i znao sam da je moram eliminirati kroz kultivaciju.
Sljedeće godine nisam prijavio događaj, iako sam vrlo dobro znao da organizator nema nikakve veze s prevarom. Ali ubrzo sam shvatio da to nije ispravno stanje uma. Izbjegavanjem događaja, zapravo sam popuštao smetnji umjesto da se suočim sa svojom vezanošću. Stoga sam ispravio svoj način razmišljanja, prijavio naš nastup i tretirao sve kao priliku za kultivaciju.
Otprilike u to vrijeme, moja mi je supruga pokazala oglas za kuću koja je bila na prodaju. Na kraju smo je kupili. Dio mene mislio je da će ovaj problem vjerojatno nestati kad se preselimo u naš novi dom. Ali jesam li doista na taj način rješavao situaciju kao praktikant, ili sam jednostavno koristio selidbu kao priliku da pobjegnem od nje?
Nakon što smo se preselili, pisma su prestala stizati. Umjesto toga, počeo sam primati e-poštu od sudskog ovršitelja u Grčkoj, prijeteći pravnim postupkom kako bi me prisilio da platim novac. Pomislio sam: „Vau, ovi ljudi su stvarno posvuda.“ Shvatio sam da preseljenje u drugu kuću nije rješenje. Jedini način da se situacija istinski riješi je bila poboljšati svoj xinxing.
Počeo sam razmišljati o karmi koju su ti ljudi stvarali za sebe. Zapravo su koristili ime Falun Dafa kako bi iznudili novac od praktikanata. Tada sam imao još jednu misao. Koliko se običnih ljudi našlo zarobljeno u ovoj situaciji? Ali oni nemaju ono što ja imam. Oni nemaju Fa.
Učitelj je rekao:
“Samo oni ljudi čiji je xinxing unaprijeđen kroz kultivaciju, mogu razumjeti, gledajući unatrag, da su ljudske moralne vrijednosti propale do ovako strašnog stupnja.” (9. Lekcija, Zhuan Falun)
Kad sam tako razmišljao, više nisam osjećao zamjeranje ni strah. Umjesto toga, osjećao sam samo žaljenje prema onima koji su bili toga – i za žrtve i za počinitelje. S tom promjenom u načinu razmišljanja, sve se promijenilo. E-pošta je prestala stizati, i sve se vratilo u normalu. Ubrzo sam prestao razmišljao o tome. Od tada nisam primio niti jednu e-poštu ili pismo od tih ljudi.
Još jedna epizoda koja je uključivala vezanost straha započela je kada je moja supruga iznenada dobila kašalj. U početku se činilo kao ništa strašno. Ali vuklo se danima, a kad su se dani pretvorili u tjedne, njezino se stanje pogoršavalo. Drugi praktikanti su došli u našu kuću kako bi podijelili iskustva s njom i skupa slali ispravne misli. Situacija se poboljšala, a supruzi je laknulo što se konačno osjeća bolje. I ja sam bio sretan zbog poboljšanja i nadao sam se da će tako i ostati. No onda se iznenada situacija ponovno preokrenula i stvari su postale gore nego prije. Ovaj put je postalo toliko loše da je s vremena na vrijeme čak imala problema s disanjem i mogla je spavati samo sjedeći uspravno. Jedne noći je tako jako kašljala da je jedva disala. Pogledala me dok je hvatala zrak, i počeo sam paničariti. Postalo mi je preintenzivno, i više to nisam mogao podnijeti kao praktikant.
Moja supruga je zapravo bila smirenija od mene. Polako se oporavila i na kraju uspjela zaspati. Ponovno me obuzeo strah – strah od gubitka supruge, strah da će naša kćer odrasti bez majke itd. Nisam shvaćao da su sve te dramatične misli vjerojatno bile veći problem od samih simptoma. To je također i za mene bio kultivacijski proces, jer sam morao naučiti kroz Fa kako se nositi s ovakvom situacijom.
Jedne večeri, dok sam bio na poslu, nazvala me supruga i pitala kada dolazim kući. Rekao sam joj da moram posjetiti još jednog kupca. Rekla je da joj je stanje vrlo loše i nadala se da ću uskoro doći kući. Moja prva misao bila je okrenuti automobil i što brže se odvesti kući da budem s njom. Ali onda sam razmislio. Nije li to bio dio problema? Žureći kući, nisam li prihvaćao smetnju? Nije li to bilo popuštanje strahu? Mi slijedimo samo Učiteljev aranžman, pa u tom slučaju, čega se bojati?
Osim toga, ako bih preskočio ostatak posla, moji bi se kolege morali baviti time sljedeći dan. Je li to bila ispravna stvar? Stoga sam pokušao slati ispravne misli i usredotočiti se na razumijevanje da slijedimo samo Učiteljev aranžman. U mislima sam rekao: „Ako je ovaj problem Učiteljev aranžman, onda je u redu. Ali ako je nešto drugo, morate se odmah maknuti.“
Nastavio sam slati ispravne misli i ta je misao postajala sve jača i jača. Postupno je postala jača od bilo kakvog osjećaja sumnje ili straha. Moj um je bio miran, i shvatio sam da je to ispravno stanje uma u kojem sve smetnje gube svoj stisak. Stoga sam okrenuo automobil kako bih završio svoj posljednji zadatak tog dana. Nakon toga, odvezao sam se kući.
Kad sam stigao kući, moja supruga je bila vrlo uzrujana. S suzama u očima me pitala: „Zašto ti je trebalo toliko dugo? Nisi li shvatio da si mi trebao ovdje večeras?“ Mnogo je patila dok me nije bilo, i pretpostavljam kako joj je vrijeme moralo prolaziti vrlo sporo. Htio sam joj reći što sam prosvijetlio, ali nisam rekao ni riječi. Iznutra sam se još uvijek osjećao vrlo mirno, a njezine riječi nisu izazvale nikakvu potrebu da se branim. Bilo je kao da sam s njom u sobi, a istovremeno sam se osjećao kao treća strana, jednostavno promatrajući što se događa bez da sam bio emocionalno pogođen. Umjesto toga, osjećao sam suosjećanje prema njoj. Mnogo je toga prošla. Rekao sam joj da će sve biti u redu, a nakon toga smo otišli spavati. Sljedećeg jutra, moja supruga je bila iznenađena i rekla je da se osjeća mnogo bolje. Nekoliko dana kasnije potpuno se oporavila.
Možda je ona već davno prije mene prošla ovaj test, a situacija se nastavila jer ga ja još nisam prošao držeći ljudskih emocija. Tek nakon što sam se mirno suočio sa situacijom s jakim ispravnim mislima, stvari su se počele mijenjati nabolje. I to se upravo dogodilo. Hvala, Učitelju, što ste me naučili ovoj vrijednoj lekciji.
Vezanost straha bila je ponavljajući kultivacijski problem, i još uvijek se s vremena na vrijeme javlja. Krajem prošle godine, kontaktirao me kolega praktikant koji je otkrio priliku za organiziranje umjetničke izložbe u gradu Liègeu, u Belgiji. Kao lokalni koordinator, odmah mi se ideja učinila vrlo privlačnom. S obzirom na to da je gospodarstvo u krizi, više je trgovina postalo prazno. Ispostavilo se da je u samom centru grada postojao veliki prazan maloprodajni prostor koji smo mogli koristiti za izložbu.
Bilo je blagdansko vrijeme, a gradski božićni sajam trebao je biti otvoren. Svake godine tisuće posjetitelja dolaze na sajam, a ova prazna trgovina nalazila se u jednoj od sporednih ulica koje su vodile izravno do njega. Cijena najma bila je izuzetno niska. Gotovo se činilo predobro da bi bilo istinito.
Dogovorili smo sastanak s osobom koja je upravljala zgradom i objasnili smo mu istinu. Bio je vrlo oduševljen idejom da se izložba održi u tom prostoru. Budući da smo željeli u potpunosti iskoristiti razdoblje božićnog sajma, morali smo djelovati brzo.
Upravitelj mi je rekao da će ugovor biti potpisan sljedeći tjedan jer je još uvijek tražio dodatne partnere. Ali kako bismo izbjegli gubljenje dragocjenog vremena i uz dopuštenje upravitelja, počeli smo s uređenjem i dogovorili da se slike donesu u zgradu. Bio je to vrlo velik otvoren prostor od više od 800 četvornih metara, pa smo imali puno posla da ga uljepšamo. Međutim, kako je sljedeći tjedan prolazio, potpisivanje ugovora se stalno odgađalo. Pitao sam se što se događa.
Suočili smo se s dilemom. Ako bismo prestali pripremati prostor, propustili bismo otvaranje božićnog sajma. No bez potpisanog ugovora u rukama, nije se činilo ispravnim nastaviti. Upravitelj je dolazio svaki dan, i svaki put se činilo da postoji drugačiji razlog zašto se potpisivanje ponovno odgađalo. Postajao sam sve zabrinutiji.
Kako bismo pregradili dio otvorenog prostora, morali smo izbušiti nekoliko rupa u zidovima. Zidovi su već bili u vrlo lošem stanju i puni postojećih rupa, pa sam pitao upravitelja možemo li izbušiti još dvije rupe za pričvršćivanje kabela. Uvjerio nas je da to neće biti problem.
Nakon nekoliko dana i dalje nismo imali ugovor u rukama, a lokalni upravitelj me obavijestio da će važna delegacija iz Pariza posjetiti trgovačku ulicu. Činio se nervoznim zbog toga i objasnio je da je jedan od njih veliki šef poduzeća. Ti su ljudi bili stvarni vlasnici cijele trgovačke ulice, uključujući praznu trgovinu koju smo pripremali.
Sljedećeg dana, vidjeli smo delegaciju kako prolazi ulicom zajedno s lokalnim upraviteljem, dok su posjećivali svaku trgovinu. Međutim, kad je ušao u našu trgovinu, prošao je ravno pored nas ne rekavši ni riječi. Izgledao je prilično nezadovoljno. Pripremili smo mali stol s lotosovim cvjetovima i letcima nadajući se da ćemo mu objasniti istinu, ali on je jednostavno prošao sve do stražnjeg dijela dvorane. Dok je prolazio pored dijela gdje smo pričvrstili kabele na zid, iznenada se zaustavio. Ne rekavši ništa, izvadio je mobitel i snimio to. Odmah sam pomislio: „O, bože… što je ovo?“ Nastavio je hodati do stražnjeg dijela dvorane, okrenuo se, a zatim je ponovno izašao – još uvijek ne rekavši ni riječi.
Kasnije tog dana, lokalni upravitelj objasnio je da je posjet zapravo bio neočekivan. Delegacija će tog poslijepodneva održati sastanak kako bi razgovarala o svim budućim planovima za ulicu, uključujući našu umjetničku izložbu. Očigledno, to je bio jedan od razloga za sva kašnjenja u potpisivanju ugovora, zajedno s činjenicom da nije pronašao nikakve dodatne partnere. Sve je to bila samo velika smetnja koja je sprječavala nesmetan aranžman za izložbu. Te večeri, situacija se još više pogoršala. Lokalni upravitelj mi je iznenada poslao poruku rekavši da je šef poduzeća vrlo nezadovoljan onim što je opisao kao „štetu“ koju smo nanijeli zidovima. Odgovorio sam da je šteta već postojala mnogo prije nego što smo stigli. Rekao je da to zna, ali da nema rješenja. Ispostavilo se da je šef poduzeća podigao zahtjeve za najam prostora. Naknada za najam je još uvijek bila u redu, ali je naložio upravitelju da od nas zatraži sigurnosni polog od 4.000 eura. Zvučalo je potpuno apsurdno.
Nisam znao što da mislim. Um mi je bio povučen u suprotnim smjerovima. Dio mene brinuo se da bismo mogli izgubiti ovu dragocjenu priliku da spasimo ljude. Drugi dio mene bio je ispunjen sumnjom. Čak sam počeo žaliti što smo uopće započeli projekt i htio sam sve prekinuti. Te večeri smo imali grupno učenje Fa i ispričao sam drugim praktikantima o situaciji i smetnji. Osjećao sam da je na mojim ramenima veliki pritisak i već sam imao spremnu ispriku za grupu što sam previše impulzivno postupio kad sam uopće prihvatio priliku. Možda je cijela situacija bila moja krivnja. No na moje iznenađenje, njihova reakcija je odmah promijenila cijelu situaciju.
Drugi praktikanti su rekli da će, naravno, biti smetnji. Možda je ponuda bila predobra da bi bila istinita. Kako bi moglo biti tako lako, zar ne? Moramo nastaviti bez obzira na sve. Reakcije grupe odmah su mi razbistrile misli i pružile mi vrlo topao osjećaj podrške. Ono što se prije činilo kao projekt koji je provodilo samo nekoliko praktikanata, odjednom je postalo grupni projekt. Sve smo radili zajedno. Odmah sam osjetio kako mi se teret podiže s ramena.
Jedan praktikant je podijelio da će, bez obzira na to što se dogodi, podržati sve što je potrebno da izložba uspije. To me duboko dirnulo. Osjećao sam podršku cijele grupe, i moje ispravne misli su ojačale. Ništa nas nije moglo zaustaviti. Iako još uvijek nisam točno znao što treba učiniti, do kraja tog sastanka osjećao sam se čvrsto kao stijena. Moji osjećaji sumnje i straha nestali su, i osjećao sam duboku zahvalnost prema svima zbog njihovog ohrabrenja i podrške.
Tada se dogodilo čudo.
Odmah nakon našeg grupnog dijeljenja, primio sam poruku od upravitelja. Rekao mi je da su vlasnici održali drugi sastanak kasnije te večeri uz večeru, i kao rezultat toga odlučili su smanjiti sigurnosni polog s 4.000 eura na 2.000 eura. Ali to nije bilo sve. Jedan od upraviteljevih kolega, koji je također bio zainteresiran za najam prostora u budućnosti, ponudio je platiti pola tog iznosa, ostavljajući samo 1.000 eura. Upravitelj mi je tada rekao da je on sam spreman pokriti pola preostalog iznosa. Tako je, potreban sigurnosni polog smanjen na samo 500 eura – iznos koji mi se činio savršeno razumnim.
Zahvalio sam mu na trudu, ali sam također naglasio da sada sve treba što prije finalizirati. Rekao sam mu da se ugovor mora potpisati u sljedećih nekoliko dana; inače, nećemo imati izbora nego odustati od projekta. Nekoliko dana kasnije, ugovor je potpisan, i bili smo spremni otvoriti vrata.
Praktikanti su došli s različitih mjesta kako bi pomogli u pripremi izložbe. Zajedno smo uredili dvoranu, postavili stolove, instalirali rasvjetu i objesili slike. Malo po malo, pretvorili smo ovu hladnu, praznu trgovinu u toplu umjetničku galeriju.
Neposredno prije otvaranja, vidio sam upravitelja kako prati jednu od svojih bliskih rođakinja u galeriju kako bi joj pokazao slike. Dok sam slušao iz daljine, čuo sam ga kako objašnjava ne samo umjetnička djela, već i što je Falun Dafa, te o progonu u Kini. Ispričao je cijelu priču, i iskreno, ni sam ne bih mogao bolje objasniti. Osjećao sam se iskreno sretnim zbog njega.
Izložba je bila veliki uspjeh. Oko 1.000 posjetitelja potpisalo je peticiju kojom se poziva na prekid prisilnog vađenja organa. Kad je izložba završila, pokazao sam upravitelju mnoge iskrene poruke koje su posjetitelji napisali u našoj knjizi dojmova. Rekao sam mu da smo zahvaljujući njegovoj podršci i suradnji uspjeli doprijeti do toliko ljudi. Dok sam izgovarao te riječi, vidio sam kako mu se oči sjaje.
Molim vas, ukažite na sve neprikladno u mojem iskustva.
Hvala, Učitelju, što ste mi odali čast služiti kao Dafa praktikant u razdoblju Fa-ispravljanja. Hvala, kolege praktikanti, na svim vašim podijeljenjim iskustvima i podršci.
(Predstavljeno na Europskoj Fa konferenciji 2026.)
