Imati veru u našeg Učitelja

(Minghui.org)

Dragi Učitelju, dragi kolege praktikanti,

Ja sam praktikant iz Slovačke. Fa sam dobio 2012. Početkom 2023, kada smo moja supruga i ja bili u sedištu The Epoch Timesa u Njujorku nekoliko nedelja, šef The Epoch Timesa mi je rekao da bi trebalo da prestanem da radim na svom trenutnom položaju i da bi moja supruga i ja trebalo da osnujemo slovačko izdanje The Epoch Timesa.

Iako sam diplomirao novinarstvo, nisam bio siguran da li mogu da pokrenem novi medij u Slovačkoj. Takođe, otkako sam počeo da praktikujem Falun Dafu, skoro sam potpuno prestao da pratim politiku.

Kolege u Njujorku su mi iskreno čestitale, ali ja nisam baš delio njihov entuzijazam. Znao sam da bi bilo veoma dobro da imamo izdanje The Epoch Timesa u našoj zemlji, ali sam istovremeno video mnoge poteškoće koje su bile pred nama. Pitao sam se: „Zašto ja?“

Jednog dana sam došao kući u stan u Njujorku gde sam živeo, i tamo je bio praktikant sa Tajvana. Rekao sam mu da se moja supruga i ja spremamo da idemo kući, preselimo se u prestonicu i osnujemo slovačko izdanje The Epoch Timesa. To je sjajna vest, ali istovremeno osećamo malu nesigurnost, pošto nemamo iskustva i ne znamo kako da započnemo tako veliki projekat.

Tajvanski praktikant je slegnuo ramenima i rekao mi jednostavnim engleskim jezikom: „Samo veruj!“

Rekao je samo dve reči, ali mi se u tom trenutku činilo da je izrazio sve što se moglo reći. Njegove reči su bile toliko tačne i duboke u toj situaciji da mi se činilo kao da mi sam Učitelj govori kroz njega.

Odupreti se neispravnim mislima

Prošle su tri godine otkako je osnovano slovačko izdanje The Epoch Timesa. Posmatrao sam kako Učitelj postepeno sve priređuje za nas, i primetio sam da se sve dešava u pravo vreme. Kako poboljšavamo svoj karakter i profesionalno napredujemo, mogu se desiti nove stvari za koje verovatno ne bismo bili spremni na samom početku.

U jesen 2023, Slovačka je potpisala ugovor sa kineskom kompanijom Gotion o izgradnji velike fabrike za proizvodnju električnih baterija u Šuranima — malom gradu u jugozapadnoj Slovačkoj. Gotion je poznat po svojim bliskim vezama sa Komunističkom partijom Kine (KPK). Sjedinjene Države su stavile Gotion na crnu listu kao kompaniju zabranjenu u SAD, jer se sumnja da koristi prisilni rad, posebno u Sinđijangu.

Fabrika baterija u Šuranima je druga najveća strana investicija u istoriji Slovačke. Slovačka vlada joj je dodelila status strateške investicije, što omogućava Gotionu da mnogo brže prođe kroz sve administrativne i regulatorne procese, uz značajnu pomoć slovačkih institucija. Pored izgradnje fabrike, očekuje se čak i osnivanje lokalnog ogranka KPK u Šuranima.

Tokom 2024. godine, započeli su razni pripremni radovi za izgradnju. U Šuranima je, međutim, postepeno počela da se javlja inicijativa lokalnih stanovnika koji su se protivili fabrici baterija. Nazovimo ih „Inicijativa“. Upozoravali su prvenstveno na negativne ekološke uticaje koje bi fabrika baterija donela regionu i počeli su da ukazuju na falsifikovane statistike i podatke koje je kineska kompanija dostavljala slovačkim vlastima kako bi sakrila da će to biti izuzetno zagađujući objekat.

Postojao je izuzetan konsenzus među slovačkim medijima o temi kineskih investicija. Mediji naklonjeni opozicionoj političkoj partiji su pristalice zelenih politika, pa su takođe pozdravili kinesku fabriku električnih baterija. Građane koji su protestovali protiv izgradnje nazvali su „prevarantima“.

Pro-vladini mediji nisu bili voljni da kritikuju postupke premijera. Građani koji su protestovali protiv izgradnje skoro da nisu dobili nikakvu pažnju u ovim medijima.

Posmatrao sam ovu situaciju i osetio da je to upravo nedostatak koji bi slovačko izdanje The Epoch Timesa moglo da popuni.

Odlučio sam da kontaktiram Inicijativu koja se protivila izgradnji kineske fabrike baterija i postavio sam im nekoliko pitanja. S obzirom na njihova prošla iskustva sa drugim medijima koji su ih ocrnili, njihovi odgovori su bili pomalo nepoverljivi i ne baš prijateljski. Međutim, pozvali su me u Parlament, gde je bio zakazan sastanak odbora o fabrici baterija. Tamo smo se mogli sastati i razgovarati.

Nikada ranije nisam bio sam u Parlamentu, niti sam ikada razgovarao sa bilo kojim političarima. Pokušao sam da proučim materijale koje su mi dali o ekološkim rizicima koje fabrika baterija predstavlja i administrativnim procesima koje je kineska kompanija zaobišla, ali to je bilo izuzetno izazovno pored mog drugog redovnog posla.

Dok sam sedeo u autobusu koji je išao ka Parlamentu, imao sam ozbiljne sumnje da li je zaista vredno ići tamo i da li ću moći efikasno da komuniciram o ovoj temi.

Setio sam se ovog pasusa iz Džuan Faluna:

“U određenom trenutku bićeš naveden da osetiš da ne možeš da razlikuješ šta je istina, a šta laž, da li tvoj gong postoji ili ne, možeš li da se kultivišeš i uspeš, da li postoje Bude, i jesu li su stvarne. U budućnosti 140 će takve situacije nastajati da bi ti dale lažni utisak i da bi ti se učinilo da te stvari ne postoje, da su obmana – a sve to da bi se proverilo da li si opredeljen. Kažeš da moraš imati čvrstu volju i ići sigurnim koracima. S tom misli to ćeš zaista i moći, i automatski će ti dobro ići jer ti je šinšing već unapređen. Ali ako u ovom času još nisi toliko stabilan, a mi ti odmah damo tu poteškoću, ti se u njoj uopšte nećeš prosvetliti, i to će za tebe biti kraj kultivacije. Poteškoće se mogu pojaviti u različitim oblicima..” (Predavanje 6, Džuan Falun)

Uprkos svim neispravnim mislima koje su mi se formirale u glavi i sumnjama u moje sposobnosti, na dubljem nivou sam znao da moram da idem tamo i da je tema kineskih investicija ono što treba detaljno da obradimo. „Zašto smo uopšte pokrenuli slovačko izdanje The Epoch Timesa ako neću da idem tamo?“ pitao sam se.

Međutim, nisam uspeo da uđem na sastanak odbora. Samo 15 članova javnosti je smelo da prisustvuje, i sva mesta su već bila zauzeta. Pozvao sam čoveka iz Inicijative, ali se nije javio na telefon.

Bio sam malo zbunjen zašto su se stvari tako odvijale, ali sam učinio sve što sam mogao da Inicijativi pružim platformu da izraze svoje brige.

Popodne mi je iznenada zazvonio telefon. Bio je to gospodin G. iz Inicijative. Razgovarali smo više od sat vremena. Objasnio sam mu istinu, ispričao mu istoriju i misiju The Epoch Timesa, a on mi je objasnio mnogo stvari o izgradnji kineske fabrike. Gospodin G. je tada izrazio interesovanje za video intervju sa The Epoch Timesom. Bio je to još jedan test i još veći izazov. Ali odlučio sam da nastavim putem kojim sam već išao.

Morali smo da postavimo studio za intervju. Bio je to prvi intervju koji smo uradili u našoj kancelariji. Pripreme i intervju su priča za drugo iskustvo kultivacije. Ukratko: intervju smo uradili krajem 2024; dobio je pozitivan odgovor od gledalaca, i ojačali smo naš odnos sa gospodinom G. iz Inicijative.

Od tada, gospodin G. me redovno obaveštava o najnovijim dešavanjima. Inicijativa je počela da promoviše naše članke na svojim kanalima društvenih medija, a to su često bili naši najčitaniji članci. Bili smo jedan od retkih medija u Slovačkoj koji je pružao uravnoteženo izveštavanje, dajući platformu i pristalicama i protivnicima projekta.

Sve više ljudi je počelo da se interesuje za ovo pitanje. Nekoliko drugih građanskih organizacija izrazilo je svoje rezerve u vezi sa izgradnjom fabrike baterija u otvorenom pismu koje su dostavile kineskoj ambasadi. Međutim, kineska ambasada je odbila da prihvati pismo i izrazila zabrinutost da bi pismo moglo da sadrži bombu ili da bude zaraženo antraksom. Ljudi su polako počinjali da iz prve ruke doživljavaju metode Komunističke partije Kine.

U leto 2025, intervjuisali smo još jednog člana Inicijative, bivšeg sudiju. On je detaljno objasnio kako je kineska kompanija zaobišla evropske standarde i propise, i kako su podaci o bezbednosti cele fabrike više puta falsifikovani. Takođe je rekao da je svaki član lokalnog saveta u Šuranima koji je glasao za izgradnju kineske fabrike čudesno završio sa novim stanom.

U međuvremenu, neke manje opozicione političke partije koje imaju rezerve u vezi sa zelenim politikama počele su da se bave ovim pitanjima. Što smo više pisali o toj temi, to je više ljudi počelo masovno da se interesuje za nju.

Protest je naknadno održan u Šuranima, ispred mesta gde je trebalo da se izgradi fabrika baterija. Organizovala ga je Inicijativa, a gospodin G. nas je takođe pozvao.

Ponovo sam imao neke brige, jer među učesnicima mogu biti razni ljudi — uključujući i one koji, iako se protive izgradnji fabrike baterija, takođe napadaju The Epoch Times iz različitih razloga. Što je veći domet našeg sadržaja, to su se češće počele pojavljivati negativne primedbe, napadajući The Epoch Times i Falun Dafu. To sam shvatio kao znak da dobro radimo svoj posao; inače se zle sile ne bi trudile da se pokažu.

Učitelj je rekao:

“Dok objašnjavaju činjenice, neki učenici često nailaze na ljude koji neće da slušaju, koji ne prihvataju stvari, ili su čak protivni. Ne treba da dopustite da protivljenje te osobe bude mentalna prepreka za vas, ili da vas navede da izgubite hrabrost da spasite živa bića. Učenik Dafe… šta je učenik Dafe? Njega je stvorio najveličanstveniji Fa, (oduševljen aplauz) i on je čvrst kao stena i neuništiv kao dijamant. Kako bi nekoliko reči običnog čoveka moglo išta značiti? “Koliko god bio zao, ne možeš me promeniti. Ja naprosto moram ispuniti svoju istorijsku misiju, i moram raditi ono što učenik Dafe treba da radi.” (“Fa predavanje na Fa konferenciji u Vašingtonu 2003,” Sabrana predavanja širom sveta)

Kada smo stigli na protest, gospodin G. me je odmah pozdravio. Prišao sam političaru koji je upravo završio svoj govor da ga pitam da li bi nam dao intervju. Bio je to prvi put da smo uradili video intervju sa slovačkim političarem. Rekao nam je da je upoznat sa The Epoch Timesom, pošto izveštavamo i o pitanju fabrike baterija.

Gospodin G., koji je moderirao ceo protest, ubrzo je preko mikrofona objavio: „Želim da poželim dobrodošlicu The Epoch Timesu na našem događaju, četvrtom najvećem mediju u SAD, i jednom od retkih koji profesionalno i objektivno izveštava o izgradnji fabrike baterija.“

Ovo je dočekano dugim aplauzom od oko 300 prisutnih ljudi. U to vreme smo snimali intervju sa političarem, ali sam sve to posmatrao krajičkom oka.

Nakon govora, ljudi su formirali ljudski lanac oko mesta gde je trebalo da se izgradi fabrika baterija. Dok smo moja supruga i ja prolazili pored njih da snimimo ljudski lanac, neki od ljudi su nam vikali: „Hvala, Epoch Times!“

Nakon protesta, dva mlada čoveka su mi rekla da su se pridružili Inicijativi nakon što su pogledali naš prvi video sa gospodinom G., jer im je otvorio oči, i da su se uključili u aktivnosti protiv izgradnje kineske fabrike baterija.

Izgradnja kineske fabrike je trenutno u zastoju. U proleće, ministar životne sredine je više puta izjavio da kineska fabrika baterija neće biti izgrađena u Slovačkoj jer kompanija falsifikuje dokumenta i ne može da se uskladi sa evropskim ekološkim standardima, a ceo građevinski projekat već kasni najmanje 13 meseci. Naš premijer, međutim, i dalje insistira da sve teče po planu, da će fabrika baterija biti izgrađena, i da Slovačka planira da pozove nekoliko drugih kineskih projekata u zemlju.

Ne želim da budem vezan za to da li će kineska fabrika baterija biti izgrađena u Slovačkoj. Ne znam više aranžmane.

Važno je, međutim, da smo dali glas i platformu ljudima koji to nisu dobili od drugih, i pokazali smo im da mogu verovati The Epoch Timesu. Takođe su imali priliku da iz prve ruke iskuse prakse KPK. Sve je uređeno od strane Učitelja, a mi igramo svoju ulogu u tome.

Falun Dafa i religija

Dok smo nedavno učili Učiteljeve članke, pročitao sam pasus koji objašnjava kako odgovoriti kada obični ljudi nazivaju Falun Dafu religijom. Otprilike dva dana kasnije, učio sam Fa sa drugom grupom praktikanata. Učili smo isti članak i ponovo sam pročitao isti pasus o religiji i Falun Dafi. Postao sam oprezan.

Pitao sam se da li i ja smatram Falun Dafu religijom. I shvatio sam da je u nekim situacijama to zaista slučaj.

Ljudi u današnjim religijama često veruju da pripadaju određenoj izabranoj grupi ljudi. Sve što treba da urade je da obave potrebne rituale — kao što su prisustvovanje crkvenim službama, proslavljanje važnih praznika i tako dalje — i garantovano će otići u „raj“. Ne moraju da ulažu dodatni napor da se poboljšaju, rade na svom karakteru, čine žrtve i tako dalje. Sve dok mogu da ispune osnovne dužnosti koje njihova religija zahteva od njih, misle da će najverovatnije otići u raj.

U kultivaciji Falun Dafe, međutim, to nije slučaj. Naglasak je na samom praktikantu — na njegovoj sopstvenoj kultivaciji i poboljšanju karaktera. Odgovornost leži na samom praktikantu.

Učitelj je rekao:

“Već sam vam rekao da kultivacija zavisi od sopstvenih napora, dok učitelj transformiše gong.” (Predavanje 1, Džuan Falun)

Tada sam shvatio da imam nedostatak koji nazivam svojom „iracionalnom verom u Učitelja“. Slično ljudima koji veruju u religiju, ja opravdavam svoje neuspehe govoreći sebi da će se Učitelj ionako pobrinuti za mene. Kada ne želim da poboljšam svoj karakter, kažem sebi da to nije važno — na kraju krajeva, praktikant sam Falun Dafe dugi niz godina i već sam toliko toga uradio za razne projekte objašnjavanja istine, tako da će me Učitelj sigurno spasiti.

To je neka vrsta misaone karme koja opravdava moje vezanosti govoreći mi da mi se ništa ne može desiti. Na kraju krajeva, pripadam izabranoj grupi za koju će se Učitelj pobrinuti. Ne moram nužno da se poboljšam sada; mogu se poboljšati sledeći put. Nije to velika stvar. Na kraju krajeva, moja budućnost će ionako biti svetla; to je sigurno.

Dok mi racionalna vera u Učitelja pomaže da održim ispravne misli u teškim vremenima i da ne odustanem, iracionalna vera u Učitelja može me uljuljkati u lažni osećaj sigurnosti. Ne moram da se trudim, pošto mi je Učitelj ionako garantovao svetlu budućnost. Znam da to nisu moje misli, ali moram da radim na tome da ih eliminišem i da ih ne pratim.

Rad u medijima zahteva stalno smišljanje novog sadržaja, što je mentalno iscrpljujuće. Morate stalno praviti proboje da biste nastavili napred. Kada sam završio novinarstvo, rekao sam sebi da bih voleo da radim za ispravan medij, ali takvih nema u Slovačkoj. U to vreme, još nisam bio praktikant.

Danas, imam sreću da mogu da radim za The Epoch Times, koji ima misiju mnogo slavniju nego što sam ikada mogao da sanjam.

Želim da izrazim svoju zahvalnost Učitelju što mi je vodio put, što se sve vreme brinuo o meni, i što mi je omogućio da se poboljšam.

Takođe bih želeo da se zahvalim kolegama praktikantima na pomoći i saradnji.

Ovo je moje ograničeno razumevanje na mom trenutnom nivou. Ako sam rekao nešto što nije u skladu sa Fa, molim vas da mi to ljubazno ukažete.

(Prezentovano na Evropskoj Fa konferenciji 2026.)

Mediji

Prijavite se

na naš newsletter

© Copyright Minghui.org 1999-2026