Pozdrav Učitelju! Pozdrav kolege praktikanti!
Falun Dafa prakticiram od prije 1999. godine, a prije penzionisanja sam bio univerzitetski nastavnik. Nakon što je Komunistička partija Kine (KPK) počela progoniti Falun Dafa u julu 1999. godine, drugi praktikanti i ja smo nekoliko puta išli u Peking tražiti pravdu za Dafa i Učitelja Lija (osnivača prakse). Posljednji put kad sam išao u Peking, bio sam nezakonito pritvoren i poslan u logor za prisilni rad.
Budući da su mnogi ljudi obmanuti lažima KPK i u opasnosti su, kao praktikant imam odgovornost da im objasnim činjenice i pomognem Učitelju da ih spasi. Želio bih vam ispričati kako sam svojim studentima objašnjavao istinu.
U učionici
Većina kurseva ima uvod, koji se predaje na početku kursa. Svaki put kad sam to predavao, vrlo sam se pažljivo unaprijed pripremao jer je ovaj čas najbolja prilika za mene da ispričam istinu o Falun Dafa. Često sam koristio određenu tačku u uvodu kao polaznu tačku i ispreplitao sam sadržaj koji sam unaprijed pripremio — sadržaj koji je zanimljiv studentima i može im pomoći da razumiju istinu o Falun Dafa.
Na primjer, u lekciji „Poruke skrivene u vodi", rekao bih studentima: „Vaš izgled odražava vaše srce; ljubazno srce je bitno ako želite biti privlačni." Zatim bih im pokazao relevantne slike na velikom ekranu. Također bih raspravljao o Baxterovom efektu, sugerišući da mnoge stvari posjeduju duh, i dao sam konkretne primjere kako bih naglasio važnost moralne kultivacije, prije nego što bih prešao na božanski inspirisanu kulturu. Koristio sam drevnu, tradicionalnu kulturu da razbijem njihove moderne pojmove ateizma i evolucije. Također govorim o beskonačnoj djeljivosti materije, naglašavajući da ono što je nevidljivo oku ne mora nužno ne postojati, i priznajući ograničenja razumijevanja modernih nauka o univerzumu, uključujući fatamorgane, NLO-e, Bermudski trokut i druge dimenzije; zašto su mnogi drevni ljekari posjedovali posebne sposobnosti; i kulturu duhovne kultivacije, kao i što znači „uzdizanje na nebo usred bijela dana", i tako dalje.
Studenti su pažljivo slušali i bili su vrlo zainteresovani, jer je rijetkost da nastavnici govore o ovim temama na času. Ponekad, dok sam predavao, ulazio bih i u stanje gdje nisam imao drugih misli — samo sam se fokusirao na govor. Zaboravio sam na kamere i doušnike (studente određene da u svakom razredu prate riječi i postupke nastavnika i izvještavaju školu).
Na kraju bih rekao: „Postoji superiorna kultivacijska praksa Buda škole koja se širi po cijelom svijetu, ali je žestoko progonjena u Republici Kini. Znate li šta je to?" Zatim sam počinjao objašnjavati istinu o Falun Dafa. Govorio sam o Falun Dafa tokom dva školska časa. Na posljednjem času, ostavio bih malo vremena da kratko i sažeto obradim ostatak uvoda, čineći prijelaz relativno prirodnim.
Ova lekcija je bila vrlo važna. Prvo, u potpunosti je proširila istinu o Falun Dafa cijelom razredu, i svi studenti su je čuli. Neki popularni smjerovi imaju razrede s preko 130 studenata. Bilo bi teško dostići taj broj da sam predavao u drugim okruženjima kasnije. Studenti su također imali duboko saznanje tome jer su svi pažljivo i tiho slušali. Bilo bi teško pronaći priliku za ovakvo predavanje u kasnijim časovima.
Ovo me je također odmah zbližilo sa studentima. Većina njih je bila vrlo prijateljski nastrojena prema meni, smatrali su me pristupačnim i opuštenim, tako da su i oni bili opušteni i vjerovali su mi. Ovo je postavilo temelj za mene da objasnim istinu i ubijedim ljude da se kasnije odreknu članstva u Omladinskoj ligi KPK i Mladim pionirima.
Ured za akademska pitanja na ovom kampusu je možda saznao za ovo (ne znam da li je to prijavio doušnik ili je viđeno na CCTV-u), jer su kasnije ljudi iz ureda za akademska pitanja povremeno dolazili da posmatraju moje časove. Ali to nije uticalo na moj način objašnjavanja istine; nastavio sam raditi ono što sam trebao. Vjerujem da je Učitelj uvijek uz mene, i ja radim najispravniju stvar u univerzumu, i radim ono što je Učitelj tražio. Štaviše, o ovome sam govorio samo na prvom času ovog kursa. Do trenutka kada su shvatili šta se dešava i došli na moj čas, ja sam već završio objašnjavanje sadržaja.
Godinama sam objašnjavao istinu na ovaj način. Shvatio sam da, sve dok sam radio ispravnu stvar i moje misli su bile u skladu s Fa, Učitelj bi mi pomogao, i bilo bi manje smetnji.
Ljudima o Falun Dafa govorim tokom školskih odmora
Nakon što sam uspostavio temelj za objašnjavanje istine u učionici, nije bilo tako teško to činiti u drugim okruženjima. Donio sam hrpu Falun Dafa amuleta za objašnjavanje istine u školu. Tokom odmora, pitao sam nekoliko studenata oko sebe da li žele neke. Rekli su da, a kad su ih drugi studenti vidjeli, svi su pohrlili i zgrabili ih. Svi su nestali u trenu. Ponekad isprintam nekoliko letaka za objašnjavanje istine i pokažem ih pojedinim studentima tokom odmora, a zatim ih vratim.
Jedan student je želio da pročita Zhuan Falun, pa sam mu donio džepni primjerak ove knjige i tiho mu je dao tokom odmora. Odnio ju je u svoj rodni grad tokom praznika, a kad se vratio u školu, donio mi je lokalne specijalitete kao znak zahvalnosti. Ovo pokazuje da je znao da je Falun Dafa dobar i da mi je vjerovao.
Tokom odmora, pokušavao sam sugerisati studentima da se povuku iz KPK i njenih pridruženih organizacija, a studenti su obično širili vijest među sobom. Jednom, tokom odmora, student iz drugog razreda je došao u moju učionicu i zamolio me da mu pomognem da se povuče iz organizacija KPK. Pitao sam ga: „Kako si znao?" Rekao je: „Drugi drugovi su mi rekli." Pomogao sam mu da se povuče iz organizacija KPK.
Tokom odmora, često su mi prilazili studenti da razgovaraju. Jedan student mi je rekao: „Bio sam na odmoru na Tajvanu i slikao sam Falun Dafa praktikante kako meditiraju na Trgu slobode u Tajpeju. Kad sam se vratio, fotografije su otkrivene kad sam prolazio kroz carinu i bio sam pritvoren satima."
Jedna studentica je rekla da je sanjala da se reinkarnirala kao ženski vitez-lutalica, i tako dalje. Shvatio sam da ljudi danas zaista imaju prošlost, da su svi došli zbog Fa, i da svi čekaju da budu spašeni. Kroz istoriju, platili su veliku cijenu da bi dobili Fa, i ja moram dati sve od sebe da ih spasim.
Pauza za ručak
Obično sam imao časove i ujutro i poslijepodne, tako da nisam išao kući na ručak. Škola je imala poseban salon za nastavnike, ali rijetko sam tamo išao. U to vrijeme, Devet komentara o Komunističkoj partiji su tek bili objavljeni, i bilo je vrijeme da se ljudi ohrabre da se odreknu članstva u KPK i njenim pridruženim organizacijama. Želio sam iskoristiti pauzu za ručak da odem u ženski dom i razgovaram o tome.
Imao sam jasan plan u glavi o tome koje ću časove predavati, i kojim danima, koliko je djevojaka bilo u svakom domu, i koji dom ću posjetiti svaki put, trudeći se da nijedan ne propustim. Rekao sam im unaprijed: „Danas ću posjetiti vaš dom za ručak, žao mi je što vas uznemiravam." Bile su sretne što su imale razgovor licem u lice sa mnom, a ja sam rekao: „Možete me pitati ako imate bilo kakvih pitanja o vašem učenju." Zatim sam iskoristio priliku da ih zamolim da se odreknu članstva u KPK i njenim pridruženim organizacijama. Neke od njih su bile vrlo ispravne i rekle su da ono što sam rekao ima puno smisla. Odmah su nazvale svoje drugarice na drugim univerzitetima i zamolile ih da se i one odreknu članstva.
Ponekad sam im pomagao u učenju. Također sam morao dobro upravljati svojim vremenom i ne oduzimati im previše vremena, jer su imale i časove poslijepodne i nisam želio ometati njihov odmor, plus i ja sam imao časove poslijepodne. Jednom kad sam otišao u dom, nisam se vraćao. Iskreno, osjećao sam se vrlo umornim, jer je to bilo dugotrajno, mentalno iscrpljujuće i energetski iscrpljujuće. Ali kad sam se podsjetio da je to moja misija i moja svrha u ovom životu, znao sam da je moram ispuniti bez obzira na poteškoće.
Bio sam prilično nestrpljiv; uvijek sam pokušavao brzo raditi stvari i žudio sam za brzim rezultatima. Sve svoje vrijeme sam provodio razmišljajući o tome kako objasniti istinu i ubijediti ljude da se povuku iz KPK i njenih pridruženih organizacija, što je učinilo da moje učenje Fa bude manje fokusirano. Kad sam objašnjavao istinu u domovima i to je išlo glatko, postao sam nestrpljiv i želio sam što prije obići sve ženske domove. Tako da kasnije, kad sam razgovarao s njima, nisam bio pažljiv kao na početku, i nisam stvari objašnjavao tako jasno. Pokušavao sam ih ubijediti da se povuku iz KPK i njenih pridruženih organizacija, što me je učinilo nestrpljivim i nefokusiranim na Fa. U tim slučajevima sam već bio skrenuo iz stanja kultivatora a da to nisam ni shvatio, pa sam čak ponekad zaboravljao da unaprijed pošaljem ispravne misli.
Nakon što sam jedne prilike objasnio istinu u domu, student me je prijavio školi. Škola mi je tada zabranila pohađanje nastave na tom kampusu i premjestila me na drugi kampus. To je značilo da više ne mogu objašnjavati istinu u studentskim domovima. Shvatio sam da samo dobrim učenjem Fa, dobrom samokultivacijom i uvijek stajanjem na strani Dafa mogu izbjeći da me stare sile iskoriste, bolje spašavati ljude i ispuniti svoju misiju.
U danima koji su uslijedili, nastavio sam bez prestanka govoriti studentima istinu u različitim okruženjima i na različite načine. S Dafa u srcu, djelovao sam s još većom racionalnošću i mudrošću.
Pozivanje studenata u moj dom
Rekao sam studentima: „Možete doći kod mene kad god imate vremena, i ja ću vas počastiti obrokom." Neki studenti su došli sami, dok su drugi došli u grupama od pet ili šest, ili čak sedam ili osam. Jednom je došla djevojka, i ja sam joj pokazao web stranicu Minghui.org. Rekla je: „Učitelju, hvala vam što ste mi ovo pokazali."
Jedne nedjelje mi je u posjetu došla Grupa studenata. Kuhao sam za njih, praveći supu od svinjskih rebara, pirjanu ribu i još nekoliko jela. Bili su vrlo sretni, osjećajući se kao kod kuće i potpuno opušteno. Jedan student je zagrabio malo supe iz ekspres lonca (s malo preostale supe od svinjskih rebara) i prinio mi je usnama, govoreći: „Učitelju, uzmite malo supe." Bilo je kao da sam s porodicom; bilo je vrlo toplo.
Nakon jela, pripremio sam im voće. Jedan student je rekao: „Danas sam tako sretan, želim pojesti puno jabuka." Ostali studenti su se smijali i rekli: „Da vidimo koliko ih možeš pojesti!" Pojeo je tri jabuke odjednom. Konačno, usred smijeha i razgovora, svi su se povukli iz KPK i njenih pridruženih organizacija.
Ponekad bi došli u grupi, a pošto nisam imao vremena kuhati, pravio sam im knedle. Razgovarali bismo dok smo ih pravili, a ja bih im pričao istinu o KPK. Ponekad bih ih pozvao da jedu u malom, privatnom restoranu blizu moje kuće. Cijene tada nisu bile visoke; za oko 100 yuana moglo se kupiti više od deset jela, ispunjavajući sto do vrha. Bili su vrlo uzbuđeni, jer je rijetko bilo dobiti tako ukusnu hranu u školi. Jeli smo i razgovarali, a ja sam im pričao istinu o KPK i ubijedio ih da se odreknu članstva u Partiji.
Nakon jela, gledao sam ih kako se vraćaju u školu. Napravili su nekoliko koraka, a zatim se ponovo okrenuli, nevoljni da odu, mašući zbogom. Bio sam duboko dirnut. Kakvu sam karmičku vezu imao s ovim studentima! Čekali su da na ovaj način ispune svoje zavjete u ovom životu. Ljudi oko nas su svi povezani s nama sudbinskim vezama; moramo biti dostojni njih i pomoći im kroz nevolje kako bi ih Falun Dafa mogao spasiti.
Druga okruženja
Jednom sam naišao na jednog od svojih studenata čim sam ušao u školu. Ubijedio sam ga da se odrekne članstva u KPK i njenim pridruženim organizacijama. Bio je član samo Mladih pionira, i odmah se složio. Na moje iznenađenje, odmah je podigao ruke i povikao: „Napokon sam slobodan!" Ubrzo nakon toga, čuo sam od drugih studenata da je ovaj student bio iz ruralnog područja i kasnije je napustio školu zbog finansijskih poteškoća svoje porodice. Srećom, pomogao sam mu da se na vrijeme odrekne članstva u KPK. Spašavanje života ne može čekati, jer nikad ne znate hoćete li imati drugu priliku.
Kada smo vodili studente da rade srodne eksperimente u laboratoriji, nastavnici koji su predavali teorijski čas morali su im unaprijed objasniti eksperimentalni sadržaj i procedure. Zatim to studenti rade sami dok nastavnik posmatra sa strane. Generalno, jedan nastavnik je zadužen za jednu laboratoriju.
Tokom eksperimenata, studenti su ponekad morali čekati rezultate. U ovoj pauzi, objasnio bih im istinu (nisam samo predavao svoje časove; predavao sam i studentima kojim su predavali drugi nastavnici). Jednom sam jednoj djevojci ispričao istinu o Prevari sa samospaljivanjem na Trgu Tiananmen. Razumjela je i odmah se okrenula drugim kolegama, vrlo ozbiljno govoreći: „Samospaljivanje na Tiananmenu je lažno!" Još se sjećam njenog izraza lica; bio je to pogled nekoga ko je iznenada saznao šokantnu tajnu. Zaista, toliko je ljudi obmanuto prevarom samospaljivanja na Tiananmenu i sad zato mrze Falun Dafa. Stoga, ovo je nešto što moramo naglasiti kada objašnjavamo istinu.
Ponekad, dok sam predavao, mnogi studenti bi se okupili da slušaju. Jednom me je student kojem je predavao drugi profesor prijavio odjelu, što je rezultiralo time da su poslali laboratorijsku tehničarku (instruktoricu koja priprema reagense za studentske eksperimente) da često šeta oko vrata moje laboratorije kad sam nadzirao studentske eksperimente. Nasmiješili bi smo se jedno drugom jer smo se poznavali, i ona se osjećala neugodno zadržavajući se, pa bi samo pogledala i otišla. Znao sam da ju je odjel poslao da me nadzire, ali to me nije pogodilo; nastavio sam govoriti kad je bilo potrebno. Ostao sam nepokolebljiv u svojoj misiji.
Sekretar odjela je također razgovarao sa mnom o tome, ali je samo kratko spomenuo, uglavnom pričajući o trivijalnim porodičnim stvarima. Razumijem da je samo glumio, prolazio kroz procedure, jer sam mu prije objašnjavao istinu.
Gotovo svake godine sam nadzirao grupu studenata koji su radili na svojim diplomskim radovima. Dok su provodili eksperimente, također sam im govorio istinu. Za vrijeme ručka u školi, pokušavao sam sjediti sa studentima i pronaći prilike za objašnjavanje istine.
Naša škola nudi i obrazovanje odraslih, što omogućava zaposlenim odraslima da završe nekoliko kurseva u skraćenom periodu bez napuštanja posla. Nakon što polože ispite, dobijaju fakultetsku diplomu. Razrednici za obrazovanje odraslih su obično naši školski laboratorijski tehničari; svi se poznajemo. Da bi poboljšali prolaznost razreda, razrednici prikupljaju novac od njih, a zatim daju crvene koverte instruktorima kursa, nadajući se da će biti popustljivi i pomoći studentima da polože ispite.
Moj razredni starješina mi je jednom predao kovertu punu novca, rekavši da je to mali znak zahvalnosti studenata, i da se nada da ću se dobro brinuti o njima. Ja sam pristojno odbio, i nakon nekoliko rundi pregovaranja, i dalje sam odbijao, govoreći: „Ja prakticiram Falun Dafa, i ne mogu to primiti; to bi bilo nemoralno. Dat ću sve od sebe da se brinem o studentima, pa vas molim da se ne brinete." Znajući da sam praktikant, razrednik nije imao izbora nego da vrati novac studentima.
Kasnije, kad sam im predavao, nekoliko je razrednih starješina došlo do katedre i reklo mi: „Učitelju, tako ste ljubazni što niste prihvatili naše crvene koverte, za razliku od drugih učitelja." Tako sam im ispričao istinu o Falun Dafa i pomogao im da se povuku iz KPK i njenih pridruženih organizacija. Budući da je naš razgovor bio prilično glasan, drugi studenti u publici su to čuli i dolazili su razgovarati sa mnom jedan za drugim. Pomogao sam svakoj osobi koja je došla da se povuče iz KPK i njenih pridruženih organizacija.
Neki studenti su mi čak ponovo prilazili, smješeći se, i rekli: „Učitelju, morate biti oprezni [jer su u učionici kamere]." U toj atmosferi, nisam imao vremena razmišljati o tim stvarima. Bio sam fokusiran samo na to da im kažem istinu. Ovo je bila prilika da se spase ljudi, i nisam je mogao propustiti.
Kasnije, kad sam u našem nastavnom i istraživačkom uredu govorio o studentima koji su mi davali crvene koverte, šef ureda je rekao: „Ako se ovo ponovi, trebali biste uzeti novac i dati ga nastavnoj i istraživačkoj grupi." Nasmješio sam se, ali nisam odgovorio (znali su da prakticiram Falun Dafa). Pomislio sam u sebi: „Neću raditi ništa što nije u skladu s Fa." Nisam mogao odbiti kalendare koje su mi studenti dali, pa sam ih stavio u zbirku nastavne i istraživačke grupe.
Tokom godina, mnogim studentima sam ispričao istinu o Falun Dafa. Većina njih je vrlo nevina i ljubazna. Nekoliko godina kasnije, još uvijek sam povremeno održavao kontakt s nekima od njih. Ponekad, kad bih im ponovo ispričao istinu, rekli bi: „Učitelju, već ste nam to rekli tada." To je pokazalo da je čas ostavio dubok utisak na njih, i istina o Dafa je duboko utisnuta u njihove umove.
Duboko znam da moram marljivo učiti Fa i uroniti se u njega kako bih u budućnosti išao pravim putem, bolje ispunio svoju istorijsku misiju i slijedio Učitelja nazad u svoj pravi i lijepi dom u božanskom.
Hvala Učitelju! Hvala kolege praktikanti!
(Odabrani prilog za 23. Kinesku Fa konferenciju na Minghui.org)
