Rođena sam u malom planinskom selu. Kao jedino dijete u obitelji, bila sam razmažena i mažena od malih nogu. Bila sam visoka, lijepa i dobre figure, pa sam kad sam odrasla bila arogantna, natjecateljski nastrojena i prezirala sam druge. Nakon što sam se udala, moj se suprug brinuo za sve. Nisam se morala brinuti ni o čemu, a on je bio posebno zaštitnički nastrojen i brižan.
Godine 1996. iznenadna poplava odnijela je život mog supruga. Ostala sam s dvoje djece, bez financijske podrške rodbine i bez vlastitih prihoda, našla sam se u očajnoj situaciji. Iako su mi drugi predstavljali izvanredne samce, nitko nije htio prihvatiti moju djecu. Nakon više od godinu dana teškoća i borbe s mojim osmogodišnjim sinom i devetomjesečnom kćeri, nisam imala izbora nego se ponovno udati. Moj novi suprug – koji je živio u gradu udaljenom više od stotinu milja i radio u šumarskoj stanici – bio je zgodan i slične dobi, ali je bio intelektualno oštećen.
Nakon što smo se vjenčali, otkrila sam da mi je sve što je radio i govorio bilo agonija. Često se nije pravilno čistio nakon korištenja toaleta, ostavljajući donje rublje umrljano. Često je zanemarivao pranje lica ili ruku, a imao je lošu narav – odbijao je slušati bilo koga i nije podnosio ispravke. S obzirom na to da sam bila izuzetno pedantna u pogledu čistoće, nestrpljiva i nagla, iznenadni život s nekim tko je imao te loše navike bio je zaista nepodnošljiv. Nisam mogla razgovarati s njim – život je bio nemoguć. Počela sam razmišljati o odlasku.
Ali bespomoćnost i nedostatak opcija natjerali su me da shvatim da nemam kamo otići i da jednostavno moram izdržati. Tijekom nekoliko mjeseci, pala sam u duboku depresiju i čak me je obuzela opsjednutost duhom. Na kraju, došlo je do točke gdje se više nisam mogla brinuti o sebi. Ako bih odlučila okončati svoj život, što bi bilo s moje dvoje djece? Ipak, činilo se zaista nemogućim nastaviti.
Upravo kad sam bila u velikoj patnji i osjećala da nemam kamo, u travnju 1998. rođak mi je predložio da isprobam Falun Dafa. Čim sam počela vježbati, moje se mentalno stanje vratilo u normalu, a simptomi uzrokovani opsjednutošću duhom nestali su.
Sljedećeg dana dobila sam primjerak glavne knjige Zhuan Falun. Dok sam je čitala, bila sam ispunjena neopisivim uzbuđenjem i osjećala sam da je to ono što sam čekala. Također sam shvatila da je korijen svih mojih patnji karma koju sam akumulirala tijekom bezbrojnih života. Moj brak s mojim sadašnjim suprugom bio je sredstvo kojim sam došla u kontakt s ovim Fa, i zbog toga bih mu trebala biti zahvalna. S obzirom na to da je ušao u moj život u najtežem trenutku – i da su njegove zarade od jednostavnog fizičkog rada koji obavlja na svom radnom mjestu bile dovoljne da nas uzdržava – on je zaista bio dobročinitelj meni i mojoj djeci. Moram se dobro ponašati prema njemu.
Dok sam nastavila učiti Fa i vježbati, postupno sam bolje razumjela učenja i zapamtila dijelove Hong Yin, Hong Yin II i Hong Yin III. Također sam zapamtila Bitno za daljnje napredovanje. Svaki dan sam se stapala u Dafa i kultivaciju. Riječi ne mogu opisati koliko sam se sretno osjećala što sam dobila Dafa.
Nakon što je Komunistička partija Kine (KPK) počela progoniti Falun Dafa 20. srpnja 1999., otišla sam u Peking kako bih progovorila pravednu riječ za Dafa. Učitelj i Dafa su me spasili, naučili me kako biti dobra osoba i otkrili istine koje obični ljudi nikada ne bi mogli znati. Nevjerojatno sam sretna što sam naišla na ovaj Dafa – učenje tako rijetko da se pojavljuje samo jednom u desecima tisuća godina – i nikada neću dopustiti da se takav divan Učitelj i takav divan Dafa klevetaju. Kad smo stigli u Shanhaiguan, ja i mnogi drugi praktikanti iz različitih regija bili smo otkriveni i prisiljeni sići s vlaka.
U mjesecima nakon povratka kući, ponovno sam zapamtila učenja koja sam prije zapamtila i počela sam po drugi put prepisivati Zhuan Falun. Drugi praktikanti su otišli u Peking apelirati. U studenom smo nas tri planirale zajedno otići u Peking. Ali druge dvije, zabrinute da bih mogla imati rezervacije, otišle su dan ranije. Planirala sam krenuti treći dan sa svojom petogodišnjom kćeri. Upravo kad sam trebala otići, naišla sam na praktikanticu koja se upravo vratila iz Pekinga. Ta praktikantica me je upozorila: „Situacija je izuzetno opasna – možda su tamo čak postavili mitraljeze!” Bez trenutka oklijevanja, odgovorila sam: „Ne bih ni trepnula čak i da imaju mitraljeze.”
Ušla sam u autobus, krenuvši na put u Peking kako bih apelirala za Dafa. Kad sam stigla u grad, morala sam čekati noćni vlak da nastavim put. Te večeri, moja kćer je počela plakati i praviti scenu, inzistirajući da ide kući. Gledajući more nepoznatih lica na stanici, počela sam se pitati kako je moj sin, kako se moj jednostavni suprug ponaša prema njemu, i hoće li uopće biti doma u koji se mogu vratiti? Dok su mi te misli preplavile um, osjećala sam se kao da mi se nož okreće u srcu. Nisam mogla zadržati suze, i činilo mi se da ne mogu dalje.
Upravo tada, sjetila sam se nečega što je Učitelj rekao:
“Jednom kad iluzija, koje se ne možete osloboditi nestane, shvatiti ćete što se izgubili.” (“Prakticiranje kultivacije nakon umirovljenja,” Bitno za daljnje napredovanje)
Odmah sam se razbistrila, shvativši da me stare sile pokušavaju iskoristiti moju vezanost za sina kako bi me spriječile da potvrdim Fa. Neću biti prevarena, i moje ispravne misli su se pojavile. Pod Učiteljevim vodstvom i zaštitom, usred noći sam se ukrcala na vlak za Peking i uspjela izbjeći rigorozne sigurnosne provjere. Nakon što sam sišla s vlaka, putovala sam podzemnom željeznicom – naizmjenično vodeći kćer za ruku i noseći je – dok napokon nisam stigla na Trg Tiananmen.
Dok sam razgovarala s drugim praktikantima iz drugog područja, došla je policija, gurnula nas sve u policijsko vozilo i odvezla nas u pritvorski centar. Naknadno sam predana policiji iz mog područja i nezakonito zadržana 27 dana. Moje radno mjesto mi je također nametnulo kaznu od 9.000 yuana – značajan iznos u to vrijeme. Budući da nisam imala novca, iznos je odbijan u ratama – pola mjesečne plaće mog supruga od 500 do 600 yuana – dok se cijeli iznos nije naplatio.
Moja kćer je krenula u vrtić. Zbog naše vrlo teške financijske situacije, zaposlila sam se u privatnoj tvornici. Budući da je posao fizički zahtjevan, do trenutka kad završim smjenu i obavim sve kućanske poslove i obiteljske obveze, već je vrlo kasno. Nedostajalo mi je i vremena i fizičke energije, pa nisam mogla sudjelovati u grupnom učenju Fa. Srećom, drugi praktikanti su mi donosili primjerke Minghui Weekly.
Nikada ne zaboravljam pomoći Učitelju spasiti ljude. Kad god naiđem na nekoga s predodređenim odnosom, objasnim što je Dafa. Ponekad, kad je tvornica na pauzi, izlazim s drugim praktikantima kako bih dijelila materijale i objasnila istinu o progonu. Na kraju svake godine dijelim kalendare koji sadrže informacije o Falun Dafa. Ako imam viška, donosim ih u tvornicu da ih dam svojim kolegama.
Tiho recitiram Fa dok radim.
Godine 2016. putovala sam vlakom da posjetim svoju djecu u gradu. Moje sjedalo se slučajno nalazilo odmah do policijskog odjeljka vlaka, ali ipak sam uspjela nagovoriti ljude koji su sjedili do mene i preko puta mene da napuste KPK. Putnici preko prolaza ili su se nagnuli naprijed ili su sjedili zavaljeni u svojim sjedalima zatvorenih očiju. Napustila sam svoje sjedalo i čučnula u prolazu kako bih mogla razgovarati sa ženom u 40-ima – jedinom osobom koja je još sjedila u prolazu i gledala nas – i nagovorila je da se povuče iz KPK. Upravo kad sam se vratila na svoje sjedalo, izašao je visok policajac, držeći svoj mobitel. Stajao je na vratima i strogo pretraživao vagon. Odmah sam počela slati ispravne misli. Trenutak kasnije, okrenuo se i otišao. Znala sam da me Učitelj zaštitio.
Dok sam čekala vlak na gradskoj željezničkoj stanici na povratku, osjetila sam duboku tugu gledajući golemo more ljudi. Toliko dragocjenih života truje KPK – kako su zaista jadni! Iako u tom trenutku nisam mogla doprijeti do mnogo ljudi, odlučila sam da svakako ne smijem propustiti priliku pomoći onima koji su mi bili najbliži. Primijetila sam desetak naoružanih policajaca, koji su, čini se, nešto provjeravali među putnicima koji su sjedili.
Bili su samo nekoliko koraka dalje – što da radim? Trebam li riskirati i objasniti istinu ljudima oko sebe? Čvrsta ispravna misao izronila je iz dubine mog srca: „Imam Učitelja i Fa. Nema se čega bojati.” Objašnjavanje istine radi spašavanja ljudi moja je misija – moram ih spasiti. U samo nekoliko kratkih rečenica uspjela sam nagovoriti muškarca i ženu koji su sjedili s obje strane mene – oboje u 50-ima – da se odreknu svojih veza s Partijom.
Godine 2017. prošla sam kroz veliku karmu bolesti. Počelo je s onim što se činilo kao prehlada i groznica, ali se stanje brzo pogoršalo: cijelo me tijelo boljelo, a patila sam od upornog, nekontroliranog kašlja koji je uzrokovao mučnu bol u prsima i otežavao disanje. U roku od tri dana, dosegla sam svoju apsolutnu granicu – do te mjere da sam osjećala kao da uopće više ne mogu disati.
Budući da sam dugo radila, rijetko sam mogla prisustvovati grupnom učenju Fa, a rijetko sam nalazila vremena za samostalno učenje Fa. Posljedično, i moj šinšing i moja razina prosvjetljenja počeli su zaostajati. Moj posao na tvorničkoj montažnoj traci bio je plaćen po komadu, i – poput obične osobe – postala sam vezana za materijalnu dobit, radeći do iznemoglosti svaki dan u nadi da ću zaraditi više novca. Imala sam ozbiljne propuste u svojoj kultivaciji, ali to nisam shvaćala. Na kraju, osjećajući se kao da sam na rubu gušenja, pojavila se ljudska misao: „Ne bojim se smrti, ali što bi bilo s mojim jednostavnim suprugom i mojom dvoje djece – koji nemaju vanjsku podršku i još nisu potpuno neovisni? Ne mogu umrijeti.” Podnoseći intenzivnu bol, ustala sam, obukla kaput i otišla u kliniku.
Liječnik je rekao: „Razvili ste upalu pluća od groznice. Trebat će vam intravenska terapija najmanje tjedan dana.” Iako mi se disanje poboljšalo, i dalje sam neprestano kašljala i imala bolove u prsima. Shvativši da se neko vrijeme neću moći vratiti na posao, zatražila sam slobodno. Prepoznavši da je moja kultivacija zaostala, te večeri sam otišla u grupu za učenje Fa kako bih čitala Fa s drugim praktikantima. Kroz našu raspravu, moje razumijevanje se produbilo, i nakon samo dva dana intravenske terapije, prestala sam ići u kliniku.
Shvatila sam da sam se previše zaplela u potragu za osobnom dobiti i da se moram brzo uhvatiti u koštac sa svojom kultivacijom. Počela sam sudjelovati u grupnom učenju Fa navečer. Tijekom dana, koristila bih svoj motocikl – bila sam jedina među nama koja je znala voziti – kako bih vozila praktikante u različita sela da objasne istinu, dijele materijale i postavljaju plakate kako bi spasili ljude. Kad je lažna pojava „karme bolesti” potrajala, jednostavno sam se oslobodila svojih vezanosti i potpuno se posvetila svojoj kultivaciji. Često sam recitirala Učiteljeve riječi:
“Kada je teško izdržati, pokušaj izdržati. Kada izgleda nemoguće i rečeno je da je nemoguće, pokušaj i vidi je li moguće.” (9. Lekcija, Zhuan Falun)
Jednog dana, jedna praktikantica je spomenula da pamti Zhuan Falun i da je već stigla do četvrte stranice. Često sam čitala u Minghui Weekly kako drugi praktikanti pamte Zhuan Falun. Nekad sam mislila: „Iako mi pamćenje nije loše, nikada nisam zamišljala – niti sam vjerovala da je moguće – zapamtiti tako opsežnu knjigu. Osim toga, imam posao, pa jednostavno nemam vremena.”
Često sam sanjala da kasnim na posao ili u školu ili da ne mogu pronaći svoj motocikl da stignem tamo. Shvatila sam da je moja kultivacija zaostala. Čuvši praktikanticu kako govori o pamćenju Fa, probudile su se moje ispravne misli i počela sam pamtiti Fa bez trenutka oklijevanja. Počevši od 1. lipnja 2017. – i osiguravajući da moje druge odgovornosti nisu zanemarene – završila sam pamćenje Zhuan Faluna jednom do 21. studenog iste godine. Moja karma bolesti potpuno je nestala i mogla sam se vratiti na posao.
Otkako sam se udala za svog jednostavnog supruga, bezbroj ljudi mi je reklo da je šteta što sam s njim. Svi su pretpostavljali da ću, kad nam djeca odrastu, sigurno otići. Nitko nije vjerovao da ću ostati s njim. Kako su godine prolazile, ljudi u našem stambenom kompleksu primijetili su da ne samo da nisam otišla, već sam ga i dalje tretirala s velikom pažnjom – uvijek ga držeći čistim i urednim. Počeli su me hvaliti kao dobrodušnu, dobru osobu. Drugi praktikanti i ja bismo im objasnili: „Ja vježbam Falun Dafa, pa neću otići; nastavit ću se dobro ponašati prema njemu. Inače bih davno otišla – bilo bi nemoguće izdržati. Čak i da sam ostala, sigurno ne bih bila tako posvećena i predana kao sada.” Susjedi bi klimali glavom. Znali su da je to istina.
Tijekom godina, podnosila sam mentalnu agoniju uzrokovanu suprugovim nepredvidivim riječima i ponašanjem, da ne spominjem stalni niz drugih nevolja. Moj sin je razvio depresiju nakon neuspjele veze koju je imao na fakultetu i tri godine nije mogao ništa raditi. Samo je ostajao kod kuće. Moja kćer je prošla kroz nekoliko buntovnih faza, uzrokujući mi intenzivnu brigu, pa je čak prouzročila i neke financijske gubitke našoj obitelji.
Život je zaista težak za običnu osobu, ali kao praktikantica, shvaćam da dugujem ovim trima pojedincima – dug koji moram vratiti. Kad sam osjećala da sam dosegla svoju granicu, podijelila bih svoje borbe s drugim praktikantima. Znam da nosim težak teret karme, zbog čega moram podnijeti više teškoća i patnje od drugih. Te aranžmane smatram prilikama – oni su tu da mi pomognu u mojoj kultivaciji.
Uvijek moram sve promatrati iz perspektive Falun Dafa praktikantice i prema drugima se odnositi s dobrotom. Ipak, ponekad se pojave osjećaji iritacije ili zamjeranja, a ima trenutaka kada izgubim živce. Kad god se to dogodi, u mislima recitiram Fa, i situacija se smiri. Kad dosegnem svoju apsolutnu granicu izdržljivosti, recitiram Fa, i poteškoća brzo prođe.
Dok sam jednog jutra 2018. vježbala, kćer me nazvala da mi kaže da je podigla kredite u ukupnom iznosu od preko 100.000 yuana – u stvarnosti, bilo je više od 200.000, iako mi se nije usudila reći puni iznos – koji su bili dospjeli, a ona ih nije mogla otplatiti. Bio je to tako iznenadan i preplavljujući šok da sam izgubila kontrolu i eksplodirala. Nakon što sam bijesno vikala na kćer, srušila sam se na krevet, nekontrolirano plačući, na rubu potpunog sloma. Pitala sam se: „Zašto je toliko masivnih iskušenja i teškoća? Zašto nikad ne prestaju? Kako da nastavim živjeti? Zaista ovo više ne mogu podnijeti – kakve su to karmičke veze mogle dovesti do ovoga?”
Učitelj je rekao:
“Zašto nailaziš na takve probleme? Sve je to prouzročeno tvojom vlastitom karmom. Mi smo za tebe već odstranili nebrojene dijelove, ostavljajući samo mali djelić koji je raspodijeljen na poteškoće na različitim razinama, da bi se povisio tvoj xinxing, testiralo tvoje srce i da bi bile odstranjene različite vezanosti. Sve su to tvoje vlastite poteškoće koje upotrebljavamo kako bismo oplemenili tvoj xinxing i ti ćeš ih moći nadići, osim u slučaju da to ne želiš.” (4. Lekcija, Zhuan Falun)
Rekla sam: „Učitelju, razumijem.” Polako sam ustala iz kreveta, obrisala suze i otišla pripremiti obrok. Nakon što sam vidjela da je moj suprug završio s jelom i da sam pospremila, otišla sam na posao bez jela.
Na poslu 2019. godine, vukla sam kolica natovarena daskama teškim oko 500 kg i ozlijedila desno rame. Uobičajeno rečeno, to je bilo uganuće ili istegnuće, i, kako se kaže, „potrebno je sto dana za oporavak od ozljede kosti ili tetive”, što znači da se neko vrijeme neću moći vratiti na posao. Nastavila sam učiti Fa i raditi tri stvari s drugim praktikantima.
Među osam ili devet praktikanata u našoj grupi za učenje Fa, svi osim jednog dobivaju mirovinu. Ona koja ne dobiva mirovinu vodi veliku trgovinu, njezina djeca su sva odrasla i imaju svoje obitelji, a njezina braća i sestre se vrlo dobro slažu. Moja situacija je drugačija: nemam mirovinu, moja djeca još nisu u braku, a među mojom braćom i sestrama postoji značajan nesklad. Neki od njih ne mogu – ili jednostavno ne žele – brinuti se za našeg 84-godišnjeg oca, pa odgovornost pada na mene. Kad god moj otac ima problem ili se razboli, zove me. Često moram voziti svoj motocikl – povratno putovanje od preko 115 km (oko 70 milja) – da bih se brinula o njemu, ili ostati s njim kad je hospitaliziran. Povrh toga, još uvijek imam neotplaćene kredite.
Moje ljudske vezanosti povremeno su izbijale na površinu, uzrokujući mi takvu bol da sam željela izbjegavati druge praktikante. Prepoznala sam to kao ozbiljan slučaj ljubomore i shvatila da zle sile pokušavaju posijati razdor između mene i drugih praktikanata kako bi me progonile – ali nikada neću pasti u njihovu zamku. Odlučna sam iskoristiti ovu priliku koja se pruža jednom u vječnosti, dobro obaviti tri stvari i slijediti Učitelja natrag u svoj pravi dom. Budući da sam radila, godinama nisam distribuirala mnogo materijala za objašnjavanje istine, i znala sam da moram učiniti više. U godinama koje su slijedile, danju bih sa sobom na motociklu vodila praktikanticu kako bismo objasnile istinu, postavljale poruke o Dafa i distribuirale materijale.
Nakon što je objavljen Učiteljev članak „Zbog čega postoji čovječanstvo”, shvatile smo da ga ne treba distribuirati potajno, već ga treba osobno predstaviti ljudima. Jesmo li se bojale, s obzirom na progon komunističkog režima? Da, jesmo. Ali znale smo da smo Falun Dafa praktikantice razdoblja Fa-ispravljanja – praktikantice koje pomažu Učitelju u Fa-ispravljanju – i da je spašavanje ljudi naša misija, nešto što moramo učiniti.
Organizirale smo se u parove, pri čemu je svaki par bio zadužen za nekoliko sela. Tijekom dana posjećivale smo svako kućanstvo, predajući članak ljudima licem u lice, sve dok nismo posjetile svako selo u radijusu od preko 10 kilometara. Prije nego što bismo ušle u dvorište kuće, prvo smo slale ispravne misli. S izuzetkom domova koji su bili zaključani, nenaseljeni ili napušteni, uspjele smo doprijeti do gotovo svih. Mnogi su ljudi saznali istinu i bili spašeni. Neki su prijetili da će pozvati policiju. Pod Učiteljevom zaštitom, uvijek smo uspijevale sigurno otići.
Moj suprug je otišao u mirovinu 2023. godine, a i ja sam počela primati mirovinu. Moj suprug više ne želi da radim. To mi je dalo više vremena da se posvetim svojoj duhovnoj praksi. Tijekom godina, oslanjala sam se na Fa kao svoj vodič za prevladavanje brojnih iskušenja i nevolja. Nastojim ispuniti svoj um Fa, i često potičem druge praktikante da ga također zapamte. Zapamtila sam članke poput „Zbog čega spasiti živa bića” i „Kritična vremena razotkrivaju nečije duhovno stanje” zajedno s raznim specifičnim odlomcima iz predavanja danih u različitim područjima.
Sada kada više ne radim, imam vremena usredotočiti se na ono što je najvažnije: pamćenje Zhuan Faluna, dragocjene knjige koja vodi našu kultivaciju. Ne postavljam si cilj da zapamtim cijelu knjigu – jednostavno pamtim koliko god mogu, bez vezanosti za ishod. Također sam počela prepisivati Zhuan Falun po treći put. Slijedeći prijedlog uredničkog tima Minghuija, zapamtila sam Učiteljev članak „Prema Ispunjenju” u pet dana.
Učitelj nam je dao izvanredne sposobnosti; jednostavno je pitanje jesu li moje ispravne misli i ustrajnost dovoljne. Kad god se u mom umu pojave obične, ljudske misli, odmah recitiram Fa – koji god mi odlomak padne na pamet. Sada smo u završnoj, zaključnoj fazi procesa Fa-ispravljanja. Moram se osloboditi svih ljudskih vezanosti, dobro obaviti tri stvari, imati 100 posto vjere u Učitelja i Fa, pomagati Učitelju u Fa-ispravljanju i slijediti Učitelja da postignem Ispunjenje i vratim se u svoj pravi dom!
Molim vas, ljubazno ukažite na sve što možda nije u skladu s Fa.
(Odabrani prilog za 23. Kinesku Fa konferenciju na Minghui.org)
