Pozdrav, poštovani Učitelju! Pozdrav, kolege praktikanti!
Počela sam kultivirati Falun Dafa 2001. godine, u početku se nadajući da ću izliječiti svoje bolesti i poboljšati zdravlje. U tren oka, prošlo je 25 godina otkako sam dobila Fa. Željela bih podijeliti neke uvide i iskustva s mog kultivacijskog putovanja.
Doživljavanje čuda Falun Dafa
Prije nego što sam počela vježbati, iako sam imala dobar posao i ništa mi materijalno nije nedostajalo, nisam bila sretna. Vođena osobnošću koja je zahtijevala savršenstvo u svemu, bilo mi je nemoguće otpustiti stvari ili ih prihvatiti s lakoćom. Život sam provela jureći za slavom i bogatstvom, što me je ostavilo ispunjenu bolestima.
Nakon što sam neko vrijeme vježbala Dafa, uspostavila sam vježbalište blizu svog doma. Vježbe sam shvaćala vrlo ozbiljno, a budući da sam bila odgovorna za donošenje glazbenog playera svako jutro, svih pet vježbi sam završavala gotovo svaki dan više od desetljeća.
Vježbanje Dafa ne samo da mi je vratilo zdravlje i nadahnulo me veselim stanjem uma, već sam i izgledala izvanredno mladoliko u usporedbi s većinom ljudi moje dobi. Sada, iako sam davno prošla dob za iskaznicu za popust za starije građane, još uvijek mogu klijentima predstaviti svježu, živahnu, profesionalnu sliku – bilo da se sastajem s VIP osobama ili provodim duge sate na nogama na izložbama.
Neko sam vrijeme bila zaokupljena specifičnim zadacima na poslu, i ne shvaćajući to, moja odlučnost da budem marljiva u svojoj praksi oslabila je, a moje jutarnje vježbe postale su sporadične i nedosljedne.
Jednog dana, nakon što sam saznala o životima Shen Yun plesača, shvatila sam važnost samodiscipline. Odlučila sam se osloboditi loše navike traženja udobnosti i počela sam ići u svoj ured rano ujutro – iskorištavajući slab promet prije zore – kako bih vježbala.
Možda zato što mi je srce bilo odlučno, Učitelj mi je nekoliko puta raščistio put – od dionice autoceste New Taipei City pa sve do Taipeija. Bilo je 10 semafora na putu, i prošla sam kroz sve na zelenim svjetlima. Čak i na tom malom, teško dostupnom mjestu za parkiranje u kutu podruma zgrade poduzeća, uspjela sam parkirati bez problema iz prvog pokušaja svaki put.
Kada sam počela vježbati, Učitelj mi je dopustio da svjedočim mnogim izvanrednim i čudesnim aspektima Dafa. Jednom, kada je mom ocu trebala operacija srca, predložila sam mu da iskreno recitira „Falun Dafa je dobar, Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija su dobre", govoreći mu da će mu to donijeti mir i spokoj u srcu.
Nakon operacije, rekao mi je da se, dok je bio pod anestezijom, osjećao obavijenim i zaštićenim toplim, sjajnim svjetlom. Operacija je prošla vrlo glatko, a njegov oporavak bio je izvanredno brz.
Imali smo kod kuće biljku bugenvilije koju su insekti izdubili. Prevrtala bi se na najmanji povjetarac, s preostalim samo tankim slojem kore, poduprta metalnom šipkom. Jednog dana, recitirala sam joj „Falun Dafa je dobar, Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija su dobre", nadajući se da će se i ona asimilirati s Fa. Nevjerojatno, bugenvilija je oživjela i od tada prekrasno cvjeta, kao da vraća i zahvaljuje svom vlasniku.
Jednom, dok sam sudjelovala na događaju objašnjavanja istine u inozemstvu, bila sam na letu iz SAD-a natrag u Tajvan s tri grupe supraktikanata iz Tajvana. Moja grupa je imala presjedanje u San Franciscu, dok su ostali letjeli izravno na Tajvan.
Tijekom presjedanja, shvatila sam da sam zaboravila ponijeti svoj primjerak Zhuan Faluna sa sobom iz aviona. Osjećala sam se vrlo uznemireno. Kako sam mogla zaboraviti svoju dragocjenu knjigu u avionu! Kada smo prolazili kroz carinu na aerodromu Taoyuan, praktikantica iz druge grupe me je pozvala, rekavši da ju je netko zamolio da mi donese moj Zhuan Falun natrag! Bila sam i iznenađena i oduševljena; osjećalo se zaista čudesno – kao da sam ponovno dobila neprocjenjivo blago.
Nakon što sam počela objašnjavati istinu, uspostavila sam pozivni centar. Svaki dan nakon posla, obavljala bih pozive kako bih pomogla ljudima da se povuku iz Komunističke partije Kine (KPK) i njenih povezanih organizacija. Nakon tih poziva, slala bih ispravne misli u dogovoreno vrijeme, a zatim učila Fa s kolegama praktikantima – rutinu koju sam dosljedno održavala.
Kada sam bila u dobrom stanju uma, događala su se čuda – moje želje bi se ostvarile. Sjećam se da sam jednom obavila više od 10 poziva, od kojih je šest bilo ljudima u Partiji, a u nekoliko navrata, pseudonimi koje sam pomogla ljudima odabrati za napuštanje Partije pokazali su se kao njihova prava imena. Bilo je zaista nevjerojatno, i duboko sam osjećala da je to Učiteljevo suosjećajno ohrabrenje.
Otpuštanje zamjeranja prema suprugu
Moj suprug i ja smo u braku dugi niz godina. Prije nego što sam počela vježbati, ja sam bila ta koja je donosila odluke – on mi je uvijek popuštao u svakoj situaciji. Ali nakon što sam počela vježbati, sve se preokrenulo, i on me je podvrgnuo ogromnim iskušenjima i nevoljama.
Moj suprug često pije puno i postaje nasilan kad to čini. Vikao bi na mene, izvlačio stare pritužbe, vrijeđao me i razbijao stvari. To se događa s vremena na vrijeme.
Tijekom jedne svađe, suprug me je ošamario. Bila sam potpuno zatečena i pomislila sam: „Ako mu dugujem iz prošlog života, neka mu sve vratim odjednom!" Čim mi je ta misao prošla kroz glavu, suprug me je ošamario oko 10 puta. Moje suze su tekle kao biseri s prekinute niti, kotrljajući se u velikim, teškim kapima.
Puna tri mjeseca nakon toga, bilo mi je nemoguće usredotočiti se na učenje Fa ili vježbanje; osjećala sam preplavljujući osjećaj nepravde – dubok, slomljiv osjećaj da mi je nanesena nepravda.
Kada sam se prvi put susrela s ovim velikim izazovom rano u svojoj kultivaciji, dugo nisam znala kako se nositi s njim. Sve što sam mogla je izdržati ga s osjećajem nepravde, jednostavno popuštajući i popuštajući. Jednog dana, dok sam tiho učila Fa i čitala “Što je Strpljivost (Ren)?” iz Bitno za daljnje napredovanje, iznenada sam shvatila da uopće nisam istinski kultivirala Ren.
Također sam shvatila da, kad god bi pio, iako sam uspijevala zadržati smirenost na površini, zapravo sam bila bijesna iznutra. Moja vanjska ljubaznost i velikodušnost prema njemu bile su sebične i uvjetovane; ponekad sam samo prolazila kroz pokrete, nadajući se da mi neće stvarati probleme.
To nije bila istinska tolerancija; stoga, kada bi on na kraju buncao pijan – sprječavajući me da spavam ili bilo što obavim – dubok osjećaj zamjeranja i gorčine bi se probudio u meni. Zamjerala sam mu, osjećajući da jednostavno nije dostojan moje dobrote.
Jednom, bilo je već vrlo kasno, a on je opet počeo praviti probleme nakon pića. Nisam to mogla podnijeti, i osjećala sam da mi je dosta. Izgubivši živce, nisam se mogla suzdržati da ga ne gurnem – na moje iznenađenje, on se zateturao nekoliko koraka unatrag i pao na sofu.
Zgrabila sam ga za ruku, a on je počeo jaukati kao da će mu se ruka slomiti čim primijenim i najmanji pritisak. Nekoliko sekundi sam zaista željela još jače povući njegovu ruku. U tom trenutku, prepoznala sam „mržnju" koju sam gajila prema njemu.
Prisjetila sam se Učiteljevih učenja:
“Dobrodušna osoba uvijek ima srce suosjećanja.
Bez nezadovoljstva ili mržnje, ona teškoće uzima s radošću.”
(“Područja” iz Bitno za daljnje napredovanje)
Kao kultivatorica, nisam se mogla tako ponašati. Pustila sam mu ruku, i moje se srce smirilo.
Drugom prilikom, kada sam sudjelovala u Dafa aktivnosti – iako sam ga već unaprijed obavijestila – nazvao me je više od 20 puta, zahtijevajući da se odmah vratim kući. Shvatila sam da je pio i da očito pokušava ometati moje napore da spasim ljude.
Iako nisam odmah mogla prepoznati nikakve osobne nedostatke ili vezanosti, ostala sam čvrsta u spoznaji da je ono što radim najispravniji pothvat u cijelom svemiru, i nisam mu mogla dopustiti da me ometa. Čvrsto sam se držala ispravnih misli, uvjeravajući se da će sve biti u redu i da mi se ništa loše neće dogoditi ako se odmah ne vratim kući. Kada sam se vratila kući nakon aktivnosti, ponašao se kao da se ništa nije dogodilo.
Nakon godina kultivacije, kako se moj xinxing poboljšavao, moje zamjeranje i mržnja prema suprugu postupno su nestali. Odlučila sam da su, kao kultivatorici, suprugovi pijani bijesi i izljevi blagoslov koji mi je omogućio da eliminiram karmu, akumuliram vrlinu, podignem svoj xinxing i napredujem u kultivaciji – situacija u kojoj svi dobivaju, koja je služila četirima svrhama odjednom. Kako sam se uopće mogla osjećati da je nepravedno? On je bio ovdje da mi pomogne postići uspjeh u mojoj kultivaciji. Nakon tog incidenta, konačno sam to prebrodila.
Kasnije, kada bi on buncao pijan, jednostavno bih slušala, ne pokušavajući se braniti, i pokušavala bih stvari sagledati iz njegove perspektive. Rekla sam si: „Ja imam Fa, ali on nema", i osjećala sam iskreno suosjećanje prema njemu iz dubine srca.
Kada sam tako razmišljala, shvatila sam koliko je dobrota moćna – ubrzo bi prekinuo svoje iracionalne ludorije. Shvatila sam da, kada se ja promijenim, on se mijenja; što više razmišljam o njegovoj dobrobiti i što sam nesebičnija, to će se više kretati u pozitivnom smjeru.
Proboj: Staviti sva živa bića na prvo mjesto
Vođena težnjom da ispunim svoju misiju spašavanja ljudi i koristeći medije kao alat za objašnjavanje istine, pridružila sam se medijskom projektu Epoch Times 2013. godine. U početku sam radila u prodaji, kontaktirajući korporativne klijente kako bih osigurala oglašavanje za novine.
Kasnije sam preuzela distribuciju i promociju novina, fokusirajući se na luksuzne, elitne dijelove Taipeija. Cilj je bio osigurati da utjecajni, bogati i istaknuti pojedinci imaju priliku naići na Epoch Times i saznati istinu. U početku, budući da je sve bilo nepoznato i nisam znala kako pristupiti potencijalnim klijentima, strah me je kočio i sprječavao me da krenem naprijed.
Jednog dana, čula sam kako mi se najlonke koje sam nosila iznenada poderale od vrha do dna. Shvatila sam da je to bio nagovještaj da brzo probijem svoja ograničenja i „oslobodim se mreže". Tako sam sljedećeg dana spakirala mali kovčeg, povukla kolica puna novina, obukla elegantno odijelo i, uz Učiteljev blagoslov, hrabro ušla u jednu od najprestižnijih četvrti Tajvana kako bih počela objašnjavati činjenice o Dafa i progonu te spašavati ljude.
Čim sam napravila taj prvi korak, strah je nestao. Vođena osjećajem misije, odbacila sam žudnju za lakim životom i izašla iz svoje zone udobnosti. Putovala sam nadaleko i naširoko, krećući se među gradskim neboderima po svim vremenskim uvjetima. Za to vrijeme sam iznosila dva para cipela.
Sjećam se jednog poslijepodneva kada sam hodala pet sati bez prestanka. Moj jedini fokus bio je širiti dobre vijesti i istinu Epoch Timesa. Podnošenje teškoća sastavni je dio kultivacije – zapravo, u tome se čak može pronaći i radost. Fizička patnja je nešto što jednostavno možete stisnuti zube i prebroditi. Shvatila sam, na vrlo stvaran način, da što više otpustite ego i ispunite svoje srce brigom za sva živa bića, to ćete manje biti opterećeni vlastitim osobnim neugodnostima.
Dan za danom, promovirala sam novine u jednoj poslovnoj zgradi za drugom. Sjećam se vlasnika poduzeća za uvoz kave koji me je, zaintrigiran mojim izgledom (bila sam odjevena kao stjuardesa i vukla kovčeg, a ipak sam išla od vrata do vrata kao prodavačica), pitao o tome. Počastio me kavom i grickalicama, i, dok smo razgovarali, objasnila sam mu činjenice. Pretplaćen je na novine i čak je otišao vidjeti Shen Yun.
Bila je tu i ljubazna liječnikova supruga koja je, nakon što je saznala istinu, pitala kako može podržati novine.
Jedan tajvanski poduzetnik imao je ozbiljne nesporazume o našim medijima i pokušao me odbiti, ali moja odlučnost da pomognem ljudima nikada nije pokolebala. Usvojila sam strategiju „povlačenja radi napredovanja", detaljno objašnjavajući istinu o progonu tijekom cijelog našeg razgovora. Na kraju je shvatio i ispunio se dobrom voljom. Njegov izraz lica i držanje bili su kao da je postao potpuno druga osoba.
Prošle godine, Epoch Times je organizirao posebnu izložbu pod nazivom „Put hrabrih: Devet komentara o Komunističkoj partiji", a ja sam služila kao vodič. Bila je to sjajna prilika za razmišljanje o vlastitoj kultivaciji, i vidjela sam mnoge svoje nedostatke.
Kada mi je dodijeljena uloga samo dva dana prije izložbe, osjećala sam da je to previše žurno. To mi se činilo kao značajan izazov i rigorozan test, što je u meni probudilo ljudske vezanosti i negativne misli. Tada sam se zagledala u sebe i pitala se: „Zašto sam bila tako otporna? Zašto sam bila tako uplašena i zabrinuta?" Shvatila sam da se ja tako ne osjećam – nisam to priznala kao dio sebe. Radije, to su bile zle sile koje nisu željele da to učinim.
Ojačala sam svoje ispravne misli kako bih eliminirala sva zla bića i faktore koji su ometali moje vođenje ture. Istodobno, shvatila sam da sam previše važnosti pridavala vlastitoj „reputaciji", strahujući da ću, ako ne objasnim stvari dobro tijekom ture, izgubiti obraz i oštetiti svoj imidž.
Te večeri, shvatila sam da i ja moram postati osoba velike unutarnje snage utjelovljujući sam duh koji je ova posebna izložba prenosila publici. Kao članica ovog medijskog projekta, trebala bih imati hrabrosti preuzeti ovu odgovornost, dajući prednost dobrobiti drugih nad vlastitim dobicima, gubicima ili osjećajima.
Nakon što sam se zagledala u sebe i identificirala svoje nedostatke, Učitelj mi je podario mudrost. Brzo sam organizirala tijek vođene ture, odredila ključne aspekte svakog dijela izložbe i utvrdila kako ih besprijekorno povezati.
Moj strah i zabrinutost su nestali. Nadalje, zbog uvida koje sam stekla kroz ovaj proces kultivacije, mogla sam iskrenije prenijeti svoje unutarnje razumijevanje tijekom vođenja tura. Nakon što su saznali istinu, mnogi su ljudi izrazili svoje divljenje Dafa učenicima i ponudili riječi ohrabrenja Epoch Timesu, često dodajući: „Uvijek ću vas podržavati."
Za to vrijeme, naišla sam na izjavu u intervjuu s izvođačima Shen Yuna koja mi je duboko odjeknula i pokazala se vrlo korisnom: Hrabrost nije odsustvo straha, već hrabrost da se s njim suočimo.
Posljedično, kad god bi se pojavili zastoji ili iskušenja, ili kad god bi strah u meni ometao moju odlučnost da nastavim putem potvrđivanja Fa, ohrabrivala bih se da budem osoba unutarnje snage. Podsjećala sam se da otpustim više svog ega, odbacim više svoje sebičnosti, više doprinesem našim projektima i preuzmem punu odgovornost za vlastitu kultivaciju.
Moje kultivacijsko putovanje imalo je svoje uspone i padove. Iako prolazak testova ponekad može biti težak, uvijek osjećam da je kultivacija zaista divna, jer mi omogućuje da neprestano prepoznajem svoje nedostatke, ispravljam ih i postajem bolja osoba.
Duboko sam zahvalna na Učiteljevim aranžmanima i suosjećajnoj zaštiti. Na ovom putovanju pomaganja Učitelju u Fa-ispravljanju, moram se truditi biti još marljivija. Bez obzira koliko stvari postale naporne ili teške, uvijek moram gledati na stvari iz perspektive praktikantice, ustrajati s hrabrošću i ispuniti zavjete koje sam dala u pretpovijesnoj prošlosti, čime ću opravdati Učiteljevo suosjećajno i mukotrpno spašavanje.
Hvala, Učitelju!
Hvala, kolege praktikanti!
(Predstavljeno na Tajvanskoj Fa konferenciji, 2026.)
