Pozdrav Učitelju! Pozdrav kolege praktikanti!
Osjećam se veoma počašćenim što učestvujem na 23. Kineskoj Fahui, čiji je domaćin Minghui, i želio bih Učitelju da iznesem svoja kultivacijska iskustva ove godine.
Iznenadni gubitak posla
Zbog intenzivnog i dugog radnog vremena, nisam uspio pravilno uskladiti svoje profesionalne obaveze i duhovnu praksu. Kako je moja praksa zaostajala, stare sile su iskoristile ovu ranjivost, i prošle godine sam iskusio lažnu pojavu bolesti. Bio sam progonjen i izgubio sam posao, što je poremetilo ritam mog svakodnevnog života.
Razmišljajući o svojim nedostacima, shvatio sam da je dugogodišnja želja za udobnošću, u kombinaciji sa neuspjehom da marljivo učim Fa ili marljivo radim vježbe, dovela do mog opuštanja u kultivaciji. Kada se manifestovala lažna pojava bolesti, čak sam se neko vrijeme kolebao između uzimanja lijekova i napredovanja u svojoj praksi. Neki od mojih postupaka su u potpunosti odstupili od zahtjeva koji se traže od Dafa (učenika); a u određenim aspektima, bio sam gori od obične osobe.
Ustrajte u kultivacijskoj praksi
Krajem prošle godine, počeo sam ozbiljno da razmišljam o svojoj situaciji: Kako da gledam na iluzorne manifestacije karma-bolesti? Šta je to što ja zapravo tražim? Zašto sam došao na ovaj ljudski svijet?
Odgovor je, zapravo, uvijek bio jasan: ove iluzorne manifestacije karma-bolesti nametnule su mi stare sile koje su iskoristile moje propuste i samozadovoljstvo. Ovo nije put koji je uredio Učitelj! Nisam došao na ovaj ljudski svijet da bih bio progonjen od strane starih sila; došao sam kao Dafa učenik kako bih pomogao Učitelju u spašavanju živih bića. Trebao bih se dobro kultivirati i čuvati Dafa. Kada mi se razmišljanje razbistrilo, slao sam ispravne misli da ojačam svoju glavnu svijest i učvrstim ovu odlučnost. Uklonio sam faktore starih sila koji su uzrokovali smetnje i razgradio negativne elemente unutar svog dimenzionalnog polja, kao što su želja za udobnošću, lijenost, strah od teškoća i nesposobnost da izdržim. Izbacio sam sve tradicionalne kineske i zapadne lijekove iz svog doma. Sve sam povjerio Učitelju. Bio sam odlučan da krenem pravednim i dostojanstvenim putem Dafa kultivacije!
Nakon razgovora sa suprugom, koja je također praktikantica, odlučio sam da svaki dan odvojim vrijeme za učenje Fa i izvođenje vježbi. Pored svakodnevnog čitanja Zhuan Faluna, učimo i Učiteljeva predavanja data u raznim regijama, a ja sam počeo da učim Fa napamet. U prošlosti bih uvijek odustao na pola puta kada bih pokušao da učim Fa napamet; sada se više ne fokusiram na brzinu ili količinu. Umjesto toga, koristim svoje slobodno vrijeme da naučim napamet samo nekoliko kratkih fraza odjednom, i otkrio sam da ovaj pristup dovodi do sve dubljeg razumijevanja Fa. Kad god se pojave pitanja, Učitelj često pruža smjernice ili prosvjetljenje tokom mog učenja Fa. Dok učim Zhuan Falun, želim da učim još više. Toliko se udubim da ne mogu da ostavim knjigu. Često percipiram dublje i opsežnije Fa principe ispod površinskog teksta, iako ih je često teško artikulisati riječima.
Počeli smo vježbati po dva sata svaki dan. Nakon razgovora sa drugim praktikantima, saznao sam da oni drugu vježbu rade sat vremena. Shvativši nesklad između nas, počeo sam da radim drugi set vježbi sat vremena svaki dan. Budući da sam ranije bio sklon ljenčarenju, posebno strahu od teškoća koje uključuje držanje položaja točka, odlučio sam, nakon razmjene iskustava sa praktikantima, da probijem svoj negativni način razmišljanja. Neko vrijeme sam produžavao trajanje druge vježbe, a ponekad sam je radio i preko dva sata. Nakon nekog vremena, otkrio sam da izvođenje drugog seta vježbi više nije bilo tako neugodno ili teško kao što sam mislio. Sada, moja svakodnevna praksa više nije nešto čega se bojim ili što mi je bolno; naprotiv, postala je suštinski, rutinski dio mog svakodnevnog života kao Dafa praktikanta.
Višestruki sukobi
Kada smo se supruga i ja čvrsto posvetili našoj duhovnoj praksi, ubrzo je uslijedio niz nevolja.
Počelo je s tim što se moj tast ozbiljno razbolio; tri puta je u dva mjeseca, bio hospitalizovan. U junu je ponovo hospitalizovan. Simptomi su mu se značajno pogoršali i dugo nije bilo znakova poboljšanja. Moja majka se također teško razboljela. Prestala je jesti i piti. Postala je slaba i imala je simptome srčane bolesti. Imala je poteškoća s disanjem i naša porodica je bila duboko zabrinuta. Prije nego što se oporavila, moj otac je počeo imati simptome srčane bolesti i zatajenja srca. Zglobovi su mu oticali, bio je iscrpljen i osjećao bi stezanje i bol u grudima nakon samo nekoliko koraka. S obzirom na to da su naši stariji roditelji hospitalizovani jedan za drugim, supruga i ja smo se osjećali preopterećenima.
Kada je moja majka bila kritično bolesna, a otac tek počeo pokazivati simptome, nazvao je moju sestru i požalio se da se ja brinem samo o mom tastu, a zanemarujem svoje roditelje. Moj otac je bio bijesan i izgovorio mnogo oštrih, neugodnih riječi.
Otprilike u to vrijeme, objavljeni su rezultati prijemnog ispita za fakultet našeg djeteta. Ocjene nisu bile dobre. Izraz lica moje supruge se smračio čim ih je vidjela, a i ja sam se osjećao duboko uznemireno. Iako smo očekivali da naše dijete možda neće dobro proći, stvarni rezultati su bili gori od naših očekivanja. Rođaci i prijatelji su stalno zvali da pitaju za rezultate, što je samo podsticalo naše negativne emocije.
U međuvremenu, dok smo se supruga i ja vozili tamo-amo između bolnica, borili smo se da održimo našu redovnu rutinu učenja Fa i izvođenja vježbi. Kad god bi moja supruga progovorila, njene riječi su se činile ispunjene pritužbama, zamjeranjem, ljubomorom i osjećajem nepravde što me probadao kao noževi. Ne mogavši se suzdržati, uzvraćao bih, što je dovodilo do kratkih, žestokih svađa. Oboje smo shvatili da nešto nije u redu, ali budući da nismo ispitivali vlastite nedostatke, isti problemi bi se neizbježno, nakon nekog vremena, ponovo pojavili.
Simultana pojava toliko sukoba dala mi je duboko razumijevanje onoga što Učitelj opisuje u Zhuan Falun kao „izdržavanje patnje u patnji“.
Bezuvjetno gledanje unutar sebe
Znao sam da sam se suočio sa ovim situacijama jer su one razotkrivale vezanosti koje nisam eliminisao i bile su testovi koje sam morao proći. Budući da je moje stanje učenja Fa bilo prilično dobro neko vrijeme, koristio sam Fa da procijenim sukobe i nevolje na koje sam nailazio, posmatrajući događaje oko sebe kroz prizmu Fa. Naučio sam da koristim sve što se dešava oko mene kao ogledalo moje vlastite kultivacije.
Tokom skoro mjesec dana putovanja tamo-amo u bolnicu radi brige o starijim članovima porodice, stalno sam razmišljao: Zašto sam se više puta nalazio u situacijama koje su zahtijevale bolničku njegu bolesnih? Je li to bila prilika da steknem ispravno razumijevanje karma-bolesti? Je li to trebalo da mi pomogne, svjedočeći karma-bolesti drugih, da razvijem ispravnu perspektivu o lažnim pojavama karma-bolesti koje sam i sam nekada iskusio? Naravno, stare sile su također bile na djelu, koristeći karma-bolest članova porodice da sprovedu svoje takozvane testove, istovremeno pokušavajući da unište dragocjeno vrijeme koje praktikanti treba da koriste za spašavanje živih bića.
Tokom ovog procesa, kad god bi se lažne pojave karma-bolesti manifestovale u mom tijelu, ili bih imao misli vezane za bolest, čvrsto sam ih odbijao. Govorio sam sebi: „Sve su to lažne pojave koje su nametnule stare sile i koje nije uredio moj Učitelj. Ja ih odbijam! Slijedim samo put koji je uredio Učitelj Li Hongzhi; ništa drugo ne prihvatam!“
Nakon što sam to shvatio, pojačao sam učenje Fa, i recitovao sam Fa čak i dok sam bio u bolnici ili putovao do nje i od nje. Nosio sam stari mobilni telefon bez SIM kartice, koji je bio napunjen audio snimcima Učiteljevih predavanja i elektronskim verzijama Dafa knjiga. Dok sam se brinuo o svom rođaku u bolnici, recitovao sam Učiteljeva učenja. Čak i kada sam vozio bicikl, ako bih se zaglavio dok sam recitovao, zaustavio bih se, izvadio telefon da provjerim tekst, a zatim nastavljao put.
Pored bolnice je bio veliki, sjenovit park gdje su mnogi ljudi dolazili da vježbaju ili pobjegnu od vrućine. Uvijek sam nosio Dafa letke. Kada nije bilo potrebe da se brinem o rođaku, išao sam u park da dijelim letke, stavljajući ih na električne skutere parkirane pored puta, u paviljone, na klupe ili na druga uočljiva mjesta.
Kada je moj otac nazvao moju sestru i izgubio živce, sestra mi je prenijela šta je rekao. Bio sam uznemiren i pomislio: „Nisam ih zanemario. Bio sam veoma odan! Zašto bi tako nešto rekli?“ U žaru trenutka, nisam se mogao suzdržati; izgovorio sam nekoliko ljutitih riječi preko telefona i čak prekinuo priču sa sestrom.
Kroz ponovljeno učenje Fa, počeo sam bezuvjetno gledati unutar sebe kako bih pronašao svoje nedostatke.
U prošlosti, kada sam bio odan svojim roditeljima, vodila me je snažna želja za dobrom reputacijom. Želio sam da me seljani cijene i hvale. Ponekad bih čak ocu davao džeparac pred komšijama. Također sam uživao slušajući kako moji roditelji ili sestre prenose kako su naši rođaci i komšije zavidjeli našoj porodici što ima tako odanog sina. Bio sam prilično samozadovoljan zbog toga. Moja želja za dobrom reputacijom bila je toliko jaka da je ni sam nisam bio svjestan.
Nadalje, dok sam bio vrlo ljubazan u interakcijama s običnim ljudima, često sam se borio da kontrolišem svoje emocije kada sam imao posla sa svojom porodicom – roditeljima, sestrama i suprugom. Bio sam posebno oštar prema majci. Nedostajalo mi je ljubaznosti i strpljenja prema njoj. Kad god bi se pojavio problem, moja neposredna reakcija je bila da izgubim živce, da se žalim ili da je optužujem. Moj stav je često bio grub i agresivan, i nisam se mogao dovoljno smiriti da bih smisleno komunicirao sa roditeljima.
Nedavni izliv bijesa mog oca mi je pomogao da se otkriju moje prljave vezanosti – težnja za dobrom reputacijom, taština, nesposobnost da se vježba tolerancija i tendencija da se ljudi tretiraju drugačije umjesto da se održava dosljedno ljubazan stav. U isto vrijeme, uspio sam da svoje emocije prema roditeljima, braći i sestrama i drugima posmatram sa veće distance. Tokom našeg dugog putovanja kroz ciklus reinkarnacije, formirali smo bezbroj veza kroz mnoge živote. Veze koje nas vežu kao roditelje, braću i sestre ili supružnike su brojne i složene. Kao Dafa praktikant, pokazivanje brige i ljubaznosti prema roditeljima i braći i sestrama je nešto što nadilazi obične, sentimentalne vezanosti svakodnevnih ljudi. Tretiranje svih ljubazno je manifestacija dobrodušnosti koju praktikant kultivira prakticiranjem Falun Dafa.
Dan nakon očevog izliva bijesa, rano ujutro sam se vratio u svoj rodni grad. Poveo sam roditelje sa sobom i odveo ih u bolnicu. Brinuo sam se o njima marljivo, pazeći na njihove dnevne obroke i osiguravajući da prime injekcije i lijekove. Također sam se izvinio sestri zbog svog ljutitog izliva. Odveo sam majku u drugu bolnicu da dobije tradicionalnu kinesku medicinu. Otac me je zamolio da mu i ja donesem nešto, ali doktor je insistirao da pacijent mora biti prisutan na pregledu prije nego što se bilo kakav lijek može propisati. Kada je otac shvatio da mu nisam donio nikakav lijek, ponovo je izgubio živce. Ovog puta sam ostao miran. Razgovarao sam sa ocem blagim tonom. Strpljivo sam mu objašnjavao i odveo ga kod doktora u bolnicu tradicionalne kineske medicine. Kada sam promijenio svoj prethodni, grub i agresivan stil komunikacije, otkrio sam da je moj otac bio spreman sarađivati sa mojim zahtjevima.
Moje dijete me se od malena plaši. Uvijek se brinuo da bih ga mogao grditi zbog bilo čega što je učinio. Kada sam pogledao unutar sebe, shvatio sam da sam bio izuzetno oštar prema njemu. Nisam komunicirao strpljivo. Umjesto toga, diktirao sam kako stvari treba raditi prema zahtjevima Dafa, imao sam stav komandovanja i optuživanja. Ovaj pristup, karakteriziran oštrinom, nestrpljenjem i tendencijom da izgubim živce, učinio je da se moje dijete plašilo da mi se otvori i doprinijelo je plahoj, uplašenoj ličnosti. Iako je ovaj temperament uglavnom proizašao iz progona s kojim smo se suočili od zlih sila dok je još bio u materici, moj stav prema njemu svakako je također igrao ulogu.
Dosljedno sam učio Učiteljeva učenja, i tokom proteklih nekoliko godina, postao sam svjestan ovog problema. Postepeno sam promijenio način komunikacije s njim. Gledam unutar sebe i postao sam tolerantniji. U našim svakodnevnim interakcijama ostao sam strpljiv i analiziram situaciju prije nego što bih razgovarao s njim. Nakon objavljivanja rezultata njegovog prijemnog ispita za fakultet, proveo sam vrijeme istražujući škole i prikupljajući informacije za njega. Kada su se članovi porodice i rođaci javili sa svojom zabrinutošću i pitanjima, ispitao sam vlastite vezanosti kao što su taština, želja da sačuvam obraz, averzija prema nevoljama, tendencija da se žalim ili krivim druge, i nedostatak tolerancije i strpljenja, istovremeno održavajući dobru, otvorenu komunikaciju sa svojim djetetom.
Postoji uobičajena izreka: „Sudi sebi po istim standardima po kojima sudiš drugima; oprosti drugima s istom blagošću koju pokazuješ sebi.“ Prestao sam neprestano kritikovati, komandovati ili se žaliti. Umjesto toga, naučio sam biti tolerantan, razumijevajući i razmatrati stvari iz njegove perspektive. Prisustvujući raznim sajmovima za upis na fakultete i okupljanjima s prijateljima i rođacima gdje su niske ocjene mog djeteta često izazivale čudne poglede, otkrio sam kako se borim s taštinom, željom da sačuvam obraz, osjećajem inferiornosti, tendencijom da svoje dijete nepovoljno poredim s drugima, pa čak i ljubomorom. Ponovnim suočavanjem s ovim situacijama, ove vezanosti su postepeno nestajale, i na kraju sam došao do tačke gdje sam ih mogao rješavati mirnog, staloženog uma.
Moja supruga, koja je počela prakticirati Dafa kasnije od mene, dugo je imala samo emocionalno ili površno razumijevanje da je Dafa dobar, bez striktnog slijeđenja zahtjeva za pravog praktikanta. U braku smo dvadeset godina, ali smo većinu tog vremena proveli odvojeno jer sam ja bio odsutan zbog posla. Morala je da nosi teret odgoja našeg djeteta, brige o svim našim starijim roditeljima, obavljanja kućnih poslova i rješavanja bezbrojnih svakodnevnih problema. S vremenom, to je kod nje izazvalo negativne osjećaje – zamjeranje, nepravde, osjećaja krivice i ljubomore. Posljednjih godina živimo zajedno zbog našeg djeteta, ali naše različite navike i perspektive često su izazivale trvenje.
Budući da mi je nedostajalo strpljenja, tolerancije i sposobnosti da izdržim, često sam mislio da su riječi moje supruge ispunjene kritikama i pritužbama. Ponekad bi me sam zvuk njenog govora uznemirio. U stvarnosti, problemi koje sam percipirao kod svoje supruge bili su zapravo moji problemi.
Kada sam identifikovao ove vezanosti u svom umu, počeo sam slati ispravne misli da eliminišem faktore koji su me sprečavali da budem tolerantan, strpljiv i širokogrudan. Ove stvari nisu moje pravo ja; one su samo pojmovi i karmički elementi formirani tokom mnogih života u ljudskom carstvu. Bez obzira na karmičke veze koje su moju suprugu i mene spojile, sada smo oboje Dafa praktikanti, koji se trude da se vrate svojim pravim počecima kako nas je Učitelj vodio. Bilo kakva karma ili negativni faktori, bez obzira kako ili kada su formirani, mogu se riješiti samo kroz bezgraničnu dobrodušnost Učitelja i ispraviti pod vodstvom Dafa.
Podijelio sam ova saznanja s njom. Počela je gledati unutar sebe, sa suzama koje su joj tekle niz lice, kako bi otkrila korijene tih negativnih pojmova. Danas, kada komuniciramo, ona se i dalje povremeno može žaliti ili pronalaziti greške, a ja bih ponekad mogao osjetiti poriv da uzvratim; ipak, u trenutku kada takve riječi napuste naše usne, oboje prepoznajemo da to nismo mi. To je samo uticaj naše misaone karme i duboko ukorijenjenih, pogrešnih koncepata. Ja odgovaram blagim, nasmijanim tonom, misleći u sebi: „Negativne stvari koje govoriš su zapravo prilika za mene da kultiviram svoj vlastiti karakter. Bez obzira koliko me loše tretiraš, nastavit ću te tretirati s ljubaznošću. Bit ću tolerantan prema tebi, i kroz tu toleranciju, možemo zajedno raditi na eliminaciji ove misaone karme i ovih pojmova koji nisu u skladu s Fa.“
Sada svakodnevno učimo Fa zajedno kao porodica, uključivši i naše dijete u proces. Postepeno, naš dom postaje dom praktikanata.
Spašavanje ljudi u različitim okruženjima
Nakon što sam se ispravio u skladu prema Fa i postigao marljiv, praktičan napredak u svojoj kultivaciji, počeli su se manifestovati rezultati spašavanja živih bića.
Roditelj čije sam drugo dijete podučavao osam godina ranije poslao mi je i mlađe dijete na podučavanje. Kako se približavao nacionalni prijemni ispit za fakultet, učenica se osjećala vrlo obeshrabrenom. Namjeravao sam joj prenijeti istinu o Dafa, nadajući se da ću joj pomoći da prebrodi ovu tešku životnu fazu.
Baš kad sam se spremao to učiniti, roditelj je nazvao posebno da spomene da je dijete u lošem emocionalnom stanju, tražeći od mene da ne držim formalne lekcije, već da provedem vrijeme razgovarajući i povezujući se s njom. Znao sam da je to uredio Učitelj. Tokom ta dva i više sata, počeo sam razgovarajući o tradicionalnoj kulturi, zatim sistematski objasnio istinu o Dafa, zašto KPK progoni Dafa, šta je povlačenje iz KPK i zašto bi se trebalo povući. Učenica je spremno pristala da se povuče. Na kraju časa, otišla je sa svijetlim osmijehom na licu.
Kasnije je roditelj podijelio da je, po povratku kući, dijete primijetilo da joj je veliki teret pao s srca, učinivši da se osjeća lagano i rasterećeno. Roditelj mi se stalno zahvaljivao i insistirao da me počasti ručkom. Videći to kao savršenu priliku da ih spasim, prihvatio sam. Tokom obroka, dugo sam razgovarao s oba roditelja, počevši od razgovora o dobrobiti njihovog djeteta, zatim dotičući se korozivnih negativnih uticaja u društvu i problema prisilne žetve organa, prije nego što sam prešao na napuštanje KPK kako bi se zaštitili od katastrofa i istine o Dafa. Roditelji su bili prilično iznenađeni, ali su prihvatili istinu i uspješno se povukli iz KPK. Nakon toga, kontaktirao sam starijeg brata mog učenika od prije osam godina i predložio da se sastanemo. Odmah je pristao. Istog dana, on i njegova majka su me posjetili. Dok smo jeli i razgovarali o budućim planovima mladog čovjeka, prebacio sam razgovor, uključujući njihova lokalna vjerska uvjerenja, na temu napuštanja KPK. Njegova majka je bila vrlo kooperativna tokom cijelog razgovora, a mladić se također uspješno povukao iz organizacija KPK.
Te noći sam sanjao kako se moje svinje igraju vani i kako su prekopale tuđu zemlju. Rečeno mi je da ih odem dovesti kući. U snu sam zvao male svinje po imenu, tražeći od njih da pođu sa mnom kući. Slijedile su me nazad, prilično sretne.
Postojao je još jedan par – roditelji mojih bivših učenika – u čiju smo radnju uložili 100.000 yuana prije četiri godine, iako nikada nismo učestvovali u njenom upravljanju ili poslovanju. Kasnije su od nas pozajmili još 70.000 yuana. S ekonomskim padom posljednjih godina, njihov posao nikada nije zaista zaživio. Svaki put kad bismo se sreli, iskreno bi se izvinili i objasnili razloge lošeg poslovanja. Nekoliko dana prije Nove godine, par je posjetio naš dom kako bi objasnio svoje gubitke i podijelio svoje planove za preokret situacije. Dok sam slušao, razmišljao sam: Zašto se godinama stalno susrećemo sa ovakvim situacijama?
S jedne strane, tu je ekonomski progon od strane starih sila, a s druge strane, naša vlastita vezanost za ličnu dobit je igrala ulogu. Međutim, što je još važnije, nismo im uspjeli objasniti šta je Dafa. Možda su tražili spas kroz ovu vezu. Odlučio sam da im ovaj put moram objasniti istinu! Negativna misao mi je proletjela kroz glavu: „Ako im kažem istinu, hoće li prestati da nam vraćaju novac?“ Ali ispravne misli su se odmah pojavile: „Čak i ako ovaj novac – preko 170.000 yuana – nikada ne vrate, ipak ih moram spasiti!“ Počeo sam izražavajući im zahvalnost za njihov naporan rad, uvjeravajući ih da ih nećemo pritiskati za otplatu i da ćemo dati sve od sebe da podržimo njihove napore da uspiju. Govorio sam iz njihove perspektive, tonom punim razumijevanja, ljubaznosti i saosjećanja. Supruga je bila dirnuta do suza, a i mužu su se oči napunile suzama. Nastavio sam im objašnjavati istinu, i oboje su prirodno pristali da se odreknu svojih veza s KPK. Tokom ovog procesa, moja supruga je tiho slala ispravne misli da me podrži.
Tokom ovog perioda, bivši učenici – neki koji su nedavno diplomirali, drugi koji su završili školu prije nekoliko godina – često su navraćali da me posjete. Iskoristio sam svaku priliku da im objasnim istinu, i svi su uspješno povukli svoje članstvo u KPK. Među njima su bila djeca visokih lokalnih zvaničnika, studenti koji su se spremali da se presele u druge gradove ili odu u inostranstvo, oni koji su se pripremali za postdiplomske studije, i drugi koji su tražili nekoga kome bi se povjerili u vezi s izazovima u svom poslu ili privatnom životu. Neki su donosili pisane izraze zahvalnosti, drugi voće ili piće, a neke sam jednostavno sretao na ulici. Nekoliko kratkih riječi bilo je dovoljno da odluče da se povuku iz KPK. Većinu ovih posjetilaca sam ugostio na obrocima u restoranima, dijeleći istinu dok smo jeli. Jednom prilikom sam ugostio više od njih desetak za jednim stolom. Stigli su puni radosti i otišli sa blistavim osmijesima.
Epilog
Kako smo sretni što smo rođeni u vrijeme kada se Dafa široko širi; kako smo sretni što smo Dafa učenici, pomažući Učitelju u spašavanju živih bića!
Biti s Učiteljem i biti s Fa-ispravljanjem je najsretniji i najslavniji trenutak za bilo koje živo biće. To je vrhunac iščekivanja koje je trajalo eonima, kroz bezbrojne kušnje i nevolje. Dobro se kultivirati i pomagati Učitelju u spašavanju živih bića je svečani zavjet koji smo davno dali, prije nego što smo sišli u ovaj svijet. To je misija i čast koju nam je Učitelj podario. U ovim prolaznim trenucima Fa-ispravljanja i spašavanja živih bića, da li možemo najbolje iskoristiti vrijeme koje je Učitelj produžio po cijenu Njegove ogromne patnje je pitanje koje svaki Dafa učenik mora razmotriti s najvećom ozbiljnošću i pristupiti mu s ispravnim mislima.
Ovo su moja lična shvatanja. Molim vas da mi ukažete na bilo šta neprikladno. Heshi.
(Odabrani prilog za 23. Kinesku Fa Konferenciju na Minghui.org)
