Falun Dafa Minghui.org

Zaštićena i vođena natrag na pravi put

(Minghui.org)

Za Falun Dafa sam saznala preko svog dečka, sada supruga. Tad sam bila jako depresivna i bez motivacije te sam bila zarobljena u prošlosti. Iako bi promatraču izvana sve izgledalo dobro - bila sam pred kraj studija medicine, imala dobrog dečka i zdravlje - iznutra sam se osjećala prazno i nisam više htjela ustati iz kreveta.

No, nakon što mi je ukratko ispričao o Falun Dafa, rekao je i da mi ostavlja na prijenosnom računalu snimke video predavanja. Razmišljala sam i došla mi je misao da ću dati priliku tim predavanjima i poslušati ih. Bila sam iznenađena kad sam vidjela da cijelo vrijeme Učitelj sjedi i podučava govoreći. Bilo je to dosta jednostavno, a opet slušajući što govori mislila sam si kako to da mi nije nikad prije palo na pamet da tako gledam na život.

Posebno sam bila zatečena usporedbom okretanja Zemlje oko Sunca i okretanja elektrona oko atomske jezgre. Puno pojmova mi je bilo nepoznato jer dolazim iz kršćanske obitelji, a u školi to nismo učili. Kasnije sam to shvatila kao prednost jer nisam bila opterećena predodžbama i značenjima tih pojmova iz perspektive budizma i sl.

Nakon što sam odslušala predavanja poželjela sam čitati Zhuan Falun. Inače sam jako voljela čitati i imala sam dvije knjige koje sam željela pročitati, a pored njih je stajao Zhuan Falun. U početku je to bila borba, za kojom knjigom posegnuti, no na kraju sam vratila te knjige u gradsku knjižnicu bez da sam ih pročitala.

Znakovit san

Prvih mjeseci kultivacije sam usnula san. U snu sam čula Učitelja kako govori na kineskom, a preko njegovog glasa sam čula ženski glas (isti kao i u audio i video verzijama predavanja) kako govori na engleskom tj. prevodi mi što Učitelj govori. Rečeno mi je da ću doživjeti nešto, ali da se ne trebam bojati, da neću biti u opasnosti. Istovremeno sam vidjela ogromne rakove i slična bića kako stupaju u redovima, ali oni mene nisu vidjeli te mi je isti glas rekao da je to vojska zla. Zatim sam se probudila.

Prošlo je nekoliko dana i ja sam pomislila na taj san i kako se ništa nije dogodilo, no znala sam da ne smijem razviti vezanost te sam si rekla kako me Učitelj štiti te da ne trebam o tome dalje razmišljati.

Tog dana, dok sam išla na posao na pješačkom prijelazu me udario auto. Pored ceste je stajao čovjek koji je odmah zavikao i auto, koji nije išao velikom brzinom, se zaustavio. Okrenula sam se prema tom čovjeku govoreći da sam dobro, da mi nije ništa. Auto je za to vrijeme već bio otišao. Na trenutak sam pomislila da se to nije dogodilo, no onda sam pogledala kaput i vidjela kako je ostao prljav na mjestu gdje me auto udario. Nisam pala ni izgubila ravnotežu, bilo je kao da me auto pomilovao. Kad sam to ispričala dečku, rekao mi je da ga to podsjeća na Učiteljeve riječi:

„Sve se to događa da bi ti oduzelo život, ali nećeš biti u nikakvoj opasnosti. Kada smo zadnji put imali tečaj na sveučilištu u Jilinu, jedan učenik je izlazio kroz glavni ulaz sveučilišta, gurajući svoj bicikl. Upravo kada se nalazio na sredini ulice, bio je iznenada ukliješten između dva automobila i skoro udaren, ali on se uopće nije uplašio. Kada se mi susretnemo s takvim stvarima, obično nas nije strah. Automobili su se istog trena zaustavili i ništa se nije dogodilo.“

(Zhuan Falun)

Više natrag nego naprijed

Za Falun Dafa sam saznala 2011. g., a slijedeće godine sam se udala. Kad sam počela učiti Fa, shvatila sam da ću morati otpustiti romantičnu ljubav koju osjećam prema svom partneru. Prvo čitanje Zhuan Faluna je bilo prava borba i mislila sam kako to ne mogu učiniti.

Moje odrastanje je bilo ispunjeno psihičkim zlostavljanjem od strane oca i učenika iz razreda, kako u osnovnoj tako i u srednjoj školi, i ja sam sve nade i snove usmjerila u pronalazak muškarca koji će me učiniti sretnom i voljenom. Borila sam se s tim emocijama i rekla si da ću to nekako prevladati, da samo moram učiti Fa.

Kako sad to vidim to je bila vezanost koju sam jasno vidjela, ali sam ju oklijevala otpustiti. Posljedica toga je bila to da sam sve više prigovarala suprugu kako mora više vremena posvećivati meni, nego Dafa aktivnostima. Vršila sam ogroman pritisak na njega i s vremenom se udaljio od Dafa aktivnosti, pa i kultivacije.

Kada sam bila trudna patila sam od teških mučnina. U početku kultivacije, kad bih radila vježbe često bih osjećala energiju i često bih plakala. Bila bih toliko dirnuta da bi suze samo potekle. U trudnoći, međutim, dok bih vježbala mučnine bi bile samo još gore. Nisam to mogla prevladati te sam prestala vježbati. Postupno sam prestala i učiti Fa. U svom srcu nisam htjela u potpunosti odustati od kultivacije, no teškoće preda mnom su mi bile nepremostive. Radila sam ponešto, neredovito i s osjećajem krivnje.

Razvila sam anemiju tokom trudnoće te sam tokom poroda krvarila više nego što je normalno pa sam imala jako nisko željezo i bila sam kandidat za transfuziju. Usprkos pritisku liječnika, odbila sam transfuziju objašnjavajući im da je razlog rizik po zdravlje. Praktikantima ne treba liječenje, no ja nisam bila marljiva pa je oporavak dugo trajao i jedva sam mogla i hodati. Bila sam vrlo slaba i izmorena. Osjećala sam da tonem, da propadam, no nisam se mogla otrgnuti tome. Sad uviđam da sam birala iz Fa ono što mi je odgovaralo. Nisam htjela biti bolesna pa sam odbijala liječenje, umjesto da je to bio čin vjere.

Učitelj je uvijek uz mene

Takvo stanje, više natrag nego naprijed, je trajalo dok nisam pročitala Učiteljevo Fa predavanje na Fa konferenciji Zapadne obale 2015. g. Kad sam ga pročitala kao da sam se probudila. Osvijestila sam što sam učinila te žurno pokušavala vratiti supruga i sebe istinskoj kultivaciji. Nije išlo glatko, no znala sam da moram pokušati nadoknaditi štetu koju sam prouzrokovala.

Ponovno smo se uključili u zajednička učenja i aktivnosti. Priznajem da sam pomalo zabrinuta, ali si ne dozvoljavam da očajavam. Pokušavam iskoristiti vrijeme koje imam, stoga i pišem svoje prvo kultivacijsko iskustvo. Učitelj je uvijek uz mene i brinuo je o meni i dok sam posustajala u kultivaciji.

Primjerice, prošle godine sam dobila specijalizaciju iz javnozdravstvene medicine unatoč tome što je jedna doktorica iz komisije za posao činila sve da tako ne bude jer je imala drugu preferiranu kandidatkinju. Kad sam to saznala odmah sam se sjetila Učiteljevog Fa:

„Ako je nešto tvoje, nećeš to izgubiti. Ako nešto nije tvoje, nećeš to dobiti, čak i ako se boriš za to. Naravno, to nije apsolutno. Kad bi to bilo posve apsolutno, ne bi se više postavljalo pitanje čini li netko loša djela. Drugim riječima, mogu također postojati neki nestabilni faktori. No, za nas kao praktikante, u pravilu se brinu Učiteljevi Fasheni. Ako drugi ljudi žele oduzeti tvoje stvari, ne mogu to uraditi.“

(Zhuan Falun)

Ta ista doktorica mi je dodijeljena kao mentorica i u početku je bila izrazito loša prema meni, no stalno sam se podsjećala da to nije slučajno i da su to prilike za poboljšanje xinxinga. U jednom trenutku je samo prestala s tim ponašanjem, no jedna stvar je ostala nepromijenjena. I dalje mi je zadavala zadatke upitne koristi s kojima nisam stjecala daljnja znanja.

Zadaci su bili vrlo jednostavni, gotovo zatupljujući. Mučilo me to što dobivam plaću za koju sam osjećala da ju nisam zaslužila i što ne stječem kompetencije koje bih trebala stjecati. Par sam mjeseci pokušavala dokučiti što mi je činiti.

Učitelj mi je dao par naznaka. Odlučila sam jasno reći glavnoj mentorici svoj stav. U par rečenica sam joj rekla kako je moja odgovornost savjesno se odnositi prema specijalizaciji koja mi je dodijeljena te da ne mogu svjesno prešućivati te se tako slagati s trenutnom situacijom u kojoj zapravo ne radim ništa svrsishodno. Nastojala sam govoriti bez namjere i nisam se bavila predviđanjem mogućih ishoda.

Glavna mentorica je rekla da idemo do ravnatelja. Njemu sam ponovila rečeno glavnoj mentorici te je odlučio premjestiti me na druge poslove. Sad dobivam zaduženja koja će me osposobiti za samostalan rad u mom području.

Učitelj je rekao:

„Ako ono što kažete stvarno dolazi iz vaše dobrote i nema ništa osobnih namjera, onda će vaše riječi zaista dirnuti druge ljude.“

(Fa predavanje na Konferenciji u Singapuru, 1998.)

Živopisan san

Nedavno sam usnula vrlo živopisan san. U snu sam se osjećala izgubljeno i potišteno te me mučilo što da dalje činim. Podigla sam telefonsku slušalicu, bez nakane da nekog nazovem, i pomislila kako ne znam što mi je dalje činiti i gdje ići. Tada sam s druge strane slušalice čula glas kako govori: „Da, ostaje pitanje tvog konačnog odredišta.“ Odmah sam znala da je to Učitelj.

Čim je to izrekao pomislila sam da ne mogu nikoga zavaravati. Znam što mi je činiti. Učitelj nas je jasno zatražio da objašnjavamo istinu. Jedino što sam smatrala da ima smisla reći Učitelju bilo je: „Hvala što me štitiš.“ Učitelj se blago nasmiješio i razgovor je završio.

Sve u tom snu je bilo vrlo živopisno. Zatim sam bila na brodu na kojem ima i praktikanata i običnih ljudi kojima treba objasniti istinu. Nisu htjeli dati hranu praktikantima. Ali jedna kuharica, nepraktikantica, nam je osigurala hranu.
Stajale smo za stolom i, dok sam jela, pokušavala mi je nešto reći. Započela bi: „Kad bude prilike, ponovno ćemo pričati o…“ i onda bi zastala jer su je nadzirali. I tako u par navrata. Bila sam znatiželjna. Ponovno je počela govoriti: „Kad bude prilike, ponovno ćemo pričati o..“

Već su bili oko nje spremni da joj prekriju usta. Pitala sam ju: „Što?“ Ona je nijemo rekla i ja sam pročitala naglas s njenih usana: „…objašnjavati istinu.“ Kad sam to izgovorila naglas, zgrabili su ju prekrivajući joj usta. Prišao mi je muškarac i odvodio me u pritvor. Cijelim putem sam gorko plakala. Bila sam iznimno tužna.

Dok smo išli niz zavojite stepenice imala sam tri misli. Prvo, pomislila sam kako dok sam mogla slobodno govoriti o progonu to nisam činila, a sad se situacija promijenila. Drugo, pomislila sam da je ostalo jako malo vremena i da se teškoće povećavaju. Treće, bila sam jako tužna zbog tog čovjeka koji sudjeluje u tome progoneći me.

Tada sam bila još više uplakana i neizmjerno tužna. Lice čovjeka koji me vodio se promijenilo, od strogoće se promijenilo u blagost. Skinuo je bijelu majicu koju je nosio ispod svoje crne i dao ju meni da me utješi. Na njoj je pisalo „Stop žetvi organa“.

Kako sam shvatila iz Učiteljevog Fa, Učitelj našu kultiviranu stranu odvaja i ona nije zagađena ljudskom stranom. I, ako smo neko vrijeme posustajali u kultivaciji, ta strana koja je dosegla standard je netaknuta. Ako osjećate kao da propadate, kao što sam ja osjećala, to se ne odnosi na kultiviranu stranu koju je Učitelj odvojio i tako zaštitio.

Tako da, ako primjerice, niste dugo slali ispravne misli ili vježbali ili čitali, samo krenite to raditi i kultivirana strana će pomoći nekultiviranoj strani vašeg bića. Nemojte misliti primjerice, „Neću slati ispravne misli jer prvo moram više čitati i vježbati, sad su preslabe…“, i sl. Čak i ako se ne osjećamo doraslo tome, važno je da pokušamo smiriti um i slati ispravne misli.

Ovo što sam rekla o činjenju tri stvari se odnosi na one koji su posustajali u kultivaciji i sad oklijevaju pokrenuti se te su zarobljeni u kajanju i samo-okrivljavanju. Zar ne uviđate da vas to dodatno odvaja od Fa? Nemojte to dozvoliti. Učitelj je cijelo vrijeme uz nas, čeka nas. Nemojte biti vezani za vrijeme i prošlost i što ste propustili, nego pomislite ovako: „Što sad, u ovom trenutku propuštam? Što ću propustiti sutra, prekosutra... ako ostanem u ovom stanju?“

Praktikanti, ako nam Učitelj daje priliku za prilikom, zašto mi ne dajemo prilike samima sebi?

Ovo je moje ograničeno shvaćanje. Molim vas da mi ljubazno ukažete ukoliko nešto nije u skladu s Fa.