Liu Xia ima 63 godine i umirovljena je nastavnica srednje škole u gradu Panshi. Uhapšena je 10. jula 2008. godine, a potom 2009. godine osuđena na sedam godina zatvora zbog prakticiranja Falun Gonga, duhovne discipline koju progoni komunistički režim.
Za vrijeme izdržavanja kazne, gđa Liu je bila podvrgavana sistematskom mučenju. Njena se tjelesna visina smanjila za 12 centimetara, izgubila je 20 kilograma tjelesne težine, i postala invalid.
Kada je gđa Liu Xia oslobođena 10. jula 2015. godine, više nije imala svoj dom u koji bi se mogla vratiti. Njen se muž pod pritiskom komunističkih vlasti od nje razveo, a njenog sina je bilo nemoguće pronaći. Morala se osloniti na pomoć svoga mlađeg brata da se o njoj brine.
Ured 610 iz grada Panshija je, nakon što je bila uhapšena 2008. godine, zaplijenio njenu karticu pomoću koje je primala platu i tako je finansijski upropastio.
Slijedi isječak iz vlastitog iskustva gđe Liu o mučenjima koje je propatila.
Brutalni progon
Policajci iz policijskog odjela grada Panshija su me uhapsili 10. jula 2008. godine. Od mene su tražili da im otkrijem imena praktikanata Falun Gonga kao i gdje sam dobila svoje Falun Gong materijale. Kada sam to odbila, agenti Biroa 610 su me tukli i šokirali električnim palicama više od 30 časova. Za sve to vrijeme nije mi bilo dopušteno da jedem, pijem, spavam niti da koristim toalet.
Sud u gradu Panshiju me je 2009. godine bespravno osudio na sedam godina zatvora. Zatim su me 28. septembra 2009. godine odveli u Heizuizi zatvor za žene. Ovaj je zloglasni zatvor poznat zbog mučenja zatvorenica i nastojanju da ih se prisili da se odreknu svoje vjere.
Svakog sam dana trpjela fizičku i mentalnu torturu jer sam odbijala svoj „preodgoj“. Primoravali su me da čitam i gledam propagandne knjige i video materijale te da pišem pokajničke izjave. Pokušavali su me natjerati da psujem Falun Gong i njegovog osnivača, učitelja Lija.
Kada sam to odbila, učinili su da patim koristeći žestoku zimsku studen i zagušljivu toplinu ljeta. Primoravali su me da sjedim na „maloj stolici“, klečim na tlu i da duge periode vremena stojim nepomično. Tukli su me, šokirali električnim palicama, prisilno hranili zapaprenom vodom i zatvarali u samicu. Nije mi bilo dopuštano spavati niti koristiti toalet.
Petnaest dana muka
Najgora tortura koju sam doživjela, a koja je jedva vrh ledenog brijega progona koji vrši Kineska komunistička partija, se desila u trajanju od 15 dana u periodu između 28. decembra 2008. godine i 11. januara 2011. godine. Prošla sam kroz najstrašnije mučenje koje postoji u svijetu.
Odveli su me 28. decembra u samicu koja se nalazila na petom spratu zatvora. Mučenja kojima su me podvrgli su bila ekstremna i grozna. Tri su me zatvorenice, potaknute od strane rukovodioca stražara, brutalno pretukle. Jedna zatvorenica, poznata po nadimku Han, je bila najokrutnija. Ona me je tri sata tukla drvenom palicom, sve dok se nije toliko umorila da me više nije mogla tući. Zatim je legla na postelju. Kada sam zajecala od bolova, ona je na mene vikala: „Nemaš koristi od plakanja. Ako umreš, mi ćemo jednostavno prijaviti da si umrla prirodnom smrću…“
U večer 29. decembra, ona mi je priredila još jednu porciju batina. Ona je cijelu noć spavala na postelji, dok sam ja čučala na podu.
U jutro 30. decembra su me mučili pomoću postelje na razvlačenje. Prvo su razderali krevetske čaršafe i pomoći njih su vezali moje noge i ruke za stranice kreveta tako da je cijelo moje tijelo visilo u zraku. Potom su na moj stomak stavljali teške predmete kako bi povećali moje patnje i svakih desetak minuta me tukli po mojim ekstremitetima.
Također su me tjerali da pijem zapaprenu vodu. Ovo se mučenje nastavilo sve dok nije pukla traka kojom je bila vezana moja desna ruka. Zatim su me natjerali da stojim cijelu noć.
31. decembra su me tukli čitavo popodne i sve do večeri. Više to nisam mogla izdržati i osjetila sam stezanje u grudima. Počela sam dahtati i pala na pod, misleći da je došao kraj mom životu. Oni su mi u usta gurnuli neku vrstu droge (pretpostavljam u namjeri da me ožive), ali sam je ja ispljunula.
Nakon doručka na Novu Godinu brutalno se premlaćivanje nastavilo. Prestali su kada sam počela ubrzano disati i srušila se na pod, no onda me je zatvorenica sa prezimenom Tian svojom kožnom cipelom šutnula u prsa. Bol je bila tako nepodnošljiva da sam se onesvijestila. Moje je cijelo tijelo bilo crno i plavo prekriveno modricama. Bila sam na pragu smrti.
Pokušali su me natjerati da napišem: „garantnu izjavu“ u kojoj obećavam da neću prakticirati Falun Gong. Kada sam to odbila, strgnuli su mi odjeću i gurnuli me ispod stola, gdje sam morala ostati po užasno hladom vremenu, dok su svi prozori bili otvoreni. Ovo se „mučenje hladnoćom“ nastavilo do 11. januara 2011. godine.
Mučenje se nastavlja
Zatim sam 12. januara bila premještena u zatvor br. 10. Tamo je mučenje također bilo brutalno. Bila sam primoravana sjediti na „maloj stolici“ dok su mi ruke bile zavezane u podignutom položaju i obje noge dignute sa teškim teretom postavljenim kako bi pojačao bolove. Ovu sam torturu trpila više od 40 dana. Također mi nije bilo dozvoljeno koristiti zahod. Jedne je prilike to uskraćivanje trajalo više od 17 časova.
Od ovoga mučenja oštećen mi je nervni sistem i bila su mi polomljena rebra. Postala sam invalid i nisam mogla držati leđa uspravno. Smanjila sam se za više od 15 centimetara u visini i izgubila 20 do 25 kilograma.
Poboljšanje zdravlja nakon učenja Falun Gonga
Moju su majku godinama mučile razne bolesti uključujući i astmu. Pokušala je sa raznim načinima liječenja, no ništa nije davalo efekta. Kada je 1998. godine počela prakticirati Falun Gong svi simptomi bolesti su nestali.
Budući sam se ja o njoj brinula i sama sam počela prakticirati Falun Gong. Patila sam od teške povrede kičme koja je nastala kao posljedica automobilskog udesa 1995. godine, no ova se povreda sanirala nakon što sam počela prakticirati Falun Gong. Poboljšanje je bilo tako dobro da su mi uklonjene čelične ploče koje su bile ugrađene u moju kičmu. Od 12.000 yuana nadoknade koje sam dobila zbog udesa, ja sam vratila 700 yuana koji su preostali nakon hirurške intervencije. Tako nešto ne bih učinila da nisam bila praktikant falun Gonga.
