Ja sam penzionirani rudar koji je radio u rudniku uglja. Osamdesetih godina prošlog stoljeća ostao sam paralizovan nakon jedne rudarske nesreće. Bio sam nesretan i živio bijedan život sve dok nisam počeo prakticirati Falun Gong 1997. godine. Nakon što sam počeo prakticirati, paraliza je čudesno nestala. Ponovo sam mogao ustati i od tada živim zdravim životom.
Sjećam se da je naša grupa od 60 rudara sišla u rudnik da bi, radeći u parovima, kopali ugalj. Dolje je bio metalni potporanj koji je podupirao vrh tunela. Svakodnevno smo pomjerali metalni potporanj unaprijed kako bi smo osigurali sigurnu eksploataciju uglja. Pokušao sam pomaći potporanj ali se on bio zaglavio, nije se mogao pomaknuti čak ni kada sam ga udarao maljem. Moj mi kolega nije vjerovao. Iz ruku mi je uzeo malj i udario potporanj. U tom se trenutku tunel zarušio. Ogromna kamena ploča, duža od 30 metara,više od 20 metara široka i debela 14 metara je pala po nama. Desna polovina moga tijela je bila pritiješnjena stijenom. Izgubio sam svijest.
Kada sam došao sebi čuo sam kako nas neko doziva. Drugi su nam rudari pohitali u pomoć. Iskopali su ugalj koji je bio ispod moga tijela i pažljivo me izvukli. Teška je stijena bila prevelika da bi se mogla podići, čak ni uz pomoć četiri hidraulične dizalice. Moj je kolega bio zdrobljen pritiskom stijene i nije preživio. Ova je nesreća uzrokovala osam povreda i jednu smrt.
Hitno sam transportovan u bolnicu gdje mi je konstatovana multipla fraktura prvog, drugog i trećeg lumbalnog kralježnjaka. Operacija je trajala osam časova i kičma mi je bila fiksirana metalnom pločom. Preko šest mjeseci sam bio prikovan za postelju i nakon toga sam se mogao kretati jedino uz pomoć štaka.
Moja je žena bila nejaka, a moje je dijete bilo još maleno. Prije nesreće sam ja bio jedini hranitelj moje porodice. Njihovi bespomoćni pogledi su činili da se osjećam jadno, i mnogo sam puta pomišljao na smrt. Moj je život bio užasno bijedan. Potražio sam pomoć u velikim bolnicama u Pekingu i Tianjinu. Svi specijalisti su imali gotovo isti odgovor: ne postoji bolji tretman za moju bolest. Bio sam očajan. Svakodnevno sam uzimao lijekove, a jednom mjesečno sam primao infuziju. Godinama sam živio u agoniji.
U proljeće 1997. godine sam prisustvovao grupnim Falun Gong vježbama lokalnih praktikanata. Izvodio sam vježbe sjedeći u invalidskim kolicima. Postepeno sam počeo osjećati toplo strujanje u nogama, a bol u mojim leđima se počela smanjivati. To me je ohrabrilo da budem još odlučniji u prakticiranju Falun Gonga.
Dan za danom se moje zdravlje počelo popravljati. Falun Gong mi je dao nadu za novi život. Čak sam počeo uspješnije kontrolisati svoju naglu narav, a postao sam i boljom osobom slijedeći načela Falun Gonga. Postepeno sam bio u stanju stajati bez pomaganja sa štakama, a 2000 godine sam već mogao živjeti normalnim životom. Zahvaljujem se Učitelju Liju i Falun Gongu jer su me spasili.
Kada je Kineska komunistička partija počela sa progonom Falun Gonga, otišao sam na trg Tiananmen kako bih podigao svijest ljudi o progonu. Zatim sam se vratio u udaljeno selo mojih roditelja, kada je progon bio na svome vrhuncu. Partijski sekretar iz moje radne jedinice je doveo desetak policajaca u selo da bi me pronašli. Željeli su me odvesti u centar za ispiranje mozga.
Ja sam im ispričao zadivljujuću priču o svom oporavku nakon što sam počeo prakticirati Falun Gong. Oni su me u tišini saslušali. Prije nego su otišli, partijski je sekretar kazao: „Ako je to dobro za tebe možeš prakticirati u svome domu.“
Sada vozim bicikl i idem ulicama da bih ljudima govorio o Falun Gongu i podizao nivo svijesti o njegovom progonu. Sada živim zdrav i sretan život.
