[Napomena urednika: Gđa Li Li je nekada bila vanredna profesorica na Nacionalnom koledžu za tužioce NR Kine, no otpuštena je ubrzo nakon što je Kineska komunistička partija u julu mjesecu 1999. godine pokrenula progon Falun Gonga.
2004. godine je osuđena na 9 godina robije, jer se odbila odreći Falun Gonga. Tokom boravka u zatvoru je bila podvrgnuta raznim oblicima mučenja.
Budući nije imala penzije ni pomoć za nezaposlene, nakon izlaska iz zatvora se borila da preživi. Preminula je 6. novembra 2015. godine u iznajmljenom stanu u Pekingu. Imala je 62. godine.
Otkriveno je da je zapisala sve ono kroz šta je prošla od 1999. godine. Uz te zapise su nađeni i crteži koje je napravila.]
Zovem se Li LI i rođena sam 27. septembra 1954. godine. Ranije sam bila vanredni profesor na Nacionalnom koledžu za tužioce NR Kine. Falun Gong sam počela prakticirati 1992. godine uživajući u dobrom fizičkom i mentalnom zdravlju.
Uklonjena sam sa mjesta predavača i stavljena pod istragu kada je Kineski komunistički režim otpočeo sa progonom Falun Gonga u julu mjesecu 1999. godine. Ne dugo nakon toga moja me je škola otpustila i ukinula penziju, mada sam u njoj radila 24. godine. Također mi je oduzet i stan koji mi je škola dodijelila, ostavivši me tako bez krova nad glavom i bez primanja.
Od januara mjesec 2001. godine bila sam prinuđena da živim daleko od kuće, jer nisam željela da budem uhapšena.
Policija je nekoliko puta hapsila moga sina želeći ga prisiliti da otkrije moje prebivalište. Tokom ispitivanja je bio lišavan sna. I moji roditelji i rođaci su također bili uznemiravani pri čemu im je provjeravana pošta i prisluškivani telefon. Nekoliko je mojih rođaka izgubilo mogućnost za unaprijeđenje jer sam ja odbila da se odreknem svoga vjerovanja.
Uhapšena sam 1. januara 2001. godine, zbog distribucije informacija o Falun Gongu, dok sam živila u Shenzhenu u provinciji Guandong. Mjesec dana kasnije sam poslana u Peking. Jedan me je policajac šamarao, a drugi me je udarao po nogama. Sačekali su da otoci na mome licu splasnu prije nego su me poslali u ćeliju.
Osuđena sam na devet godina robije i poslana u zatvor za žene u Pekingu, u martu mjesecu 2004. godine. Od dana moga dolaska stražari su mi naredili da spavam na stolu umjesto u krevetu. Napisala sam pismo upravnici zatvora, no stražari mi nisu dopustili da pošaljem moju žalbu.
Dok sam bila u zatvoru često sam bila prisiljavana da dugo vremena sjedim na maloj klupi.
Također sam primoravana da pravim mjesečeve kolačiće. Jedan od dodijeljenih zadataka je bio da nosim teške kutije na četvrti sprat. U to je vrijem bilo tako toplo (oko jula mjeseca) pa mi je sva odjeća bila natopljena znojem.
Zamjenica direktora zatvora po imenu Zheng Yumei je često okupljala druge zatvorenice da me kritikuju jer neću da se odreknem Falun Gonga.
Jedne su me prilike stražari odveli u prostoriju iz koje su uklonili sigurnosnu kameru. Čim sam ušla, dograbile su me neke zatvorenice i bacile na krevet. Na moja su leđa napisale uvredljive riječi za Falun Gong. Također su mi pod moje rublje gurale papiriće sa uvredljivim riječima.
Zidovi, pod, pa čak i kupatilo su bili prekriveni natpisima koji kleveću Falun Gong. Stražari su me tjerali da nagazim na natpis „Falun Gong“, što sam ja odbila. Zatim su me vukli unaokolo protivno mojoj volji.
Direktorica Zheng mi je na tijelo stala svojim visokim štiklama. Ona me je često verbalno ponižavala u nastojanju da me prisili da se odreknem svoga vjerovanja.
Jedne su me prilike stražari natjerali da neprekidno stojim 14 dana. Dvije su zatvorenice pazile na mene dok su plele džempere za stražare. Nakon toga su mi stopala, noge i ruke jako natekle. Na kraju sam pala i dobila veliku čvorugu na čelu. Krv je potekla u moje oči.
Kao da sve to nije bilo dovoljno, neke su zatvorenice napravile visoku „magareću kapu“ prekrivenu uvredljivim riječima za Falun Gong, i stavile mi je na glavu. Imala sam osjećaj kao da se vratila Kulturna revolucija.
U kasnijim godinama moga zatvoreništva koje su uslijedile, stražari su me prebacili u drugi odjel, gdje su me tjerali da izučavam budizam. Po svuda su bili natpisi sa budističkim tekstovima. Tjerali su me da prepisujem budističke tekstove pokatkada puna 24 sata. Moje su ruke počinjale da se koče i postajala sam dezorijentirana.
[Napomena urednika: Nije da je Falun Gong u suprotnosti s budizmom, no vlasti koriste sve moguće stvari, pa čak i religiozne tekstove u nastojanju da zbune praktikante i pokolebaju njihovu volju da vjeruju u Falun Gong.]
Jedno sam vrijeme bila prisiljena da pakujem štapiće za jelo. Osjećala sam se kao mašina koja radi non stop. Nisam se usuđivala piti vodu jer nije bilo pauze za toalet. Ubrzo mi je lice poblijedilo i počela sam mokriti krv. Pojavili su mi se otekline po cijelom tijelu.
Nakon što sam puštena na slobodu, nisam imala penziju (koja je bila povučena prije mnogo godina), niti mi je bila dana dopuna za nezaposlene na koju sam imala pravo. Nisam imala doma i morala sam lutati od mjesta do mjesta. Nakon devet godina zatvora, sada sam slaba i siromašna i borim se da preživim.