Iz poziva za članke sa Minghui.org povodom obilježavanja dvadesete obljetnice predstavljanja Falun Dafa javnosti
Kako vrijeme leti! Prošlo je dvadeset godina otkad je Dafa predstavljen javnosti. Bila sam mlada studentica kad sam dobila Fa. Kultiviram se 18 godina uz Učiteljevu milostivu zaštitu. Iako sam trpjela nezamislive teškoće, duboko u srcu sam uvijek imala bezgraničnu zahvalnost i radost.
Kad sam bila na dodiplomskom studiju, imala sam puno sreće da sam imala priliku prisustvovati Učiteljevim predavanjima. Patila sam od nesanice. Spavala bih dok je Učitelj predavao i ne bih se ničega mogla sjetiti. Međutim, moja nesanica je potpuno nestala. Također sam imala hepatitis A, ali nakon što sam počela prakticirati Falun Dafa, i hepatitis A je nestao. Snažno sam osjetila energetske mehanizme koje je Učitelj ugradio izvan mog tijela. Ruke su mi plutale dok sam izvodila pokrete vježbi.
Prolazeći kroz zli progon postala sam sve jača i jača. Kroz kultiviranje u Dafa, postala sam više obzirna prema drugima i kada bi se pojavili problemi, pogledala bih prema unutra i pronašla svoje nedostatke. Trenutno se rijetko ljutim i ljubaznost prirodno dolazi iz dubine mog srca. Budući da se moj um poboljšao, moje lice i tijelo izgledaju mlađe, moja koža je čak i glatkija nego što je bila kad sam bila u dvadesetima. Nedavno sam počela raditi na novom radnom mjestu te su mnogi ljudi tamo mislili da sam tek završila fakultet. U stvari, već imam preko 40 godina.
Nedugo nakon što je progon počeo, bila sam prisiljena napustiti svoje mjesto predavača te otići u drugu školu podučavati. Na kraju semestra, studenti su me ocijenili s drugom najvišom ocjenom. Jednoga dana, ravnatelj ureda akademskih poslova rekao mi je preko telefona da me policija traži. Ubrzo nakon što sam spustila slušalicu pojavila su se dva policajca te su me htjeli odvesti. Rekla sam im da moram razgovarati s dekanom i otišla sam u dekanov ured. Dekan se zabrinuo čuvši o tome i rekao mi: "Kako mogu tek tako uhititi ljude i činiti što god žele? To interferira s našim nastavnim obvezama. "Rekao mi je da ostanem u njegovom uredu, a on je otišao razgovarati s policijskim službenicima. Tad je još jedan kolega saznao o situaciji i rekao mi je da odem dolje što je prije moguće. Sakrio me u sobu u kojoj su uskladišteni udžbenici. Deset minuta kasnije, policajci još uvijek nisu bili otišli i nastavili su se raspravljati s dekanom. Kolega me ispratio van na stražnja vrata te sam pozvala taksi i otišla.
Policijski službenici su onda shvatili da sam otišla jer me nisu mogli naći. Toliko su se naljutili da su htjeli uhititi dekana, koji im je rekao: "Ako se usuđujete uhititi me danas, vidimo se na sudu sutra." Mnogi drugi kolege su se također raspravljali s tim policajcima. Zato što me nisu mogli naći, otišli su u vrtić mog djeteta i uzeli moje 3-godišnje dijete kao taoca. Moji kolege su otišli na policiju i zatražili puštanje mog djeteta, ali su odbili to učiniti. Bilo je već osam navečer i jedan od mojih kolega je rekao policiji: "Ako nam još uvijek ne date dijete, mi odlazimo i vi ćete biti odgovorni ako se nešto dogodi." Policija je shvatila da korištenje mog djeteta kao mamac ne pali, tako da nisu imali izbora nego dati moje dijete mojim kolegama. Moje dijete je tad odvedeno do druge osobe. Nakon što su nekoliko puta promijenili taksi napokon su se riješili policije i sigurno mi vratili dijete. Policijski službenici su nadzirali moj dom i čekali da me uhvate ako bi se vratila kući. Sjedili su u policijskom autu cijelu hladnu noć.
Dok pišem o ovom iskustvu, imam jako pomiješane osjećaje u srcu koje je teško opisati. To je uistinu tužno da je policija, pod kontrolom zlog režima, toliko okrutna prema ljudima koji vjeruju u Istinitost, Dobrodušnost, Toleranciju i koji govore istinu. One koji još uvijek pomažu Dafa praktikantima čak i pod pritiskom ovog zlog režima - nikada nećemo zaboraviti.
Nešto kasnije, moj suprug je pušten iz zatvora. Bio je zatvoren jer je otišao u Peking apelirati i objasniti istinu o Falun Dafa. Međutim, zbog intenzivnog pritiska od zlih bića, više se ne možemo vratiti kući. Naša obitelj je morala napustiti radno mjesto i ugodan dom i preseliti se u nepoznati grad. Ubrzo sam pronašla novi posao u drugoj školi i skrasili smo se. No, nazvao nas je moj svekar te nam je rekao da su neki ljudi iz škole u kojoj sam prije radila došli kod njega i pitali za moju trenutnu lokaciju.
Kako bi mogli voditi slobodan život odlučila sam ponovno napustiti svoj posao. Nazvala sam ravnatelja škole i rekla mu razlog zbog kojeg moramo otići. Bio je toliko iznenađen da se odmah dovezao do moje kuće. Razgovarali smo o tome što se dogodilo našoj obitelji, a on nas je tješio govoreći: "Komunistička partija je učinila mnoge loše stvari. Znam da ste nevini i ti si dobra učiteljica. Trebali bi ostati ovdje. Možda situacija nije tako loša kao što mislite." Kasnije je imao sastanak s nekim ravnateljima škola i raspravljali su o mojoj situaciji. Na kraju su odlučili zaštititi me te su me zamolili da ostanem podučavati u školi. Shvaćala sam rizik koji su preuzeli kako bi zaštitili Dafa praktikante.
Kasnije sam čula od svoga svekra da su ljudi iz moje prethodne škole tri puta dolazili kod njega. Imali su tri prometne nesreće, iako su uvjeti na cesti bili dobri. U posljednjoj su nesreći udarili u lukobran mosta i razbili ga. Otad se više nikada nisu usudili opet uznemiravati moju obitelj. Srećom nitko nije bio ozlijeđen.
