Nastavak:
- dio: Marljivo napredovati asistirajući Učitelju u Fa – ispravljanju (1.dio)
- dio: Marljivo napredovati asistirajući Učitelju u Fa – ispravljanju (2.dio)
Nakon što je KPK započela progon Falun Gonga 20. srpnja 1999., provela sam duži dio vremena u Pekingu i dnevno sam išla na trg Tiananmen. Kad bih vidjela da drugi praktikanti tamo rade vježbe, u položaju držanja Faluna, pridružila bih im se. Bili smo kao grupa.
U prosincu 1999. ponovno sam otišla na trg Tiananmen na vježbanje sa grupom kolega praktikanata. Ponijeli smo kazetofon i bilo je predivno.
U Pekingu su me uhitili desetak puta, ali sam svaki put uspjela pobjeći. Kada su jednom uhitili grupu praktikanata i držali nas u sobi ispred koje je bio čuvar, nisam spavala nego sam samo gledala čuvara. Ubrzo je zaspao. Vrata su bila otključana pa sam ih otvorila i istrčala. Drugi praktikanti koji nisu spavali su također istrčali iz sobe, ali me nisu pratili u stopu pa ih je zaustavio čuvar koji se probudio.
Kada su me drugi put uhitili, policajac je hodao ispred mene. Vidjevši taxi pokraj mene, iskoristila sam to kao priliku za bijeg. Uskočila sam u taxi i rekla vozaču da mi netko pokušava nauditi, a on je ubrzao i pobjegla sam. Kada su me još jednom uhitili, čuvar me je vodio natrag u Shenzhen. Kupio je veliku vreću graha i naredio mi da je nosim kako ne bih imala priliku pobjeći. Na cesti sam vidjela znak za zrakoplovnu luku i pomislila „Učitelj mi pomaže pobjeći.“ Pobjegla sam sa grahom.
Štrajk glađu
Uhitili su me u Pekingu 2000. Javili su mojoj kćeri da dođe po mene i odvede me kući, ali ona nije došla. Vjerujem da mi je Učitelj dao znak da započnem štrajk glađu. Tamo je bilo oko 100 praktikanata i većina njih je štrajkala glađu. Uzela sam jednu kutiju sa hranom i rekla Učitelju da je šteta baciti tu hranu te da ću započeti štrajk nakon tog jela. Na štrajku sam bila tjedan dana, bez jela i pića. Osjećala sam se jako udobno i lagano. Uvjerila sam i druge praktikante da započnu štrajk glađu.
Nakon nekog vremena su vlasti iz svake provincije došle da odvedu praktikante natrag u njihova područja. Čuvar mi je rekao da odem u Guangzhou. Znali su da sam prodala kuću u Shenzhenu te da sam imala novca za otići u Peking ili negdje drugo. U Guangzhou sam otišla zrakoplovom. Učitelj me je podsjetio da prestanem štrajkati. Rekla sam Učitelju: „Osjećala sam se tako udobno štrajkajući glađu, bilo bi izvrsno kada bih mogla prestati jesti u budućnosti. Također bi nam pomoglo uštediti hranu.“ Tog dana nisam mogla podići ruke za vrijeme vježbanja. Nikad prije nisam bila toliko umorna, ali nisam spustila ruke. Znala sam da mora postojati problem s mojim xinxingom te sam razmišljala o čemu je riječ. Shvatila sam da mora imati neke veze sa štrajkom glađu. Rekla sam: „U redu, Učitelju. Prestat ću štrajkati glađu. Falun Dafa praktikanti trebaju jesti.“ Ruke su mi istog trena postale lagane. Ponovno sam pitala Učitelja: „Kada bih trebala prestati sa štrajkom?“, ali Učitelj mi nije odgovorio. U zrakoplovu su posluživali jelo pa sam odlučila da je to dobro vrijeme da prestanem sa štrajkom. Osjetila sam da me je Učitelj lagano potapšao po glavi i znala sam da sam bila u pravu.
Tražeći nevolju
Oslobođena sam čim sam došla u Guangzhou. Dijelila sam iskustva sa tamošnjim kolegama praktikantima kad god bi se ukazala prilika. Bila sam šokirana čuvši da je profesor sa sveučilišta u Jilinu, Gao Xianmin, bilo mučen do smrti. Jedan drugi praktikant mi je ispričao što se dogodilo, kako se opirao progonu, kako je započeo štrajk glađu te kako su ga prisilno hranili – što je dovelo do njegove smrti. Pomislila sam da su drugi pretrplili toliko puno za Dafa te da bih ja također trebala istrpiti teškoće za Dafa. Bilo je kao da ne čuvamo Fa osim ako ne odemo u zatvor. Tražila sam nevolju. Vidjela sam da Učitelj trpi za nas u drugim dimenzijama. Pomislila sam da sama želim eliminirati svoju karmu. Nisam mogla dopustiti Učitelju da preuzme moj dio. Međutim, sve te misli nisu bile u skladu s Fa i tražila sam nevolje. U skladu s tim, one su se pojavile.
Učitelj je objavio „Srce je očigledno“
Oko godinu dana nakon 20. srpnja 1999. nismo čuli nikakve vijesti od Učitelja. Znali smo da cirkuliraju lažni tekstovi. Onda je 22. svibnja 2000. Učitelj objavio prvi tekst od početka progona, naziva „Srce je očigledno“. Nakon čitanja nisam mogla raspoznati je li pravi ili lažni tekst. Drugi praktikant koji je kod kuće imao kompjuter, rekao mi je da pročitam članak na internetu. Kada sam došla na Minghui web stranicu (kineska verzija Clearwisdom.net), znala sam da su to Učiteljeve riječi. Rekla sam Učitelju: „Učitelju, opet sam u krivu. Ponovo sam bila nepristojna prema Učitelju, oprosti mi.“ Učitelj mi je onda pokazao viziju:
Učitelj je bio s prednje strane velikog broda. Svaki od učenika je bio u manjim brodićima. Svi smo se pobliže poredali, a neki su se poredali daleko iza. Kasnije je netko ispao iz broda kada se pojavio val. Bilo je kao što je Učitelj rekao: „Planine se tresu, more je uzburkano, divlji valovi valjaju se.“ Učitelj mi je rekao: „Drži se.“ Čvrsto sam se držala za brod i kasnije sam vidjela da su neki ostali iza. Rekla sam Učitelju da ta osoba nije mogla blisko pratiti. Učitelj je vrlo dobrodušan. Uzeo je veliko uže sa kukom i spasio učenika. Vidjela sam da je još jedna osoba zamalo pala i pridržala sam je da ne padne.
Uhićena
U ljeto 2000. željela sam ići u Peking objašnjavati istinu i istrpiti teškoće. Međutim, uhitili su me na željezničkoj postaji u Guangzhou. Ljudi koji su me uhitili su rekli da izgledam kao Falun Gong praktikant. Pitali su me odakle sam, ali nisam im odgovorila. Pretražili su mi torbu i pronašli adresar. Shvatili su da radim na željeznici pa me nisu uhitili. Rekli su mi da su Falun Gong praktikanti loši ljudi te da im je naređeno da ih uhite. Rekli su mi da idem, ali sam odbila. Našli su telefonski broj moje prijateljice i pitali je da me odveze kući, ali ona se bojala i nije došla. Nakon toga su zvali moju majku, ali kada je sljedećeg dana došla, ja sam već bila u policijskom pritvoru u Shenzhenu.
Držali su me u Guangzhou željezničkoj postaji jednu noć. Sljedećeg dana su mi dopustili da odem, ali nisam otišla. Na kraju su odlučili da me odvede policija iz Shenzhena. Rekli su da mi ne mogu dopustiti da patim. Policija iz Shenzhena me je već dobro poznavala i kada su došli rekli su mi: „Koji je tvoj problem? Ideš svukuda i uzrokuješ nevolje, ovaj put ćeš naučiti lekciju.“
Luhou zatvor u Shenzhenu
Držali su me u zatvoru Luhou. Odbijala sam prisilni rad i izvodila sam Falun Gong vježbe. Zaustavili su me, objesili i vukli po zemlji. Zabrinula sam se da neću moći sjediti u meditaciji ako mi ozlijede stražnjicu. Svi su prošli kroz takvo mučenje i stražnjica im je bila prekrivena krvlju. Hlače su mi bile poderane, ali nisam bila ozlijeđena. To je uplašilo čuvare.
Budući da mi nisu dopuštali vježbati niti učiti Fa, započela sam štrajk glađu. Prisilno su me hranili i zbog toga su mi se rasklimali zubi. Tukli su me snažno, ali nisam se bojala. Upravitelj zatvora je kasnije promijenio svoj stav prema meni. Bio je zadivljen jer Falun Gong praktikanti mogu istrpiti takve teškoće. Odobrio je da mogu vježbati dok sam u pritvoru.
Prestala sam štrajkati glađu. Vidjela sam da netko jede čips i pomislila da bih i ja jedan. Rekla sam toj osobi: „I ja bih jedan čips, nisam jela već dugo vremena.“ Dala mi je jedan čips. Bio je super okusa i zubi mi više nisu bili klimavi.
Teškoća
Dok sam bila pritvorena u zatvoru Luhou, susrela sam se i sa većim teškoćama jer nisam otpustila svoje vezanosti i kultivacija mi je bila mukotrpna. Shvatila sam da sam to tražila jer sam željela pretrpjeti teškoće. Učitelj mi je dao naznaku da će ih biti još, nakon te. Znala sam da će biti veliko i teško. Jedno više biće me je kontroliralo, izbrisalo mi je svo sjećanje i pritisnulo me prema dolje. Nisam mogla čuti ništa osim njegovih gluposti. Povećala sam dva znaka za riječ „čvrst“, ali ih je istog trena izbrisalo. Pokušala sam memorizirati Fa, ali ga je izbrisao iz mog sjećanja. Nisam se mogla sjetiti ničega. Počela sam naglas čitati Hong Yin i zamolila sam druge da isto čine. Kao rezultat toga, to biće mi više nije moglo toliko ometati, ali i dalje nije otišlo. Pomislila sam da ću saslušati njegove razloge zašto me progoni, ali ništa od toga nije bilo na temelju Fa. Raspravljala sam s njim na temelju Fa i razbistrio mi se um. Nakon trećeg dana je prestalo govorili, ali se služilo svojim gongom da me pritišće prema dolje. Bilo je nebrojeno crnih supstanci koje su me pritiskale. Nisam se mogla uzdići. Rekla sam samoj sebi da moram proći kroz taj test. Rekla sam Učitelju da mogu to učiniti.
Budući da se nisam mogla ničega sjetiti, recitirala sam Zhuan Falun. To biće je izgledalo uplašeno pa sam počela neprestano recitirati Zhuan Falun, 24 sata dnevno. U sobi je bilo nebrojeno Faluna koji su se okretali i sve crne supstance su nestale. To biće je također nestalo.
Prva presuda za radni logor
U radnom logoru su me držali u samici. Na početku me vlasti nisu htjele poslati u radni logor. Kada sam čula da su brojni Falun Dafa praktikanti u radnim logorima, odlučila sam da želim ići tamo. Ujutro sam napravila izjavu, a to poslijepodne su me osudili na dvije godine radnog logora.
U ljeto 2000. sam premještena u Guandong kamp za prisilni rad u Sanhuiu, Foshan. Sa sobom sa ponijela Zhuan Falun i ostalu literaturu. Nisu ih pronašli kad su me pregledavali. Dok su drugi išli raditi, mene su držali samu u sobi. Počela sam učiti Fa. Kasnije je netko saznao pa su mi stavili lisice na ruke i oduzeli knjigu.
Kasnije su „sudionici“ (bivši praktikanti koji su se odrekli Falun Gonga nakon mučenja i ispiranja mozga i postali pomoćnici vlastima) došli do mene i pokušali me natjerati da se odreknem Falun Gonga. Jedan je rekao: „Učitelj je toliko toga istrpio zbog nas. Ako se i dalje kultiviraš Učitelj će umrijeti.“ Istog trena su mi suze krenule niz lice. Rekla sam: „Da, Učitelj je istrpio moje teškoće. Svom snagom su me udarili u glavu sa električnom palicom, ali nisam bila ozlijeđena. Učitelj je istrpio svu bol za mene.“ Plakala sam i rekla Učitelju: „Neću se više kultivirati. Otplaćivat ću svoju karmu u svakom narednom životu. Na taj način ću prikupljati vrlinu.“
Kada sam to rekla, vidjela sam Učitelja jako, jako tužnog. I ja sam zaplakala. Rekla sam Učitelju: „Zaista ne želim da Učitelj više trpi zbog mene.“ Mislim da je bila moja svjesna strana koja je neprestano plakala. Čuvari su postali nestrpljivi sa mnom, govoreći: „Dobro, možeš se kultivirati. Kako to živiš? Plačeš 24 sata dnevno i ne spavaš, samo plačeš.“
Kasnije sam rekla Učitelju: „Bolje da se kultiviram.“ Učitelj je bio malo manje tužan.
Kada sam rekla da se više neću kultivirati, osjetila sam da sam zaista povrijedila Učiteljevo srce. Njegovo srce je bilo otvoreno, a moje riječi su ostavile ožiljak. Od početka progona, brojni ljudi su se prestali kultivirati. Vidjela sam kako Učitelj plače, a suze su mu bile krvavo crvene boje.
Nastavlja se...
