Falun Dafa Minghui.org

Načini na koje kineski režim koristi zatočeničke centre za progon Falun Gong praktikanata

(Minghui.org)

Prosječnom su Kinezu zatočenički centri nepoznata mjesta. Zbog stroge vladine cenzure, autsajderi znaju vrlo malo o objektima koji se koriste za držanje osumnjičenih prije nego što budu osuđeni ili sudskom presudom oslobođeni.

Mnogi zatočenici nisu voljni prisjećati se i rijetko spominju ono što su doživjeli pa je javnosti još teže saznati što se događa u zatočeničkim centrima diljem zemlje.

Kineski komunistički režim intenzivno koristi zatočeničke centre u svojoj kampanji diljem zemlje protiv Falun Gonga koja je započela 1999. godine. Mnogi su praktikanti privremeno bili držani u zatočeničkim centrima prije nego što su bili osuđeni i poslani u radne logore ili zatvore. Mnogi su bili osakaćeni ili čak mučeni do smrti jer su odbili odreći se svoje vjere.

Detaljno sam opisao kako se u zatočeničkim centrima zlostavljaju zatočenici, uključujući i praktikante.

Mučenja i premlaćivanja

Ove metode obično koristi policija kada je netko optužen za zločin i odbija ga priznati. Postale su pravilo u postupanju prema praktikantima. Policajci također dobivaju novčane nagrade za prisiljavanje praktikanata da se odreknu svoje vjere.

Policija bi objesila praktikantice o lisice i šokirala ih električnim palicama. Samo oni koji su to doživjeli razumiju zašto je to pakao na zemlji.

Kako vrijeme prolazi i praktikanti nastavljaju razotkrivati progon, takva premlaćivanja i korištenje električnih palica u većini slučajeva više nisu tako očigledna. Međutim, vlasti nastavljaju koristiti druge zatočenike da zlostavljaju praktikante.

Kontrola preko stroge hijerarhije

Policajci su zaduženi za nekoliko ćelija, ali obično ne ulaze u njih. Umjesto toga, u svakoj ćeliji izaberu jednog zatočenika da bude glavni. Obično su ovi zatočenici bogati i mogu slati darove policajcima ili članovi njihovih obitelji imaju veze u policiji. Većina ih je uključena u krijumčarenje droga ili lihvarenje. Često dolaze i izlaze iz zatočeničkih centara i dobro su upoznati sa sustavom.

Vlasti dobivaju punu kontrolu nad tim zatočenicima dajući im privilegije i moć nad drugima. Oni organiziraju rad onih koji su prisiljeni raditi robovski rad, ali oni sami ne rade. Također, organiziraju svakodnevni život onih u njihovoj ćeliji, uključujući osobnu higijenu, troškove i financije.

Stroga se hijerarhija očituje tijekom obroka, koji se odvijaju u trima „jaslama“ - pojam koji se koristi za postavljanje zatočenika kao da su životinje.

Prve jasle imaju tri do četiri osobe te uključuju glavnog zatočenika i one koji imaju novac ili veze u policiji. Jedna do dvije osobe su zadužene da čekaju uz njih. Uz korištenje vlastitog novca za kupnju ulja i ostalih prehrambenih proizvoda, osobe iz prvih jasli mogu potrošiti novac drugih ljudi za vlastiti užitak, budući da imaju potporu od strane policije. Ako netko prigovori, glavni zatočenik će mu otežati život preko rasporeda rada i svakodnevnih obveza.

Druge jasle imaju četiri do pet ljudi. Obično imaju zaduženje da čekaju glavnog zatočenika i ostale iz prvih jasli. Oni također mogu imati veze u policiji ili služe kao razbojnici glavnom zatočeniku. Ovi zatočenici su u malo lošijem položaju kada je u pitanju raspodjela hrane i mogu dobiti nedovoljno hrane. Neki koji su već dugo vremena u zatočeničkom centru su se upoznali s drugima i mogu ili jesti sami ili s jednom do dvije druge osobe.

Treće i najniže jasle čine novopridošlice i oni bez novca ili obitelji te i Falun Gong praktikanti. Oni dobivaju vrlo malo hrane - jedan komad kukuruznog kruha, slabu juhu od kupusa i samo salatu od gorušice za doručak tijekom cijele godine. Oni koji si mogu priuštiti, ne smiju kupiti hranu za sebe; umjesto toga, glavni zatočenik obavlja kupnju za sve. Rezultat je da drugi uzimaju njihovu hranu.

Postoji također i pravilo da zatvorenicima nije dopušteno međusobno si davati hranu; samo je glavnom zatočeniku dopušteno kupovati i dijeliti hranu. Njihovo je objašnjenje da zatočenički centar izdvaja samo jedan komad kukuruznog kruha po osobi, što je daleko od potrebnog, tako da bi svi bili gladni dok bi preostali kukuruzni kruh morao biti bačen.

Glavni zatočenik koristi kukuruzni kruh i ostatke hrane iz prvih jasli kako bi zadržao odanost onih u drugoj i kao nadoknadu za dodatni rad i brigu o onima u prvim jaslama.

Posao u zatočeničkom centru također je određen na temelju jasli. Prve jasle imaju druge koji čekaju za njih i ne moraju čistiti i izmjenjivati se u smjenama. Oni također mogu uzeti krevetninu od novopridošlica. Oni u drugim jaslama moraju raditi u smjenama, ali ne trebaju čistiti.

Postoji i podjela za spavanje. Glavni zatočenik dobiva debele madrace i prostor za spavanje za dvije osobe. Ostali iz prvih dviju jasli također imaju debele madrace i prostor za spavanje za jednu osobu. U trećim jaslama, dvije se osobe moraju stisnuti u prostor za spavanje za jednu osobu i dijeliti jedan tanki pokrivač.

Nakon što su izgubili slobodu u društvu, glavni zatočenici su dobili mnoge povlastice koje ih potiču da rade za vlasti. Nagrađeni su ugodnijim životnim uvjetima za premlaćivanje i psovanje drugih zatočenika i zlostavljanje Falun Gong praktikanata.

Prisilni rad

Prema mom shvaćanju, uporaba prisilnog rada u zatočeničkim centrima započela je 1999. godine progonom Falun Gonga i nastavlja se do danas. Osim glavnih zatočenika, svi zatočenici, bez obzira na bolest ili dob, moraju svakodnevno obavljati robovski rad i ispuniti proizvodni cilj.

Ako ne ispune proizvodni cilj, budu ili pretučeni ili psovani. To je svakodnevna utrka s vremenom kako bi stigli završiti posao nakon buđenja u 6 sati ujutro.

Zatvorenicima se ne plaća ni novčić za njihov rad. Saznao sam da neki poslovni ljudi plaćaju za posao u zatočeničkom centru po nižoj cijeni, a dobivaju veći učinak. Kako zatočenici zarađuju novac za policiju, policija je vrlo zabrinuta zbog količine proizvodnje.

Takav sustav navodi neke zatočenike da razmišljaju o načinima zarobljavanja drugih nakon puštanja na slobodu, kao naknadu za to što su i sami proživjeli u zatočeništvu. Na taj način, ti zatvorenici bi počinili zločin.

Grozna hrana i pothranjenost

Hrana u zatočeničkom centru je nejestiva. Dnevni obroci uključuju posoljeno povrće za doručak, salatu od gorušice, veliki lonac kaše i komad kukuruznog kruha da zatočenici ne bi umirali od gladi. Ručak i večera se sastoje od komada kukuruznog kruha i male posude juhe od kupusa.

Postoje povremene promjene u obroku. Pecivo se dijeli jedanput ili dvaput tjedno i svima je jednom tjedno dodano jaje i masno meso u juhu od povrća. Međutim, nitko se ne usuđuje jesti mast jer može prouzročiti proljev nakon što se duže vrijeme ne jede ulje.

Imati proljev je problematično: zatočenicima je samo jedanput na dan dozvoljen odlazak na toalet; za više od toga trebaju dopuštenje. Čak i ako su dobili odobrenje, zatočenicima psuje glavni zatočenik.

S ovakvom prehranom i neprekidnim prekovremenim radom zatočenici pate od teške neishranjenosti.

Skupi proizvodi

Da bi nadopunili tako siromašnu prehranu, zatočenici nemaju izbora nego kupiti skupu hranu iz zatočeničkog centra.

Paket instant rezanaca se prodaje za jedan juan u lokalnoj trgovini i 1,6 juana u zatočeničkom centru. Iako se to čini razumnim, svaka ćelija može kupiti samo dvije kutije instant rezanaca, bez obzira koliko je ljudi u ćeliji. Ako ćelija ima više od 15 ljudi, nema dovoljno za svakoga i oni moraju kupiti i drugu hranu s napuhanim cijenama.

Za usporedbu, pecivo košta jedan juan vani, a tri yuana u zatočeničkom centru. Također, za jedan juan može se kupiti tri posoljena povrća u trgovini, ali samo jedan u zatočeničkom centru.

Završne misli

Budući da Falun Gong praktikanti ne ostaju u zatočeničkom centru duže od nekoliko mjeseci prije nego što budu poslani u radni logor ili zatvor, postupno zaboravljaju na zlostavljanje u zatočeničkom centru. Međutim, sustav u zatočeničkom centru još uvijek uzrokuje veliku štetu zdravlju i dobrobiti praktikanata.

Nadam se da ostali praktikanti mogu nastaviti otkrivati sustavno zlostavljanje u zatočeničkim centrima kako bi spriječili policiju, stražare i zatočenike tamo od počinjenja daljnjih zločina.