Ja sam pedesetčetverogodišnja praktikantica Falun Dafa, duhovne discipline koja ljude uči da žive u skladu sa načelima Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije. Za proteklih 18 godina trajanja progona ja sam bila zatvarana u različite centre za ispiranje mozga, radne logore i zatvore. Pa čak i danas ja živim daleko od svoje kuće kako bih izbjegla hapšenje.
Vidjela sam mnogo ljudi koji znaju da je progon pogrešan i koji su odabrali da brane ono što je ispravno. Oni se dobro odnose prema praktikantima uprkos sveobuhvatnoj vladinoj propagandi koja kleveće ovu praksu. Oni podržavaju, štite i pomažu praktikantima u raznim situacijama. Ono što slijedi je nekoliko takvih priča.
Učenici me štite od policije
Prije sam bila nastavnica u osnovnoj školi. Jednoga dana 2004. godine nekoliko je policajaca došlo u moj razred sa namjerom da sa mnom „provjere neke činjenice“. Odbila sam da razgovaram sa njima. Onda su poslali nastavnika da me ubijedi da napustim učionicu. Kazala sam da nisam učinila ništa loše i nisam željela prekinuti čas. Nastavnik mi je šapnuo i upozorio me da se spremaju da me odvedu.
Moji su učenici znali za progon i znali su da je progon pogrešan. Vidjevši da se policajci spremaju da me odvedu oni su postali ljuti i zabrinuti. Kad su mi se ponudili da me zaštite od policije ja sam zaplakala. Odlučila sam se da toga dana ranije odem iz škole. Sa mnom je krenulo i desetak učenika. Oni su me okružili i ispratili me iz škole.
Policajci i školski službenici su zadržali moje učenike nakon svršetka nastave i ispitivali ih za moje prebivalište. Moja djeca nisu bila uplašena i jednostavno su samo odgovarala. „Mi to ne znamo“.
Vratila sam se u školu nakon dva mjesec izbivanja, a oni su prema meni pojurili kao da su ugledali davno izgubljenog člana porodice. Vikali su, smijali se i plakali. Djevojčice su zgrabile moje ruke i nisu me željele pustiti. Nikada u životu neću zaboraviti taj dan.
Zatvorenice sa kojima sam dijelila zatvorsku ćeliju su Falun Gongu zaželjeli sve najbolje
Zatvoren sam u pritvorski centar 2006. godine jer sam svojim učenicima govorio o Falun Gongu. Jedna od mojih kolegica u zatvorskoj ćeliji je bila Mizhen (ovo je njen pseudonim) koja je ranije bila poslovna žena visokog ranga. Bila je dobro obrazovana, ljubazna i sa svima se lijepo slagala. Na dan kada sam stigla u pritvor ona mi je kazala da ima za mene neke članke osnivača Falun Gonga Učitelja Li Hongzhija, jedan časovnik i nešto posteljine. Kazala je: „Praktikantica koja je ovdje bila prije tebe me je zamolila da sačuvam ove stvari za narednog praktikanta koji dođe ovdje. „Bila sam sretna što sam mogla čitati Falun Gong članke i da znam kada da očistim svoje misli.
Svakoga smo dana morali intenzivno raditi, i sklapati veliki broj upaljača. Mizhen je radila veoma brzo i često sklapala veći broj upaljača nego što se od nje tražilo. Zbog toga je često, kao nagradu, dobivala hranu i piće. Ona je to uvijek dijelila sa svim zatvorenicama uključujući i praktikantice. Mi smo sa njom razgovarale o Falun Gongu kada god smo za to imale priliku.
Jednoga smo dana napravile puno više upaljača nego što se to tražilo i stražarke su nam za nagradu dale nešto hrane i piva. Ja sam nazdravljala sa čašom vode kazavši: „Nadam se da ćete svi brzo i sigurno otići kućama i ponijeti sa sobom učenje Falun Gonga svojim porodicama“. Mizhen mi je uzvratila zdravicu kazavši: „Iskreno se nadam da će Falun Gong biti rehabilitovan, i da će zlo biti eliminirano!“ Svi su se s odobravanjem smijali i pljeskali.
Prije nego li sam napustila pritvorski centar, jedna je mlada djevojka ostavila zabilješku u moj dnevnik napisavši: „Želim ti uspjeh u tvojoj praksi.“
Sve su zatvorenice pokazale palcem ruke znak odobravanja
Bila sam u zatvoru za žene 2007. godine. Većima zatvorenica su bile pripadnice etničkih manjina, koje su bile jednostavne i ljubazne. Morale su svakoga dana raditi naporan posao izvan zatvorskih ćelija, a nakon posla su se vraćale u zatvorske ćelije. Stalno su bile iscrpljene.
Meni nije bilo dopušteno da napuštam zatvorsku ćeliju jer sam se odbila odreći Falun Gonga.
Odlučila sam im pomoći u njihovim poslovima kako bi se mogle odmoriti. Čistila sam svaki kutak ćelije, kupila tanjure na njihovom povratku, prala suđe i čistila ćeliju. Svake sam im nedelje pomagala sa pismima za dom koristeći načela Falun Gonga da ih naučim kako da u budućnosti ne krše ova načela. Njima se dopalo ono što sam im govorila i shvatile su da je progon pogrešan. Jednoga je dana, za vrijeme razgovora, jedna zatvorenica shvatila da sam ja praktikantica pa mi je pokazala palcem znak odobravanja i kazala: „Falun Gong je najbolji!“
I dvije zatvorenice, kojima su stražarke naredile da paze na mene, su također bile ljubazne.
Nikada me nisu prijavljivale stražarkama i uvijek su pomagale praktikanticama kad god je to bilo potrebno.
Zatvorska stražarka traži pravdu za mene
Jednoga sam dana 2008. godine zatražila od stražarke B da joj izrazim svoje brige. Bila je sam u kancelariji i kroz razgovor sam shvatila da je ona dobra osoba i dobro vaspitana. Počela sam joj pričati o tome kako sam počela prakticirati i kako je progon pogrešan. Ona me nije zaustavljala sve dok se sat i pol nakon toga druge stražarke nisu počele vraćati. Znala sam da me ona na taj način nastoji zaštiti. Kasnije sam saznala da se ona imala priliku sastati sa velikim brojem praktikanata i da je saznala za progon. Ona nikad nije učestvovala u progonu ili maltretiranju praktikanata.
Zatvorska pravila nisu dopuštala praktikantima da kupuju hranu ili koriste trelefon dok se ne odreknu svoje vjere. Za vrijeme proslave Kineske Nove Godine, dok su druge zatvorenice kupovale u samoposluzi, praktikantice nisu dobivale ništa više hrane. Stražarke bi uvijek plijenile svaki komadić hrane praktikanticama, ako bi ga kod njih pronašle.
Jednoga mi je dana jedna zatvorenica proslijedila poruku: „Stražarka B pita želiš li nekome telefonirati“. Naravno da sam željela. Sa svojom porodicom nisam razgovarala duže od jedne godine!
Nekoliko dana poslije toga stražarka B mi je kazala da su neki stražari previše strogi i da neće dozvoliti praktikantima Falun Gonga da preko praznika nabavljaju hranu. Kazala mi je: „Ja ću zaštititi vaša prava“. Slijedećeg dana je našla nekoga da za mene pribavi nešto hrane.
Mnoge su praktikantica, nakon što bi odslužile kazne, bile slane u centre za ispiranje mozga, gdje je nastavljeno njihovo mučenje jer su se one odbijale odreći prakticiranja. „Nedugo prije nego što sam odslužila svoju kaznu, stražarka B mi je kazala: „Nemoj se više nikada vraćati ovdje nakon što odslužiš kaznu. Znaš kako je ovdje“. Ja sam joj se zahvalila i obećala da se nikada neću vratiti.
Na dan kada sam bila puštene i ona je došla, premda nije bila na dužnosti. Zamolila sam je da krene sa mnom i ona se složila. Nosila je moju torbu do vrata i upitala osobu koja je došla po mene: „Gdje je vodite?“ Osoba joj je obećala da me vodi direktno mome domu. Ona je onda kazala da sam ja najbolja zatvorenica koja je ikada bila u tom zatvoru.
