2015. sam završila u zatočeničkom centru jer sam bila među brojnima koji su pokrenuli sudski postupak protiv Jiang Zemina. Tamo sam se susrela s još jednom praktikanticom mojih godina. Ona je učiteljica u osnovnoj školi koja je izgubila posao jer je KPK saznala da ona prakticira Falun Dafa.
Primijetila sam da je njen izraz lica uvijek smiren i nasmiješila bi mi se svaki put kad bih je pogledala. Pitala sam je zašto ima osmijeh na licu. Rekla mi je da mi ne može dati konkretan odgovor, ali da joj je to isto pitanje postavio i policajac dok ju je ispitivao.
Razmišljala sam o tome i počela sam preispitivati samu sebe. Moj izraz lica je takav da ljudi često dobiju utisak da sam hladna i neprijateljski raspoložena. Nisam to primjećivala na sebi sve dok nisam primijetila njen izraz lica.
Od toga je prošlo dvije godine, ali ja i dalje imam isti izraz lica – hladan i ukočen. Shvatila sam da bih trebala pogledati unutar sebe i pronaći razlog.
Zbog čega me ljudi percipiraju kao nesretnu osobu? Rekla sam samoj sebi da bih trebala izgledati smirenije i dobrodušnije. Čak sam se gledala u zrcalo i pokušavala sam se smiješiti samoj sebi, ali taj osmijeh je bio ukočen i lažan.
U čemu je problem? Zbog čega nemam taj prirodni osmijeh na licu? Sjetila sam se da sam bila vrlo sretna kad sam tek bila počela prakticirati Falun Dafa. Čak je i moja navika dugog spavanja ujutro bila nestala jer sam se ustajala i radila vježbe rano ujutro. Za vrijeme sjedenja u meditaciji osjećala sam veliku bol, ali ipak sam bila ispunjena srećom.
Pitala sam se gdje je nestao moj osmijeh nakon 20 godina kultivacije? Neprestano sam si postavljala to pitanje i gledala sam unutar sebe. S vremenom sam shvatila da gajim strah od progona, da sam puna ozlojeđenosti prema službenicima KPK i policajcima koji su uhitili praktikante te da imam jaku želju za natjecanjem.
Moje nezakonito uhićenje je imalo ogroman utjecaj na moju obitelj, osobito na moju majku. Nakon toga sam neprestano bila u stanju brige o tome da ona ne bude povrijeđena na neki način. Uz to sam se brinula da bi i kćer mogla postati žrtva progona, posebno kad bi predvečer išla dijeliti materijale za objašnjavanje istine. Nisam otpustila sentimentalnost prema majci i kćeri.
U sebi sam pronašla strah od novog vala progona, sebičnost i predodžbe o nepotpunoj vjeri u Učitelja i Fa. Ponekad bih zaboravila da sam Falun Dafa praktikantica. Pitanje je kako bih, s tim brojnim ljudskim predodžbama, uspjela održavati stanje sreće i zadovoljstva?
Nedavno se održavao 19. Nacionalni kongres KPK i posvuda sam viđala policajce. To mi je smetalo. Nisam prema njima osjećala mržnju, ali i dalje sam zaista osjećala mržnju prema Jiang Zeminu koji je pokrenuo progon Falun Dafa. Zapravo sam tek pisanjem ovog iskustva shvatila koliko duboko je taj osjećaj skriven u meni te da je i dalje vrlo intenzivan.
Kad osjećam ozlojeđenost i kad zamjeram nekome, tada ne razmišljam jasnog uma. Čak bih zamjerala svojoj kćerki kad bi ona uradila nešto suprotno od mojih uputa. Ipak, shvaćam da kao praktikantica ne bih trebala imati osjećaj ozlojeđenosti i da ne trebam zamjerati nikome.
Bilo mi je neugodno kad sam se ponovno susrela s kolegama nakon izlaska na slobodu. Taj osjećaj je bio odraz vezanosti za ugled. I dalje sam gledala na zatočenički centar sa stajališta obične osobe, umjesto da iskoristim standard za praktikante i preispitam samu sebe. Shvatila sam da i dalje ne vjerujem u Učitelja u potpunosti te da se nisam kultivirala u skladu sa standardima za Dafa praktikante.
Sentimentalnost prema majci i kćeri, težnja za ugledom, ozlojeđenost i želja za natjecanjem bile su isprepletene u mrežu koja je štitila moje interese.
Učitelj nam je rekao:
„U srcu se treba pojaviti dobrodušnost, a izraz lica treba biti spokojan“ („Veliki Falun Dafa Put Ispunjenja“)
Oduvijek sam se pitala zbog čega ja nemam takvu dobrodušnost, ali bih stala samo na tome. Dugo sam čuvala svoju sebičnost koja je zapravo ukorijenjena u principe starog kozmosa i nisam kultivirala dobrodušnost.
Osjetila sam da mi se srce ujedno proširilo i olakšalo nakon što sam pronašla te vezanosti u sebi. Za vrijeme slanja ispravnih misli osjetila sam se vrlo smireno i prirodno mi se na licu razvio smiješak koji nije bio ukočen. Iako nisam vidjela odraz svog lica u zrcalu, znala sam da izgledam smireno. Učitelj je rekao:
„… pojava proizlazi iz uma.“ („Fa predavanje na sastanku Epoch Timesa“)
Želim biti istinska Dafa praktikantica čije lice odiše mirom i zadovoljstvom te će i na taj način ljudi moći osjetiti veličanstvenost Falun Dafa.
