Tijekom povijesti, Himalaje su bile regija koja je bila dom brojnim kultivatorima. Tamošnji ljudi su živjeli jednostavnim, skromnim životom, ispunjenim glazbom i plesom. Oni su također štovali Buddha Fa. Prije tisuću godina, u toj regiji je postojao kultivator koji se zvao Milarepa. Dok je ranije brojnim Buddhama i Bodhisattvama trebalo više života i brojnih nedaća da bi uspjeli u kultivaciji postižući ispunjenje, Milarepa je uspio kultivirati jednak iznos moćne vrline u samo jednom životnom vijeku. Kasnije je postao poznat kao utemeljitelj Bijele sekte Tibetanskog budizma.
(Nastavak od 10. dijela)
Geshe Tsakpuwa je imao ljubavnicu. Zatražio je od te žene da stavi otrov u malo sira s namjerom da Štovanom tako oduzme život. Po učinjenom zadatku joj je obećao dati veliki komad žada. Žena mu je povjerovala i otišla Štovanom kako bi mu predala sir kao dar.
Štovani je u potpunosti već bio svjestan toga. Vizualizirajući karmičke relacije znao je da su oni sa predodređenom povezanošću bili spašeni. Premda mu otrov ne bi naškodio, nirvana mu se približavala pa je odlučio prihvatiti otrov kao dar. Štovani je također znao da žena svakako neće dobiti žad poslije ako ga već nije dobila prije no što mu je prišla s otrovanim sirom. Stoga je Štovani rekao ženi: „Sada ga neću prihvatiti, ali dođeš li poslije vjerojatno hoću.“
Žena se zbunila i preplašila čuvši te riječi od Štovanog. Posumnjala je je da je Štovani možda već znao kako je sir bio otrovan. Izašla je nervozna i uznemirena.
Objasnila je Tsakpuwi što se dogodilo rekavši da Štovani sigurno mora imati natprirodne moći budući da je odbio prihvatiti sir.
Tsakpuwa joj odgovori: „Koješta! Da je to slučaj ne bi rekao da mu ga doneseš kasnije, ili bi ti rekao da ga sama pojedeš. Ne, on ti je rekao da mu ga doneseš poslije i to jasno kazuje da ne posjeduje natprirodne moći. Uzmi sada taj žad i odnesi mu sir. Ovaj put se pobrini da ga i pojede!“ Tako joj je predao žad.
Žena mu odgovori: „Svatko vjeruje da on posjeduje natprirodne moći i zbog toga jučer nije htio pojesti sir. Svakako ga neće pojesti donesem mu li ga ponovo danas. Bojim se i ne usuđujem se ići. Ne želim sada više imati taj žad. Oprosti mi, molim te. Ne mogu to više učiniti za tebe.“
Tsakpuwa joj je odgovorio: „Samo bi budale mogle povjerovati da posjeduje natprirodne moći. Oni ne čitaju sutre, nisu racionalni, i prevareni su njegovim lažima. Pročitao sam u sutrama da ljudi poput njega nemaju natprirodne moći. Jamčim ti da ih ne posjeduje. Odnesi mu sada da pojede taj otrovani sir. Uspijemo li, neću te iznevjeriti. Već toliko dugo smo ljubavnici i ne trebamo više brinuti o tračevima. Oženit ću te ako to uspiješ napraviti. Ne samo da će žad biti tvoj, već ćeš i voditi glavnu riječ kad je u pitanju sve što imam u kući i izvan nje. Bili bogati ili siromašni, bit ćemo zajedno dok nas smrt ne rastavi. Pristaješ li?“
Žena mu je povjerovala. Ponovo je stavila otrov u sir i donijela ga pred Štovanog kao dar. Štovani ga je prihvatio s osmjehom. Žena je pomislila: „Geshe je bio u pravu. On zaista ne posjeduje natprirodne moći!“
Štovani joj se obratio s osmjehom: „Nagrada za ovaj posao – žad, jesi li ga dobila?“
Čuvši njegove riječi, žena se bila tako uplašila da je ostala bez riječi. Osjećala je krivicu i strah, cijelo tijelo joj se treslo i lice poplavilo. Klanjala mu se drhtavim glasom: „Imam žad. Molim vas da ne jedete sir, dajte ga meni.“
Štovani je upitao: „Zbog čega ga želiš?“
Plakala je: „Dopustite meni da ga pojedem jer sam počinila grijeh.“
Štovani joj odgovori: „Prvo, ne mogu ti dopustiti da ga pojedeš, već se samo mogu sažaliti nad tobom. Drugo, ovim temeljnim prekršajem ću narušiti pravila Bodhisattve odbijem li tvoj dar. Nadalje, završio sam put po pitanju samoga sebe i drugih. Pružajući spasenje, vrijeme je da napustim ovaj svijet. Tvoj dar mi u biti ne može naškoditi i svejedno je hoću li ga pojesti ili ne. Vjerojatno ne bi dobila žad da sam prošli put pojeo sir pa zbog toga to nisam učinio. Sad kad si ga dobila, lakše mi ga je pojesti i on će biti zadovoljan. Nema veze što ti je obećao ovo ili ono po obavljenom zadatku. Njegove riječi nisu pouzdane. Nijedno od njegovih mišljenja o meni nije istinito. Oboje ćete se u budućnosti mnogo kajati. Do tada bi bilo najbolje da se istinski pokaješ te ozbiljno počneš učiti dharmu. Ili barem kad su u pitanju situacije povezane sa stvarima života ili smrti, nemoj više činiti takve grijehe u budućnosti! Sada se možeš iskreno pomoliti mojem obiteljskom nasljeđu.“
„Vas dvoje ste često tražili patnju napuštajući sreću. Ovog puta se zavjetujem kako ću u tvoje ime eliminirati grijehe koje si bila počinila. Ljudi će prije ili kasnije saznati što ste učinili tijekom sadašnjeg vremena. No zbog vaše sigurnosti molim te da to ne kažeš drugima prije moje smrti. Ja sam sad stari čovjek, i vi ljudi niste vidjeli je li ono što sam u prošlosti bio rekao istina ili ne. Stoga možda nećeš vjerovati mojim riječima. Ovog puta ćeš to vidjeti vlastitim očima. Znat ćeš da je istina sve što sam rekao.“ S tim riječima Štovani je pojeo sir.
Žena se vratila Tsakpuwi i ispričala mu je što se dogodilo. On joj je odgovorio: „Ono što vidiš u woku možda nije ukusna hrana; ono što čuješ od drugih možda nije istina. Ako je pojeo otrovani sir, moj cilj je postignut. Sada samo umukni i budi tiho.“
Štovani je prenio vijest u Drin i Nyanam, pozivajući vjernike, prosce, i ljude s drugih mjesta koji ga nisu ranije sreli da mu dođu u posjetu. Njegovi učenici su se pripremali za dharma skup i bili su u nevjerici čuvši tu poruku. Svi su došli, a Štovani je podučavao dharmu nekoliko dana bez prekida. U detalje je objasnio uzrok i posljedicu uvriježene stvarnosti kao i esencije konačne stvarnosti. Mnogo je učenika s iznimnom urođenom kvalitetom tijekom predavanja vidjelo nebrojene Buddhe i Bodhisattve kako na nebu slušaju dharmu; neki su vidjeli kako ljudi i ne-ljudi po cijelom nebu i posvuda po zemlji radosno slušaju. Također se mogla vidjeti petobojna duga, pobjednički plakati i živopisni oblaci po neispunjenom prostoru. S neba je poput kiše sipilo petobojno cvijeće iz kojih su se širili prekrasni mirisi, a čula se i ugodna nebeska glazba.
Neki učenici su upitali Štovanog: „Također smo vidjeli nebeska bića kako slušaju dharmu na nebu i neispunjenom prostoru. Vidjeli smo i mnogo rijetkih te čudesnih znakova. Što su oni uistinu?“
Štovani: „Nebeska bića i dobrodušna božanstva su sva slušala moju dharmu nudeći mi darove pet osjetilnih užitaka. Vi imate radosna srca i vidjeli ste te prekrasne znakove jer ste svi vi jogiji i vjernici cjelovite urođene kvalitete.“
Netko je upitao: „Zašto ne možemo vidjeti ta božanska bića?“
Štovani odgovori: „Među nebeskim bićima su i neke Bodhisattve, a neke su dostigle stanje ne-retrogresije. Da biste ih mogli vidjeti vaše nebesko oko mora imati dovoljnu količinu odlike i mudrosti, bez puno ometajućih kognitivnih prepreka. Prirodno ćete vidjeti druga božanstva ako ste u stanju vidjeti Buddhe i Bodhisattve. Morate se pokajati i nakupiti odlike kako biste mogli vidjeti Buddhe i Bodhisattve. Sasvim sigurno ćete vidjeti najveličanstvenijeg Buddhu – vaš vlastiti um, budete li naporno prakticirali.“
Učesnici skupa s iznimnom urođenom kvalitetom su nakon tih riječi dobili spoznaju uma kao stvarnog tijela; oni srednjeg kapaciteta su doživjeli jak osjećaj praznine, jasnoće, i radosti. Svi su imali snažnu želju da se približe stanju Bodhi.
Štovani im se obratio: „Lame, laici, svi, i nebeska bića su bila u mogućnosti ovdje doći na dharma skup zbog naklonosti iz prijašnjih života. Skup se dogodio radi dharme i karmičke povezanosti. Ja sam star i slab. Teško je reći hoćemo li se moći ponovo sresti na ovom svijetu. Ipak, sve ovo što sam vam rekao je istina. Nadam se da ćete biti sposobni prakticirati u skladu s dharmom. U mojoj Buddha zemlji, svi vi ćete biti učenici koji ste čuli moje predavanje prvog skupa nakon što dostignem budinstvo. Pa, molim vas budite sretni!“
Učenici iz Nyanama su se pitali zašto je Štovani to rekao. Je li zato što je spasenje bića završeno i bliži se nirvana? Molili su Štovanog u nadi da nirvana, ako se već bliži, bude u Nyanamu, ili da barem jednom posjeti to mjesto. Plakali su inzistirajući Štovanom da ode u Nyanam. Ljudi iz Drina, Chubara, i drugih regija su također molili Štovanog da posjeti njihova mjesta.
Štovani im je odgovorio: „Starac poput mene neće ići u Nyanam. Čekat ću smrt u Drinu i Chubaru. Idemo napraviti dobar zavjet u nadi da ćemo se u budućnosti svi susresti u čistoj zemlji dakinija.“
Učenici: „Nadamo se da će se Učitelj zavjetovati da će sva ranije posjećena mjesta podariti blagoslovima ako ih već neće moći posjetiti. Svi ljudi i bića koja su vidjela ili čula za Učitelja ga mole za zavjet pomoći i blagoslova.“
Štovani: „Veoma sam dirnut kad vidim vašu vjeru. Uvijek sam vas podučavao dharmu sa suosjećanjem. U budućnosti ću se naravno zavjetovati za sreću i radost samog sebe, drugih, i svih bića.“ Štovani je potom zapjevao pjesmu zavjeta.
Svi koji su slušali dharmu su bili puni radosti. Nisu se usudili vjerovati, misleći: „Učitelj vjerojatno neće ući u nirvanu“. I ljudi osim učenika iz Nyanama su prišli Štovanom, moleći ga za pomoć i blagoslove. Publika se potom razišla dok su čudesni znakovi zajedno s dugama polako nestajali s neba.
Ljudi iz Drina su iskreno zamolili Štovateljeve glavne učenike, poput Zhiwe O, da se moli Štovanom kako bi ovaj došao živjeti u Rekpa Dukchen. Štovani je odsjeo nekoliko dana tamo podučavajući dharmu proscima. Štovani je jednog dana rekao svim svojim učenicima: „Molim sada me pitajte ako imate pitanja u vezi dharme. Uskoro ću otići.“ Učenici su pripremili obred obožavanja tijekom kojega su Štovanom postavili pitanja vezana za usmeno podučavanje i objašnjenja. Seban i još jedan učenik su ga na kraju upitali: „Učitelju, rekli ste nam da ćete uskoro dostići nirvanu. Jedva da u to možemo povjerovati. Nadamo se da ćete duže živjeti na svijetu kako bi bića mogla imati više blagodati.“
Štovani im odgovori: „Moj život se bliži kraju. Spašena su bića koja trebaju biti spašena. Sve što proizlazi iz rođenja susrest će smrt. Zapravo, rođenje je samo manifestacija smrti.“
Štovani je nakon nekoliko dana, kako se i očekivalo, zadobio simptome bolesti. Njegov učenik Ngandzong Repa je stoga okupio sve učenike i prosce. Održali su obred za učitelja, božanstva, dakinije i nebeske čuvare. Rekoše Štovanom: „Učitelju, vi znate za metode dugovječnosti i medicine. Biste li bili toliko ljubazni da ih primijenite?“
Štovani im odgovori: „Zapravo, jogijima su takve metode nepotrebne. Sva povoljna i nepovoljna stanja su putovi koji uključuju bolest i smrt. Posebice za mene, Milarepu, koji je okončao prakticiranje dharme učitelja Marpe. Nema potrebe za takvim metodama ili za traženjem pomoći od božanstava. Ja mogu učiniti da neprijatelji postanu dragi supružnici. Koja je svrha rituala u kojima se traži pomoć od Bodhisattava? Demone i duhove sam davno zauzdao pretvorivši ih u nebeske čuvare, pa su čarolije takve vrste još beskorisnije. Promijenio sam Pet Otrova (neznanje, vezanost, odbojnost, ponos i zavist) u Pet Dhyani Buddha (mudrost pet kvaliteta: savršena praksa, ravnodušnost, promatranje, refleksija i meditacijska mudra domena dharme; pet Buddha su Akshobhya, Ratnasambhava, Amitabha, Amoghasiddhi i Vairocana). Čemu uzimati lijekove? Sada se približilo vrijeme za sekvencijsku transformaciju u Buddha tijelo, kroz stvarnost koja ulazi u stupnjeve dovršenosti i prosvjetljujuće dharma-prirode. Nema potrebe to mijenjati.“
„Ljudi ovog svijeta bolno pate uslijed rođenja, starenja, bolesti i smrti. To je posljedica karmičke odmazde koja proizlazi iz prijašnjih počinjenih loših djela. Čak i uz pomoć lijekova i rituala su nesposobni izbjeći patnju. Koliko god moćan bio kralj, ratnik bio snažan, osoba bila bogata, žena lijepa, intelektualac pametan, govornik bio rječit, s dolaskom smrti nestat će svi. Spasenje se ne može dobiti metodama pacificiranja, oplemenjivanja, magnetiziranja i potčinjavanja. Imam načina da vam omogućim uživanje u udobnoj egzistenciji, lišenoj boli.“
Učenici ga upitaše: „Može li nam učitelj reći?“
Štovani: „U skladu s svom dharmom povezanom s reinkarnacijom, postojanje će naposlijetku degenerirati, oni koji su sazvani u konačnici će se raspršiti, rođenje će na kraju postati smrt, a ljubavnici će se na kraju rastati. Ako netko ima odlučno razumijevanje toga, on bi trebao potpuno napustiti djela koja donose loše posljedice. To jest, prestati težiti bogatstvu ili tražiti dobitke; slijediti dobrog učitelja i prakticirati osnove ne-nastanka na temelju učenja. Trebate znati da je praksa ne-nastajanja i praznine najsvetija među svim praksama. Imam i druge važne stvari za reći koje ću vam reći kasnije.“
Zhiwa O i Ngandzong Repa rekoše: „Učitelju, ako zdravi poživite duže na ovom svijetu, biste li mogli spasiti više bića? Možda se ne slažete s našim traženjem da poživite stotinu godina. No bez obzira na sve, molimo vas da razmislite o izvanrednim ritualima Tajne Mantre i uzmete nešto lijekova za brži oporavak.“ Molili su ga opetovano.
Štovani: „Mogao bih postupiti kako predlažete da vrijeme i uvjeti nisu dobri. Ali ako netko pozove Buddhe i Bodhisattve da dođu zbog njegove vlastite dugovječnosti, umjesto da koristi drugima, to bi bilo kao tražiti od kralja da napusti prijestolje i radi za vas kao sluga. To bi bilo grešno. Zato ne smijete prakticirati Mantrayanu samo za vas same ili za ovaj život. Bilo bi vrlo dobro prakticirati Mantrayanu u ime drugih bića. Kako bih pomogao svim bićima, cijeli sam život proveo u udaljenim planinama prakticirajući najtemeljitije obrede, tako da mi oni drugi nisu više potrebni. Moj je um dostigao ono što je istovjetno temeljnoj prirodi dharme i oni su nerazdvojni. Tako da mi ne trebaju putovi za ostajanje u ovom svijetu. Sa stihovima i lijekovima majstora Marpe, potpuno sam iskorijenio Pet otrova u sebi, što znači da mi više ne treba lijek. Ako niste u stanju smatrati nepovoljne uvjete povoljnima, vi niste pravi učenici. Kada vrijeme još nije pravo, medicina i obredi su prihvatljivi nailazimo li na nepovoljne uvjete koje su prepreke na putu prema Bodhiju. Postoje neke iznimke tijekom kojih su nepovoljni uvjeti uklonjeni i promijenjeni u one povoljne. Da bi ponudio spasenje onim bićima slabijeg kapaciteta, Buddha Shakyamuni je jednom prihvatio dijagnozu i lijek od Jivake Kumare. I sam Buddha je, međutim, iskazao ulaženje u nirvanu kad su vrijeme i uvjeti bili dobri. Upravo sada su moje vrijeme i uvjeti dobri, pa su lijekovi ili slični obredi nepotrebni.“
Zatim su dva glavna učenika pitala: „Učitelju, idete li na drugi svijet kako bi donijeli dobrobiti bićima? Možete li nam reći kako bismo trebali shvatiti obožavanje tijekom nirvane, zbrinjavanje tijela i pravljenje statua i izgradnju stupe? Također, molimo vas da kažete nama učenicima kako meditirati i vježbati sa sluhom, razmišljanjem i kultivacijom.“
Štovani: „S dobrodušnošću i vrlinama majstora Marpe, sve moje aktivnosti povezane s reinkarnacijom i nirvanom su upotpunjene. Jogi čiji su um, govor i tijelo oslobođeni u dharmi ne treba ostaviti tijelo. Nema potrebe da stvarate kipove ili da gradite stupu. Nemam nikakvu vezanost naspram hramova. Bez hramova i opati postaju suvišni. Udaljena područja u visokim ili snježnim planinama možete tretirati kao vaše hramove. Meditirate li sa suosjećanjem za bića iz šest domena, to će biti najizvanredniji kip tijekom četiri godišnja doba. Postizanje potpunog razumijevanja izvorne čiste prirode dharme isto je kao i izgradnja stupa. Održavati ujednačen um i govor te molitva iz dubine srca su najbolji darovi.“
„Boravak s onima koji su duboko pogođeni i vezani za sebe te koji čine stvari koje škode bićima je u suprotnosti s osnovnim ponašanjem praktikanta dharme. Da bi zauzdali Pet otrova te beneficirali bićima, osoba se može činiti da na površini radi loša djela dok ona u biti slijedi Buddhin put; a to je prihvatljivo.“
„Ako netko samo zna za dharmu bez da je stvarno prakticira, njegovo široko znanje će zapravo postati prepreka, što dovodi do pada u ponor Triju nižih sfera. Stoga, molim vas razmislite o nestalnosti svoga života, marljivo potičući dobra djela i upozoravajuća na ona loša. Apsolutno ne treba činiti loša djela, čak i ako je nečiji život okončan. Jednostavno rečeno, praktikant dharme treba znati što je sram prije nego što krene slijediti put. Čineći to na ovaj način, vaša praksa bi mogla biti u proturječju s nekim sutrama ili spisima izopačene svrhe, ali bit će usklađena s namjerama Buddha i Bodhisattvi. Sve bitne stvari o slušanju i razmišljanju mogu biti sažeta na taj način i mislim da je to dovoljno. Bio bih sretan kad biste mogli djelovati u skladu s mojim riječima. Možete postići potpuno razumijevanje svih aktivnosti povezanih s reinkarnacijom i nirvanom. Inače, besmisleno je ispuniti moju želju svjetovnom vizijom, na svjetovne načine.“
Duboko dirnuti, svi učenici su memorizirali spomenuta učenja.
Štovani je nakon nekog vremena pokazao simptome ozbiljne bolesti. Geshe Tsakpuwa ga je posjetio donoseći mu meso i bocu finog vina, pretvarajući se kako mu daje dar. Podrugljivo je prišao Štovanom, rekavši: „Uh! Kako se takva teška bolest mogla dogoditi Učitelju koji je kadar postići tako velike stvari? Kako ste se razboljeli? Ako se bolest može dijeliti s drugima, možete je podijeliti među glavnim učenicima. Ili, ako se bolest može prenijeti, molim vas dajte mi je. Sada ne možete ništa učiniti. Kako možemo ovo okončati?“
Štovani mu se mirno osmjehnuo, rekavši: „Mogao sam izbjeći bolest. Trebalo bi ti biti jasno zašto se ona ipak pojavila. Bolest obične osobe razlikuje se od bolesti jogija, kako po prirodi, tako i u karmičkim odnosima. Bolest koju sada imam je u biti uzvišena manifestacija Buddha dharme.“
Tsakpuwa je mislio da Štovani možda sumnja u njega, ali nije bio siguran. Štovani je rekao da se bolest može prenijeti, što je potpuno neosnovano. Kako bi se bolest mogla prenijeti na druge u ovom svijetu? Rekao je: „Nije mi jasan uzrok učiteljeve bolesti. Potreban je ritual koji tjera demone ako je bolest uzrokovana duhovima; ako su Četiri velika elementa izvan koordinacije, treba učvrstiti tijelo i uzimati lijekove. Ako se bolest uistinu može prenijeti na druge, učitelju, molim vas, prenesite je na mene.“
Štovani je rekao: „Postoji osoba s velikim grijesima. Demon u njegovu umu se pojavio kako bi mi naudio, stavljajući moja četiri Velika elementa van koordinacije te time uzrokujući bolest. Ti nemaš moć iskorijeniti ovu bolest. Iako sam ti je mogao prenijeti, bojim se da je ne bi mogao podnijeti ni na trenutak. Zato je bolje to ne učiniti.“
Tsakpuwa pomisli: „Ova osoba uopće ne može prenijeti bolest na druge pa su njegove riječi sarkastične. Trebam ga osramotiti.“ Potom je iznova molio Štovanog da prenese bolest na njega.
Štovano odgovori: „Privremeno ću prenijeti bolest na vrata nasuprot mene, budući da inzistiraš. Ne bi mogao izdržati prenesem li je na tebe. Obrati sada pažnju.“ Štovani je svojom božanskom moći prenio bolest ka spomenutim vratima. Vrata su prvo zaškripila sa zvukom kao da će se raspasti na komadiće. To se upravo i dogodilo nakon nekog vremena. Štovani se potom činio kao da je sasvim bio ozdravio.“
Tsakpuwa pomisli: „To je samo magija kako bi me obmanuo. Ne možeš me nasamariti.“ Zatim je rekao: „Ah! To je zaista zadivljujuće! No Učitelju molim vas da je prosto prenesete na mene.“
Štovani mu reče: „Prenijet ću polovicu bolesti na tebe s obzirom da toliko kumiš. Apsolutno ne bi mogao podnijeti bolest u cjelini.“ Potom je na njega premjestio polovicu boli. Tsakpuwa je smjesta osjetio iznimnu bol. Jedva je bio u stanju drhtati ili disati. Skoro je bio izdahnuo kada je Štovani povukao većinu premještene bolesti nazad, rekavši: „Upravo si bio osjetio manji dio bolesti. Kako ti se čini? Jesi li je u stanju izdržati?“
Iskusivši tešku bol, Tsakpuwu je preplavio jak osjećaj kajanja. Kleknuo je naklonivši se Štovanom i obratio mu se suznih očiju: „Učitelju! Učitelju! Kajem vam se sada iskreno. Oprostite mi, molim vas. Svu svoju imovinu darujem Učitelju. Molim vas da mi pomognete s posljedicama mojih grijeha.“ Plakao je vrlo tužno.
Štovani je bio vrlo sretan, uzevši nazad preostalu malu količinu bolesti vidjevši kako se ovaj istinski kaje. Rekao je: „Nisam želio zemlju ni imovinu tijekom svog života. Takve stvari su mi sada još beskorisnije kada umirem. Možeš ih zadržati. Molim te da ne činiš loša djela od sada pa na dalje, čak i po cijenu života. Pristajem da ti ovom prilikom pomognem razriješiti posljedice tvojih grijeha.“
Tsakpuwa reče Štovanom: „U prošlosti sam činio loša djela uglavnom zbog novca. Ne treba mi sada. Iako ga Učitelj ne želi prihvatiti, učenicima će uvijek biti potrebna pomoć u prakticiranju. Molim vas, prihvatite to u njihovo ime.“ Štovani ga nije prihvatio premda je ovaj nastavio tako moliti. Učenici su ga kasnije prihvatili iskoristivši imovinu za održavanje okupljanja. Čak i danas se ova okupljanja još uvijek održavaju u Chubaru.
Od toga dana je Tsakpuwa iznenađujuće odbacio lakomost koju je gajio cijelog svog života i postao je vrlo dobar praktikant.
Štovani se obratio svojim učenicima sljedećim riječima: „Ostao sam ovdje kako bih pomogao ovoj veoma grješnoj osobi da se istinski pokaje kako bi bio oslobođen patnje. Sada je to gotovo i vrijeme je da idem. Zapravo, ulaženje velikog dharma praktikanta u nirvanu dok boravi u selu je kao da kralj umre u domu obične osobe. Stoga ću krenuti za Chubar i tamo umrijeti.“
Seban Repa upita: „Učitelju, vi ste ozbiljno bolesni te vam hodanje predstavlja veliku bol. Bi li mogli pronaći nosiljku i prenijeti vas tamo?“
Štovani odgovori: „Ja zapravo nisam bolestan i moja smrt nije istinska smrt. To je samo manifestacija bolesti i smrti. Nema potrebe za nečim poput nosiljke. Mladi učenici, možete sada krenuti prema Chubaru.“
Kad su mladi učenici došli u Chubar, Štovani ih je tamo već čekao. Neki stariji učenici su rekli: „Mi smo bili ti koji su ovdje dopratili Učitelja.“ Drugi je rekao: „Učitelj je bio bolestan i odmarao se u Rekpa Dukchenu.“ Neki od kasnije pristiglih prosaca su pak rekli: „Vidjeli smo Učitelja kako podučava dharmu u Dzongu. Drugi su govorili: „Došli smo s Učiteljem.“ Mnogi ljudi su rekli: „Svatko od nas je bio štovao Učitelja kod kuće.“ Oni koji su u Chubar stigli prvi rekoše: „Učitelj je prvi došao do Chubara, a mi smo ga bili pratili.“ Tako su neki rekli da je Učitelj došao kasnije, neki su govorili da je podučavao dharmu, dok su neki rekli kako su ga štovali u svojem domu. Svađali su se međusobno ne i nisu vjerovali jedni drugima. Čuvši sve to, Štovani im se obratio s osmijehom: „Svi ste u pravu. Učinio sam to jer sam se htio našaliti s vama.“
(Nastavlja se)
