(Nastavak 11. dijela)
Izgledalo je kao da se Štovani razbolio. Nebo je bilo prekriveno sudbonosnim znakovima – pojavile su se duge i cvijeće je počelo padati poput kiše, upravo kao i kad je podučavao dharmu. Svima je bilo jasno da će Štovani zaista krenuti na drugi svijet. Učenici Repa Zhiwa O, Ngandzong Repa i Seban Repa su ga pitali: „Učitelju, u koju čistu zemlju ćete otići nakon nirvane? Kamo mi, učenici, trebamo uputiti molitve?“
Štovani je rekao: „Svejedno je, bez obzira kamo uputite molitve. Sve dok održavate vjeru i istinski se molite, zajamčeno je da ću biti pored vas. Pružit ću vam sve za što budete molili.“
„Ovaj put ću otići posjetiti Budu Akshobyu u istočnoj čistoj zemlji Abhirati. Ranije sam vam spomenuo da vam moram još nešto priopćiti, a to je moja oporuka. Nakon što ja, Milarepa, napustim ovaj svijet, neće ostati puno stvari koje posjedujem, osim nekoliko stvari koje svakodnevno koristim. Rechungpi dajte moju pamučnu odjeću i štap za hodanje. On će se vratiti vrlo brzo. Molim vas, recite mu da su ta dva predmeta povezana s uvjetnim nastankom u našoj praksi. Svakako, ne smijete micati moje tijelo prije nego što Rechungpa stigne.
„Upa Tonpa ima dobre uvide i zapažanja po pitanju širenja dharme, stoga šešir i štap učitelja Matripe trebaju dopasti njemu. Zhiwa O, molim da uzmeš ovu drvenu posudu. Ngandzong, molim da uzmeš ovu čašu u obliku lubanje. Kremen će uzeti Seban Repa, a koštanu žlicu neka uzme Drigom repa. Moju prostirku za meditaciju možete izrezati na nekoliko dijelova i podijeliti je drugim učenicima tako da svatko dobije jedan komad. Ovi predmeti nemaju novčanu vrijednost, dajem vam ih prvenstveno da prikažemo uvjetni nastanak.“
„Moja najvažnija želja i oporuka, zlato koje sam ja, Milarepa, akumulirao svih ovih godina, spremljeno je ispod ovog ognjišta. Kad umrem, mnogi učenici neznalice će se vjerojatno svađati oko planova za moj pogrem. Tada otvorite moju oporuku i pogledajte. U njoj su i daljnje upute za vaše prakticiranje.“
„Neki ljudi koji uče dharmu nemaju puno vrline. Oni teže ugledu i da ih drugi poštuju, izvode razne budističke rituale i tu i tamo učine pokoje dobro djelo. Zapravo, kad takva osoba ponudi stotinu darova, zauzvrat očekuje tisuću. Kad se takve sekularne osobe pridržavaju budizma, pohlepno se nadajući da će povisiti vlastite zasluge, to je kao da miješaju otrov sa slasnom hranom i konzumiraju ga. Stoga, ne konzumirajte otrov i ne težite ugledu u ovom životnom vijeku. Trebate se potpuno odreći svih tih stvari koje na površini izgledaju kao dharma, ali su zapravo samo svjetovni fenomeni. Bilo bi dobro da ostanete istinski predani i marljivi te da prakticirate čistu budističku dharmu.“
Učenici su tada pitali: 'Ako će to pomoći živim bićima, možemo li im prikazati malo fenomena ovdje na svjetovnoj razini?'
Milarepa reče: „Ako je motiv na osnovu kojeg prikazujete fenomene je potpuno nesebičan, onda je to u redu. Međutim, zaista je teško. Ako radite stvari za dobrobit drugih, ali ipak i iz vlastite pohlepe, onda niste u stanju niti pomoći sebi, a kamoli drugima. To je kao kad osoba koja ne zna plivati, ode na kupalište da pliva. Ne samo da neće uspjeti plivati, nego će potonuti u teškim mukama. Stoga, bolje je i ne razgovarati o tome kako drugima omogućiti dobrobiti dok sami ne spoznate realnost praznine. Bez kultivacije i bez spoznaja, preokupiranost dobrobitima za druge je kao kada slijepac vodi slijepca. Na kraju biste upali u jamu stvorenu od sebičnosti. Zapravo, prazni prostor je neograničen i broj živih bića je također nebrojen. Kad završite s praksom, postoje nebrojeni načini za spašavanje bića. Spasenje bićima se može ponuditi u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu. Prije ispunjenja trebate gajiti čiste namjere i veliku dobrodušnost, marljivo stremeći ka budinstvu da bi prenijeli dobrobiti svim bićima. Molim vas, odstranite vezanosti za odjeću, hranu, ugled i dobit. Molim vas da izrdžite sve teškoće i da nosite teret na srcu. Trebate prakticirati na taj način i tako spašavate živa bića. Na taj način ćete dobiti put i staviti ga u praksu te postići ultimativne dobrobiti za sebe i druge.“
Štovani Milarepa je nastavio: „Sada, ne mogu ostati još dugo. Molim vas, sjetite se mojih riječi i nastavite u mojoj tradiciji.“ S tim riječima, ušao je u duboku meditaciju i manifestirao smrt u 84. godini života. Bila je to zora 14. prosinca, 1135. Zvijede se nisu mogle vidjeti na nebu i izlazilo je sunce. Fizičko tijelo Štovanog je prikazalo prirodu dharme, manifestirajući nirvanu.
Tog trenutka se prikazala sveta scena okupljanja božanskih bića i dakinija. Sve je bilo veličanstveno i na nebu se pojavila živopisna duga, koju je skoro bilo moguće dotaknuti. Sve boje na nebu su se ispremiješale, a u središtu duge se pojavio lotosov cvijet s osam latica. Iznat lotosa se pojavila iznimno lijepa mandala. Čak ni najbolji slikar na svijetu ne bi bio u stanju proizvesti ako pitoresknu scenu. Oblaci u tonovima pet boja su mijenjali oblik u ogrlice, kišobrane i ostale nebrojene oblike. Raznovrsno cvijeće u bojama je padalo s neba poput kiše. Šareni oblaci su se uzdigli do planina u četiri smjera. Svi su mogli čuti ugodnu nebesku glazbu i hvalospeve. Zemlju je preplavio slatki miris. I sekularni ljudi su vidjeli živa bića i bogove upraznm prostoru, i počeli su im nuditi darove. Ljudi bez odjeće su vidjeli božanska bića i nisu bili iznenađeni; ali božanska bića su se suzdržavala od mirisanja ljudskih fizičkih tijela i često bi prekrili lice kad bi pored njih netko pročao. Ponekad bi se ljudi mimišli s božanskim bićima i podravili ih ili bi popričali s njima. Svi su vidjeli te posebne scene.
Hodočasnici iz Nyanama su čuli da je Štovani ušao u nirvanu i svi su došli u Chubar. Iznijeli su brojne razloge glavnim učenicima i hodočasnicima iz Chubara te su zatražili da tijelo Štovanog bude preneseno u Nyanam gdje će ga pokopati. Glavni učenici su odbili njihov zahtjev. Hodočasnici iz Nyanama su stoga tražili da se pokop odgodi da bi vjernici iz drugih mjesta imali priliku vidjeti Štovanog. Hodočasnici iz Chubara su se složili. Ljudi iz Nyanama su se vratili s nekoliko snagatora i ponovno pokrenuli diskusiju. Htjeli su nasilno uzeti i odnijeti tijelo Štovanog. Posvađali su se s hodočasnicima iz Chubara i kaos je zamalo doveo do velike tuče. Glavni učenici su ovo vidjeli i rekli narodu: „Mi svi vjerujemo u Štovanog. Molimo vas da se prestanete svađati. Pošto je Štovani otišao u nirvanu u Chubaru, onda bi bilo prikladno da ga pokopamo u Nyanamu. Molimo, samo sačekajte. Kad završimo kremaciju, zasigurno će vam preostati relikvije i pepeo za daljnje štovanje.“ Ipak, ljudi iz Nyanama su planirali nasilno uzeti tijelo kad se odjednom na nebu pojavilo božansko biće, koje je zvučalo poput Štovanog Milarepe.
Vjernici, hodočasnici i učenici su svi bili nevjerojatno sretni kad su ga ponovno ugledali. Prestali su se svađati i iskreno su se pomolili. Na kraju, tijekom nezamislive transfomacije, ljudi iz Nyanama su dobili još jedno tijelo Štovanog, dodatak onom koje su sačuvali glavni učenici i hodočasnici u Chubaru. Odnijeli su to tijelo i uputili se kremirati ga u Dudul Puk, u Lapchi snježnim planinama. Još jednom su se pojavili šareni oblaci, duga, božanska glazba, mirisi i ostali sudbonosni fenomeni, kao za vrijeme nirvane.
Glavni učenici i hodočasnici iz Chubara su bili u neprestanoj, iskrenoj molitvi šest dana. Lice štovanog je odjenom postalo sjajno, poput osmogodišnjeg djeteta. Neki učenici su komentirali da Rechungpa najvjerojatnije neće doći te da, ako i dalje budu odgađali, neće im ostati ništa za kremaciju. Nakon rasprave svi su još jednom pogledali lice Štovanog i ponijeli su mu tijelo do pećine. Postavili su sve za kremaciju, postavili tijelo na vrh i nacrtali mandal. Iako se njihov postav ne može usporediti s nebeskim darovima, bilo je najboljih darova iz ljudskog svijeta. Kremaciju su namjeravali početi u zoru nakon svih molitvi i rituala. Međutim, koliko god su se trudili, nikako nisu mogli zapaliti vatru. Tada se odjednom pojavila duga, a iza nje se pojavilo pet dakinija.
Ngandzong je rekao: 'Štovani nam je rekao, a i dakiniji, da ne mičemo njegovo tijelo prije Rechungpinog dolaska. Međutim, Rechungpa još nije došao i tijelo će najvjerojatnije brzo propasti. Što nam je činiti?'
Repa Zhiwa O je komentirao: 'Na temelju želje Štovanog i dakinija, a i zbog činjenice da nikako nismo mogli zapaliti vatru, Rechungpa će se sigurno pojaviti vrlo brzo. Hajdemo se iskreno pomoliti.' Vratili su tijelo u pećinu i nastavili se predano moliti.
Rechungpa je tada meditirao u hramu u Lorodolu. Jedne noći, iza ponoći, tijekom senzacije svjetla i sna, ugledao je kristalnu stupu koja je obasjala sve u praznom prostoru. Nebrojene dakinije su otpratile stupu na drugi svijet. Na zemlji su posvuda bili njegova Vajra braća i hodočasnici. Pjesma božanskih bića i dakinija je ispunila nebo, s nezamislivim oblacima posvuda. Rechungpa se poklonio stupi. Odjenom se pojavilo lice Štovanog Milarepe i on mu se obratio: 'Moj sine, iako nisi poslušao moje riječi i nisi se vratio na vrijeme, ja ću biti vrlo sretan ako se mi, otac i sin, uspijemo ponovno sresti. Ti i ja se možda nećemo uspjeti često viđati u budućnosti. Molim te da ne izgubimo ovu dragocjenu priliku i da se dobro ispričamo.' Štovani je taka stavio svoju ruku na Rechungpinu glavu i nasmiješio mu se. Rechungpa je bio ujedno tužan i sretan, i osjetio je veličanstvene senzacije i nepokolebljivu vjeru.
Kad se Rechungpa probudio sjetio se da mu je Štovani da se vrati u određeno vrijeme i bio je vrlo uznemiren. 'Je li Štovani već ušao u nirvanu?' Obuzela ga je nevjerojatna tuga i u njemu se pojavila snažna vjera. Iskreno se pomolio 'Učitelju, žao mi je što nisam krenuo na vrijeme. Krećem sada!' Tada su se na nebu pojavile dvije djevojke koje su mu se obratile: ' Rechungpa, Štovani sada kreće u Čistu zemlju. Ako ne požuriš možda ga nećeš više uspjeti vidjeti u ovom životnom vijeku. Molimo te da požuriš!'
Samo je razmišljao o svom učitelju i bio je odlučan da stigne na vrijeme. Odmah je započeo putovanje. Ptice u hramu su počele cvrkutati, nagovještavajući zoru.
Rechungpa se pomolio i iskoristio je svoju nadnaravnu moć. Tijekom jutra je za samo nekoliko sati uspio preletjeti udaljenost za koju bi s konjem ili magarcem trebalo dva mjeseca. Po njegovom dolasku u Drin, sunce je izašlo i već je bio dan. Sjeo je da se malo odmori, pogledao je prema gore i ugledao blagonaklone oblake posvuda. Na vrhu planine gdje je Štovani Milarepa ušao u Nirvanu, pojavio se divovski baldahin stvoren od pahuljastih oblaka iz kojih je blještalo svjetlo. Nebrojena božanska bića i dakinije su prezentirali brojne darove za svih pet osjetila. Neka božanska bića su se molila, druga su polagala zavjete, neka su klečala, a neka pjevala hvalospjeve. Gledajući te prizore Rechungpa je bio ispunjen osjećajima tuge i radosti. Bio je znatiželjan pa je upitao božansko biće kojim povodom pokazuju sve darove i predano se mole.
Božansko biće mu je odgovorilo: 'Jesi li slijep ili gluh? Ne znaš da je ovo posebno okupljanje nebesa i zemlje? Mila Zhepa Dorje kreće u čistu zemlju dakinija. Božanska bića i ljudska bića svi odano štuju i prinose darove. Zar nisi znao?'
Rechungpi su te riječi teško pale i zaboljele su ga kao da mu netko nožem probada srce. Potrčao je prema pećini u kojoj je Štovani ušao u nirvanu. Stigao je do čistine u obliku stupe i, kao u snu, ugledao je kako se Štovani smiječi i pita ga: 'Je li to moj sin Rechungpa koji stiže?'
Rechungpa je tada bio iznimno sretan jer je Štovani i dalje živ. Poklonio se i pozdravio je svog učitelja. Uputio mu je brojna pitanja i na svako pitanje je dobio odgovor. Na kraju je Štovani rekao Rechungpi: 'Sine, moram otići. Molim te da mi se kasnije pridružiš i ja ću te prihvatiti. Molim te da ne zaboraviš moje riječi.' Nakon tih riječi, Štovani je istog trena nestao.
Rechungpa je bio uznemiren. Kad je stigao u pećinu u Chubaru, vidio je učenike i vjernike koji se mole oko tijela Štovanog Milarepe. Mnogi novi učenici nikad ranije nisu vidjeli Rechungpu pa mu nisu dali da se približi. Obuzet neopisivom tugom Rechungpa je plakao i onda započeo pjesmu:
„Moj zahvalni učitelj je poput susjećajnog oca,
Njegova dobrodušnost je bezgranična,
Čuješ li moj plač, učitelju,
Sažalijevaš li me zbog boli,
O, moj dobrodušni oče i učitelju?“
Rechungpina pjesma je odzvanjala u pećini, a tada je lice Štovanog odjenom zasjalo kao da je oživio. Njegovo tijelo je tada samo od sebe planulo. Repa Zhiwa O, Ngandzong Repa i ostali veliki učenici i vjernici su došli pružiti dobrodošlicu Rechungpi. On je bio vrlo tužan i nije ušao u pećinu dok nije otpjevao sedam pjesama koje je ponudio kao darove. Iskrena predanost i zanos Rechungpinih pjesama su dirnule Štovanog. Iako je već ulazio u nirvanu svjetlosti i dharma prirode, sjeo je i obratio se novim učenicima: „Moji učenici, koji ste nedavno započeli praksu. Molim vas, ne budite takvi. Rechungpa je poput lava i on zaslužuje vaše poštovanje.“ Tada se obratio Rechungpi: „Sine moj, ne budi tužan. Dođi vidjeti svog oca.“
Svi su svjedočili čudu, zadivljeni i iznenađeni. Svi su se razveselili.
Rechungpa se približio tijelu, zagrlio Štovanog i glasno zaplakao. Obuzela ga je tolika tuga da se onesvijestio i pao na zemlju. Kad se probudio ugledao je učenike i vjernike koji su okružili oltar. Poput istinskog vajre, tijelo Štovanog nije bilo u ležećem položaju, nego je stabilno sjedio u vatri u obliku lotosovog cvijeta s osam latica. Poput stabljike cvijeta, tijelo Štovanog je tako sjedilo u centru vatre lotosovog cvijeta s osam latica. Desnom rukom je dao znak iznad vrha plamena kao da će započeti predavanje, a lijevom rukom je pridržao obraz kao da zauzima poziciju za pjevanje. Ispred Rechungpe i ostalih učenika, Štovani je rekao: „Molim vas, poslušajte moju posljednju pjesmu.“ S oltara je tada zapjevao pjesmu o šest esencija:
„Moj dragi sine, Rechungpa, saslušaj moju oporuku i posljednju pjesmu
Reinkarnirajući se u moru vatre unutar Tri domene,
Pet nakupina i iluzorno tijelo su ključ,
Pohlepa za odjećom i ispunjavanjem zadataka,
Svjetovnim stvarima nikad kraja.
Nema više svjetovnih fenomena, Rechungpa!
U iluzornoj transformaciji, ključan je um bez supstanci,
Ako tijelo vodi um, nikad nećeš postići dharma prirodu i stvarnost.
Održavaj ljubazan um, Rechungpa!
Misao i materija, suptilno odabiranje i odbijanje,
Ključna je temeljna mudrost,
Fokusirajući se na karmičke veze
Osoba nikad neće shvatiti značaj ne rađanja.
Dobro promatraj neograničenost života, Rechungpa!
Ovaj život i onaj život, odabiranje i odbijanje,
Um i osjetila u stanju bardo* su ključ,
Često razmišljanje o tijelu ili bez tijela,
Osoba nikad neće spoznati značenje stvarnosti.
Dobro promatraj stvarnos, Rechungpa!
Šest domena su poput kaosa u gradu bez svijetla,
Grijesi i karma se nakupljaju poput planine,
Kad nesretna pohlepa i ljutnja ne popuštaju,
Osoba nije u stanju prepoznati jednakost u ljudima.
Nema više pohlepe i ljutnje, Rechungpa!
U čistim zemljama su tisuće Buddha,
Elokventni su i dobro predaju dharmu,
Oni koji im se dodvoravaju i pričaju o sličnim principima
Nikad neće shvatiti vrhovno značenje.
Prolazna učenja nisu dopuštena, Rechungpa!
Učitelji, božanstva i dakinije,
Stopi ih u jedno i moli im se,
Uzvišeni uvidi, dobra djela i ispravna praksa,
Meditiraj po te tri stvari i ne pravi razlike.
To je život, budući život i stanje bardo,
Prakticiraj ih kao jedno i dobro se sjećaj dharme.
Ovo su moje konačne riječi za tebe,
Moja želja na samom kraju.
Nemam drugih riječi osim ovih da ti prenesem,
Slijedi ih i prakticiraj, sine moj.
Nakon tih riječi, Štovani je ponovno ušao u svjetlost i dharma prirodu. Čim je Štovani ušao u nirvanu, oltar je počeo isijavati svjetlo i pretvorio se u palaču u obliku kvadrata. Pojavili su se raznoliki, prekrasni darovi, uključujući šarene kišobrane, plahte i šarene oblake. U svjetlosti su se pojavile nebrojene nebeske djevojke koje su pjevale i plesale uz predivnu glazbu. Nebeski dječaci i djevojčice u praznom prostoru su držali boce pune slatke rose na dar. Među učenicima i vjernicima, neki su vidjeli Štovanog kao Hevajru na oltaru, neki su ga vidjeli kao Chakrasamvaru ili Guhyasamaju, a neki su ga vidjeli kao Vajrayoginija. Na temelju različitih karmičkih veza i svačijih temelja, svi su vidjeli različita Buddha tijela.
Tada su nebrojene dakinije ispunile prazni prostor i počele zajedno pjevati:
Kad je Štovani otišao u nirvanu,
Tugovala su ljudska i nebeska bića,
Nekima suze neprestano teku,
Drugi su u pomutnji i frustraciji i ne znaju se sudržati.
Unutarnja toplina pokreće vlastitu vatru,
Plamen je poput lotosa s osam latica,
Sedam blaga i osam nagovještaja
Na tisuće darova pojavljuje se po želji.
Lutnje, psalteri i svi glazbeni instrumenti su na jednom mjestu,
Sviraju neopisivo prekrasne melodije,
Božanske djevojke izlaze iz vatre,
Donose ogromne unutarnje i vanjske darove.
Okruženi mirisima i ugodnom atmosferom,
Pojavljuju se kišobrani i veličanstvene plahte.
Darovi dolaze od blagonaklonih nebeskih djevojaka,
Relikvije su nestale s čistim tijelom.
Fizičko tijelo je kremirano bez preostalih nakupina,
Učiteljeve relikvije su rijetke i dragocjene,
Stvarno tijelo je visoko poput praznog prostora,
Uz milostive želje, tijelo uživanja je poput dharme oblaka.
Postignuća transformiranog tijela dok cvijeće pada poput kiše,
Vode nebrojena živa bića do zrelosti;
Dharma priroda je prazna i bez rođenja,
Tamo rođenje uopće ne postoji.
To je duboko značenje praznine i postojanja,
Ne trebate biti zbunjeni tim.
Kad su dakinije završile s pjesmom bila je već suton. Nebo je polako postalo tamno, a vatra na oltaru se ugasila. Učenici su se iznenadili kad su vidjeli da oltar svijetli pa su pogledali unutra i vidjeli žarku stupu u samom središtu oltara. Unutar stupe neki su vidjeli Chakrasamvaru, neki su vidjeli Vajrayoginija or Hevajru, neki su vidjeli Vajra zvono, tučak, bocu, mudre i razne znakove za tijelo, govor i um. Neki si vidjeli zlatno blještavilo, neki morsku vodu, neki vatru, a neki pak, ništa.
Učenici su otvorili vrata oltara da bi vrući zrak izašao vani i namjeravali su se vratiti po relikvije sutradan. I tada su se pojavili nezamislivi, prekrasni znakovi. Te noći su svi spavali s glavom okrenutom prema ulazu u oltar. Čim se Rechungpa probudio rano ujutro, ugledao je pet dakinija ispred oltara koje nose ogrlice, ukrase od kostiju, dragulje i darove za pet osjetila. Nakon nekog vremena, vidio je da pet velikih dainija drže nešto svjetleće pored oltara i spremaju se za let. Rechungpa se iznenadio i odjednom je shvatio da dakinije odnose relikvije Štovanog Milarepe. Potrčao je u panici i vidio je dakinije u zraku s relikvijama. Rechungpa se vratio i probudio je ostale učenike. Otvorili su vrata oltara i pogledali unutra, ali nijedna relikvija nije ostala. Obuzet velikom tugom, Rechungpa je preklinjao dakinije da ostave neke relikvije za učenike u ljudskom svijetu.
Dakinije su mu odgovorile: „Vi, veliki učenici, dobili ste najbolje relikvije i vidjeli ste stvarno tijelo. Ako to nije dovoljno, molimo vas da se pomolite Štovanom i on će vam ih prirodno dati. Što se tiče ostalih ljudi, u usporedbi sa Štovanim koji je blještav poput sunca i mjeseca, oni nisu ni poput krijesnica. Što će njima relikvije? Ove relikvije pripadaju nama.“ Stajale su tako nepomično u zraku. Učenici su saslušali dakinije i malo razmislili te su shvatili da su one u pravu. Pokajali su se.
Tada su ugledali svjetlo u pet različitih boja koje je emitiralo iz ruku dakinija, a relikvije Štovanog – veličine ptičjeg jajeta – kako padaju na oltar. Učenici su vidjeli relikvije i svi su požurili da ih uzmu. Relikvije su odjenom poletjele u zraku i ponovno se stopile sa svjetlom iz ruku dakinija. Svjetlo se odjednom razdvojilo u dva snopa: jedno je postalo lavlje kraljevsko sjedalo s jastucima ukrašenim suncem i mjesecom, a drugo je postala keramička stupa. Iz stupe je emitiralo svjetlo u pet boja – crveno, bijelo, plavo, žuto i zeleno. Svjetlo je obasjavalo tri tisuće svjetova. Okružen s tisuću i dvije Buddhe, Štovani Milarepa je sjeo u središte, okružili su ga milijuni dakinija koje su nosile darove. Dvije nebeske djevojke su od ispod držale stupu.
Dakinije su držale stupu i pripremale su se pozvati Štovanog u čistu zemlju kad je završila pjesma. Repa Zhiwa O je pomislio: „u ime živih bića u ovom svijetu, trebao bih zamoliti dakinije da ostave ovu stupu pa da joj učenici u ovom ljudskom svijetu pridonose darove.“ Molio se predano, ispunjen tugom.
Dakinije su držale stupu i letjele iznad učenika, a dok su letjele iz stupe je odjednom počelo isijavati svjetlo. Snop svjetla je također počeo isivajati iz vrha glave svakog učenika. Svi su vidjeli Štovanog kako je poletio iz centra stupe u zrak, transformirajući se u Hevajru, Chakrasamvaru, Guhyasamaju i nebrojene Buddhe okružene dakinijima. Sve Buddhe i Bodhisattve su se na kraju pretvorile u svjetlo i sjedinili su se sa srcem Štovanog Milarepe. Uz zvukove nebeske glazbe, Štovanom su uručili dobrodošlicu u Istočnu čistu zemlju Abhirati.
Neki učenici su vidjeli tijelo Štovanog kako sjedi na ukrašenom lavljem sjedalu. Bio je u pratnji šetiri dakinije, koje je vodila Guhyasamaja. Uz njih je svirala nezamislivo predivna glazba i pratili su ih predivni oblaci. Zajedno su odletjeli u Istočnu čistu zemlju Abhirati.
Vidjevši da je Štovani van dohvata i da nemaju relikvije kojima bi se kasnije mogli klanjati, svi glavni učenici su glasno zaplakali i predali se molitvi. Odjednom je nebom odzvonio glas Štovanog: 'Moji učenici, molim vas da ne budete tajo tužni. Pronaći ćete četiri izrezbarena znaka ispod kamena na stijeni. Nakon toga ćete pronaći i darove za bogoštovanje.' Tražili su posvuda pored stijene i pronašli su isklesane znakove u kamenu. Znakovi se mogu pronaći i dan danas u hramu u gradu Chubar.
Učenici su vidjeli da je Štovani otišao na drugi svijet i bili su tužni. Ipak, znali su da imaju priliku ponovno se roditi u Njegovoj čistoj zemlji. Nadalje, shvatili su da su sve manifestacije Štovanog bile prikazane u ime Buddha dharme i za sva živa bića. Odlučni i predani da donesu dobro sebi i drugima, otišli su pročitati Njegovu oporuku i potražiti zlato ispod ognjišta.
Iako su znali da Štovani ne posjeduje zlato, svi su ipak postupili kako im je rekao i provjerili su ispod ognjišta. Kao što su i očekivali, tamo su pronašli komadić tkanine u kojem su bili umotani mali nožić i šilo. Našli su i maleni komadić slatkiša zamotan u tkanini. Pregledali su nožić i na njemu su pronašli nekoliko riječi 'iskoristite ovaj nož i izrežite slatkiš iz tkanine kojeg nikad neće ponestati. Na taj način, možete podijeliti slatkiš i tkaninu sa svima. Svatko tko pojede slatkiš ili primi komadić tkanine neće pasti u Donje Tri domene. Samadhi hranu i odjeću Milarepe podržavaju učitelji i Buddhe. Bilo tko tko čuje moje ime i ima vjeru neće pasti u Donje Tri domene narednih sedam generacija i svi će se moći sjetiti stvari iz proteklih sedam generacija. To je proročanstvo Buddha i Bodhisattvi. Ako natko kaže da Milarepa posjeduje zlato, ta osoba bi trebala jesti izmet.' Iako su bili obuzeti tugom, kad su učenici pročitali posljednju rečenicu nisu se mogli suzdržati i prasnuli su u smijeh. Obuzela ih je radost.
Počeli su rezati slatkiš s nožem i, koliko god ga rezali, komad se nije smanjivao. Isto je bilo i s tkaninom – koliko god puta su je izrezali, tkanina je i dalje bila u originalnoj veličini. Svi su tada primili po komadić tkanine i slatkiša. Nakon što su pojeli slatkiiš, bolesnici su ozdravili, a oni slabe urođene kvalitite su ubrzo produbili mudrost i ljubaznost.
S neba je padalo cvijeće u pet različitih boja tijekom pogrebne ceremonije. Cvijeće bi većinom nestalo kad bi prisutnima dotaknulo tjeme, ali nešto cvjeća je palo na tlo. Oni koju su uspjeli uzeti cvjeće u ruke, vidjeli su da su latice delikatne poput pčelinjih krila i da su iznimno lijepe.
Nebesko cvijeće je prekrilo tlo blizu Chubara ljudima do koljena. U drugim regijama cvijeće je padalo poput pahuljica. Kad je završila pogrebna ceremonija svi ti čudesni znaci su polako jenjavali.
Godinama kasnije, tijekom dana posvećenih Štovanom, nebo bi prekrivale duge i cvijeće je padalo s neba. Ljudi su mogli čuti nebesku melodiju i ugodni mirisi su se širili zrakom, uz brojna druga čuda. Uz to, diljem zemlje su počele cvjetati razne vrste cvijeća. Godinu za godinom usjevi su bili bogati i nije bilo bolesti ni ratova. Manifestirala su se čuda u raznim oblicima, jedno za drugim, prebrojna da ih ovdje navodimo poimence.
