Falun Dafa Minghui.org

Učenje Fa i prakticiranje vježbi jednako su mi prirodni kao i disanje

(Minghui.org)

Nedavno sam sreo nekoliko praktikanata koji su prakticirali Falun Dafa desetljeće ili duže. Međutim, nitko od njih nije meditirao s obje noge prekrižene (jedna na vrhu druge, u punom lotus-položaju). Jedan koji je prakticirao više od 20 godina, mogao je sjediti samo nekoliko minuta u lotus-položaju. Oni su obično učili Fa dok su sjedili ležerno, bez prekriženih nogu i slali su ispravne misli samo s jednom prekriženom nogom (polu-lotus).

Želio bih podijeliti neka svoja shvaćanja o učenju Fa i prakticiranju vježbi.

Jesam li doista ozbiljan u prakticiranju Falun Dafa?

Kad sam razmišljao o vlastitoj praksi kultiviranja, zapitao sam se: “Imam li iskrenu želju da učim Fa? Trebam li Fa kao što trebam hranu i vodu? Da li doista želim meditirati?"

Moj odgovor je bio: "Da, ja trebam učiti Fa i kultivirati se. To je ono što doista želim.“ Neki praktikanti su u zatvoru štrajkali glađu, zbog prava na kultiviranje.

Učenje Fa nikad mi nije bilo teško. Međutim, meditiranje s prekrižene obje noge bilo mi je vrlo teško u ranim godinama nakon što sam počeo prakticirati. Ne mogu pronaći pravu riječ koja bi opisala bol.

Nakon što je progon započeo 1999. godine, nekoliko puta sam bio zatočen i mučen. Noga mi je bila ozlijeđena, a potom je gnoj izlazio iz rane šest mjeseci. Zatvorenici su koristili štapiće kako bi mi probili ranu da ne bi zacijelila, kao način da me prisile da se odreknem svoje vjere. Odbio sam popustiti pod pritiskom. Na kraju su odustali i ostavili me na miru.

Bio sam u stanju podnijeti mučenje, zahvaljujući tome što sam u svojim ranijim godinama izdržavao bol dok sam radio vježbu meditacije. Prije početka progona, obično sam bio posljednji koji je napustio mjesto za vježbanje, jer su me noge toliko boljele da nisam mogao ustati. Kad sam prakticirao kod kuće, često sam plakao zbog bolova, nakon što sam završio vježbu meditacije.

Sada ako ne meditiram, osjećam da nešto nedostaje. Čim čujem glazbu za vježbu meditacije, opuštam se i osjećam se ugodno. Iako me moja desna noga još uvijek boli nakon pola sata, osjećam se radosno umjesto neugodno. Obuhvaćen mirnom glazbom, prenesen sam daleko od bučnog i prljavog ovozemaljskog svijeta, koji je ispunjen emocijama i vezanošću za slavu i dobitak.

Kultiviranje za mene je prirodno poput disanja. To više nije samo jedan aspekt mog života, već cjelokupnost mog života. To je središnja točka mog života.

Moj prihod je vrlo ograničen. Moji obroci su jednostavni. Moja soba je upravo dovoljno velika da mogu spavati i raditi vježbe, ali je topla i suha. Često se podsjećam da je to moje okruženje za kultiviranje, u kojem mogu učiti Fa i prakticirati vježbe.

Nedavno sam se prosvijetlio da su učenje Fa i meditiranje načini za postati dio viših područja. Ako moje srce ne dostigne čistoću i smirenost višeg područja, neću moći živjeti u tom božanskom području.