Kad sam pročitao ovaj odlomak teksta „Podučavanje Fa na Konferenciji u Chicagu 2004”, Učiteljeva neopisiva milost me dirnula do suza:
„Danas Učitelj u ljudskom svijetu ima samo pojavu fizičkog tijela, ali Učitelj ima mnogo, mnogo sposobnosti i ja imam bezbroj Zakonskih Tijela i svi oni rješavaju stvari koje trebaju biti riješene za Dafa učenike, oni rješavaju pitanja vezana za Fa-ispravljanje tijekom Fa-ispravljanja i čine mnoge, mnoge stvari. Ali ništa od toga se ne pokazuje ovdje."
Razmišljao sam o ranijim događajima koje sam iskusio, o čemu ću govoriti u nastavku teksta.
Otkrivanje Dafa
Od djetinjstva sam uvijek imao želju da saznam zašto ljudi žive na ovom svijetu. Dok sam gledao Put na Zapad, sa strahopoštovanjem sam uzdisao pred Budinim aranžmanima i sposobnostima. Divio sam se duhu koji su prokazali monah Tanga i Snu Wukong (kralj majmuna). Gledajući legende o božanstvima i čudima, vjerovao sam da su stvarne i dobio želju da se kultiviram. U prvoj godini srednje škole, 1989. godine, pomišljao sam o odlasku da nađem majstora, ali nisam imao pojma gdje da krenem.
Kasnije sam se susreo sa qigongom i upoznao njegove izvanredne sposobnosti, ali sam s vremenom shvatio da su to samo rudimentarne stvari. Odustao sam od prakticiranja qigonga i umjesto toga se zavjetovao da ću kultivirati budinstvo. Meditacija je postala dio moje dnevne rutine. Početkom 1994. godine sam imao mnogo problema u kultivaciji koji se nisu mogli sami riješiti i nisam mogao napredovati. Imao sam duboku čežnju da pronađem svog učitelja.
U aprilu te godine, profesor na univerzitetu me jednom zadržao nakon laboratorijske nastave. Dok smo razgovarali, postavio mi je pitanje vezano za kultivaciju. Rekao sam mu svoje razumijevanje. Bio je šokiran i izvadio svoj primjerak Zhuan Falun, glavne Falun Dafa knjige. Kada sam otvorio knjigu i vidio sam portret Učitelja [Li Hongzhija, osnivača Falun Dafa] dobrodušnog izgleda i amblemom faluna, otkrio sam da su mi jako poznati, ali se nisam mogao sjetiti gdje sam ih vidio.
Sutra ujutro sam otišao na mjesto gdje se vježba Falun Dafa. Kada sam vidio pokrete vježbi, duboko u sebi sam osjetio da je to napredna disciplina Buda škole. Nisam mogao izraziti svoju radost. Konačno sam našao ono što sam tražio!
Vraćajući se sa lokacije za vježbanje, nisam mogao dočekati da počnem učiti Zhuan Falun. Dok sam čitao knjigu, produbilo mi se razumijevanje o mnogim problemima s kojima sam se susretao tokom godina. Taj osjećaj pronalaska mog Učitelja i Dafa bio je neopisiv. Bio sam presretan! Tog dana sam počeo svoju istinsku kultivaciju i zakoračio na svoj put koji me vodi kući.
Krajem 1994. godine sam pohađao Učiteljevo predavanje u Dalianu. Tiho sam slušao i osjetio ogromno polje dobrodušnosti. Kada sam se vratio u školu, moje su kolege bili iznenađene promjenom koju su vidjele na meni. Odmah su osjetio Dobrodušnu moć Dafa. Znao sam da mi je Učitelj dao mnoge stvari.
Marljivost
Kultivator zna da cijeni Fa kada ga dobije. Samo ako budem marljiv, biću dostojan Učiteljeve ogromne milosti. Na putu kultivacije, Učitelj me stalno posmatra, a izvanredna priroda Dafa se prikazuje.
Zime u sjeveroistočnoj Kini su vrlo hladne, a temperatura često pada na -20 ° C. Ja sam svakodnevno izvodio Dafa vježbe i nikada nisam nosio rukavice. Ruke su mi isprva bile hladne, ali bi mi se ubrzo cijelo tijelo ugrijalo, kao da je umotano u debeli sloj energije. Budući da je moja univerzitetska spavaonica rano ujutro bila zaključana, u većini slučajeva sam iskakao kroz prozor na drugom spratu kako bih išao na vježbe. Jednom prilikom je napolju bio lagani snijeg, a ja sam izašao kao i obično. U tijelu mi je bilo ugodno i toplo. Na povratku nakon sat vremena sam shvatio da sam zaboravio prvo obući svoje vunene pantalone. Bilo je veoma čudno što to nisam osjetio kad sam izašao.
Jednog dana odjednom nisam mogao pomijerati glavu i imao sam visoku temperaturu. Ležao sam u krevetu i uopšte se nisam mogao pomaknuti. Moji prijatelji iz spavaonice su se uplašili i pitali me da li trebam otići u bolnicu. Ja sam im odgovorio: „Ne, ovo je samo uklanjanje karme." Pošto je to bilo u vrijeme ljetnjeg raspusta, učenici su se pripremali da idu kućama. Neki su htjeli da ostanu i da mi prave društvo. Rekao sam: „U redu je. Možete ići. Ne brinite. Definitivno ću biti dobro do šest časova večeras, jer i ja moram također ići kući na vrijeme. "
Kada se toga prisjetim shvaćam da je to bilo čudesno - u šest sati sam ustao. Groznica je nestala, a ja nisam imao bolove - bilo je to kao da se ništa nije dogodilo. Samo deset minuta ranije, još sam bio u krevetu i imao groznicu i nisam mogao da se pokrećem! Moji prijatelji iz spavaonice su bili zapanjeni. Videći da sam se oporavio, jedan od njih mi je donio zdjelu rezanaca. Kako nisam jeo cijeli dan, ja sam ih sve pojeo. Nas troje smo sretno otišli kući. Znao sam da mi je Učitelj pomogao da eliminišem veliku količinu karme. Ovakva se vrsta događaja desila nekoliko puta tokom moje kultivacije.
Dafa mi je također dao mudrost, koja se u potpunosti pokazala tokom mojih studija. Imao sam snažno pamćenje i uopšte nisam morao ponovno čitati neke tekstove, nakon što sam ih samo jednom morao pročitati. Provodio sam dosta vremena proučavajući Fa i radeći vježbe. To nikada nije utjecalo na moje studije. Imao sam dobre ocjene i nastavio da dobijam stipendije i nagrade za zasluge. I moji kolege i profesori su se divili moći Dafa.
Test
Diplomirao sam 1996. i vratio se u svoj rodni grad. Nakon što sam primio brojne doborbiti od Dafa, želio sam da ga i drugi ljudi nauče. Zato sam odlučio uspostaviti mjesto za vježbanje i pomagati drugima da uče. Zbog izuzetnog uticaja Dafa na zdravlje, broj učesnika je brzo rastao.
U to se vrijeme, međutim, nekoliko lidera Komunističke partije pripremalo da preduzmu akciju protiv Falun Dafa. Krajem decembra 1996. godine ugledao sam zvanični dokument koji je klevetao Dafa kao i zahtjev da se mjesta za vježbanje ukinu. Praktikanti su znali da je to klevetanje jer su vidjeli da su sami postali zdraviji nakon što su počeli prakticirati Dafa i lično iskusili Učiteljevu dobrodušnost i uzvišene Dafa principe.
Nastavili smo raditi vježbe sa nadom da će vlada sa dobrim namjerama istražiti situaciju. Praktikanti su počeli primjećivati da ih neki stranci nadziru. Rekao sam im da su mjesta za vježbanje Dafa dobrovoljno formirana, otvorena za javnost i da nemamo tajni. Praktikanti su tako pod nadzorom nastavili izvoditi vježbe.
Jednog jutra u martu 1997. godine, dok sam se kao i obično vraćao kući sa mjesta za vježbanje, zaustavio me jedan policajac. Odmah sam shvatio da je u pitanju test. Zatim sam čuo da su neki praktikanti na selu uhapšeni i da su im pretražili kuće. Rekao sam Učitelju u svom srcu: „Sigurno ću dobro proći ovaj test."
Policajac je prvo pozvao rukovodioca preduzeća koje je bilo domaćin mjesta za vježbanje i od njega zahtijevao da ukine vježbalište. Zatim je počeo ljutito vikati na mene: „Ko vam je rekao da organizujete ovo vježbalište? Sada ću se pobrinuti za tebe. Pozvat ću vašeg poslodavca i stvoriti vam situaciju kao da nikada niste išli na fakultet!"
Imao sam Fa u svom srcu i osjetio sam da me Učitelj ojačava. Nekako sam uspio da mu kažem: „Ti mora da si taj i taj. Možemo li razgovarati u miru?” Bio je šokiran i pitao me otkud znam njegovo ime. Mogao sam mu samo reći da sam pogodio. Ja ga zapravo nisam poznavao. Kasnije mi je rekao: „Možete ići kući i jesti. Kasnije se javite na odjel za političku sigurnost u policijskoj stanici. ”
Kada sam došao kući i rekao svojoj porodici za ovaj događaj, moja majka je bila nervozna i pitala je da li treba da počisti kuću. Rekao sam da nema potrebe - sa Učiteljem i Dafa, znao sam da će sve biti u redu.
Učitelj je rekao:
„Naš Falun Dafa može štititi učenike od zastranjivanja. Kako štititi? Ako si istinski kultivator, naš falunće te štititi. Ja sam ukorijenjen u kosmosu; ako bi neko mogao dirnuti tebe, mogao bi dirnuti i mene, jednostavno rečeno, on bi također mogao dirnuti ovaj kosmos” (1. Lekcija, Zhuan Falun)
Na vrijeme sam otišao u odjel za političku sigurnost. Čvrsto sam se držao svoje vjere u Učitelja i otpustio sve ljudske predodžbe. Znao sam da samo Dafa može ispraviti i uravnotežiti sve. Nisam zauzeo stav okrivljenika, nekoga koga treba ispitati, i s dobrodušnim stavom sam se suočio sa policajcem.
On je zauzeo čvrst stav prijeteći mi službenim dokumentom. Rekao sam mu da je to sve kleveta. Odgovarao sam na njegova pitanja služeći se Dafa načelima i stvarnim pojavama sa mjesta za vježbanja. Glas mu se uskoro smirio. Jasno sam osjetio da je Dafa dobrodušnost pronašla put do njega. Prestao je ljutito uzvikivati Učiteljevo ime i počeo ga nazivati „Učitelj Li" i „Učitelj".
Nakon što sam odgovorio na sva njegova pitanja, izvukao je pripremljene dokumente iz fioke i rekao mi: „Nakon što sam danas razgovarao sa vama, odlučio sam da vas ne zadržavam niti da vas kaznim. Ali, šta ćete da uradite u vezi s mjestom za vježbanje koje sam ukinuo?” Nasmiješio sam mu se i rekao:„ Nije važno. Možemo otići negdje drugo i podijeliti se u male grupe za učenje Fa, ali vam neće biti dopušteno da nam se ponovo uplićete."
Radosno je pristao na moje uslove. Dodao je da će također ubuduće učiti Dafa i zatražiti od mene da ga poučavam kada za to dođe vrijeme. On je također izrazio nezadovoljstvo miješanjem državnih vlasti u Dafa – on je mjesecima nadzirao mjesta vježbanje, ali nije mogao pronaći niti jedan problem u vezi s njim. Uz pomoć Dafa je konačno prevazišao predrasude koje je stekao pridržavajući se „dokumenta s višeg nivoa".
Kada sam pošao kući, on je dugo vremena hodao sa mnom kazavši da mu je ovo prvi put da nekoga prati tako daleko. Nasmiješio sam se i pomislio da je to moć dobrodušnosti Učitelja i Dafa.
Policajac je zaista održao svoju riječ i više se nije miješao u pitanje praktikanata. Kasnije sam čuo da je zbog toga bio degradiran na poslu. Vjerujem da će svaka osoba koja radi u korist Dafa u budućnosti dobiti blagoslove.
Učitelj je kasnije ponovo pročistio moje tijelo. Mnoge su se prljave supstance iznenada počele izlučivati preko mog lica. Nakon toga, moja je koža postala glatka poput bebine. Kad su kolege s fakulteta to komentirali, rekao sam im da je to zato što prakticiram Falun Dafa.
(Žao mi je što sam počeo zapisivati gore navedena iskustva tek 2004. godine nakon što sam pročitao „Podučavanje Fa na Konferenciji u Chicagu 2004”, ali ih nisam završio. Nastavio sam ih zapisivati tek 15 godina kasnije. Razmišljajući o svim iskustvima, još uvijek jasno mogu vidjeti svaku scenu.)
Zauzeo sam se za Dafa
20. jula 1999. godine bivši lider komunističke partije, Jiang Zemin, počeo je širiti lažne optužbe i klevete protiv Falun Dafa i Učitelja koristeći radio stanice, TV stanice, novine i druge medije. Cijela je zemlja odjednom bila prekrivena lažima. Vidjevši da su ispravni i dobrodušni Učitelj i Dafa tretirani na ovaj način, kao je Dafa učenik, morao sam nešto učiniti da vlasti razumiju glasove nas kultivatora. Odlučio sam prvo da podnesem peticiju pokrajinskoj vladi.
Te noći, željeznička stanica je već prestala prodavati karte za Peking i Shenyang. Pomislio sam: „Kako neko može blokirati stvari koje Dafa učenici žele da rade?" Rekao sam službenicima za izdavanje karata i njihovom šefu da nemaju pravo to raditi. Poslije malo natezanja, pristali su mi prodati kartu, i ja sam se ukrcao na voz za Shenyang.
Stigao sam poslije ponoći i otkrio da su ulice pune policije i blokirane vojskom. Policajci su nas na silu ukrcali u vozila i odvezli na stadion. Već je bilo puno Dafa praktikanata koji su bili uhapšeni.
Sjedili smo tamo u tišini čekajući da razgovaramo sa službenikom pokrajinske vlade da mu ispričamo o Dafa i to kako je prakticiranje poboljšalo zdravlje kultivatora i podigao njihov moral.
U zoru, praktikanti su počeli da razgovaraju jedni sa drugima razmjenjujući iskustva i počeli učiti Dafa knjige. Dječak, star jedanaest ili dvanaest godina, počeo je naglas čitati Zhuan Falun. Policajci su nas zadirkivali zbog toga što nas dijete vodi. Odmah sam se prosvijetlio da su ti komentari usmjereni na srca praktikanata. Uzeo sam knjigu i počeo čitati.
Nakon nekog vremena, policajci koji su se bili okupili su se izgubili. Drugi praktikanti su me potaknuli da recitujem Hong Yin i Bitno za daljnje napredovanje. Stadion je bio ispunjen zvukom čitanja Dafa knjiga, čisteći zlo koje ga je okruživalo.
Policijski automobili su se počeli okupljati oko osam ili devet časova ujutro. Još je jedan val policajaca došao i počeo hapsiti ljude.
Prvi koji su bili odvedeni su bili profesori i studenti. Policija nije pružila praktikantima nikakvu priliku da išta objasne. Jedna profesorica - elegantna, profinjena žena koja je izgledala kao da ima četrdesetak godina - bila je grubo povučena za ruku u policijsko vozilo. Ostale su tretirali još gore: timovi od po četiri policajca su ih jednostavno kupili i ubacivali u vozila. U tom trenutku, znao sam da pokrajinska vlada neće saslušati naš apel.
Jedan se policajac u trenu pojavio ispred mene. Rekao sam mu: „Mi smo došli ovdje da mirno informišemo pokrajinsku vladu da smo svi imali koristi od prakticiranja Dafa. Dafa donosi mnogo dobra zemlji i ljudima, nikome ne nanosi štetu. Ako nam vlada dozvoli da joj kažemo šta se dešava, mi ćemo sami otići i nema potrebe da nas vučete."
Odgovorni oficir je viknuo na njih: „Ne dopustite mu da govori! On je vođa!” Odgovorio sam: „Ja nisam neka vrsta vođe. Mi nemamo vođe."
Policajci su došli da me pokupe. Cijelo vrijeme sam sjedio na zemlji s prekriženim nogama. Zatvorio sam oči i spojio ruke, odmah ušavši u mirnoću. Nekoliko je policajaca iznova i iznova pokušavalo da me pokupi, ali nisu mogli. Mogli su samo da se zgledaju, a njihov komandant nije znao šta da radi.
Hapšenja su prestala.
Znao sam da je Učitelj rastvarao zlo u drugim dimenzijama. Učiteljevo se učenje još jednom pojavilo pred mojim očima:
„Ja sam ukorijenjen u kosmosu; ako bi neko mogao dirnuti tebe, mogao bi dirnuti i mene, jednostavno rečeno, on bi također mogao dirnuti ovaj kosmos. " (1. Lekcija, Zhuan Falun)
Do podneva su počeli da odlaze praktikanti koji su izgubili nadu da će moći vladi uručiti peticiju. Policija iz različitih regiona je počela vraćati ljude u njihove rodne gradove. Neki su praktikanti shvatili da mi ne bi trebali da ulazimo u policijska kola, pa smo odlučili da sami krenemo kući.
Ispostavilo se da su svi koje su „poslali kući“ policijskim vozilima odvedeni u lokalne policijske stanice, a zatim u pritvorske centre.
Kad sam se sutradan vratio na posao, ondje su već znali za incident i zatim su me direktno odveli u ured brigade. Došao je direktor da razgovara sa mnom i zatražio moju ostavku. On mi je jasno dao do znanja da je tako odlučeno na sastanku biroa i da ne želi otežavati moj progon.
Rekao mi je: „Prvo, vi ste najbolja osoba. Drugo, vaš se rad najviše ističe, vi ste primjeran zaposlenik nakon što samo godinu dana ovdje. Treće, vi ste jedina osoba za koju su podređene organizacije u više navrata tražile nagradu. Ipak, zahtjev za vašu ostavku je politički zadatak i ne možemo ništa učiniti. Nadam se da me možete razumijeti.“
Direktor susjedne grupe je smatrao da je to nepravedno. Kad su se svi drugi distancirali od mene da ne bi bili umiješani, on me je javno pozvao na ručak. Zaista sam bio sretan zbog ovog direktora koji je imao osjećaj za pravdu. Vjerujem da će Dafa dati blagoslov onima koji biraju da budu ispravni.
Ostavši bez posla, morao sam zarađivati za život prodajom stvari idući od vrata do vrata i obavljajući fizičke poslove. Iako je bilo teško i naporno, susretao sam sve vrste ljudi i bio u mogućnosti da iz časa u čas poboljšam svoj xinxing. Učiteljevo bi učenje zazvučalo u mom uhu:
„Veliki prosvijetljeni ne boji se teškoća
Iskovavši neslomljivu volju
Bez vezanosti za življenje ili umiranje
On hoda stazom Fa - Ispravljanja
sigurno i uravnoteženo(„Ispravne misli i ispravna djela” Hong Yin II)
Uronjen u Dafa, osjećao sam se ispunjeno i sretno.
Pokazujem stav na Tiananmenu
Nakon što je progon počeo, praktikanti su raspravljali o načinima kako informirati vladu da je Dafa dobar i da je Učitelj nevin. Mnogi su počeli pisati peticije vladi u Pekingu, ali su se hapšenja nastavila. Minghui.org je stalno objavljivao vijesti o praktikantima koji su progonjeni do smrti.
Otišao sam u Peking u petak, prije 20. jula 2000. Kada sam tamo stigao, vidio sam da Nacionalna kancelarija za žalbe samo hapsi ljude, a da praktikantima nije pružena prilika da govore. Odlučio sam da odem na Trg Tiananmen kako bih ondje istakao transparente i njime svijetu poručio: „Falun Dafa je dobar!"
Tog sam jutra na trgu vidio mnoge praktikante koji su isticali transparente, nakon čega ih je policija hapsila. Odlučio sam da odem na sprat na vrhu Tiananmena (same zgrade koja je otvorena za turiste).
Ulazak u zgradu je zahtijevao mnogo sigurnosnih provjera, ali sam ja vjerovao da niko ne može stajati na putu stvarima koje učenici Dafa treba da rade. Zamolio sam Učitelja da me ojača.
Krenuo sam prema sigurnosnom punktu sa zastavom u džepu. Četiri čuvara su me dva puta pretražili. Čak i kada je jedan od njih posegnuo u moj džep u kojem je bila zastava, moj je um ostao jak i čvrst. Uhvatio je transparenta, ali ga je onda i ispustio, djelujući kao da je prestao misliti. Drugi stražar je također osjetio zastavu. Nasmiješio sam se i upitao: „Jesi li završio? Sada ću proći.” On je klimnuo glavom. Odlazeći sam vidio da još uvijek nemaju pojma šta se dogodilo.
Popevši se na najviši sprat, vidio sam redove policajaca u civilu kako stoje razmaknuti na korak jedan od drugoga. Da sam tada izvadio transparent, ne bih imao priliku da ga otvorim. Ponovo sam zamolio Učitelja da me ojača.
Jedan je policajac onda iznenada pogledao na sat i za sebe kazao: „Šta se dešava? Šta se dešava?“ Ostali su se okupili oko njega spremajući se za akciju. I turisti su također stvorili prazan prostor oko mene. Znao sam u tom trenutku da moram da reagujem. Izvadio sam transparent na kom je pisalo: „Falun Dafa" i podigao ga kako bi ga ljudi mogli vidjeti.
U tom trenutku sam osjetio da je moje tijelo neuporedivo visoko i kao da je vrieme stalo. Turisti su vidjeli prizor i pohrlili naprijed. Policija nije bila svjesna šta se dešava, kao da su bili zamrznuti. To je trajalo sve dok to nije vidio jedan stražar sa donjega sprata, i pojurio ka gore vičući na stražare da se osvijeste i krenu na mene.
Nekoliko njih je pokušalo da mi spusti ruke, udarajući ih i pokušali su da zgrabe transparent. Ja sam bio sitne građe dok su oni bili krupni, ali se tada moć Dafa ponovno očitovala. Nakon što su se neko vrijeme borili, osjetio sam da je to bilo dovoljno dugo i spustio ruke.
Policajci su me opkolili. Bili su uplašeni jer me ranije nisu vidjeli. Iz njihovih je vokitokija dopirao glas: „Je li to imalo ikakvog međunarodnog uticaja?" Dok je policijski zapovjednik mucao i nije znao kako da odgovori, jedan policajac u civilu, koji je brzo razmišljao, potrčao i odgovorio: „Ne, našli smo ga prije nego što je izvukao transparent."
Odveli su me u veliku kancelariju u zgradi, u kojoj je jedna žena u uniformi bila zapovjednica. Gurali su me naspram zida. Komandant, koji je bio visok skoro 2 metra, povukao mi je ruku unazad i neprekidno me šamarao više od dvadeset puta.
Odjednom sam osjetio kao da postoji metalna bačva koja štiti moje tijelo. Čuo sam samo udarce njegove ruke u bačvu dok sam ja bio u njoj. Zastao je s podignutom rukom i rekao ženskoj zapovjednici pored sebe: „Gle, ruka mi je natekla od udarca. Kako to da mu se ništa nije dogodilo?“ Rekla mu je:„ Ne diraj ga više. On je pravi Falun Gong učenik. Zar ne vidiš da na njegovom licu nema nikakvih tragova?” Ovi se policajci više nisu usuđivali da mi se približe.
Posle izvjesnog vremena, dotrčali su stražari i upitali me: „Kako ste donijeli transparent ovdje? Gdje ste ga sakrili? Čak smo vam pretražili pojas i noge. Kako je to moguće? Mora da znaš neku vrstu čarolije!"
Tada su me odveli u policijsku stanicu Tiananmen. Mnogi su policajci potrčali da me pogledaju. Kada su vidjeli kako sam mršav, neki od njih su mi samo prošaptali: „Sjajan posao! Zadivljujuće!” Bilo je i drugih koji mi nisu htjeli prići i samo su me proklinjali.
Pritvor
Bio sam zatvoren u veliki metalni kavez sa nekoliko drugih praktikanata, muškaraca i žena, različitih uzrasta. Bio je tu i dječak od jedanaest ili dvanaest godina porijeklom sa juga koji je dva puta odvođen na ispitivanje. Policajci su ga pokušali navesti da otkrije svoje ime i adresu. Kada se vratio, na licu mu je bio vidljiv duboki otisak ruke.
Razgovarali smo kao grupa i odlučili da meditiramo u znak protesta. Stražari su nas psovali i gazili neke od nas, ali nas to nije dirnulo. Na kraju su nas ostavili na miru.
U tom je periodu došlo do još jednog obrata. Ja sam zapravo imao dvije prilike da napustim ovaj zli brlog. Kada su me tek odveli u policijsku stanicu, bilo mi je samo rečeno da čekam u hodniku. Policajac koji me je pratio je otišao da se javi svojim nadređenima. Mogao sam pobjeći, ali nisam pomišljao da to uradim.
Druga se prilika ukazala kada je jedan policajac rekao meni i drugom praktikantima da pomognemo da se nešto pomakne. Kada smo završili, napustili smo prostor za pritvor. Pošto je drugi praktikant osjećao da smo tu da potvrdimo Dafa i da ne želimo da budemo dezerteri, nismo otišli. Kada smo se vratili u kavez, jedan je policajac rekao: „Zašto su se sami vratili?” Ja sam se prosvijetlio da se nismo trebali vratiti.
Te noći smo odvedeni u centar za pritvor u Miyun. Ja sam osobi koja me je ispitivala govorio o putu kultivacije. Prvo je prema meni bio odbojan, ali je kasnije počeo pokazivati poštovanje. Osjećao sam da su policajci koji su bili prisiljeni proganjati Dafa praktikante bili tako bespomoćni i vrijedni sažaljenja!
Rekao mi je da je progon u pritvorskom centru već bio uzrok smrti nekoliko praktikanata i nagovijestio mi je da trebam otići. Međutim, policajac koji me odveo u pritvor nije bio tako dobrodušan. Rekao je zatvorenicima da sam praktikant i potakao ih da me zlostavljaju.
U ćeliji je bilo više od desetak zatvorenika. Kada sam stao u sredinu ćelije jedan me je zatvorenik upitao: „Da li još uvijek prakticiraš?” Mirno sam mu rekao da nitko ne može promijeniti kultivaciju Dafa učenika. Rekao je svim zatvorenicima da me udaraju đonovima svojih cipala.
Kad su pošli prema meni, moje srce nije bilo uznemireno. Odjednom sam ih vidio kako stoje sa rukama u zraku. Bili su zamrznuti i prazno me gledali. Glavi je nakon nekog vremena rekao: „Ovo je pravi Falun Gong učenik. Ne možemo ga ni dirnuti. Zaboravite na sve."
Cijela je ćelija dugo ćutala. Zatim me je glavni pitao za kultivaciju. Govorio sam mu o dobroti Dafa. Na kraju je bio dirnut i rekao ostalima: „Od danas ćemo mu davati svu našu dobru hranu da jede. Niko ne smije da ga takne!"
Sutradan je taj voditelj zatvorenika bio pušten na slobodu. Na odlasku je posebno dao upute svom nasljedniku da se dobro brine za mene. Zatvorenici su to zaista i činili. Kada su uspjeli kupiti instant rezance i sojino mlijeko u prahu, prvo bi meni dali najveći dio, a ja to nisam mogao odbiti.
Svjedočenje o brutalnosti i ozbiljnost kultivacije
U noći kad su me odveli u pritvorski centar Miyun, policajci su odveli praktikanticu u ćeliju za muške zatvorenike koji su čekali na izvršenje smrtne kazne, govoreći im da trebaju mučiti praktikanticu u zamjenu za hranu. Vrlo je teško bilo slušati njihove krike. Zatvorenici su mi kasnije rekli da je ta praktikantica na smrt bila mučena i da je nekoliko drugih već umrlo na isti način.
Kasnije te noći, doveden je jedan praktikant star oko dvadesetak godina. Bio je student druge godine. Zatvorenici su se probudili, a vođa ga je pitao da li i on još uvijek prakticira. On je odgovorio: „Previše je teško. Neću više prakticirati!“ Zatvorenici su poludjeli i počeli ga tući sve dok ih ja nisam zaustavio. Natjerali su ga da spava na podu nakon što su ga posuli vodom i nisu mu dali pokrivač.
Ovaj me prizor natjerao da shvatim ozbiljnost kultivacije. Ovaj je praktikant samo dao neprikladan odgovor. Kasnije je otkrio da je to rekao protiv svoje savjesti i da je shvatio svoju grešku. Od tog dana, zatvorenici su nas štitili od stražara dok smo meditirali i izvodili Dafa vježbe.
Osam dana kasnije, lokalni policajac i sekretar komunističke partije na lokalnom nivou su došli da me pokupe. Sekretar je bacio moje cipele i sat. Policajac je ranije bio vojnik i nije razumio zašto sam kao student prakticirao Falun Gong. Ispričao sam mu o kultivaciji i on nije imao ništa da kaže.
Proveli su me ulicama Pekinga, rukama vezanim lisicama i bosonogog. Policajac mi je rekao: „Vidiš kako je ovo sramotno!" Rekao sam mu da se kao učenik Dafa nemam čega stidjeti i da je njihovo postupanje prema nevinim ljudima sramotno. Čuvši to, umotao mi je ruke u lisicama u svoju odjeću. Odveli su me u lokalni pritvorski centar u mom gradu.
Ondje su drugi zatvorenici svakog novopridošlog praktikanta polivali sa deset lavora hladne vode u običaju koji se zove „razbijanje lavora". Kada sam ušao u ćeliju i otkrio da sam Dafa praktikant, oni su htjeli da i sa mnom isto učine. Prosvijetlio sam se da učenici Dafa imaju i dobrodušnost i dostojanstvo. Pogledao sam ih ozbiljnm izrazom. Niko se nije usudio da prvi napravi potez. Vođa ćelije je tada rekao: „Falun Gong nije isto što i drugi zatvorenici. Dafa učenici su svi dobri ljudi. Ne diraj ga. "
Kasnije sam se preselio u drugu ćeliju, u kojoj je okruženje bilo krajnje zlo. Tamo su ljudi bivali pretučeni do smrti. Svi su zatvorenici ondje bili nasilni kriminalci, uključujući i neke koji su dobili smrtne kazne. Sam je vođa zatvorenik ubio nekoliko ljudi.
Kada je saznao da sam ja Dafa praktikant, počeo je urlati: „Niko u mojoj ćeliji ne odbija da se preodgoji!" Pogledao sam ga i rekao:“"Niko ne može da promijeni Dafa učenike."
Naredio je drugim zatvorenicima da me drže na tlu, želeći da mi prisilno nahrani izmetom i urinom. U tom trenutku, snaga Dafa se ponovo pokazala. Kada su zatvorenici bili na pola metra od mene, odmah su se ukočili. Trebalo im je vremena da se oporave i izgledali su šokirani. Vođa zatvorenika je onda tiho rekao ostalima: „Ovoga ne možemo dotaknuti."
Od tog trenutka, niko od se njih nije usuđivao da mi zadaje probleme. Kad sam svakoga dana izvodio vježbe, oni su odvraćali sve policajce koji bi došli da me maltretiraju. Zatvorenicima sam govorio o Dafa i oni su postepeno počeli shvaćati. Dvojica osuđenika na smrt, kojima je policija naložila da me nadgledaju, također se nisu usudili da krenu na mene.
Kasnije se pojavio jedan zatvorenik koji je koristio veliku iglu skrivenu negdje u ćeliji da bode drugog zatvorenika koji je imao samo sedamnaest ili osamnaest godina. Nisam to mogao podnijeti pa sam mu rekao da prestane. Gurnuo me je u ugao ćelije koji nije bio pokriven kamerama za nadzor. Podigao je pesnicu, ali je onda nije mogao spustiti. Prošlo je dosta vremena prije nego što je mogao spustio ruku. Tokom noći je imao bolove u ruci i rekao da je doživio karmičku odmazdu zbog progona Dafa učenika.
Pod zaštitom Učitelja, nakon dva mjeseca sam napustio pritvorski centar i pridružio se drugim praktikantima u Fa-ispravljanju. Tokom svog putovanja, iskusio sam više čudesnih stvari koje su došle od Dafa. Nikakve riječi ne mogu izraziti moju zahvalnost Učitelju. Samo ako se marljivo kultiviram, moći ću biti dostojan Učiteljevog dobrodušnog spasenja!
